Intervju

BOŠNJACIMA NEDOSTAJE NACIONALNA, DRŽAVOTVORNA I TERITORIJALNA SVIJEST

 

Intervju Halila Šetke sa profesorom Emirom Ramićem za web magazin Kliker info

Dok je svijetu sve prisutnija tendencija novog pristupa dijaspori, BiH još nije shvatila da ima sjevernuameričku dijasporu, koja iz prve ruke, može svijetu pokazati da sa BiH i Bošnjacima valja računati

U vrijeme dok je na čelu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike bio profesor Emir Ramić, ova najjača organizacija koja okuplja bošnjačku dijasporu na prostoru sjevernoameričkog kontinenta  bila je noćna mora najvećim neprijateljima države BiH , kako u zemlji  tako i u inostranstvu. Ovu činjenicu priznaju i najveći Ramićevi oponenti zbog kojih je idejni pokretač svojevrsnog preporoda bosanskohercegovačke dijaspore  prije par mjeseci morao podnijeti ostavku . Od tada pa do danas  Ramić nije  detaljnije obrazlagao sukobe u KBSA  zbog čega ovaj  razgovor I počinjemo pitanjem, odnosno konstatacijom da je  ovo jedan od rijetkih primjera da čelnik podnosi ostavku zbog uspjeha te da nakon svega još i šuti . 

Ramić : Kao svjedok islamske, bošnjačke i bosanskohercegovačke bogate, krvave prošlosti, turbulentne sadašnjosti i sigurnije budućnosti, kao svjedok slobode ljubavi prema islamu kao vjeri, sistemu i praksi života, kao svjedok slobode ljubavi prema bošnjačkoj naciji, njenoj kulturi, historiji, tradiciji, kao svjedok slobode ljubavi prema bošnjačkom pamćenju, kao svjedok slobode ljubavi prema bošnjačkim nacionalnim institucijama {bošnjačka akademija nauka, bošnjački muzej genocida, svijetski kongres Bošnjaka, bošnjacki sabor, kao svjedok slobode ljubavi prema bosanskom jeziku kao povijesnoj paradigmi kontinuiteta kulturne, historijske i nacionalne samobitnosti Bošnjaka, kao svjedok slobode ljubavi prema jedinstvenoj, demokratskoj, prosperitetnoj državi BiH bez genocidnih paradržavnih tvorevina, kao svjedok slobode ljubavi prema otvorenom, slobodnom, civilnom bosanskohercegovačkom društvu, kao svjedok slobode i lahkoće govora, kulture dijaloga i kulture kolektivne igre; pokušao sam svojim radom  poručiti kako naspram političkih i duhovnih elita živi akademska elita koja misli na sebi svojstven način budućnost Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Moje polje rada i djelovanja je bošnjački dijalog u ime rušenja svih vještačkih zidova među Bošnjacima, za rad širenja najboljih vrijednosti Bošnjaka i BiH, za rad očuvanja i jačanja svih komponenti bošnjačkog nacionalnog bića, za rad jačanja države BiH u kojoj neće biti niti jednog traga zločina agresije i genocida, za rad jačanja otvorenog, slobodnog, civilnog  društva u BiH u kome će biti zagarantovana osnovna prava i slobode čovjeka, građanina, naroda, državljanina, za rad kolektivnog bošnjačkog otpora sve više prijetećoj asimilaciji sjevernoameričkih Bošnjaka u američki Melting pot i kanadski Kulturni Mozaik i na kraju za rad  kolektivnog bošnjačkog napora da se prihvate sve pozitivne tendencije integracije sjevernoameričkih Bošnjaka u američko i kanadsko društvo. Misleći ljudi treba da budu tolerantni prema onima koji misle drugačije od njih o istoj stvari. Jedna od najvećih blagodati ovoga svijeta je da su ljudi različiti, da različito misle. A da bi čovjek mogao misliti, on mora imati slobodu. No, u obilju slobode govora i oni što - ne misle, umišljaju da je njihovo mišljenje jedino ispravno. I otuda potiće kaljanje, vrijeđanje i ponižavanje lićnost čovjeka, Božijeg roba, što  je najveći grijeh. Hvala Allahu, koji mi je podario  moć da mislim i da radim ono što mislim da je najbolje za Bošnjake i BiH. Svjestan sam da ima onih koji misle drugačije. Ja cijenim svačije mišljenje i spreman sam saslušati svakoga. Ali, način na koji neki ljudi saopćavaju svoje mišljenje, nije prihvatljivo zato što je isključivo, zlonamjerano, što vrijeđa i ponižuje Božijeg roba. Poželjno je da imamo različita mišljenja, koja treba da razmjenjujemo u duhu tolerancije i uvažavanja. Oni koji pokušavaju da unesu nepovjerenje među nama tako što nas okreću jedne protiv drugih, treba da znaju da im to naša i njihova djeca neće oprostiti, jer su radili i rade direktno protiv te djece, njihove muslimanske, bošnjačke i bosanskohercegovačke budućnosti. Ja sam ponosan što sam zajedno sa prijateljima ideje, organizacije i pokreta KBSA, produkovao krovnu organizaciju američkih i kanadskih Bošnjaka, nezavisnu od bilo koje političke i druge opcije. KBSA je postao glasnogovornik bošnjačke bitnosti i bitisanosti, toliko jak glas da su ga se počeli pribojavati največi neprijatelji Bošnjaka i BiH i uvažavati največi prijatelji. I baš tada u uslovima krize bošnjačkog nacionalnog bića i krize funkcionisanja države i društva u BiH, produkovani su problemi unutar KBSA. Historija kao najbolja učiteljica života će na kraju reći svoje, ali jedno je sigurno ja sam podnio ostavku na dužnost predsjednika UO KBSA kao moj lični čin ukazivanja na potrebu bošnjačkog dijaloga, za rad bošnjačkog jedinstva kao jedinog mogučeg modusa produkcije minimuma bošnjačkih zajedničkih interesa i ciljeva za maksimalnu bošnjačku akciju, u uslovima velike prijetnje Bošnjacima i BiH, kao moj lični čin protesta protiv neljudskog, nemoralnog, necivilizacijskog i neislamskog kaljanja ličnosti, ne samo moje, već ličnosti svih onih koji su tragali za još boljim i efikasnijim KBSA, kao moj lični čin protesta protiv nastojanja da KBSA postane produžena ruka pojedinih političkih i duhovnih opcija u matici i dijaspori i na kraju kao moj lični čin želje da se Bošnjaci nauče priznavati, prihvatati i poštovati demokratske i legalne odluke svojih zakonodavnih i izvršnih organa.   

Kliker.info : U svojim  istupima neposredno prije podnošenja ostavke  upozoravali ste da BiH ulazi u najosjetljiviji period kada je u pitanju njena održivost. U tom kontekstu  kako bi opisali

Ramić : Politička kriza bosanskohercegovačkog društva i države onemogućava normalizaciju života, ponižavajući građane BiH. Urušavanjem temelja državnosti, kao pravno-egzistencijalnog okvira za sve, i narušavanjem zagarantirane ravnopravnosti (konstitutivnosti) naroda i pojedinaca na cijeloj teritoriji BiH, gubi se optimalno-racionalni politički okvir  i grubo narušava civilizacijsko-vrijednosni sistem demokratski razvijenih društava koji jedini vodi ljudskoj budućnosti većine građana BiH.  Građani  su potpuno potisnuti iz procesa demokratizacije društva koja bi jedina vodila društvenom skladu (politički aspekt) i životu s vlastitim solidarnim potrebama (civilizacijski i etički aspekt).  Zato se BiH  nalazi u najtežoj poziciji od rata. Zemlja je najdirektnije suočena s legalizacijom etničkog čišćenja i visokog kriminala s državnom i vojnom imovinom. 

Kliker.info: KBSA je otvoreno protiv Prudskog sporazuma. Recite nam kakvo je vaše lično mišljenje o tom kontroverznom političkom dokumentu ?  

Ramić : Dogovor is Pruda destabilizuje BiH, a jača entitete, legalizira etničko čišćenje i  organizovani  kriminal. Taj sporazum svjedoći o kontinuitetu bošnjačkih zabluda kao što su: entitetska privatizacija bila je strašna greška protiv BiH; aprilski paket ustavnih promjena je također bio štetan; prudski sporazum je takoder sporazum koji vodi ka legaliziranju rezultata agresije i genocida. Popis stanovništva sa etničkom odrednicom, prije povratka protjeranih, bio bi konačna i najvalidnija ovjera rezultata zločina agresije i genocida. To bi bila veleizdaja hiljadugodišnje egzistencije državnog i društvenog tkiva BiH. 

Visoki predstavnik međunarodne zajednice Miroslav Lajčak svakodnevno i po više puta ponavlja da  - “ taj dogovor jača BiH", a za što ne postoji ni jedan argument. De facto, taj dogovor u dijelu rješavanja državne imovine krši i Ustav BiH i Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ, prema kojima bi imovina trebala pripasti isključivo državi BiH. Međunarodna zajednica i njen Visoki predstavnik Miroslav Lajčak i neke uticajne bošnjačke političke partije su uporni proizvođaći floskule “RS je realnost i to se mora prihvatiti”, što je apsurdna i neprihvatljiva teza. U obračanju Vijeću sigurnosti UN početkom decembra  Miroslav Lajčak ni jednom riječju ne pominje presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu od 26. februara 2007. godine, kojom je potvrđeno da su snage bosanskih Srba, Vojska i Policija, u Srebrenici u julu 1995. počinile genocid, koji je Srbija propustila da sprječi, a zatim i da kazni i izrući Tribunalu njegove počinioce, na čelu sa Ratkom Mladićem, ali zato bez uztezanja govori o obnovljenom pokušaju Skupštine RS o otcjepljenju od BiH, čime samo navikava svjetsku zajednicu i javnost na tu opciju rješenja krize u BiH, umjesto da primjenjuje Bonske ovlasti i takve nezakonite pokušaje u korjenu sprijeći. Visoki predstavnik se zalaze za vladavinu prava dok najdirektnije ignoriše odluku najvišeg suda pravde u svijetu, a poznato je da su pravne norme i odluke iz međunarodnog  prava starije od zakona bilo koje pojedinačne države ili grupe država, a kamoli entiteta. Činjenica je da se u RS sistematski realizuje Karadžićev nacionalistički genocidni projekat, koji je jedina i prava smetnja napretku BiH. Dok premijer RS istiće i ponavlja da je "BiH podijeljena zemlja" radeći intenzivno na toj podjeli dotle Mirolsav Lajčak ne preduzima ama baš ništa ozbiljno da ga  zaustavi na tom putu. Lajcak tvrdi da Haris Silajdžić, lider Stranke za BiH i član Predsjedništva BiH, svojim nastupom pred Savjetom bezbjednosti UN stvorio krizu i znatno otežao političku situaciju u zemlji, da nema pravo da gura svoju političku platformu, već treba da govori u ime svih građana BiH. Član predsjedništva BiH gospodin Haris Silajdžić iznoseći ovakvu političku platformu govori u ime največeg dijela građana BiH u zemlji i svijetu, a visoki predstavnik Miroslav Lajčak, govori u ime znatno manjeg dijela građana BiH kad govori o RS kao realnosti i kada brutalno ignoriše odluke Međunarodnog suda pravde. Osudu zaslužuje ne Silajdžić, nego oni koji ne žele da čuju osudu o tihoj ali sistematskoj legalizaciji i realizaciji  Karadžićevog projekta u BiH i pogrešno i zlonamjerno interpretiraju njegov govor. Eventualno usvajanje neprincipijelnog dogovora iz Pruda o raspodjeli državne imovine, popisa stanovništva, regulisanja Distrikta Brčko te ustavnih promjena, značilo bi cementiranje sadašnje entitetske podjele i nepotrebno prejudiciranje budućih principijelnih ustavnih reformi. Neprincipijelni dogovor  je ionako tešku i komplikovanu političku situaciju u BiH dodatno produbio i otežao. Sva pitanja dogovora, način njihovog donošenja, priprema i netransparentan rad državne komisije u pripremi nacrta zakona u Parlamentu BiH su naišli na žestoke i opravdane kritike največeg dijela bh. javnosti kao i milionske dijaspore BiH.    

Kliker.info : Prije par dana akademik Muhamed Filipović je inicirao ideju o ponovnom održavanju Bošnjačkog sabora  na kojem bi najumnije bošnjačke glave zauzele osnovne smjernice djelovanja  u vrijeme kada se izabrani politički predstavnici bošnjačkog naroda ne snalaze najbolje u ovim prelomnim vremenima. Šta vi mislite o pomenutoj  ideji  ?   

Ramić : Stanje bezidejnosti i bezizlaznosti  u koju je zapala bosnjacka politika, zahtjeva hitno organiziranje Bosnjackog sabora na kojem bi  se utvrdile smjernice i upute za spas BiH i bosnjackog naroda. Bošnjački lideri se razlikuju po osnovnom pitanju Sabora, bošnjački nacionalni program da ili ne. Ja bi odgovorio da nama Bošnjacima treba jedna strategija u smislu minimuma bošnjačkih zajedničkih interesa za maksimalmu bošnjačku akciju za produkciju državotvorne i teritorijalne svijesti Bošnjaka. Jer Bošnjaci imaju orginalni identitet, isključivo vezan za državu BiH, kao zemlju i njenu historiju i teritoriju. Bošnjacima danas nije ugrožen duhovni identitet, već nacionalni ili bolje rečeno Bošnjacima nedostaje nacionalna, državotvorna i teritorijalna svijest. Političke stranke, koje danas zastupaju Bošnjake nejasno vide politiku. Za razliku od prvog bošnjačkog sabora koga su sazvali političari, iskoristivši ga za svoje uske političke ciljeve, ovaj sabor treba biti sazvan od dijela nacionalno svijesne, politički neutralne  bošnjačke inteligencije. To bi trebao biti i svebošnjački sabor Bošnjaka u matici i dijaspori. Bošnjaci bez sopstvene strategije ne mogu odgovoriti na pitanja koja historija postavlja pred njih. A glavno pitanje za Bošnjake je BiH, njen opstanak i opstanak Bošnjaka u njoj. Sabor mora ponuditi političke i ustavno pravno solucije koje će jednom za uvjek onemogučiti podjelu BiH. To će biti najveća sigurnost za opstojnost bošnjačkog bića u i van BiH. Pored sabora Bošnjacima treba Kongres Bošnjaka svijeta za jedinstveno nacionalno okupljanje Bošnjaka u dijaspori i bošnjačka akademija nauka i muzej genocida  za intelektualno, jedinsvteno djelovanje na planu institucionalizacije bošnjačkog pamćenja. Problemi u unutar Bošnjaka, BiH i dijaspore predstavljaju izazov, na koga treba odgovoriti sabor. Bošnjački nacionalni interes je suviše ozbiljna problematika. Svijedoci smo  međusobnih nesporazuma i neslaganja dva vodeća bošnjačka politićara. Koji imaju dijametralno suprotne stavove o istom problemu. Zato ja podržavam organizovanje bošnjačkog sabora. On treba da postavlja smijernice bošnjačke politike. A vladajuće bošnjačke stranke su obavezne da tu politiku sprovode u praksi. Sabor treba za sva vremena sprijećiti mogućnost da neki mediokritet, koji se je doćepao vlasti sticajem sretnih okolnosti podobnošću, a ne vrijednošću, sumnjivih moralnih i intelektualnih kvaliteta, odlućuje o bošnjačkoj sudbini. Sabor treba da potvrdi konstantu da se bošnjačka nacija koju pratimo od najstarijih vremena, a iza koje stoji sasvim konkretan narod sa svojim jezikom, historijom, kulturnim naslijeđem i duhovnim svojstvima koji mu obezbjeduju vlastitu samobitnost, može dalje profilirati i realizovati u jedinstvenoj, demokratskoj, građanskoj, sekulranoj državi BiH i otvorenom, slobodnom društvu. Sabor treba da produkuje prodemokratski orijentiranu politicku akciju kojom će se moći definitivno razviti moderna bošnjacka nacija i s njom svi nacionalni standardi koje imaju savremene nacije u uslovima multikulturne BiH.

Kliker.info :Haris Silajdžić, Sulejman Tihić , Zlatko Lagumdžija  i reis Cerić  su osobe od kojih se očekuje da trasiraju put u Sarajevu kojm se izlazi iz vremena beznađa.da li su oni po vašem mišljenju kadri   obaviti taj posao ili ćemo morati sačekati do dolaska mlađih I prodornijih? 

Ramić : Nisu kadri. Jedini rezultat njihovog rada je stalni sukob između njih. A to je najgora moguća situacija. To paralizira bošnjački narod i njegove političke, ekonomske, kulturne i naučne institucije. Zato Bošnjaci moraju reagirati, kako oni u matici, tako i oni u dijaspori. Bošnjaci moraju reagirati jer su neki njihovi poltički i duhovni lideri uzurpirali pravo predstavljanja naroda. Mi Bošnjaci ni jednom od lidera nismo dali mandat da urušava bilo koju komponentu bošnjačkog nacionalnog bića – islam, bošnjaštvo, bosanstvo, da urušava i prodaje državu BiH, da legalizuje rezultate agresije i genocida, da zabranjuju organizovane i institucionalne uspomene na bošnjačke žrtve, da guše osnovne tekovine slobodnog, civilnog društva. Stalna konstanta bošnjačke starategije je  pamćenje zloćina genocida i agresije, ne u ime osvete, već u ime istine i pravde, bez kojih nema kolektivnog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva, Bošnjačka budućnost se jedino može graditi u jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj BiH, bez genocidnih tvorevina na pamćenju i na opmeni, a ne na zaboravu. Zato mora doći do promjene u bošnjačkom mišljenu u kome će svađa bošnjačkih lidera ustupiti mjesto dijalogu i kolektivnom radu. U protivnom Bošnjaci će dobiti rješenje protivno njihovim interesima od strame međunarodne zajednice, kojoj ja nikada nisma vjerovao, ne vjerujem i neću vjerovati jer je Bošnjacima oduzela pravo na odbranu pošto je kvazi proglasila nezavisnost BiH. Bošnjački poltičari moraju imati korektivni, institucionalni factor, produkovan bošnjačim saborom, što može biti tijelo sastavljeno od duhovno, nacionalno, državotvorno svijesne bošnjačke inteligencije, političke neovisne.   

Kliker.info :.Česta meta vaših saopštenja tokom vašeg predsjednikovanja je bio predsjednik Vlade RS Milorad Dodik .Šta ste govorili američkim senatorima I kongresmenima  o njemu kada ste lobiraliu za njegovu smjenu ? 

Ramić : Dodik je protiv definiranje dodatnih nadležnosti države BiH  i usklađivanja entitetskih ustava s Ustavom BiH. Dodik je protiv konstitutivnosti naroda na cijelom području BiH. Dodik je protiv objedinjavanja institucije ombudsmana. Dodik je protiv obaveze kompenzacije imovine, bez čega nema ni povratka prognanika u prijeratne domove. Podatak koga je Dodik  nedavno iznio da je Republika Srpska  do sada vratila oko 99 posto imovine svima koji su tražili povrat, te da RS ne može silom vraćati nikoga u RS ne odgovara istini, jer zapravo Dodik i RS nisu učinili ništa kako bi se Bošnjaci vratili na svoja historijska, kulturna, duhovna i tradicijska ognjišta. Dodik nikada nije javno  odgovorio koliko se Bošnjaka stvarno vratilo u RS, te koliko je Bošnjaka zaposleno u političkim, ekonomskim, kulturnim, naučnim, obrazovnim institucijama RS. Dodik je protiv Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Bošnjaci u RS još ne mogu bezbrižno dočekati i provoditi svoje vjerske, nacionalne i državne blagdane. Bošnjaci u RS su objekti iživljavanja, provociranja, maltretiranja i premlaćivanja. Bošnjaci nisu sigurni u  RS. Žalosno je što se Bošnjaci u RS trebaju osiguravati dok obavljaju namaz. Napadi na džamije su zapravo slika RS. Dodik je protiv državnih korporacija koje bi bile okosnica ekonomske integracije i razvoja BiH. On istupa iz Elektroprenosa BiH i formirate Elektroprenos RS. Dodik samo insistira na opstanku entiteta RS, pozivajući na Daytonski sporazum i prijeti secesijom. O ne želi jačanje države BiH. Zato je RS  je neprihvatljiva za mene. Ona počiva na rezultatima zločina agresije i genocida, nasilnom etničkom čišćenju, kulturocidu, ekocidu, etnocidu, urbicidu, elitocidu. Daytonski sporazum nikada nije usvojen od Skupštine Republike BiH, Daytonski ustav nikada nije prošao proceduru legalne promjene Ustava Republike BiH u Skupštini Republike BiH. Tako RS nije legalna. Američkim i kanadskim poltičkim, kulturnim i naučnim subjektima sam obečao da će sjevernoamerički Bošnjaci i njihove organizacije  upotrijebiti sve svoje snage da se demokratskom i organizovanom akcijom promjeni politička slika RS, odnosno da se entitetska tvorevina napravljena na agresiji i genocidu koja tako ugrožava hiljadugodišnje jedinstveno državno i društveno tkivo BiH poništi u ime daljeg jačanja ideje Bosne i bosanskog duha, na čijim temeljima je izgrađen savremeni demokratski, civilizovani svijet.  Paradržavno-entitetski i teritorijalni kontinuitet RS je sve više ugrožen i sjevernoamerički Bošnjaci američkim i kanadskim subjektima  predlažu da što prije pokrenu proceduru totalnog ukidanja manjeg entiteta na račun jačanja demokratske, jedinstvene, prosperitetne države BiH i otvorenog, slobodnog, civilnog društva. Dodik je sljedbenik politike koju  je vodio Garašanin, Obrenović, Karađorđevići, Milošević, SANU-u, Karadžić i Mladić. Ne misleći dobro jedisntvenoj, demokratskoj, prosperitetnoj državi BiH, on ne misli dobro demokratskom, civilizovanom svijetu. Zato on ne može biti subjekt pregovora o boljoj državi i društvu u BiH.  

Kliker.info : Novi američki predsjednik I njegova administracija za koji dan ulaze u Bijelu kuću. Šta očekujete od ove ekipe  ?   

Ramić : Pobjeda Obame na američkim predsjedničkim izborima je historijska pobjeda koja obilježava novi početak ne samo za SAD, nego i za čitav svijet. Ona nosi poruku nade i jedinstva koja je već dobila globalnu podršku i poštovanje. Odnos BiH sa Sjedinjenim Američkim Državama  će sada dobiti  jedan novi podstrek jer se u administraciji Obame nalazi mnogo prijatelja BiH. BiH ulazi u kritičnu fazu demokratskih reformi i upravo su SAD u poziciji da utječu na takve reforme s obzirom na to da se radi o primarnim vrijednostima i principima SAD.  Oćekujem od budućeg američkog predsjednika da u islamskom svijetu vodi manje militarističku politiku” , te da svoju administraciju otvori i američkim muslimanima, jer je 95 posto američkih muslimana glasalo za njega. Do sada je Obama na važna mjesta imenovao mnoge pripadnike manjine, ali niti jednog muslimana. Želim da Obama obnovi vladavinu zakona i poštuje prava svih ljudi bez obzira na vjeru. Pozivam sve američke Bošnjake da se više angažiraju u američkoj politici. Pobjeda Baracka Obame treba biti primjer i za američke Bošnjake, da postanu angažirani građani SAD, te da energičnije počnu promicati vlastite interese. Najbolji način uspostavljanja bošnjačkog identiteta je uporno raditi na ostvarenju vlastitih interesa u SAD. Kvalificirani američki Bošnjaci se  trebaju natjecati za oko osam hiljada mjesta u novoj predsjedničkoj administraciji.  Bošnjačka zajednica u SAD trebala bi poslužiti kao  most između SAD i BiH, te pomoći i natjerati američku politiku da se konkretnije angažuje u demokratskim procesima u BiH. 

Kliker.info :Dugo ste bili na čelu najbrojnije bh. organizacije  u Sjevernoj americi. Recite nam kakvi su ljudski, materijalni , tehnički I umni potencijali bosanske dijaspore na ovom području I koliko sve to skupa pomaže domovini BiH.  

Ramić : U BiH ne postoji svijest o značaju koje sjevernoamerička bošnjačka dijaspora nudi matici. Ta svijest ne postoji kod političkih i duhovnih lidera, kod umjetnika i intelektualaca, kod građana. U takvoj situaciji iluzorno je očekivati kritičnu masu koja bi mogla izvrsiti demokratski pritisak i ishoditi promjenu političke svijesti o najaktivnijoj, naobrazovanijoj i najmnogobrojnijoj bh dijaspori. U uslovima kada je BiH na dugom i neizvjesnom putu političkog, građanskog, demokratskog, kulturnog i naučnog  osvješčenja u kome razvoj državotvorne i teritorijalner svijesti, posebno njenog najbrojnijeg naroda, Bošnjaka,  još nije primatnost, sjevernoamerička dijaspora se doživljava sa zavišču, čiji pripadnici su sretnici koje su otišli u daleki svijet, s onu stranu bare, a hoće da  se petljaju u poslove matice i na izborima odlučuju kako čemo živjeti građani u matici.   

Dok je  svijetu  sve prisutnija tendencija novog pristupa dijaspori, BiH još nije shvatila  da ima sjevernuameričku dijasporu, koja iz prve ruke, sa najrazvijenijeg ekonomskog i političkog tržišta može svijetu pokazati da sa BiH i Bošnjacima valja računati. A to i jeste ono što nazivamo vanjskom politikom neke  države. U  BiH se potcjenjuje interes sjevernoameričke dijaspore za zbivanja u BiH. To se mjeri isključivo samo odazivom birača na izborima, a zaboravlja se koliki je taj odaziv bio u onih prvih par izbornih krugova poslije rata, zaboravlja se kako je taj odaziv mali i u BiH i zaboravlja se kako niko u dijaspori politički ne radi, a niti u matici ijedna politička stranka ima ozbiljan način i pristup u radu sa dijasporom. Godinama sam od svih probosanskih političkih partija tražio njihove programme da ih prestavimo sjevernomeričkim Bošnjacima. Nikada nismo dobili. Godinama sam tražio da predstavnici poltičkih partija za vrijeme izborne kampanje dođu i u Sjevernu Ameriku i na licu mjesta poltički propagiraju svoj program, posebno onaj prema dijaspori, nikada nije bilo odgovora.
Organiziranost bošnjačke dijaspore u Sjevernoj Americi je nužno limitirana kadrovskim i financijskim mogučnostima sa jedne strane i duhovnom potporom i otvaranjem države i BH društva prema dijaspori, s druge strane. U duhovnom smislu, uticaj sjevernoameričke bošnjačke dijaspore na društvena kretanja u BiH je limitiran uglavnom na internet. Ostali najuticajniji mediji, štampa i TV, dijaspori ne daje prostora. U administrativnom smislu, direktan uticaj američke i kanadske bošnjačke dijaspore na društveni tok u matici ne postoji, jer država nije uspjela prilagoditi izborni zakon zahtjevima dijaspore pa tako nema niti posebnih izbornih jedinica za dijasporu niti ima predstavnika dijaspore u parlamentima, niti je formirano zasebno Ministarstvo za dijasporu, niti imamo zakona o dijaspori, što su višegodišnji uzaludni zahtjevi KBSA.
 Največi dio sjevernaomaeričke bošnjačke dijaspora je nastao kao posljedica agresije, genocida, stradanja, progona. Tako se iseljavalo najobrazovanije i najimučnije stanovništvo. Zločin agresije i genocide koji  je Bošnjake pomeo diljem svijeta učinio je da se mnoštvo  kvalificiranih i obrazovanih Bošnjaka sa razvijenim organizacionim sposobnostima nađe u Sjevernoj Americi. Oni su uspjelau vrlo kratkom roku uvezati se u dvije krovne organizacija Islamsku zajednicu i KBSA. U post agresorskom vremenu ili bolje rečeno u postdejtonskom vremenu, kao odgovor na naraslu opuštenost Bošnjaka, poslije kratkotrajnog njihovog buđenja kroz agresiju na BiH i zločin nad nama, kao svojevrsna pozitivna pobuna sjevernoameričkih Bošnjaka protiv te poslovične bošnjačke opuštenosti, produkuje se KBSA. Produkovan je da odbrani i pojača nacionalnu, posebno, državotovrnu i teritorijalnu komponentu bošnjačkog nacionalnog bića putem organizovanog otpora prema asimilaciji Bošnjaka u sjevernoamerička društva, prihvatanja najboljih vrijednosti integracije u sjevernoamerička društva koje ne čine prepreku opstojnosti i jačanju bošnjačkog identiteta s jedne strane, i uvezanosti dijaspore sa maticom s druge strane. U post agresorskom vremenu ili bolje rečeno u postdejtonskom vremenu, kao odgovor na naraslu opuštenost Bošnjka, poslije kratkotrajnognjihovog buđenja kroz agresiju na BiH i zločin nad nama, kao svojevrsna pozitivna pobuna sjevernoameričkih Bošnjaka protiv te poslovične bošnjačke opuštenosti, produkuje se KBSA. U vremenu i prstoru egzistencije islamske zajednice kao tada jedinog oblika bošnjačkog organizaovanja bilo je suđeno da KBSA opstane vezajući se za islamsku zjednicu. Produkovan da odbrani i pojača nacionalnu, posebno, državotovrnu i teritorijalnu komponentu bošnjačkog nacionalnog bića putem organizovanog otpora prema asimilaciji Bošnjaka u sjevernoamerička društva s jedne strane, i uvezanosti dijaspore sa maticom s druge strane, KBSA je izrastao u istinsku krovnu organizacija sjevernoameričkih Bošnjaka, poštovanu od svih prijtaelja Bošnjaka i BiH i od koje se plaše bošnjački i bh neprijatelji. KBSA ima snage da prebrodi sve poteškoće u uslovima naraslih previranja među američkim i kanadskim Bošnjacima i njoihovim organizacijama. Međutim, ključ svakog konstruktivnog odnosa matica-dijaspora je u matici. Nalazimo se u uzburkanom historijskom toku sjevernoameričke bošnjačke dijaspore. Mlada dijaspora, uglavnom došla kao posljedica zločina agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, u uslovima nedovoljne definisanosti bošnjačkog nacionalnog bića i neizvjesne budućnosti matice BiH, bez koje nema Bošnjaka, u uslovima nedovoljne razvijenosti nacionalne, državotvorne i teritorijalne svijesti, kada mladoj, neiskusnoj i neorganizovanoj dijaspori prijeti sve ubrzaniji hod ka asimilaciji u američki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik, američki i kanadski Bošnjaci su se sasvim opravdano i prirodno okrenuli svojoj duhovnosti, svojoj vjeri i svojim islamskim organizacijama – džematima. Na žalost bošnjački duhovni lideri, to nisu umjeli iskoristiti, tako da danas imamo svega 7 posto sjevernaomaeričke bošnjačke populacije, organizovane u džemate. KBSA koji se kasnije javio kao revolucionarna pobuna duhovno i nacionalno svijesnih sjevernoameričkih Bošnjaka je u dobroj mjeri sublimirao glas pobune američkih i kanadskih Bošnjaka za očuvanjem bošnjačkog vjerskog, nacionalnog, kulturnog, historijskog, jezičkog i patriotskog identiteta. Na žalost ni KBSA nije okupio kritičnu masu američkih i kanadskih Bošnjaka u njihovoj borbi protiv asimilacije, niti je trasirao mehanizme prihvatanja svih pozitivnih vrijednosti integracije u američko i kanadsko društvo. Jedan je od uzroka za to je što se se kod sjevernoameričkih Bošnjaka sreli svi oblici krajnosti. Od bošnjačke skupine dobrodušnih, spremnih na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, do skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga. 

 

Kliker.info:.Ovaj razgovor gospodine Ramić vodimo u vrijeme kada svjetska ekonomska kriza prijeti da uzdrma i same temelje na kojima počiva savremeni svijet. Kao dobar poznavaoc prilika na području Amerike šta preporučujete našim ljudima ?

   

Ramić : Svjet je postao globalno selo. To nije novo, ali je svakako zanimljivo sagledati i najnovije posljedice globalizacije. Nijedna ekonomija nije samostalna. Ekonomije čak i najuticajnih zemalja (npr. zemlje G 7 ) zavise od globalnih trendova, promjena i oscilacija na tržištima novca i roba koje novcu daju vrednost (nafta i zlato). Najzaštićenije zemlje na sve globalne ekonomske potrese su zemlje tzv. BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina) prije svega zbog njihove autonomne održivosti.
Kriza koja je aktuelna najveća je od tridesetih godina XX vjeka. Počela je američkim kolapsom u hipotekarnim kreditima (US mortgage collapse) u avgustu 2007. kao posljedica neusklađenosti ponude i potražnje. Razlika u proizvodnoj i potršačkoj cjeni roba i usluga jeste profit; što se više i jeftinije proizvodi to je profit veći; zemlje "trećeg sveta" proizvodnju su učinile profitabilnijom nego ikada u historiji; profit se plasira u banke kao finansijski kapital kompanija (proizvođača); banke taj kapital (novac) "vraćaju" građanima, privredi i državi putem kredita i zajmova. I tako u krug. U tom krugu "slaba karika" je bila što je profit i proizvodnja bila znatno veća nego potreba građana i privrede za kešom koji se tako gomilao u bankama. Taj je keš, tako, izgubio vrjednost.  Amerikancima je istovremeno sa rastom proizvodnje opadala potrošnja, prije svega zato što je primarna snaga njihove ekonomije u vojnoj industriji (koja je poslije sedamdesetih blago reći usahnula), tj. u kompenzovanoj vrjednosti dolara kao ultimativne valute u svetskoj robno-novčanoj razmjeni. Dakle, vojna industrija sa smanjenom proizvodnjom (s jedne strane) i nafta i čelik koji se kupuju i prodaju (ne više samo i jedino u USD) u evrima od 1992. (što je prvo učino Sadam Husein, pa baš sebi stvorio nezgodnog  neprijatelja - SAD  ) posredno je smanjila realnu kupovnu moć prosječnog amerikanca. Ali on se ipak i dalje zaduživao. Obzirom da je problem globalnog karaktera, jedino rešenje je globalno rešenje; sveobuhvatno i opšte, a koje će biti potom primenjeno na pojedinačnom mikro (državnom) nivou. Ja vjerujem u globalno rješenje. Šta savjetovati američkim Bošnjacima po pitanju ekonomske krize. Prije svega svako bošnjačko domačinstvo u SAD treba imati svoju stratešku procjenu. Ne možemo govoriti o mjerama ako ne postoji procjena na koji način se individualno svako od nas može boriti protiv krize. Na nacionalnom nivou američkih Bošnjaka ova ekonomska kriza treba konačno otvoriti oči o potrebi produkcije jedne poslovne asocijacije sjevernoameričkih Bošnjaka iz koje bi kasnije razvili kreditnu zadrugu i banku.  

Kliker.info: Da li ste zagovornik integracije naših ljudi u američko društvo ili povratka u BiH ?  

Ramić : Proces povratka prognanih je najsloženiji i najpotrebniji proces u postratnom oporavku svugdje u svijetu. Bošnjačka priča o povratku ima dvije strane, jedna je bošnjačka, a druga aktuelnih vlasti Republike Srpske. Bošnjaci imaju stvarnu želju da se vrate tamo odakle su prognani, pod uslovom da dobiju stvarnu pomoć, da ostanu tamo gdje su se vratili. Veća je želja Bošnjaka nego pomoć onih koji su zaduženi da im omoguće održiv povratak. Što se tiče odnosa vlasti RS-u prema Bošnjacima, povratnicima nemamo pozitivnu suradnja i puno razumijevanje vlasti RS.  Ako imamo u vidu da se samo 6-8% građana vratilo u RS, pitanje povratka je najozboljnija stvar koje mora biti rješavana na bazi programa. Postoje dvije kategorije ljudi na koje se može uticati u smislu povratka. Jedna grupa je ona koja se snašla i koja ima ušteđen kapital. Ta grupa se može vratiti u BiH bez pomoći. Ta grupa se želi vratiti jer smatra da se u  BiH može investirati u mali biznis. Druga gupa je ona koja se nije snašla u SAD i Kanadi i kojoj treba pomoć za povatak. Povratak je pitanje broj jedan, na čiji pozitivan odgovor se ništi rezultat genocida i vraća demografsko stanje BiH na stanje prije genocida. Postoji želja za povratkom kod obe grupe i tu želju sada treba kapitalizirati jednim programom i fondom za povratak koji mora biti podržan od države BiH i čiji sponsor i realizator za Sjevernu Ameriku, a možda i za čitavu dijasporu bi bio KBSA. Povratak neće biti brz kao progon.  

Kliker.info : I na kraju ovog razgovora recite nam ko je šta je I odakle je profesor Emir Ramić  ?   

Ja sam rođeni prijedorčanin. U prijedoru sam završio osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu fakultet. Više godina istražujem multidimenzionalnost bosanskohercegovaćkog društva i države, te potrebitost bošnjačkog dijaloga. Kao rezultat istraživanja objavio sam više naučnih i istraživačkih publikacija. Osnivač sam prve Akademije bosanskih studija u Njemačkoj, Škole bosanskog jezika u Kanadi, Bošnjačkog islamskog centra Hamilton, Bošnjačkog biltena Hamilton, Multikulturnog časopisa Mosaic iz Kanade, lobist i zagovornik: priznavanja bošnjacke multidimenzionalnosti (sa ravnopravnim tretmanom sve tri njene komponente: Islam, Bošnjaštvo i Bosanstvo); bošnjačkog dijaloga, kao revolucionarne transformacije bošnjačkog bića u okviru koje će stečena i krvlju plačena sloboda Bošnjaka, oličena u definitivnoj produkciji Bošnjaka kao nacije i defintivnoj odbrani Bosne i Hercegovine kao jedine domovine Bošnjaka - biti stvarno materjalizovana u slobodu odlučivanja o svim uslovima bošnjačke egzistencije; produkcije bošnjačkog pamćenja, ne u ime osvete, već u ime negacije egzistencije i razvoja srpsko-hrvatskog establišmenta, hranjenog na osnovama nestanka Bošnjaka; pomirenja Bošnjaka u smislu liječenja unutrašnje bošnjačke mržnje; aktiviranja bošnjačke inteligencije kao preduvjeta svekolike bošnjačke razvijenosti; prava na bosanski jezik, bošnjačku historiju, kulturu, tradiciju, naciju, vjeru, bibliografiju i književnost; produkcije bošnjačkog jedinstvenog fronta putem bošnjačkog dijaloga u ime produkcije Svijetskog kongresa Bošnjaka, Bošnjačkog sabora, Bošnjačke akademije nauka i Bošnjačkog nacionalnog muzeja pamćenja; produkcije demokratske, ujedinjene, prosperitetne Bosne i Hercegovine u kojoj bošnjačko biće više nikada neće biti ponižavano i potlačeno, u kojoj će svi biti ravnopravni, u kojoj neće biti Republika Srpska kao daytonsko priznanje genocida i etničkog inžinjeringa, koja neće biti anti bošnjački protektorat i svojevrsna multikulturna inkvizicija; priznavanja bosanskog jezika, ali ne samo kao internacionalnog jezika, već i kao warld heritage language, što omogučuje produkciju škola bosanskog jezika, bosanskih biblioteka, odjela za bosanska jezik pri američkim i kanadskim bibliotekama, katerdri bosanskih sudija na američkim i kanadskim univerzitetima. Član sam Amnesty International Kanada, Društva za ugrožene narode Njemačka, mnogih mirovnih multikulturnih, multivjerskih i multietničkih asocijacija. Trenutno radim na dva istraživačka projekta koji tretiraju problematiku i položaj Bosnjaka u Sjevernoj Americi. The Hamilton Mundilization Commitee Hamilton Kanada dodijelio mi je priznanje, kao do sad najmlađem dobitniku, The world citizenship awards, za moj doprinos miru, toleranciji i suživotu različitih kulturnih, vjerskih i etničkih grupa.  Kao predsjednik Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike {KBSA}, krovne organizacije američkih i kanadskih Bošnjaka, dao sam doprinos jačanju ove organizacije koja danas predstavlja istinski glas sjevernoameričkih Bošnjaka od koga strahuju neprijatelji Bošnjaka i BiH i koga poštuju svi njihovi prijatelji. Zajedno sa prijateljima KBSA produkovao sam KBSA kao nezavisnu organizaciju, nezavisnu od bilo kojih opcija u dijaspori i matici.  Trenutno sam saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog parva Univerziteta u Sarajevu i saradnik Američkog univerziteta u Bosni i Hercegovini. 

Poruka  Bošnjaće, ljubi svoju BiH, svoju bošnjačku tradiciju, kulturu, historiju, jezik, duhovnost. Poštuj svoga komšiju. Tako ćeš  sretno živjeti i biće ti dobro gdje god živio. To je  bošnjačko običajno pravo. Istina jedino može Bošnjaka učiniti slobodnim. Ona nije dopustiva u uvjetima zarobljenosti zločinaca. Sloboda savjesti treba biti prvo bošnjačko oslobodjeno podrucje iz koga se rađa znanje o vlastitoj bošnjačkoj bitnosti i samobitnosti, koji će tvoriti uvjete za obnovu koilektivnog bošnjačkog pamćenja i na tom temelju učvrstiti bošnjačko samopouzdanje kao okosnicu snage za dostojanstveniji zivot u nacionalnoj nezavisnosti i  slobodi u okvirima multidimenzionalne BiH. 

 

Vijesti: