Intervju

Intervju za Vijesti ba

VIJESTI.BA: Profesor filozofije na američkom Državnom univerzitetu Južni Connecticut David Pettigrew izjavio je danas u Sarajevu da je odluka da se podnese aplikacija za reviziju presude u slučaju BiH protiv SRJ (Srbije) zapravo na Bosni i Hercegovini, tu aplikaciju mora podnijeti BiH. Ima li BiH o ovom trenutku po mišljenju Instituta čiji ste direktor argumente za pokretanje procesa reizije presude.
 

Međunarodni sud pravde u Haagu donio je 6. februara 2007. godine Presudu u predmetu BiH protiv Srbije i Crne Gore zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Presudom je odbijen tužbeni zahtjev BiH od 24. aprila 2006. godine kojim se traži da Sud presudi da je Srbija putem svojih organa ili osoba čije djelovanje povlači njenu odgovornost prema međunarodnom običajnom pravu počinila genocid ili saučestvovala u izvršenju genocida te da nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu državi BiH i njenim građanima. Ove tačke Presude predstavljale su suštinu tužbenog zahtjeva BiH. Ovakvom presudom građani BiH ostali su uskraćeni za istinu i za pravdu. Stoga, sve vrijeme nakon donošenja ove presude građani BiH a naročito direktne žrtve genocida traže od države BiH pokretanje postupka revizije presude. Revizija postupka kao pravno sredstvo propisano Statutom Međunarodnog suda pravde dopuštena je samo izuzetno. Uslovi za pokretanje postupka revizije postavljeni su vrlo strogo. Tiču se pronalaska nove činjenice takvog značaja da opravdava otvaranje postupka revizije. Kad se postupak revizije dopusti, to još uvijek ne znači da će Sud udovoljiti tužiocu i presuditi drukčije. Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da je pokretanje postupka revizije u ovoj tužbi važan korak ka uspostavi stabilnog i trajnog mira u regionu. Zato je to moralna obaveza političkih elita, istraživača i pravnika kroz zakoniti pravni proces. Istovremeno revizija tužbe ije veoma složeno i teško pitanje. Prema članu 61 Statuta Međunarodnog suda pravde postoji pravni osnov za reviziju tužbe. Dva su bitna aspekta obnove postupka. Prvi, otkriće neke činjenice od odlučuječeg značaja koja prije izricanja presude nije bila poznata ni Sudu ni stranci u sporu koja traži reviziju. Drugi legalitet i legitimitet pravnog zastupnika. Oba ova aspekta su u međuzavisnosti. Kao istraživač genocida smatram da prvostepena presuda ratnom zločincu Radovanu Karadžiću može ponuditi validne činjenice za obnovu postupka posebno kada je u pitanju  udruženi zločinački poduhvat. Istovremeno smatram da se nove činjenice mogu tražiti i u arhivama Srbije, Crne Gore i Hrvatske.Takođe smatram da nove činjenice imaju NATO i SAD. Potrebno je imati u vidi limitirajuči faktor, vrijeme. Za 7 mjeseci se navrašava 10 godina od dana donošenja Presude. Ni jedan zahtijev za obnovu se ne može podnijeti po isteku 10 godina od Presude. Zahtijev za obnovu se mora podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od otkrića nove činjenice. Što se tiće pravnog zastupnika davno je trebalo zatražiti mišljenje Međunarodnog suda pravde. Istovremeno prof. dr. Francis Boyle, član našeg Internacionalnog ekspertnog tima je ponudio da bude u timu pravnih zastupnika. Na žalost ovu dobru volju jednog od največih pravnih autoriteta u svijetu i tvorca prvog teksta naše tužbe nije se uzela ozbiljno. Bosanskohercegovački, posebno bošnjački politički establišment je ostao gluh na ovu odličnu ponudu. Možda su organizacije žrtava u i van BiH trebali izvršiti mnogi veći pritisak na politički establišment koji bi trebao biti i politički predstavnik žrtava, da se ova dobro volja prof. Boyla i realizuje. Na kraju bez obzira ne navedene okolnosti istraživači su jednoglasni u mišljenju da se revizija mora pokrenuti. Revizija je najbolje sredstvo da se dođe do istine i pravde kao uslova početka istinskog procesa pomirenja.


 
VIJESTI.BA: Kako bi prokomentarisli apelacije političara iz RS-a ka Ustanom Sudu BiH, o ocijeni ustavnosti i zakonitosti popisa stanovništva imajući u vidu da upravo političari iz RS-a ne poštuju odluke Ustavnog suda što se najbolje vidjelo na primjeru odbacivanja odluke  o  neustavnosti dana Republike Srpske.

Ustavni sud BiH je najvažnija sudska instanca jedne države, največi pravni autoritet jedne države. Zato se odluke tog autoriteta obavezno moraju poštovati. Onaj ko ne poštuje odluke Ustavnog suda ne poštuje državu. U slučaju BiH politički establišment manjeg entiteta kontinuirano opstruira i negira odluke Ustavnog suda čime negira državu BiH. Apsurd je da predstavnici političkog establišmenta manjeg bh. eniteta šalju apelacije prema Sudu čije presude u pravilu ne poštuju. Popis stanovništva je urađen u skladu sa važećim zakonom, nadležnostima direktora Agencije za statistiku i sa međunarodnim standardima. Ovaj popis je takođe pokazao stravične razmjere, rezultata agresije i genocida na čijim osnovama je produkovan manji bh entitet. Pored sudskih odluka internacionalnih i nacionalnih sudova, pored političkih odluka  parlamenta više država, sada imamo i statističke pokazatelje o strašnim posljedicama agresije i genocida. Rezultati popisa statistički pokazuju da manji bh. entitet  u svojim temeljima ima strašne zločine genocida i zločine protiv čovječnosti. Imajući u vidu takve rezultate popisa te imajući u vidu da su vrhovni politički, vojni i policijski tvorci manjeg bh. entiteta suđeni i osuđeni za genocid i teške zločine protiv čovječnosti, samo je pitanje do kada može postojati nešto stvoreno kao udruženi zločinački poduhvat i nešto što ima brojne međunarodne sudske presude, politićke deklaracije i statističke, popisne rezultate.
VIJESTI.BA: Obilježavanju 21 godišnjice genocida u Srebrenici ove godine neće prisustvovati sprski političari. Poručuju da ih vrijeđa upotreba tremina genocid. Izgleda da se od žrtava očekuje da prećute istinu kako bi politike koje su odgovorne za bile upotpunosti rehabilitovane i u očima žrtava. Koliko smo blizu ili daleko od toga.
 
Tačno je da se od žrtava očekuje da prešute istinu i pravdu ali isto tako je tačno da niti žrtve niti istraživači genocida nikada neće u ime sitnih političkih interesa napustiti borbu za istinu i pravdu.  Žrtve agresija i genocida u BiH su vrlo teškoj situaciji i s tim se moraju suočiti. Žrtve dvostruko stradaju. Pate samim tim što su žrtve a pate i zbog činjenice da se ne priznaje njihovo stradanje. Kad se o Jevrejima radi, oni su bili žrtva ali je svijet prepoznao i priznao taj genocid. A Njemačka se, nakon što se nekoliko godina opirala, počela pošteno baviti svojom prošlošću. U njemačkim školama se o Holokaustu uči na ispravan način. To je ono što Srbija i Srbi moraju učiniti ali to ne rade. Neki smatraju da Njemačka nije imala izbora – da je svoju krivicu priznala zato što je izgubila rat. Srbija nije izgubila rat, ali mislim da se ovdje radi o izboru koji je za Srbiju ključan. Ako Srbija i Srbi ne prepoznaju svoju krivicicu za agresiju i genocid, oni neće moći naći mir, za sebe, a bez mira za sebe, Srbija i Srbi nemaju šansu za bolju budućnost.
 

VIJESTI.BA: Premijer Srbije Aleksandar Vučić reagujući na izjavu Ćamila Durakovića u svome sada već prepoznatljivom pomiriteljskom maniru izjavio je kako nejga i Srbiju niko neže uvući u svađe. Slažete li se s tim da Vučić drugim riječima kaže kako ga niko ne može uvući u raspravu u kojoj bi se o ratnim događanjima govorilo pravim riječima.
 
 
Dobro je poznata uloga Vučića kao četničkog ideologa u agresiji na BiH i genocida nad njenim građanima. Isto tako poznato je njegovo negiranje presuda internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu u Srebrenici, pokretanje hapšenja Nasera Orića nakon što mu je suđeno, lobiranje za veto u UN o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, Istraživači u našem institutu smatraju da njemu nije mjesto u Potočarima, posebno smatraju greškom dodjeljivanje Cvijeta Srebrenice, simbola genocida koga on negira. Vučić i svi Vučići trebaju znati da će žrtva pružiti ruku tek onda kada se istina i pravda namiri. Sve dok srpska elita smatra manji bh. entitet, nastao rezultatima agresije i genocida, kao najvažniji uspjeh savremene Srbije, sve dok srpska politička elita na čelu s Aleksandrom Vučićem smatra da je najveći spoljnopolitički uspjeh Srbije u tome što je onemogućila usvajanje Rezolucije o Srebrenici prošle godine u Savjetu bezbjednosti UN-a, sve dok nema niti jednog traga o priznanju odgovornosti politčkog, vojnog i policijskog režima Srbije za agresiju i genocid na BiH, sve dok u obrazovnom sistemu Srbije ne budu naučne i sudske činjenice o genocidu u Srebrenici i BiH, sve dok nema iskrenog priznanja genocida i pokajanja za njega, sve dok nema pravde za žrtve genocida Srbija će ostati tamna mrlja u svijetu sa največim brojem osuđenih ali i slobodnih zločinaca. To nije samo poniženje za žrtve agresije i genocida na BiH, već i poniženje za one građane Srbije koji se odgovorno i solidarno ponašaju prema žrtvama genocida u BiH. Onaj ko negira istinu, onaj ko sakriva pravdu, onaj ko bježi od pokajanja, taj ne može nosti Cvijet Srebrenice, simbol ne samo genocida u Srebrenici i BiH, već i simbol mira i borbe protiv svih genocida svugdje u svijetu.
 
VIJESTI.BA: Kako komentirate činjenicu da Muamer Zukorlić koji je novi član sprskog parlamenta nije potpisao rezoluciju o genocidu koju je potpisalo 11 zastupnika u parlamentu Srbije, od čega većina srpske nacionalnosti, i zašto je bošnjačka javnost a dotični se često poziva na Bošnjake to prećutala. Hoćemo li Bošnjaci jednog dana doći u poziciju da njihovi politicki predstavnici u BiH zarad neke političke kokretnosti prećutkuju istinu?
 
Već sam u odgovoru na vaša pitanja naglasio da bez priznavanja genocida u BiH, Srbija nema bolje budućnosti. Jedan od najvažnijih poteza u tom priznanju jeste rezolucija srbijanskog parlamenta o genocidu u Srebrenici. Bošnjački poslanici u Skupštini Srbije morali su pokazati apsolutno jedinstvo oko rezolucije. Politički korektno i još više moralno korektno prema žrtvama bi bilo da je Muamer Zukorlić potpisao rezoluciju. Njegov potpis bi značio realizaciju njegovih razmišljanja kao muftije kada je govorio kako je nedopustiva svaka druga kvalifikacija onog što se u Srebrenici dogodilo, osim genocida. Politički kalkulisati kada je u pitanju genocid u Srebrenici i posebno kada su u pitanju žrtve tog genocida, ne ide u prilog ni onome ko to radi, ni žrtvama, ni istini i pravdi. Sa mnogo večom ozbiljnošću se mora pristupiti lobiranju za usvajanje rezolucije o genocidu u Skupštini Srbije. Osim apsolutne bošnjačke jedinstvenosti mora se tražiti koalicija sa srpskim poslanicima koji tragaju za istinom i pravdom.

Vijesti: