Intervju

Intervju prof. dr. Senadina Lavica

kliker.info       

Prof dr. Senadin Lavić : Dijaspora može biti jedan od pokretača prosperiteta BiH

 

 

(Postavljeno: 13/03/12) Predsjednik BZK "Preporod" prof dr. Senad Lavić je nepopravljivi optimista. Ovu karakternu crtu njegove ličnosti dobro sam upoznao tokom ratnih godina , kada smo uniformisani...

 Predsjednik BZK "Preporod" prof dr. Senad Lavić je nepopravljivi optimista. Ovu karakternu crtu njegove ličnosti dobro sam upoznao tokom ratnih godina , kada smo  uniformisani   sanjali  slobodnu i  prosperitetnu  BiH, u kojoj će svi njeni narodi i građani biti svoji i na svome. Optimista je nakon svega i danas, što potvrđuje i ovaj  intervju koji smo obavili u američkom gradu Atlanti, neposredno nakon formiranja Preporoda za područje Sjeverne Amerike ."Bosne i Hercegivine je bilo, ima je i sve više će je biti ", ponovio mi je , u više navrata, tokom svečane akademije  održane povodom obilježavanja Dana nezavisnosti BiH, naglašavajući pritom  da u bliskoj budućnosti oko 300 000 Bošnjaka u Americi mogu postati  inicijalna snaga progresa  u njihovoj matičnoj domovini.

 

-Organiziranje Bošnjaka u Americi započelo je daleke 1906. godine u Chicagu okupljanjem u Uzajamno podpomagajuće muslimansko društvo Džemijetul-Hajrije. Bošnjaci su sada u Americi osnovali jednu instituciju kulture koja ih povezuje s domovinom i podsjeća na njihov nacionalni i kulturni identitet. Danas Bošnjaci u Americi posredstvom Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ imaju priliku da vode brigu o svojim kulturnim vrijednostima i da ih predstave drugima u američkoj zajednici. Mi u Bosni nosimo  odgovornost za dio našeg naroda koji živi u Sjevernoj Americi i obavezni smo uspostaviti različite načine povezivanja i saradnje. Naravno, zahvaljujući internetu i komunikacijskim tehnologijama danas je to vrlo lahko. Dakle, mi smo evo 3. marta 2012. godine osnovali Odbor BZK „Preporod“ za Sjevernu Ameriku, a članovi Odbora su: prof. dr. Mirsad Hadžikadić, dr. Mirza Mujadžić, mr. Abdullah Kapić, dipl. ing. Muharem Obradović, prof. Emir Ramić, mr. Emir Alibašić, mr. Dino Crnalić, dipl. ing. Narciza Hadžikadić, gđica Ajla Karajko, gđica. Adelma Ćišić i prof. Semir Đulić. Za predsjednika Inicijativnog odbora izabran je mr. Abdullah Kapić. Sve su to kvalitetni ljudi, dokazani stručnjaci i ugledni članovi u lokalnim američkim zajednicama. S ponosom mogu reći da u SAD ima Bošnjaka koji su u svom području djelovanja na svjetskom nivou.

 

Kliker : U posljednjih par mjeseci u dva navrata ste boravili u Americi. Znamo da ste imali brojne susrete koji su prethodili osnivanju  „Preporoda“ za Ameriku pa nam recite u kakvom je stanju bosanskohercegovačka dijaspora u ovom dijelu svijeta i šta od nje očekujete?

 

Lavić : To su bile moje radne posjete u kojima sam ostvario važne kontakte, dogovore i sporazume, ali i nova prijateljstva.  Upoznat sam sa stanjem Bošnjaka u Chicagu, Michiganu, Grand Rapidsu, New Yorku, St. Louisu, Atlanti, Charlottei, Torontu, Hamiltonu, Seattleu i drugim gradovima gdje žive. Susreo sam se s mnogima od njih i u dugim razgovorima se upoznao s njihovim položajem u američkom društvu. Mogu reći, prije svega, da su Bošnjaci radin narod, da su se uglavnom snašli u novom i potpuno drukčijem društvenom okruženju te da se ponašaju prema pravilima američkog kapitalističkog društva. Oni rade, studiraju, posluju i nisu progonjeni zbog vlastitog imena i etničkog određenja. Bošnjaci inače dobro funkcioniraju u uređenom sistemu. Brzo nauče pravila igre i pridržavaju ih se. To nije nimalo lahko i zahtijeva od svakog pojedinca apsolutni angažman i odgovornost prema sebi i svojoj porodici. Upoznao sam mnogo uspješnih Bošnjaka, cijenjenih ljudi u američkom društvu, koji na najbolji način predstavljaju naš narod i našu Bosnu.

Mi u Bosni moramo bez imalo oklijevanja ostvariti čvršće kontakte s našom dijasporom u SAD, a naročito s ovom generacijom koja je završila fakultete i zauzela vrlo kvalitetne pozicije u društvenom i poslovnom životu američkog društva. Oni su vrlo važni za budućnost Bosne i s njima trebamo razvijati dugoročnu saradnju. To naravno mora ići na institucionalnoj razini preko jednog ministarstva za bosanskohercegovačku dijasporu. Poslovni ljudi iz Bosne moraju s našim biznismenima u SAD napokon dogovoriti ozbiljne poslove. Dakle, naša dijaspora može biti jedan od pokretača prosperiteta Bosne. Naravno, vlasti u Bosni moraju prepoznati važnost dijaspore za našu budućnost, jer naša dijaspora u SAD živi i radi u najnaprednijoj zemlji savremnog svijeta. Tu važno mjesto zauzima Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) kao krovna institucija sjevernoameričkih Bošnjaka na čijem je čelu mr. Haris Alibašić. Ti ljudi iz Kongresa su dokazani patrioti i legalisti, te smatram da bi država Bosna i Hercegovina trebala da koristi njihove usluge i s njima održava kontinuiran razgovor o mnogim bitnim pitanjima. 

 

Kliker : U Atlanti ste tokom osnivanja „Preporoda“ ohrabrili Bosance da  slobodno misle, govore i aktivno djeluju na promicanju svoje narodne kulture i države Bosne i Hercegovine kao „male Amerike“ u Evropi.

 

Lavić : Jesam. Mi moramo jedni druge međusobno ohrabrivati na kvalitetne iskorake. Misija „Preporoda“ u Bosni i širom svijeta gdje Bošnjaci žive ogleda se u odgovornom i odvažnom zastupanju bosanskih i bošnjačkih kulturnih vrijednosti i egzistencijalnih interesa. To je naše poslanje i obaveza od koje ne odstupamo već oko 110 godina, otkad je pokrenut „Gajret“ u Sarajevu. Neki Bošnjaci još ne shvataju šta je nacionalni interes, šta je to nacionalno pitanje, šta je borba za nacionalna prava, šta je zahtjev za nacionalnom slobodom. Mi smo narod s dubokim traumama, pa na spomen bošnjačkih nacionalnih interesa bježimo u mimikriju. S malo znanja štitimo interese bosanske države i bošnjačkog naroda. Obuzeti smo nemarom i pometenošću.  Skrivamo vlastite probleme i stradanja misleći, ako zabijemo glavu u pijesak, da će nas mimoići sudbina svijeta u kojem živimo.

Nacionalno pitanje Bošnjaka ima dvije dimenzije, onako  kako se ono pojavljuje u posljednjih dvije stotine godina među drugim evropskim narodima. Prva razina je država u kojoj žive ili teritorija na kojoj je država koja određuje naciju – ona je njihova nacija ili njihova nacija je državljanstvo Bosne i Hercegovine. Građani Bosne i Hercegovine čine bosanskohercegovačku ili bosansku naciju. Zato što postoji država Bosna i Hercegovina oni su po državljanstvu Bosanci, odnosno to je njihov nacionalitet. Druga razina je na nivou naroda ili etnije i  ogleda se u antropološkom iskustvu etničkog bića Bošnjaka, definiranju njihovih specifičnosti, čuvanju njihovog jezika i običaja, znanja i predanja, religije,  tradicije i historije, općenito rečeno kulture. To su gradivni elementi bošnjačkog identiteta u povijesti koji su dinamička struktura i mogu se razvijati. U te dvije razine isprepliće se stoljećima sve naše iskustvo svijeta. U te dvije linije smještena je naša nacija koju sami moramo oblikovati i očuvati. U osnovici njezine snage je bošnjačka svijest, odnosno samosvijest koja izražava znanje o sebi.

U njoj je smještena narodna svijest o sebi i građanska patriotska svijest o svojoj državi Bosni i Hercegovini. Niko drugi osim nas Bošnjaka na te dvije razine neće izgraditi kuću ili dom bošnjačkog naroda. Nacija se gradi u vremenu i prostoru, tj.  ona je neprekidan proces. Etnogeneza Bošnjaka nije završen i definitivno dat fenomen – ona se nastavlja i razvija kroz povijesne procese. Bošnjaci u SAD mogu slobodno govoriti i raditi na svome identitetu. Oni još moraju naučiti da je sloboda određena mišljenjem i samosviješću. Bez pozitivnog nacionalizma nema države – on je kultivirana svijest o čuvanju vlastite države Bosne i Hercegovine. To moramo probuditi u svakom našem čovjeku, jer prošlo je vrijeme jednopartijskog sistema i jedne ispravne ideje kad su se neupitne ideološke istine slijepo slijedile. Isto tako, mi se moramo osloboditi naivnog razumijevanja nacionalizma koje nas spriječava da se odlučno borimo za bošnjački narod i bosanskohercegovačku državu. Kad naša bošnjačka svijest bude snažna da s ponosom nosi svoju naciju biće kraj nasrtajima velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma na nas i našu državu, jer oni nas još uvijek doživljavaju kao lahak plijen u socijaldarvinističkoj igri svijeta.

 

Kliker : U brojnim kontaktima sa našim ljudima mogli ste se uvjeriti da je dijaspora u Americi prepuštena sama sebi. Kako to stanje promjeniti?

 

Lavić : Vidio sam svega i svačega. Ima i te neodgovornosti i prepuštenosti nekom besciljnom vegetiranju. Ali, prije svega, vidio sam koje važne poslove za Bošnjake rade gospoda Haris Alibašić, Emir Ramić, Semir Đulić, Šaban Torlo, Hamdija Čustović, Džemaludin Mustić, Abdullah Kapić, Admir Šerifović, Nail Čubro, Meša Tepić, Mirsad Smajić, Ferid Sefer, Murat  Muratović, Rusmin Topalović, Šukrija Džidžović i mnogi drugi. Bošnjaci moraju da se institucionalno etabliraju u američkom društvu, prema američkim zakonima, te da tako razvijaju i čuvaju vlastiti identitet i samosvijest. Bez toga izgubiće predstavu o sebi i postati dio konzumističkog stada što galopira savremenim svijetom velikih tržnih centara.Samo odgovorna institucionalna djelatnost na dobrobit zajednice osigurava promjenu nabolje. Zato je potrebno u zajednici imati lidere ili ljude koji su spremni da se odriču i da organizacijski razvijaju djelatnost bošnjačkog naroda u SAD. Upoznao sam nekoliko takvih ljudi, a obaveza svih nas jeste da ih pomognemo. Oni su obrazovani na američkim univerzitetima i njihovi savremeni studijski kurikulumi su jedna od garancija uspjeha. Naravno, tu okolo se vrte neke neznalice i prodavači magle koji bi bošnjačku priču sveli na religijske spekulacije, a narod na religijsku skupinu. Moramo nadvladati tu „svešteničku interpretaciju svijeta“. Osnova naše vjerske tradicije je znanje, nikako dogma i slijepo slijeđenje manipulacija od strane vođa. Bošnjaci ne smiju dozvoliti da ih vode i predstavljaju sveštenci i ljudi koji nisu dorasli razumijevanju vremena u kojem živimo. To ne znači da su Bošnjaci narod koji ne voli svoju vjeru.

 

Kliker : Nakon svega, nameće se logičnom pitanje kako Bosna i Hercegovina može pomoći svojoj dijaspori, kada je više nego očigledno da ne može pomoći ni sama sebi. U prilog ovoj konstataciji govori i činjenica da mnogi ugledni domaći i međunarodni analitičari  opisuju sadašnji terenutak, kao nikad gori u historiji države. Konkretno pitanje, ima li nade za Bosnu i Hercegovinu?

 

Lavić : Koji analitičari?!  Kakav je to defetizam?! Bosna nije zemlja bez nade i naroda koji će se brinuti o njoj. Bosna je sve što mi imamo. Obnovljena bosanska državnost dobra je osnova za našu budućnost. Naravno da država Bosna i Hercegovina, kao i druge države, ima problema. O tim problemima moramo razgovarati da bi ih razumijevali, a potom rješavali. Ali, ako mislite na ovu velikosrpsku opsadu Bosne koja traje od 1992. godine do danas, pa Bosnu su njezine patriote vojnički odbranile 1992.–1995. A zašto bi je sada prepustili velikosrpskim barbarima. To su velikosrpski zagovori koje jučer i danas plasiraju ljudi poput Ćosića, Ekmečića, Kecamnovića, Čavoškog i još mnogi drugi. Srbija je na pristupnom putu u EU i od nje se očekuje da se ponaša u skladu s načelima EU. Izgradnja jake Bosne je dug proces i svi zajedno na njemu moramo raditi. Takozvani entitet RS nije „srpska zemlja“ ili „srpska država“ u Bosni. Taj entitet je napravljen ratnim zločinima i genocidom na okupiranoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Ono što je neupitno jeste država Bosna i Hercegovina bez obzira šta pripovijeda velikosrpska elita.

 

Kliker : Na formulaciju  ranije postavljenog  pitanja  uticala je prije svega spoznaja da pored porazne  ekonomske situacije, koju najbolje  pokazuje podatak da pola miliona Bosanaca i Hercegovaca traži posao, te nimalo ružičaste političke pat pozicije, na beznađe utiče i nikad gora situacija u obrazovanju, kulturi, javnoj komunikaciji...

 

Lavić :Težak problem u današnjem životu naših ljudi jeste velika nezaposlenost. Ima tu i „socijalističke naivnosti“, tj. uvjerenja da će neko doći ili da mora odnekud doći i napraviti te osigurati nam radna mjesta. Mi doista živimo krizu velikih razmjera. Velika je neimaština i nezadovoljstvo ljudi, s jedne strane, i neodgovornost političara, s druge. No, nemojte zaboraviti, kriza trese cijelu Evropu, posebno Grčku, Španiju, Portugal i naše najbliže okruženje. A mi smo zemlja koju su u nedavnoj agresiji poharali i opljačkali naši susjedi. Svijetom se još uvijek šire talasi recesije. Stavite Bosnu u kontekst i vidjećete da ona dijeli sudbinu današnjeg svijeta.Obrazovanje u Bosni je također ovisno od konteksta. Tranzicijski proces u Bosni određen je djelovanjima na polju harmonizacije obrazovanja sa evropskim standardima. To se radi od osnovnih preko srednjih škola do univerzitetskih kapaciteta. Ustvari, mi smo sada u fazi prilagođavanja na jedan novi model obrazovanja koji je sasvim drugačiji od onoga u kojem smo se do sada obrazovali i odgajali.

 

Kliker : Sadašnja generacija bosanskohercegovačkih političara očito nije dorasla da iznese teret tranzicije na zadovoljstvo većine građana Bosne i Hercegovine. Ima li na vidiku neka nova ličnost  ili politička ideja koja  može pobuditi nadu?

 

Lavić : Ne smatram da u Bosni nema ozbiljnih i strpljivih političara. Ne treba zaboraviti da je do 1990. postojala jaka državnička i državotvorna politička struktura među bosanskim političarima, čuvarima bosanske države, koji su pripadali komunističkoj ideologiji. Oni su nam predali državu Republiku Bosnu i Hercegovinu u emanet. Tu mislim na Avdu Humu, Rodoljuba Čolakovića, Hasana Brkića, Husagu Ćišića, Džemala Bijedića, Ratu Dugonjića, Branka Mikulića, Hamdiju Pozderca, Dragutina Bracu Kosovca, Nijaza Durakovića, Bogića Bogićevića, Miru Lazovića, Krstana Maleševića, Mirka Pejanovića, Tatjanu Ljujić Mijatović, Ivu Komšića i mnoge druge. Mi smo dvadeset godina naše politike i društvenog života izgubili na antimoderne projekcije religijskih grupa unutar Bošnjaka koji su svoju strategiju sveli na „islamizaciju naroda“, a državu ostavili na milost i nemilost velikosrpskom poduhvatu. Na taj način bošnjačka politika  išla je naruku velikosrpskom režimu u Beogradu jer mu se nije potpuno adekvatno suprotstavila. Bošnjaci naivno vole ljude koji su bili žrtve nečega, bez obzira što ti ljudi nisu u stanju da rade odovarajući posao. Mi često ne dopuštamo da se najbolji među nama prirodnom selekcijom popnu na više pozicije društvenog života. Naša glavna politička ideja jeste cjelovitost Bosne i njezino jedinstvo razlika. Na tim tačkama trebamo izgraditi našu filozofiju života. Oko toga se trebaju okupiti nadolazeće generacije pod evropskim kišobranom. To je moguće dostići samo znanjem, neprestanim vođenjem dijaloga i predanim radom. Ništa nije a priori dato u političkom djelovanju. Treba razgovarati na principima ravnopravnosti građana i naroda i neupitnosti Bosne.

 

Kliker : Gdje su u toj priči bosanski intelektualci? Njihov glas se gotovo uopće ne čuje? Gledajući odavde iz Amerike ispada da u Bosni i Hercegovini radi i reaguje jedino Muhamed Filipović?

 

Lavić : Mnogi intelektualci govore, ali se njihov glas ne čuje u općoj kakofoniji emocija i neznanja te političkih mešetara, ili se taj glas planski ignorira. Mediji su jezivo podijeljeni po političkim, ideološkim, etničkim, stranačkim, poslovnim, regionalnim i drugim kriterijima. Treba naglasiti da nismo svi miljenici medija i da iza nas ne stoje mediji koji trenutno vode jedan strašan rat i raspamećuju ljude do bola. Ono što BZK „Preporod“ radi širom Bosne, naprimjer, gotovo da mediji i ne bilježe, a mnogi to „strateški“ ignoriraju. Jer, BZK „Preporod“ nudi jednu modernu, relaksiranu i kvalitativno drugačiju sliku Bošnjaka od one koju nam nameće politika ili religijske institucije. Mediji vole „skandalozne“ fenomene, a ne normalno kulturno etabliranje digniteta jednog naroda u postgenocidnoj egzistenciji.Naravno, akademik Filipović je osvjedočeni bosanski patriota i on djeluje u skladu sa svojim intelektualnim poslanjem. Ali, ne može se jedan narod svesti na glas jednog akademika i jednog religijskog predstavnika ili jedne institucije. Pitanje je, međutim, zašto se čuje samo nekoliko glasova kada postoji mnogo različitih glasova.

 

Kliker : Na političkoj i kulturnoj pozornici Bosne i Hercegvoine novi momenat je osnivanje Bošnjačke akademije  nauka i umjetnosti (BANU)?

 

Lavić : Moje razumijevanju situacije oko BANU jeste da je to jedan ishitren potez. Kome je to potrebno i zašto? Neko će jednog dana morati odgovoriti na pitanja u čije ime se osnivaju institucije, udruženja i organizacije koje koriste bošnjačko ime. Danas se sastane grupa ljudi i osniva bošnjačko ovo i bošnjačko ono. S kojim pravom jedna grupa ljudi koristi i uzurpira ime Bošnjak u nazvima institucija koje pokreće ili osniva. Pod kojim uslovima se može korisitit ime Bošnjak u nazivima udruženja, institucija i organizacija? Zašto ti ljudi kroz Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) u Sarajevu ne ostvaruju interese bošnjačkog naroda i države? Pa to je bosanska, državna akademija.Ako Bošnjaci Sandžaka imaju potrebu za Akademijom, ako ne mogu svoje interese ostvarivati preko Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, to je već drugo pitanje. Mi onda moramo pomoći Bošnjacima u Sandžaku da se njihova budućnost institucionalizira i na taj način.

 

Kliker : Osnivanje spomenute institucije usko je povezano sa reisom Islamske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Mustafom ef. Cerićem. Spominjem ovo jer je njegov angažman u posljednje vrijeme poprilično kontroverzan?

 

Lavić : Svako poštovanje reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni. Reis bi, međutim, trebao više raditi na konsolidaciji Islamske zajednice diljem Bosne, naših džemata, a pitanja kulture, znanosti, umjetnosti i politike prepustiti ljudima koji to znaju i čiji je to poziv. On je sebe postavio u jednu nezahvalnu poziciju. Mislim da Reis mora voditi dijalog s mnogim uglednim Bošnjacima, odanim patriotima Bosne, i biti im na usluzi. Reis je glavni administrator uleme i on treba da se brine o funkcioniranju religijske institucije. Islamska zajednica je jedna od bošnjačkih institucija. Ona neopravdano podiže svoje liderske pretenzije na cijeli narod. To slično rade i hodže po bošnjačkim džematima u Bosni  i širom svijeta. Oni hoće da su iznad svega i da nikome ne odgovaraju. To je nedopustivo.

 

Kliker : I za kraj  jedno pitanje koje će možda zazvučati pomalo heretički. Kada je riječ o probosanskim političkim partijama, institucijama, organizacijama i udruženjimma, razmišlja li iko o alternativnim rješenjima u slučaju da ipak dođe do raspada ili kolapsa Bosne i Hercegovine?

 

Lavić : To nije heretičko pitanje, nego je to jedan glas iz strateških projekata destabiliziranja Bosne i Hercegovine. Oni koji rade na raspadu Bosne i Hercegovine pripremaju novi rat, planiraju ratne zločine i novi genocid nad Bošnjacima. Bosna je starija od svih velikosrpskih i velikohrvatskih projekata, od Jugoslavije, od Daytona, od priče o južnoslavenskom prostoru. Ona je tu, egzistira. Bosna nije slučajnost – ona je nužnost i činjenica. Ko može iz naše svijesti izbrisati bosansku državu, Bosansko kraljevstvo, Republiku Bosnu i Hercegovinu? Na svima nama je da uzmemo učešće u njezinoj gradnji gdje će se njezini ljudi osjećati slobodno i zaštićeno te gdje će pristojno živjeti od svoga rada.  Halil Šetka (Kliker.info)

Vijesti: