Intervju

Intervju za Vijesti ba


23.02.2017. / 22:31h Intervjui - Emir Ramić za Vijesti.ba

Protivnici revizije presude negiraju i presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007.

Emir Ramić / Vijesti.ba
Protivnici revizije presude negiraju zapravo presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine koja je osudila institucije entiteta Republika Srpska, vojsku i policiju, za izvršeni genocid, a Srbiju kao prvu zemlju u svijetu koja je prekšila odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Time protivnici revizije presude negiraju presuđeni genocid, minimiziraju razmjere zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, izjednačavaju žrtve genocida i izvršioce genocida, a zločince proglašavaju nacionalnim herojima. istakao je u razgovoru za Vijesti.ba Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada Emir Ramić.

VIJESTI.BA: BiH je danas i zvanično predala zahtjev za revizijom presude po tužbi Srbije za genocid. Sada se očekuje da Sud utvrdi da li je zahtjev kredibilan i da li postoje novi dokazi na osnovu kojih bi novi proces mogao da počne Vjerujete li da će zahtjev biti prihvaćen?

RAMIĆ :Ja i svi članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada smatramo da aplikacija za reviziju presude može i treba biti prihvaćena od Međunarodnog suda pravde. To iz razloga što se revizijom presude ne brani se samo pravo, pravda i istina, već i ugroženi kontinuitet bosanskohercegovačke države i društva. Postoji više Imperativa revizije presude za genocid. Afirmacija prava, pravde i istine je samo jedan od imperativa. Drugi je potvrda presude iz 2007. godine kojom je entitet Republika Srpska od Međunarodnog suda pravde direktno okrivljen i osuđen za genocid. Treći imperativ je sudska potvrda kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine.

VIJESTI.BA: Kao jedan od mogućih novih dokaza pominje se završna riječ tužitelja u procesu protiv Ratka Mladića. Može li to biti presudna činjenica?

RAMIĆ: Završna riječ tužitelja u procesu protiv Ratka Mladića je samo jedna od bitnih činjenica. U odnosu na presudu iz 2007. postoje vrlo važni dokazi. Za vrijeme presude 2007. nije bilo nikavih dokumenta o masovnoj grobnici, Tomašici, koja bi svakako trebala biti dio revizije i koja potvrđuje kontinuitet genocidne namjere 1992 - 1995, što sam ja u svome istraživanju nazvao Genocid u Prijedoru - Srebrenica u kontinuitetu. Žrtve su iz cijele Bosne i Hercegovine, kontinuirano u periodu od 1992. do 1995. godine. Kontinuitet genocidne i agresorske namjere je naučno istraživački dokumentovan, djelom i sudski presuđen na Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu, nekoliko nacionalnih sudova i sudovima u Bosni i Hercegovini na primjeru genocida u Prijedoru. Upravo kontinuitet genocidnog procesa od Prijedora do Srebrenice može biti fokus za dokazivanje povrede međunarodne obaveze Republike Srbije u dijelu iz člana. 2. i/ili 3. UN Konvencije o genocidu u smislu dokazivanja izvan svake razumne sumnje njenog izravnog učinjenja ovoga međunarodnoga zločina ili u smislu njenog saučesništva u počinjenju ovog djela. Bitna je i presuda Vlastimir Đorđević za zločine na Kosovu. U toj presudi dokazuje da su "Škorpioni" angažovani u ratu na Kosovu. Đorđević koji je bio general MUP-a Srbije odgovoran je za zločine na Kosovu. Ako su "Škorpioni" bili unutar MUP-a Srbije na Kosovu onda se u eventualnoj reviziji mora gledati unazad i nanovo utvrditi u kojem su odnosu bili u Bosni i Hercegovini. Da li su bili na platnom spisku VRS, kako je utvrđeno po presudi iz 2007. ili su bili pripadnici MUP-a Srbije.  Zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije pored ostalog, potvrđuju da je Ratko Mladić bio na platnom spisku Beograda, te plan "Drina" koji je obuhvatao sve tri vojske: Jugoslavije, Srpske Krajine i Republike Srpske. Posebno je u kontekstu revizije presude interesantan slučaj Perišić. Argumentacija u slučaju Perišića je bila da je sud donio odluku da Srbija nije direktno odgovorna za zločin genocida u Bosni i Hercegovini. Naredno Sudsko vijeće je kasnije donijelo drugu odluku i rečeno je da je ovo sasvim drugi Sud i da se uvode novi dokazi. I upravo ti novi dokazi koji su prezentirani u sudnici su novi kvalitetni dokazi. Slučaj Perišić ima preko 1600 novih dokaza. Slučaj Ejub Ganić je donio nove dokaze.

Republika Srbija smatra da je u relevantno vrijeme i mjesto u slučaju oko Ejupa Ganića riječ o međunarodnom oružanom sukobu u kojem su učestvovale dvije visoke strane ugovornice i to Bosna i Hercegovina s jedne strane, a s druge Savezna Republika Jugoslavija od 27. aprila 1992. do 19. maja 1992. godine", stoji u dokumentu koji su potpisali Snežana Malović, tadašnja ministrica pravde Srbije, i Vladimir Vukčević, glavni tužitelj za ratne zločine Srbije. Dokument je bio samo dio dokaza upućenih iz Beograda sudu u Londonu na kojem se vodio proces protiv Ejupa Ganića, ratnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bio je to prvi put da se Srbija zvanično poziva na neku hašku presudu koja joj nije u interesu. Srbija je po prvi put priznala agresiju u Bosnu i Hercegovinu što može biti osnov za reviziju presude. Presuda Karadžiću je veoma važna. Posebno dio te presude o udruženom zločinačkom poduhvatu, a znamo da je Karadžić bio desna ruka Slobodanu Miloševiću. Dakle nije tačno da dokaza nema, kao što su neki stručnjaci tvrde.

VIJESTI.BA: Jedan dio pravnih eksperata smatra da nisu predočeni novi dokazi. Ukoliko Međunarodni sud pravde aplikaciju odbije kao neosnovanu, ko će snositi moralnu i političku odgovornost, pošto krivične ne može biti?

RAMIĆ: Ja ne očekujem da će Međunarodni sud pravde odbiti aplikaciju. To potvrđujem na osnovu sljedećeg. Revizija presude je pravno sredstvo i moralna obaveza koje stoje na raspolaganju državi Bosni i Hercegovini i žrtvama agresije i genocida. To se ne tiče srpskog naroda, to se tiče Miloševićevog režima. U tom smislu očekujemo da Međunarodni sud pravde uradi svoj posao. Oni koji osporavaju pravo državi Bosni i Hercegovini na revizija presude takvim ponašanjem krše međunarodno pravo. Ako želimo graditi stabilnu budućnost, sigurnost i mir u Bosni i Hercegovini, zločini se ne smiju prešutjeti. Zločini su opterećujući faktor koji se mora prevladati istinom i pravdom. Protivnici revizije presude negiraju zapravo presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine koja je osudila institucije entiteta Republika Srpska, vojsku i policiju, za izvršeni genocid, a Srbiju kao prvu zemlju u svijetu koja je prekšila odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Time protivnici revizije presude negiraju presuđeni genocid, minimiziraju razmjere zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, izjednačavaju žrtve genocida i izvršioce genocida, a zločince proglašavaju nacionalnim herojima. Bosna i Hercegovina mora biti utemeljena na istini i pravdi, na prihvatanju istine i pobjedi prava. Mir će biti trajan jedino ako se gradi i izgradi na čvrstim temeljima istine i pravde. Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine. Odsustvo istine i pravde proizvodi kontinuitet straha žrtava. Zato je pitanje revizije presude državno i pravno pitanje bosanskohercegovačkog suvereniteta, nezavisnosti, političkog subjektiviteta i slobode i moralna obaveza za žrtve. To nije pitanje jednog naroda, pojedinca ili institucije. Aplikacijom za reviziju presude  podržava se istinu, pravda, mir, vladavina prava, sloboda i pravo da se sporovi među državama rješavaju civilizovano na Međunarodnom sudu pravde.

VIJESTI.BA: Kako komentirate najavu napuštanja zajedničkih institucija BiH od strane srpskih političkih predstavnika i šta to ima za cilj?

RAMIĆ: Napuštanja zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine od strane srpskih političkih predstavnika je znak kontinuiteta koji traje od početka agresije i genocida na Bosnu i Hercegovinu, a to je pokušaj udruženog srpskog političkog establišmenta da poništi kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine. Mladen Ivanić i drugi trebaju znati da za reviziju presude nije potrebna nikakva saglasnost manjeg eniteta i njegovog političkog establišmenta jer je entitet Republika Srpska od Međunarodnog suda pravde osuđen za genocid. Učesnici u zajedničkom projektu borbe protiv revizije presude obmanjuju domaću i međunarodnu javnost, otvorenim lažima i propagandi. Na taj način se, izrazito drsko i neprimjereno, bez moralne i političke odgovornosti nastavlja kontinuitet ugrožavanja državnosti Bosne i Hercegovine. Božijom pravdom istina i pravednost će biti uzdignute u Bosni i Hercegovini. Ali nama treba prije toga sudska pravda i na njoj zasnovana povijesna pravda koja će polućiti istinu i pravdu, osuditi zločince i njihova djela i tako obezbjediti nesmetani razvoj državnosti Bosne i Hercegovine.

Vijesti: