Intervju

Emir Ramić za Preporod.info: Na djelu je kontinuirana ofanziva antibosanske politike

Emir Ramić za Preporod.info: Na djelu je kontinuirana ofanziva antibosanske politike

 

- Pravosnažna presuda Ratku Mladiću je posljednja šansa da se utvrdi genocidna namjera zločina koji su počinjeni 1992. godine u više općina - kazao je u intervjuu za Preporod.info dr. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK), komentarišući iščekivanje izricanja presude nekadašnjem komandantu vojske VRS i ratnom zločincu, zakazano za 8. juni u Hagu. 

On je, ovom prilikom, analizirao sve aspekte presude Haškog tribunala Ratku Mladiću.

- U novembru 2017. godine Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva tokom opsade grada i držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a kao taoce. On je oslobođen tačke optužnice koja ga je teretila za genocid u šest drugih opština u BiH 1992. godine. 

Tako žrtve genocida nisu dobile od Haškog tribunala najviši nivo respekta. Jer kontinuitet činjenja krivičnog djela genocida u periodu od 1992. do 1995. u BiH nije presuđen. Naučna činjenica koja se često razlikuje od sudske činjenice je utvrdila da je genocid izvršen u svim okupiranim mjestima i mjestima pod opsadom u BiH – kaže dr. Ramić.

Naglašava da je utvrđivanje genocida iz 1992. godine bilo bitno zbog kreiranja historijskih i pravnih činjenica i nužnosti postojanja sudske prakse koja će potvrditi da je unaprijed smišljenim i planskim radnjama i mjerama, počev od aprila 1992. godine, u opštinama Prijedor, Sanski Most, Ključ, Kotor Varoš, Vlasenica i Foča, počinjen genocid.

- U svojim istraživanjima sam došao do zaključka da je Mladić bio jedan od ključnih partnera u udruženom zločinačkom poduhvatu u kome su pored političkih, vojnih i policijskih lidera entiteta Republika Srpska učestvovali i politički, policijski i vojni lideri iz Srbije. Zajedno su radili na strateškom cilju, razdvajanju Srba od Bošnjaka i Hrvata i složili se da je to historijska šansa da se stvori srpska država sa što manje unutrašnjih neprijatelja, kao i oko sredstava kojim će to postići. 

Nažalost prvostepenom presudom Mladiću uloga Srbije je svedena na propuštanje sprječavanja genocida u Srebrenici. Izostavljanje šest opština iz presude, iako su elementi genocida prepoznati, ali nije utvrđena genocidna namjera, svelo je genocid u BiH teritorijalno na Srebrenicu i vremenski na 1995. godinu. Sve ono što je prethodilo, stravični zločini počinjeni u šest općina, plan za koji je sam Mladić u maju 1992. godine ustvrdio da je genocid i čijem je ostvarenju doprinio, ostalo je na razini progona i zločina protiv čovječnosti. Nauka o genocidu to ne prihvata – ističe dr. Ramić.

Iako se sudska istina, koja je uvijek samo jedan dokumenat u proučavanju rata, uvijek ne poklapa sa naučnim činjenicama, Haški tribunal je često donosio odluke poptuno suprotne utvrđenim naučnim činjenicama, što predstavlja najlošije poglavlje njegovog rada, stava je. 

- Velikonacionalistički plan srbijanskog političkog, akademskog, duhovnog, vojnog i policijskog establishmenta koji se pokušao realizirati u tri različita rata, koji je postao zločinački nije nikada rezultirao presudom, što je u suprotnosti sa naučnim činjenicama. Sudije u prvostepenom postupku su pogrešno utvrdile da Mladić nije imao namjeru da izvrši genocid u navedenim općinama u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata. Govori se o namjeri, ne o tome koliko je ljudi ciljano.

Lokalni počinioci u ovim općinama odgovorni su za hiljade ubistava Bošnjaka, od kojih su neki ubijeni u svojim domovima, masakrirani, zatvarani i izgladnjavani. Mladić je u svojim govorima često širio mržnju prema Bošnjacima i sugerisao da su Bošnjaci „najgori ološ” i da mogu biti eliminisani. Želio je da se uspostavi etnički čista srpska država, stalno prijetio Bošnjacima da će nestati ili biti istrebljeni – ukazao je dr. Ramić.

Navodi da svi naučni autoriteti koji se bave istraživanjem genocida saglasni su u ocjeni da genocid može izvršiti samo država sa svim svojim organima vlasti.

- Posebno ističem da su osnovni, strateški ciljevi srpskih vojnih, policijskih i političkih lidera u dobroj mjeri ostvareni i čak legalizovani Dejtonskim mirovnim sporazumom. Najmnogobrojniji bosanskohercegovački narod, Bošnjaci su svedeni na jednu četvrtinu teritorija BiH. Na djelu je kontinuirana ofanziva antibosanske politike koja kontinuirano destabilizuje bosanskohercegovačku državu. 

Upozoravam da proces stvaranja nacionalnih država na Balkanu još uvijek nije završen. Sa ofanzivom antibosanske politike, defanzivom bosanske politike i nezainteresovanom međunarodnom zajednicom, posebno SAD i EU, BiH bi mogla biti žrtva stvaranja nacionalnih država na Balkanu. Poštovaoci ratnih zločinaca su prvi lideri antibosanke politike – naglašava direktor Instituta. 

Još jednom je istakao naučnu činjenicu da entitet Republika Srpska predstavlja paradržavnu tvorevinu zločinačkog i genocidnog karaktera koja nije predstavljala nikakav samostalni subjekt.

- Ogroman broj dokumentacije potvrđuje da nije bilo Srbije ne bi bilo ni te paradržavne tvorevine. Projekat formiranja jedinstvene srpske države koji egzistira već puna dva stoljeća sadrži dva elementa, prvi je teritorijalna ekspanzija i drugi element je uništenje naroda, pri čemu je na kraju 20. stoljeća nad Bošnjacima izvršen genocid u svim okupiranim mjestima, i u svim gradovima u opsadi – pojašnjava dr. Ramić.  

Osvrnuo se i na to šta će presuda značiti za porodice žrtava.

- Žrtve genocida žele da žive u BiH, koju smatraju zajedničkom državom građana i naroda, i to sa zločincima koji se slobodno kreću. Umjesto da zločinci to prihvate kao put ka boljoj zajedničkoj budućnosti putem institucionalizacije kulture sjećanja, ratni zločinci i dalje rade na ostvarivanju veliko nacionalističkih projekata koji za cilj imaju uništavanje bosanskohercegovačke države – kaže dr. Ramić.

Kako navodi, pravosnažna presuda Mladiću je značajna zbog toga što se završava jedan period u poslijeratnom razdoblju BiH.

- Značajna je i za međunarodnu pravdu i međunarodno pravo. Nažalost, ova presuda potvrđuje činjenicu o sporosti pravde. Primjena prava je izuzetno kasna prema naučnim i drugim činjenicama o genocidu. Osnovno pravo žrtava genocida je na brz postupak koji prije svega uključuje primjenu prava u skladu sa činjenicama.

U slučaju Haškog tribunala se to nije desilo. Haški tribunal je propustio uskladiti primjenu prava sa činjenicama o genocidnoj namjeri na teritoriji BiH od 1992. DO 1995. u slučajevima Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Takođe Haški tribunal nije utvrdio vezu u genocidnoj namjeri između Srbije i entiteta Republika Srpska - ističe naš sagovornik.

Pravosnažna presuda Mladiću je posljednja šansa da se utvrdi genocidna namjera 1992 u više općina, tvrdi Ramić.

- Na osnovu svojih istraživanja smatram da Haški tribunal ima sve potrebne činjenice da utvrdi genocidnu namjeru 1992. godine u navedenim općinama, posebno za Prijedor. Istraživanjem genocida u Prijedoru se bavim više od 20 godina. Smatram da masovna grobnica Tomašica, koja je prvi put uključena u proces Haškog tribunala pruža relevantne dokaze za sudsko utvrđivanje genocidne namjere u Prijedoru, što je nauka o genocidu potvrdila.

Haški tribunal je bio predmet kritike od strane bitnih naučnih faktora nauke o genocidu zbog toga što nije utvrdio postojanje genocidne namjere još od 1992. godine. Radilo se o kritici veoma relevantnih svijetskih naučnih ali i političkih autoriteta. Imajući i to u vidu, posebno potrebu da na kraju Haški tribunal pokaže bar malo pijeteta prema žrtvama genocida, očekujem sudsko utvrđivanje genocidne namjere i za 1992. godinu u navedenim općinama, posebno za Prijedor.

U tom slučaju svaka članica UN koja je imala svoje predstavnike u BiH 1992, godine ima odgovornost za ne sprečavanje genocida. Na žalost ne očekujem u pravosnažnoj presudi Mladiću sudsko potvrđivanje o učešću u udruženom zločinačkom poduhvatu jer je general Momćilo Perišić koji je istinski bio nadređen Mladiću, nepravedno i smišljeno iskljućen iz procesa Mladiću – kaže. 

Nauka o genocidu, kako navodi, utvrdila je postojanje udruženog zočinačkog poduhvata, odnosno učešće Srbije u agresiji na BiH.

- Haški Tribunal je dokazao da su mogući postupci protiv političkih i vojnih moćnika, kao i da je moguće stati na kraj izbegavanju odgovornosti. Tako su pred lice pravde izvedene visoko rangirane ličnosti iz vojske i politike, i otkriveni su odgovorni u zamršenim ratnim situacijama. Haški tribunal se pokušavao boriti protiv svakog vida revizionizma i krivotvorenja historije, jer zadatak takvog jednog međunarodnog suda i jeste uspostavljanje mira i pravde i utvrđivanje činjenica.

Ali jedno je utvrđivanje činjenica pred sudom, a drugo je te činjenice i među stanovništvom utemeljiti kao istinu. Treba zaštititi izjavu da je u Srebrenici počinjen genocid. Poricanje te činjenice treba da bude kažnjivo. Kao u Ruandi, gde je za negiranje genocida zaprećena krivična kazna – smatra Ramić.

Dodaje da je prvi put u historiji ustanovljen globalni sud koji je pokazao da je međunarodna krivična odgovornost moguća, ali samo ukoliko politika to dozvoli. 

- Haški tribunal je značajan za BiH naročito kad je reč o svim izjavama svedoka i dokazima kojima su potvrđeni postojanje koncentracionih logora smrti, etničko čišćenje, genocid i uloga silovanja. Ali, u BiH se pobija i poriče sve što se dešavalo u Haškom tribunalu. Narativi koji su važili još za vreme rata i dalje su dominantni. odbrambenom ratu.

Osuđeni ratni zločinci se slave se kao heroji, drugi su se vratili na javne funkcije na kojima su bili i tokom rata, iako ne bi imali pravo na to budući da su kažnjavani, a Haški tribunal to jednostavno ignoriše, predsjednici Srbije i Republike Srpske poriču genocid. Sve to zato što su ljudi koji su danas na vlasti tada učestvovali u ratnim zločinima. Oko 90 posto svih zločinaca i dalje su na funkciji.

Osuđeni ratni zločinci se doživljavaju kao moralni autoritet, a stranke ih pozivaju na binu kao govornike. Sve dok se ne dovede u pitanje ideje Velike Srbije i Velike Hrvatske zbog koje su ljudi ubijani u BiH nema istine i pravde – upozorava dr. Ramić.

Dodaje i da Međunarodna zajednica ne želi da govori o genocidnoj namjeri 1992. godine, iako se ono što se te godine dogodilo u Prijedoru mora nazvati genocidom.

- Međutim, Zapad je tada okrenuo glavu, nije htio time da se bavi. Time što su događaji u Srebrenici 1995. okarakterisani kao genocid, trebalo je ispraviti historiju ‒ kao da je genocid nešto poput nezgode na kraju čitavog rata. A zapravo je u čitavoj BiH od samog početka bio genocid. Čitav niz intelektualaca i akademskih elita u poigrava se nasljedstvom Haškog tribunala i iskrivljuje sudske, historijske i naučne činjenice. Institut za istraživanje genocida Kanada se tome javno, bezkompromisno, upotrebom nauke supsrostavlja – poručio je Ramić u razgovoru za naš portal.

(A.N./Preporod.info)

Vijesti: