Intervju

Intervju za Intelektualno.ba i aljezeera balkans

Profesor dr. Emir Ramić

Direktor

Institut za istraživnje genocida Kanada

 

Kada Bošnjaci dolaze u Kanadu i na koji način se počinju organizirati?

 

Kanadski Bošnjaci prvo putem vjerskog organizovanja, a zatim putem nacionalnog i državotvornog organizovanja uspjevaju izraziti vlastitost, dići glas u odbranu bošnjačke časti, duhovnosti i identiteta, bošnjačke kulture, historije, tradicije i običaja, bosanskog jezika i bosanskohercegovačkih društvenih i državnih vrijednosti. To je proizašlo iz toga što su Bošnjaci u Kanadu sa sobom donijeli snažnu svijest o svojoj nacionalnoj posebnosti, koja se izražavala kroz islam, bosanski jezik i pripadnost državi BiH, jedinoj bošnjačkoj matici.  Istovremeno kanadski društveni sistem poznat pod imenom Kulturni mozaik daje pravo i slobodu svakoj nacionalnog grupi u Kanadi da čuva i jača svoju nacionalnu posebnost.

Masovan dolazak Bošnjaka u Kanadu počinje 1992. godine, početkom agresije na BiH. Bošnjaci najviše dolaze u Južni Ontario, ali i u druge djelove ove velike zemlje. Prema kanadskim statističkim podacima danas u ovoj drugoj po veličini zemalji u svijetu živi oko 30 hiljada Bošnjaka.  Rastegnuti između želje za povratkom u BiH ili ostankom u Kanadi radi ekonomske sigurnosti, želja da im djeca budu Bošnjaci, integrirani u kanadsko društvo,  a sa druge strane opet bojaznost od asimilacije, suočeni sa traumama agresije i genocida, kanadski Bošnjaci su imali pred sobom dilemu kako sačuvati svoj jezik, folklor, kulturu,vjeru, brak i porodicu, historiju, tradiciju, kako se istovremeno integrisati u kanadski Kulturni mozaik uz odbranu od asimilacije. Odgovor su našli kroz učenje bosanskog jezika, očuvanju i jačanju vjere islama, njegovanju bošnjačke i bosanskohercegovačke historije, kulture, tradicije. Kanadski Bošnjaci su tako pokazali nacionalno, duhovno i državotvorno dostojanstvo.

 

Koliko Bošnjaci čuvaju svoju tradiciju, te koje su glavne aktivnosti u tom smjeru?

 

Vjersko, nacionalno i patriotsko sazrijevanje kanadskih Bošnjaka počinje krajem 90. godina prošlog vijeka. Ako bi se htjelo ukratko sažeti osnovne karakteristike života, rada i uspjeha kanadskih Bošnjaka onda bi se moglo reći da su  Bošnjaci u Kanadi "probili led" tada, počeli se kućiti, stjecati dobra, graditi svoje džamije i nacionalne institucije. Bilo je to razdoblje, padova i uspjeha, vjerskog, nacionalnog, patriotskog povezivanja, vrijeme političkog naboja i sazrijevanja, vrijeme proboja u poslovni, društveni, kulturni, naučni i politički život Kanade, ali i vrijeme gradnje mostova između Kanađana i Bošnjaka, Kanade i BiH.

Zahvaljujući bošnjačkim islamskim centrima - džematima, kanadski Bošnjaci izgrađuju svijest o islamu kao najsigurnijoj brani njihove potencijalne asimilacije u kanadski “Kulturni mozaik”. Istovremeno se kod njih izgrađuje svijest o islamu kao najširem i najdubljem obliku različitsti od drugih. Zato kanadski Bošnjaci u samom početku, svoje nacionalne i patriotske potrebe izražavaju kroz svoje islamske institucije. Kod kanadskih Bošnjaka se putem navedenih institucija razvija i svijest o islamu kao vjeri razbora i zdravog razuma jer ona zagovara ljudsku slobodu. Putem bošnjačkih islamskih zajednica, kanadski Bošnjaci postaju svijesni značaja islama kao neuništive, bitne jezgre bošnjačkog nacionalnog bića, kao usmjeravajuće snage u procesu prihvatanja – integracija, pozitivnih vrijednosti kanadskog Kulturnog mozaika. Islam kao jezgro bošnjačke bitnosti i bitisanosti nije oprečan kanadskom društvenom sistemu, oličenom u Kulturnom mozaiku. Kanadski Bošnjaci nisu nikakvo strano tijelo u kanadskom društvenom sistemu, već njegov bitni, razvojni, organski, konstruktivni dio. Istovremeno sa otporom prema asimilaciji priziva se potreba integracije u kanadski društveni sistem, prihvatanjem svih onih vrjednosti koje nisu u suprotnosti sa islamom i bošnjačkom, odnosno bosanskohercegovačkom tradicijom.

Nacionalna i državotvorna svijest kanadskih Bošnjaka, koja je očuvana zahvaljujući bošnjačkim islamskim centrima, jasnije se artikulira sa formiranjem Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida, Kanada. Kongres nije govorio u ime svih kanadskih Bošnjaka, ali  se trudio da sve što radi odgovara interesima Bošnjaka u Kanadi i interesima Kanade i BiH. Kroz uspješne akcije priznavanja bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjak u Kanadi, Kongres počinje proces nacionalnog, državotvornog sazrijevanja kanadskih Bošnjaka. Za Kongres, bošnjaštvo je više od regionalnog osjećaja, više od geografskog pojma, više od kulturno-historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija, temeljna i najvrijednija karakteristika BiH, nedjeljive povijesne i političke državne cjeline. Bošnjaci su svoj nacionalni položaj uvijek razumjevali u dijalektičkom odnosu s bosanskohercegovačkom posredovanošću. U najtežim momentima za vlastitu opstojnost, Bošnjaci  ne napuštaju ideju Bosne i Bosanski duh, kao multidimenzionalne višesložne vjerske, kulturne, narodne, i civilizacijske zajednice. Tako u Kanadi sazrijevaju osnovne bošnjačke vrijednosti: islam, bošnjaštvo, bosanski jezik, BiH.

 

Organiziranje prije i poslije agresije na domovinu Bosnu?

 

Već sam djelimično odgovorio na ovo pitanje. Prije agresije i genocida Kanadski Bošnjaci, odnosno bosanski Muslimani nisu bili duhovno i nacionalno organizovani. Bili su unutar mnogobrojnih jugoslovenskih društava i klubova unutar kojih su samo oni svijesni pokušavali očuvati svoju duhovnost, kulturu, tradiciju i jezik. Tek dolaskom u Kanadu tokom i poslije agresije i genocida, kanadski Bošnjaci počinju organizovano i institucionalno čuvati i jačati prvo svoju duhovnu kompomentu, a poslije i nacionalnu i državotvornu. Potrebno je naglasiti da se kao posljedica priznavanja bosanskog jezika u Kanadi i nacionalnog imena Bošnjak otvaraju škole bosanskog jezika u kojima bošnjačka djeca pored maternjeg jezika uče o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj tradiciji, historiji, kulturi. Nešto kasnije osnivaju se nacionalne i akademske institucije te mnogobrojnna kulturna i sportska društva.  Govoriti o Bošnjacima, kao kulturnoj i nacionalnoj evropskoj formi, znači, prije svega, govoriti o državi BiH, kao dugotrajućoj evropskoj državi, kao povijesnoj činjenici koja se ne može potisnuti iz državnog postojanja. Bošnjaci su nasljednici, Ideje Bosne i Bosanskog duha, nasljednici BiH kao zemlje. To bošnjačko svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu. Egzistirajući na tom principu, Bošnjaci su kao nacija unutar Kanade održani, očuvani pa i ojačani.

 

Iz kojeg dijela Bošnjaci najviše pristižu u Kanadu i u kojem periodu?

Bošnjaci dolaze u Kanadu iz svih djelova BiH. Takođe i iz svih država sa područija bivše Jugoslavije. Potrebno je naglasiti da najveći dio Bošnjaka dolazi iz entiteta Republika Srpska.

 

Na koji način Bošnjaci sarađuju sa vlastima, te da li oni podržavaju naše aktivnosti?

 

U zadnjih deset godina mi smo sa kanadskim premijerima i ministrima u vladi imali veoma dobru korespondenciju. Karakteristično da je Kanadska vlada skoro uvijek odgovarala na naša pisma u kojima se tražio veći uticaj Kanade na zaštitu bosanskohercegovačkih državnih interesa, posebno na zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političkog subjektiviteta od raznih antibosanskih politika. Dosadašnji najvažniji rezultati lobiranja za bosanskohercegovački interes u Kanadi su: bosanski jezik je priznat u Kanadi, nacionalno ime Bošnjak se upotrebljava u kanadskim statističkim i drugim dokumentima, genocid u BiH se izučava u školama u Kanadi, kanadski parlament je jednoglasno usvojio dvije Rezolucije o genocidu u BiH, podržana inicijativa za osnivanje Klub Prijatelja BiH u Kanadskom Parlamentu, organizovana stalna izložbena postavka o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava u Vinipegu, genocid u BiH prezentiran Kanađanima i kanadskim univerzitetima, otkriven spomenik žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, iniciran projekat kojim je kanadska vlada podržala obilježavanje Svijetskog dana bijelih traka, parlamentarna peticija kojom se traži krivično sanskcionisanje negatora genocida. Posebno je važno što kanadski gradovi na prigodan način obilježavaju Dan državnosti BiH i Dan nezavisnosti BiH, svjetski Dan bijelih traka i Dan genocida u Srebrenici.

U fokusu našeg lobiranja su BiH kao evropska, demokratsa, slobodna država građana i naroda, poštivanje pluralnog bosanskohercegovačkog naslijeđa oličenog u Ideji Bosne i Bosanskom duhu, vrlo sličinim kanadskom Kulturnom mozaiku, borba protiv svih oblika segregacije, diskriminacije i aparthejda u BiH, borba za pluralno bosanskohercegovačko društvo i državu kojom vladaju državni zakoni, a ne entitetska ili partijska „politička sila”, Bošnjačka dijaspora u Kanadi je lobirala, lobira i lobiraće za bosanskohercegovačku državu i društvo kao zajednicu građana i ravnopravnih naroda koji je vole i poštuju kao svoju jedinu domovinu. Od Kanade tražimo podršku evroatlanskom putu BiH, nastavak saradnje na ranije dogovorenim projektima deminiranja BiH, potpisivanju sporazuma vezanim za socijalnu zaštitu, pitanje mladih, ali i drugih značajnih za našu dijasporu. Ističem da je veoma značajna globalna pozicija Kanade u svijetu, te da Kanada zadrži fokus u BiH. Važna je  prednost Kanade, koja se ogleda u bogatstvu prisustva ljudi iz cijelog svijeta. Kanadski Kulturni mozaik je planetarna važnost o načinu života ljudi različitih vjera i nacija koji žive i mogu živjeti zajedno, a što je karakteristično i za BiH. Energetski i drugi potencijali Kande, koja se se prostire na 7% ukupne površine planete Zemlje su značajni. Velike zalihe nafte, po kojim su drugi u svijetu, odmah iza Saudijske Arabije, velika nalazištima uglja, potpisivanje Sporazuma sa EU, što će omogućiti slobodniju trgovinu i povećanje GDP-a Kanade, su bitni faktori za bolju saradnju Kanade i BiH. U Kanadi je prisutna pravosudna i sistemska pravna i politička sigurnost, što BiH može primjeniti u vlastitoj praksi.

 

Kako bošnjačka dijaspora najbolje može pomoći domovini i domovinskim zemljama?

 

Naši ljudi, žene i mladi su izuzetno vrijedni i cjenjeni građani Kanade. Na žalost matica još nije prepoznala potencijal ove dijaspore. Mladi akademski kadar u dijaspori, vrlo uspješni poslovni ljudi, istaknuti istraživači, cjenjeni umjetnici u skoro svim poljima društvene djelatnosti, značajni kulturni radnici, sve uspješniji političari u zemljama u kojima žive, sav taj potencijal država BiH ne koristi za promociju svojih vitalnih interesa. Bošnjačka dijaspora u Kanadi bolje ilustrira unutrašnji svijet ideje Bosne i Bosanskog duha, preciznije osjeća probleme, dileme i potrebe matice, brže naslućuje puteve i stranputice matice. Dijaspora je očuvala tradicionalni kontinuitet bosanskog duha, oličenog u humanizmu, toleranciji, solidarnosti, pluralizmu i multilateralizmu. Duhovni genij bosanskoga čovjeka je 1.000 godina stvarao neponovljivu kulturu, raznolike jezike, literaturu, književnost, umjetnost, filozofiju i teologiju, neprocjenjivu humanističku političku i socijalnu filozofiju, te odveć inspirativnu i nadahnutu kulturu dijaloga koja se može mjeriti sa najvišim duhovnim i civilizacijskim ostvarenjima velikih kulturnih naroda u ljudskoj povijesti. Bošnjačka dijaspora u Kanadi  je potvrdila sposobnost, adaptibilnost i moć održavanja tradicionalnog, prihvatanje multietičnosti, ne odbacivanje sopstvenog identiteta i kosmopolitsku predispoziciju multikulturalizma. Bošnjačka dijaspora se uspješno integrisala u kanadsko društvo, ali i odbranila od asimilacije. Međutim, dijaspora se osjeća odbačenom, neshvaćenom, usamljenom i suvišnom od svoje matice. Dijaspora zna da uklanjanjem prepreka u matici može svojim idejama, uticajem, obrazovanjem i kapitalom produkovati demokratsku i prosperitetnu državu BiH u koju će se sa ponosom vraćati treća ili četvrta generacija izbjeglica. Zato dijaspora insistira da nadležne vlasti pod hitno donesu Zakon o dijaspori. Taj zakon trebalo bi da bude pripremljen od strane eksperata, uključujući svakako i one iz dijaspore. Stvaranje demokratske, jedinstvene i prosperitetne BiH, u kojoj će svi značajni resursi matice i dijaspore biti usmjereni ka ekonomskom, kulturnom, naučnom i duhovnom prosperitetu države BiH, trebalo bi da budu osnovna ideja ovog zakona. Dijaspori treba pružiti više od uobičajenog. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan ističe – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobrodošla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim građanima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše. Institucije i građani BiH ne vide važnost dijaspore. Zaista je nezamislivo da zemlja s tako velikom dijasporom nema konkretan državni organ koji bi se njome bavio. Da bi se ostvarila politička, duhovna, kulturna i ekonomska simbioza dijaspore i matice potrebno je formirati Ministarstvo za dijasporu. Prve akcije Ministarstva bi trebale biti popis dijaspore i formiranje stručnih i profesionalnih logističkih i lobističkih timova. Tako bi kontakt sa maticom postao organizovan, sistematičan, a ne samo privatni kao do sada. Bošnjačka  dijaspora u Kanadi nije zaboravila svoju maticu. Dokaz za to je aktivnost na planu priznavanju bosanskog jezika u kanadskom Kulturnom mozaiku na osnovu čega je otvoreno više škola bosanskog jezika sa više desetina polaznika naše djece. Istina o agresiji i genocid na BiH je prezentirana u Kanadi. Kanadski parlament je usvojio više rezolucija o genocidu Srebrenici i BiH. Pokrenuti su mnogi multidimenzionalni naučno istraživački, umjetnički i lobistički projekat na osnovu kojih su najbolje vrijednosti BiH prezentirane Kanađanima.

 

Jesu li mladi povezani sa domovinom, uče li bosanski jezik te da li se interesiraju za stanje u domovini?

 

Mladi su nedovoljno povezani sa domovinom, uče bosanski jezik i interesuju se za stanje u domovini. Kanadska bošnjačka dijaspora je očuvala svoju posebnost i oduprla se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena u kanadskom Kulturnom mozaiku. Kroz očuvanje, jačanje i prezentiranje svih vrijednosti bosanskohercegovačkog bića na najbolji način je bila ambasador vrijednosti, dometa i dostignuća BiH u Kanadi. Istovremeno je promovirala pozitvni oblik integracije, to jest stepen pozitivnog uklopljenja bošnjačke zajednice u kanadski Kulturni mozaik. Ona je ostala vjerna jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i građanin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. Ona je svojim djelovanjem širila istinu o događajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zločina protov čovječnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu.

 

Da li Bošnjaci na svojoj koži osjećaju posljedice islamofobije?

 

Islamofobija je danas prisutna svugdje u svijetu, pa tako i u Kanadi. I ako je bilo nekoliko napada na džamije u Kanadi, Bošnjaci nisu do sada bili predmet direktnih napada. Pojavila se velika zabrinutost unutar kanadske islamske zajednice, a koja je druga najveća religijska grupa odmah iza kršćana, da je napad na vjernike u islamskom kulturnom centru u gradu Quebec, 2017. godine  manifestacija islamofobije unutar kanadskog društva. Tada je Nacionalno vijeće muslimana u Kanadi zatražilo od Stalnog komiteta Donjeg doma parlamenta da poduzme istraživanje koje bi djelimično moglo prikupiti podatke o zločinima iz mržnje, pružiti pomoć ugroženim zajednicama, te razvijati politiku koja će smanjiti i na kraju potpuno iskorijeniti islamofobiju kao i sve ostale oblike mržnje i predrasuda u Kanadi. Kanadski muslimanski čelnici također su preporučili da Kanada treba imati obavezan predmet u srednjoj školi čiji će fokus biti na tretiranju i preveniranju rasizma, uključujući utjecaj ksenofobije, antirasizma, antisemitizma, te islamofobije u kanadskom društvu. Ja želim istaći da kanadska islamska zajednica pomaže da Kanada bude jaka, raznolika i inkluzivna zemlja kakva je danas. Premijer Kanade Justin Trudeau održava veoma dobru saradnju sa islamskom zajednicom. Muslimani čine Kanadu ljepšim mjestom za život.

Vijesti: