Intervju

Intervju za Kliker

Profesora Emira Ramića iz Prijedora koji već godinama živi i radi u Kanadi, njegovi prijatelji i saradnici opisuju kao istinskog intelektuaca i neumornog pregaoca  u odbrani bosanskog  dostojanstva i bosanskohercegovačke državne opstojnosti te kao  borca  za istinu, pravdu, ljudska prava i slobode. Njegovi  neistomišljenici i protivnici  mu naravno  poriču te osobine , ali ga i oni bez izuzetaka cijene i poštuju, što ovog aktuelnog direktora Instituta za istraživanje  genocida,  svrstava među malobrojne, koji zemljom hodaju uspravno, dostojanstveno i bez zastajkivanja. Vjerujemo da će i mnogi od vas doći do sličnog zaključka nakon ovog intervjua.

Kliker:  Iz dana u dan, evo već petu godinu zaredom, kanadsku ali i bosanskohercegovačku javnost, preko  saopštenja za javnost te putem  komentara i analiza, svakodnevno  obavještavate i upoznajete  o svojim aktivnostima vezanim za istraživanje zločina protiv mira, zločina genocida i drugih teških povreda međunarodnog prava.  U tom kontekstu, akcenat  svih pomenutih aktivnosti stavljen je naravno na uzroke i posljedice genocida u BiH  zbog čega vas na početku ovog razgovora i pitam, šta su  najvažniji,  dosadašnji rezultati  Instituta za istraživanje genocida, Kanada {IGK} kao samostalne naučnoistraživačke  ustanove Kanade.

Ramić: U svim periodima historije vršeni su genocid i drugi oblici zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava, nanoseći velike gubitke čovjećanstvu. U temelje najpoznatijih i danas najstabilnijih nacionalnih država ugrađeni su vjerski, građanski i osvajački ratovi, inkvizicije, reformacije i kontrareformacije, rekonkviste. genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Svi ti pokreti ili institucije manipulisali su čovjekom, odnosno njegovim nacionalnim, etničkim i vjerskim obilježjem. Nisu to bile načelne ili apstraktne kontraverze, već konkretni obračuni koji su raspolagali čak i strogo fomalizovanim metodama: lomačama, pokrštavanjima, deportacijama, prisilnim protjerivanjem, koncologorima, gasnim komorama, misionarstvom, svetim ratovima, svetim alijansama. XX stoljeće je stoljeće genocida.

IGK putem naučnih istraživanja dolazi do naučnih saznanja koja prezentira javnosti, kako bi, pored ostalog, bitno reducirao prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te utjecao na svijest, ponašanje, iskaze i rad pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju genocid. Od naših aktivnosti posebno ističem: pozivanje UN i drugih međunarodnih organizacija da ispitaju odgovornost kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH, o genocidu u BiH se govori u kanadskim školama, poslije pet godina intezivnog lobiranja Kanadski parlament je jednoglasno usvojio Rezoluciju o genocidu u BiH, pušten u parlamentarnu proceduru Zakon o genocidu u BiH, Bill -C – 533, {Kanada će biti jedina zemlja u svijetu koja će prava žrtava genocida u BiH, a koji žive u Kanadi, regulisati sopstvenim državnim zakonom}, pokrenut multidimenzionalni naučno istračivački projekat borba protiv negatora genocida, poziv Darku Trifunoviću negatoru genocida u BiH da učestvuje na Evropskom kongresu policije je povučen i njegovo učešće je otkazano, Srđi Trifkoviću negatoru genocida u BiH i propagatoru antimulimanske kampanje, zabranjen ulaz u Kanadu, podržana inicijativa za osnivanje Klub Prijatelja BiH u Kanadskom Parlamentu, organizovana stalna postavka o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava, genocid u Sarajevu prezentiran Kanađanima i Kanadskim univerzitetima, podržan projekat spomen obilježje žrtvama Genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, otkazano predavanje Michaela Parentia, negatora genocida, Kanadska vlada je podržala obilježavanje Dana bijelih traka u Kanadi.  U svojoj brobi za istinu i pravdu IGK je ostvario saradnju sa brojnim značajnim ustanovama i institucijama u cijelom svijetu koje se bave istraživanjem holokausta i genocida. Posebno ističemo saradnji sa Međunarodnom asocijacijom istraživača genocida, Muzejom memorijala holokausta Sjedinjenih Američkih Država, Kandskim muzejom za ljudska prava, Asocijacijom “ Svijet bez genocida” itd.

Kliker: Za ovih pet godina ste stvorili impozantnu saradničku mrežu. U početku ste međutim bili sami, pa me interesuje  kako je tekao put od ideje za formiranje do potpune afirmacije IGK zahvaljujuči kome se genocid počinjen u BiH izučava u kanadskim školama?

Ramić: Ideja za osnivanje IGK je proozvod potrebe da se na drugačiji način počne promišljati kultura pamćenja koja treba biti sastavni dio bošnjačkog nacionalnog bića koje je zajedno sa državom BiH odbranjeno u agresiji i genocidu. Ta kultura pamćenja podrazumjeva da se o največim zločinima u Evropi poslije holokausta treba promišljati upotrebom nauke i istraživanja, jer borba protiv revizionista historije nije moguća samo emocijama.  Samo naučnoistraživačka saznanja mogu biti trajna osnova razvijanja naših sposobnosti u pravovremenom otkrivanju, identifikovanju, sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u čemu istraživači genocida imaju historijsku ulogu i odgovornost.

Istraživači moraju imati profesionalnu odgovornost i dovoljno moralne hrabrosti u istraživanju i saopćavanju javnosti naučne istine o genocidu. IGK nastoji utjecati na svijest ljudi i njihovih kolektiviteta o shvatanju potrebe udruživanja svih ljudskih snaga u borbi protiv genocida ma gdje i u koje vrijeme se oni događali. Ukupnom djelatnošću IGK dolazi do naučne istine, koju blagovremeno i adekvatno predstavlja javnosti, čime opominje na brojne razmjere genocida što je jedan od mogućih adekvatnih oblika preventivne strateške djelatnosti. IGK je reducirao prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te utjecao na svijest, ponašanje, iskaze i djelanje pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju, odnosno poriču genocid. Vodeći se to idejom mala grupa oko IGK je stalno rasla, tako danas pored Upravnog odbora imamo i Internacionalni ekspertni tim koji okuplja više od 100 najeminentnijih stručnjaka iz svijeta u oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda.

Kliker: Na tom trnovitom putu nailazili ste i na brojne prepreke koje su kulminirale i fizičkim prijetnjama  vama i vašim saradnicima u Kanadi i na širem području Sjeverne Amerike.

Ramić: Da bilo je mnogo prepreka i prijetnji. Borba za zaštitu ljudskih prava i sloboda i posebno borba protiv revizionista historije i negatora genocida je teška, ponekad i vrlo opasna, što sam ja lično osjetio na svojoj koži. Ono što meni daje snagu jeste ubjeđenje da je borba za istinu i pravdu jedan od najvažnijih ljudskih i civilizacijskih ciljeva.  Ljudska prava su osnova demokratije, slobode i mira, razvoja i pravde. Svuda u svijetu ljudska prava su na udaru. Agresija i genocid u BiH su bili, jesu i biće još dugo strašna kušnja za načela upisana u Povelju Ujedinjenih nacija. Agresija i genocid u BiH su pokazala da su ljudska prava kršena i ugrožena, te da ne postoje adekvatni mehanizmi za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjene nacije su prihvatile stajalište da su ljudska prava univerzalna vrijednost i nisu uslovljena nacionalnom, vjerskom ili nekom drugom pripadnošću. Bošnjaci kao jedini narod u Evropi koji je u modernom dobu preživio agresije i genocide, danas, 20 godina poslije su izloženi nedopustivoj diskriminaciji u procesu obrazovanja, slobodi kretanja, izboru mjesta boravka i prebivališta, povratu privatne imovine. Iako su po Dejtonskom ustavu, koji je največa barijera i blokada u zaštiti ljudskih prava i sloboda u BiH konstitutivan narod, Bošnjaci su obespravljeni na svim poljima društvenog života u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Kliker: Sada je vidljivo da nisu uspjeli u svojim namjerama što je vidljivo i iz činjenice da će Kanada će biti jedina zemlja u svijetu koja će prava žrtava genocida u BiH  koji žive u Kanadi, regulisati državnim zakonom Može li se očekivati  da ovaj zakonski prijedlog, jednog dana postane stvarnost i na području SAD?

Ramić: Zakon u Kanadi je prošao prvo čitanje u Kanadskom parlamentu. Da bi stupio na snagu treba nam usvajanje u oba doma parlamenta. To traži veliku aktivnost kanadske bosanskohercegovačke zajednice. Nadam se da bi ovaj zakon mogao biti usvojen do kraja sljedeće godine kada se navršava 20 godina od genocida u Srebrenici. Što se tiće sličnog zakona u SAD zakonodavna procedura u SAD je nešto drugačija ali ćemo sa našim partnerskim organizacijama pokušati da pokrenemo sličnu proceduru.

Kliker: Ovdje u Kanadi vi ste se nekako izborili sa administracijom, negatorima genocida  i protivnicima države  BiH u ovom dijelu svijeta. U samoj BiH  to je još uvijek na pola puta. Šta je po vama osnovni uzrok takvog stanja, odnosno  činjenice da posljedice genocida odolijevaju i pored haških presuda?

Ramić: U BiH je na djelu dejtonska suspenzija države, civilnog društva, političkog sistema, funkcionisanja zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Zbog toga je izložena propadanju, ekonomskom, političkom, demokratskom, moralnom i svakom drugom. U Daytonu jeste dogovoren mir, ali i eksperimentalna država u kojoj se legalizovani rezultati agresije i genocida. Nepravednim Daytonskim ustavom BiH nema puni kapacitet nezavisnosti, suverenosti, samostalnosti i jedinstvenog teritorijalnog integriteta. Politika agresije i genocida na državu BiH etablirana u projektu Velika Srbija pod liderstvom velikosrpskih ideologa Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića nagrađena je stvaranjem etnički čiste teritorije unutar bosanskohercegovačke zemlje, entiteta Republike Srpske u koju se do danas vratilo samo 5 posto prognanih i nad kojima se svakodnevno krše osnovna ljudska prava i slobode, prije svega bošnjačkog naroda.

Daytonskim sporazumom cementirana je etnička podjela i tako razorena Ideja Bosne i Bosanski duh, oličeni u prihvatanju, priznavanju, poštovanju i tolerisanju drugog i drugačijeg kao hiljadugodišnjeg bosanskohercegovačkog modusa egzistencije čovjeka. Ilegalni ustav koji je nastao u Daytonu napravio je od BiH jednu nefunkcionalnu državu podijeljenu na dva entiteta, na čijem čelu su tri predsjednika, koja ima 14 vlada, deset kantona, 183 ministarstva, tri akademije nauka, tri obrazovna sistema i koja ima više od pola miliona nezaposlenih. BiH nema puni kapacitet nezavisnosti što je posljedica nepravednog Daytonskog ustava na osnovu koga su legalizovani rezultati agresije i genocida, ali i izvršena nepravedna privatizacija, paralizacija političkog, stranačkog i ekonomskog sistema. BiH više ne može funkcionisati kao država na osnovama dejtonskog Ustava.

S druge strane osnovna ljudska prava i slobode su odavno postali samo « oružje » moćnih nacija, « oružije » koje je uništilo moral, deklasiralo Ujedinjene nacije, ponizilo istinu i pravdu. To « oružije » kontinuirano koristi Milorad Dodik u svome anticivilizacijskom pokušaju negiranja države BiH, bošnjačkog naroda i bosanskog jezika. A, BiH, Bošnjaci i bosanski jezik su kontinuirano opstali u svim ponorima civilizacija jer nude alternativu ljudskoj moralnoj bijedi, alternativu zvanu Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato Dodikova histerična antidržavna hajka sa ciljem čuvanja vlastite stolice ide prije svega na štetu srpske komponente Ideje Bosne i Bosanskog duha. Na potezu je ta komponenta da se konačno uzdigne iz vlastitog zločina prema drugom, ali i prema sebi, i priznanjem zločina, pokajanjem za zločin pokaže da još ima šanse da bude u zagrljaju Ideje Bosne i Bosanskog duha.

Danas stotine osoba koje su počinile zločine u BiH radi na vrlo važnim pozicijama u državi. Ovakav neprihvatljiv, krajnje neodgovoran i ciničan odnos bosanskohercegovačke države i njenog civilnog društva ali i međunarodne zajednice koja je u Daytonu napravila eksperimentalnu državu, je poniženje ne samo žrtava agresije i genocida, već poniženja čovjeka i civlizacije uopšte, poniženja istine i pravde. Ratni zločinci su ne samo na slobodi, već se nalaze na odgovornim državnim pozicijama što pogađa svakog normalnog čovjeka i proizvodi veliku zabrinutost boraca za istinu i pravdu, udaljava državu BiH od normalne države, stvara nesigurnost u regiounu i opasno ugrožava mir i stabilnost.

Udruženi zločinački poduhvat Miloševićeve velikosrpske agresija na BiH, bio je poniziti, silovati i biološki istrijebiti čitav jedan narod. Na tome se radilo i sistematski još uvijek neumorno radi. Nakon što, i pored svih zločina, projekat Velike Srbije nije uspio, postratni period obilježen je kontinuiranim naporima prevrednovanja i minoriziranja stravičnih zločina, uz medijsko-populističko promovisanje najvećih zločinaca, pa čak i onih osuđenih, u “nacionalne heroje”. Tako je otvoreno i sofisticirano poricanje genocida, postao novi strateški zadatak (Memorandum 2) velikosrpske politike. U tom novom srpskom strateškom zadatku vidnu ulogu imaju ratni zločinci na slobodi i u vlasti.

Kliker: Kako u tom kontekstu komentarišete činjenicu da je Haški tribunal nedavno pustio na slobodu četničkog vojvodu Vojislava Šešelja?

Ramić: Nirnberški sud je za deset mjeseci presudio 24-orici nacista iz Drugog svjetskog rata, a Haški tribunal ni za deceniju nije presudio Vojislavu Šešelju. Bojim se da će i u slučaju Šešelja izostati osuda velikosprkoj politici koja je iznjedrila Šešelja i istomišljenike time što Šešeljev biološki nestanak, budući da je teško obolio, može eventualno biti brži od presude. Računajući da je i Slobodan Milošević umro prije nego što mu je izrečena presuda, to može zapečatiti mogućnost da Srbija u revidiranom postupku dobije presudu za agresiju i genocid u BiH. Puštanjem Šešelja na privremenu slobodu Haški tribunal je izgubio kredibilitet. Istovremeno nanesen je težak udarac istini, pravdi i međunarodnom pravu. Posljedica toga je da nije raskrinkana velikosrpska politika zla koja je oličena u nepostoječem pravu agresivno genocidnih ratova za veliku Srbiju proisteklog iz mitova i povijesnih krivotvorina oličenih u memorandumu SANU.

Memorandum predstavlja psihološku pripremu velikosrpskih agresija, elaborat, program i manifest velikosrpske državotvorne ideje, apel za uspostavljanje jedinstva srpskog državnog, političkog, duhovnog, kulturnog prostora bez obzira na državne granice, zahtjev za reviziju granica, traktat o zavjerama, ugroženosti i neravnopravnom položaju srpskog naroda, upozorenje o brojčanoj nadmoći srpskog naroda  u odnosu na sve ostale narode. SANU je poziv srpskom narodu na agresivno, genocidni ustanak i objava rata svima koji se ne slažu sa vrlo precizno i jasno formulisanim i definisanim ekstremno nacionalističkim ciljevima za konačno formiranje srpske države u skladu sa parolom – svi Srbi u jednoj državi. SANU je politička, nacionalna i srpska velikodržavna platforma za agresivno genocidne ratove. Vidite, takva politika koja može imati nesagledive posljedice ne samo za BiH, već i za svijet na žalost neće biti poražena i raskrinkana na Međunarodnom sudu prave i Međunarodnim krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju.

Kliker: U Hagu su u toku suđenja arhitektima genocida u BiH Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Kakva su vasa očekivanja i hoće li sudske presude uticati na sudbinu države BiH?

Ramić: U odgovoru na ovo pitanje želim prvo naglasiti jednu neospornu hitorijsku činjenicu. BiH je historijski državni i društveni entitet koji ima svoj vlastiti identitet i vlastitu historiju. BiH je nemoguće poharati tako da bi ostala poharana i uništena, ona će se uvijek vratiti na svoj nivo, na nivo Ideje Bosne i Bosanskog duha. Kada su u pitanju zločini prema toj Ideji i tom Duhu svaki kompromis je sramna izdaja pravde i istine. Pomirenje nam treba radi povratka nade čovjeku i civilizaciji kroz vračanje Ideje Bosne i Bosanskog duha svome bosanskohercegovačkom izvoru, ali uz neopoziv uvjet da ratni zločinci budu gonjeni i kažnjeni, žrtva obeštečena. Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja, ni istine, ni pravde, ni historijskog vraćanja Ideje Bosne i Bosanskog duha svome izvoru. Bogastvo bosanskohercegovačkih nacionalnih, vjerskih i kulturnih razlika ne kida dušu bosanskohercegovačke zemlje, već koristi dobru svih i napredku BiH, Evrope i svijeta. Toga bi trebali biti svjesni svi narodi u BiH. Bošnjaci nemaju drugu državu, a susjedi Hrvati i Srbi moraju shvatiti da ni Hrvatska ni Srbija ne mogu uživati trajnu stabilnost bez stabilnosti BiH. Stoga, ne bježimo od svojih nacionalnih odrednica, ali svakako ne zaboravimo gdje smo rođeni, gdje su nam rođeni preci i gdje su nam rođena djeca.  Čovjek bez domovine je mrtav čovjek.

Progonstvo iz domovine je najteža kazna živu čovjeku, jer što je čovjek bez domovine, bez jezika svoje domovine. BiH ostaje globalna slika svijeta sa bosanskohercegovačkom hižom što je univerzitet slobodoumlja. Nacionalni interes Bošnjaka je očuvanje takve BiH kao države svih njenih građana i naroda. To je ključni, fundamentalni, najviši interes i vrhovni nacionalni cilj Bošnjaka. To je suštinska odredba nacionalnog programa Bošnjaka. Sudske presude arhitektima agresije i genocida na BiH ne mogu uticati na gore naznačenu historijsku i neupitnu bitnost i bitisanost države, zemlje i društva u BiH. Ali mogu uticati na istinu i pravdu, na pomirenje, a iznad svega na proces vraćanja Ideje Bosne i Bosanskog duha, taj bosanski odgovor čovjeku icivlizaciji za prihvatanjem, priznavanjem, poštovanjem i tolerisanjem drugog i drugačijeg kao modusa egzistencije i čovjeka i civilizacije. Pravda za sve žrtve agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima zahtijeva prije svega osudu Radovana Karadžića za genocid u Bratunacu, Foči, Ključ, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici Zvorniku i Srebrenici jer su projektanti i izvršioci agresije i genocida u BiH namjerno odabrali bošnjački narod i njegova materjalna, kulturna i duhovna dobra za istrebljenje i uništenje. Jedino tako će istina o agresiji i genocidu pobjediti i pravda za žrtve agresije i genocida biti zadovoljena.

Kliker: Pomenuli ste međunarodne organizacije, institucije sa kojima uspješno sarađujete na  istraživanju i prevenciji genocida u svijetu. Zanima me međutim kako sarađujete sa organizacijama i udruženjima na području Sjeverne Amerike koja okupljaju građane sa područja bivše Jugoslavije?

Ramić: IGK na područiju Sjeverne Amerike najviše sarađuje sa liderskom nacionalnom organizacijom sjevernoameričkih Bošnjaka, Kongresom Bošnjaka Sjeverne Amerike, Američkim savjetodavnim vijećem za BiH i Institutom za istraživanje genocida Chicago. Takođe sarađujemo sa bosanskohercegovačkim diplomatskim predstavništvima u Sjevernoj Americi. Naravno da ta saradnju može i treba biti mnogo bolja. Dobra je saradnju i sa starom emigracijom.

Kliker: Nakon oktobarskih izbora u BiH su trenutno u toku intenzivne aktivnosti vezane za formiranje nove vlasti. S tim u vezi kako komentarišete rezultate izbora i šta očekujete od pobjednika ?

Ramić: Ima jedna konstanta u političkim izborima u BiH od 1990. do danas. Oni su više izbori „protiv“ nego „za“. Ima više razloga zato. Nedostatk političke kulture, slobo civilno društvo, loš izborni zakon. Sve dok se ovlaštenja države ne ojačaju smjer BiH će biti određivan na entitetskom nivou. Beznadežan i kompleksan sistem vladanja i izbora koji je stvoren u Daytonu i nakandno ugrađen u izborni zakon vapi za hitnim reformama koje se moraju provesti u geogrfskim granicama države BiH. 20 godina poslije agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima preživjele žrtve i svjedoci tih največih zločina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i pravde. Ni jedna politička garnitura koja je do sada pobjeđivala na izborima u BiH nije predstavljala glas žrtava. Samo priča u predizbornoj kampanji, a po dolasku na vlast šutnja kako o istini o zločinima tako i o pravdi za žrtve zločina. To je razlog što još nemamo Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti u BiH, što još nemamo Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u cijeloj BiH i što još nemamo Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u BiH.

Analizirajući do sada objavljene političke programe političkih partija, koalicija i nezavisnih kandidata nisam još uvjeren da će i poslije ovih oktobarskih izbora žrtve dobiti ono što zaslužuju, politički glas na svim nivoima vlasti. Ali ono što posebno želim istaći i na čemu još ni jedna politička stranka nije ništa uradila jesu tri stvari: Prvo, pravno ukidanje eniteta Republika Srpska bar u nazivu. Ne možemo to preko Ustavnog suda BiH jer je manji entitet ustavna kategorija ali možemo preko Evropskog suda za ljudska prava. U članu 2 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda se kaže da je ista nadređena svim međunarodnim sporazumima i ustavima. Tako je dvoljno da se iz manjeg entiteta pošalje Evropskom sudu nota o ugroženosti osnovnih ljudskih prava i sloboda jer naziv entiteta ne garantuje jednakopravnost za Bošnjake i Hrvate. Žalosna je da ni jedna politička stranka nije ništa uradila na ovome.  Drugo, Daytonski sporazum se može poništiti na Međunarodnom sudu pravde u Hagu. U članu 53 Bečke konvencije, koja je osnov međunarodnih govora, se kaže da se svaki međunarodni sporazum poništava u slučaju da zasnovan na kršenju osnovna ljudska prava i slobode.

Međunarodni sud pravde je presudom iz 2007. godine presudio genocid u Srebrenici i označio institucije manjeg entiteta odgovornim za izvršenje genocida. Daytonski sporazum je nastao poslije genocida u Srebrenici. To su osnove za poništenje Daytonskog sporazuma jer je isti baziran na kršenju osnovnih ljudskih prava i slobda, odnosno na rezultatima genocida. Na ovom se nije ništa uradilo. Isto tako veoma malo se radi na obnavljanju tužbe za genocid protiv Srbije.Treće, sramno je što BiH na koju je izvršenja agresija i genocid, 20 godina poslije nema Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdanja genocida i zločina protiv čovječnosti, Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i cijeloj BiH, Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u BiH i Zakon o pravima žrtava torture u BiH. Ja podržavam svaku političku opciju koja u svojim programima rada ima aktivnosti na realizaciji navedenih elemenata bez čije realizacije nema istine i pravde, a bez istine i pravde nema pomirenja, nema bolje budućnosti BiH. Pitanje odgovornosti za bolju budućnost BiH zahtjeva prije svega ljudsku etiku oko koje se trebaju složiti svi bosasnkohercegovački subjekti. Svi smo odgovorni za stvaranje bolje bosasnkohercegovačke države i društva i bolja budućnost se mora zagovarati svaki dan, ne samo u izbornoj kampanji, a za takvo nešto se ne mora biti ni vjerski ni politički vođa, dovoljno je biti čovjek.

Kliker: Kako komantarišete posljednja  događanja  u St Louisu?

Ramić: Bosanskohercegovačka zajednica u St. Louisu ne smije dozvoliti da bude uvučena u društvena previranja koja su posljedica nerješenih problema američkog društva, prije svega u oblasti rasne diskriminacije i ekonomije. Godinama je bosanskohercegovačka zajednica pomogala razvoju pojedinih djelova St. Louisa i tako pozitivno doprinosila njegovom razvoju. Mi dobro znamo posljedice podjela i nasilja. Na tom ogromnom iskustvu bosanskohercegovački građani u St. Louisu trebaju nastaviti graditi bolji St. Louis. Nezaboravimo tešku bosanskohercegovačku i posebno bošnjačku prošlost koju karakterišu agresije i genocidi. Nezaboravimo da je i afroamerička zajednica bila na strani žrtve u agresiji na RBiH i genocida nad njenim građanima, posebno Bošnjacima. Bosanskohercegovačka zajednica kao pozitivna društvena snaga sjevernoameričkih društava mora da pokaže svoju zrelost i odgovornost u smirivanju kriznih situacije, vjeru u sistem američke i kanadske pravde i konstruktivni doprinos dijalogu sa svim pozitivnim elementima američkog i kanadskog društva.

Na žalost bosanskohercegovačka dijaspora je opterečena podjelama.Podjele koče da se ostvari potrebni politički, ekonomski, kulturni i naučni upliv u svojim sredinama. Posebno Bošnjaci teško shvataju da su interesi zajednice veći od interesa pojedinca i da se samo kroz djelovanje zajednice može ostvariti potencijal svakog pojedinca, da bez zajedničke koordinacije zajednica i organizacija nećemo moći ostvariti svoje interese, kao što su istina o zločinima protiv BiH i njenih građana, pravda za žrtve tih zločina,  zaštitta ljudskih prava  slobda svih bez obzira na vjersku, etničku ili kulturnu pripadnost, očuvanje, jačanje i prezentovanje najboljih vrijednosti BiH u sjevernoameričkim društvima, očuvanje nacionalnog identiteta u američkom i kanadskom društvu, povećanje ekonomske moći, obezbjeđenje političkog uticaja u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, izgradnja dugoročnih vjerskih, nacionalnih, lobističkih, kulturnih i naučnih institucija. Vrijeme je da počnemo na dugačiji način promišljati rad nacionalnih, vjerskih, lobističkih, kulturnih i naučnih organizacija u Sjevernoj Americi kako bi efikasnije odgovorili na sve veče pozitivne i negativne izazove u američkom i kanadskom društvu.

Kliker: IGK je jedan od krivica za ponovnu aktuelizaciju našeg drugog izlaza na more kod Sutorine.

Ramić: IGK i KBSA su 9. oktobra, u zajedničkom otvorenom pismu Predsjedništvu BiH, upozorili da je Sutorina povjesni dio državnog bosanskohercegovačkog teritorija, te da je ilegalnim usmenim internim dogovorom nekadašnjih visokih komunističkih funkcionera Đure Pucara i Blaže Jovanovića 1947. godine ustupljena Crnoj Gori u zamjenu za lovište u dolini Sutjeske kod Foče. Podsječam da je na sjednici Berlinskog kongresa 1878 godine Sutorina verifikovana kao dio BiH i drugi izlaz na more te je sve do 1947 godine u svim geografskim mapama Sutorina pripadala našoj domovini. Tek 1948. se pojavljuju prve karte koje Sutorinu ucrtavaju unutar Crne Gore. Ni jedan argument ne vidim da naši političari daju Crnoj Gori nešto što i Crnogorci znaju da nije njihovo. Svaki potpis naših političara da se odreknu Sutorine bio bi veleizdaja naroda i države.  Međunarodna arbitražna komisija treba pregledati svu dokumentaciju i utvrditi istinu o Sutorinu kao bosanskohercegovačkom teritoriju. Dotle prijedlozi i odluke o potpisivanju međudržavnih granica sa susjednom državom Crnom Gorom se moraju zaustaviti  kako se ne bi nanijela šteta teritorijalnom integritetu BiH.

Dokaz o vlasništvu Sutorine jako puno govori i činjenica, da Crna Gora cijelo vrijeme pregovora, ne iznosi nikakav pokušaj da Sutorinu argumentovano zadrži unutar svojih granica. Iako Crna Gora nad Sutorinom već decenijama ima posjedovno, BiH ima vlasničko pravo. Samim gubitkom Sutorine, naša država gubi izlaz na otvoreno more.  Sutorina ne pripada samo ministrima, da bi oni mogli odlučivati o sudbini ovog područja, narod je taj koji ima odluku u svojim rukama. Mora se zaustaviti narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Politički faktori BiH se konačno trebaju početi ponašati patriotski i zaštitnički prema državi BiH. Nadajmo se da će u narednom periodu i danima koji dolaze, politika BiH reagovati u skladu s patriotizmom prema državi te osporiti pokušaj prodaje i izdaje države i njenog teritorija. Sutorina je dio BiH i to treba ostati zauvijek.

Kliker: Na kraju ovog razgovora recite nam kakvi su planovi IGK. Pretpostavljam da ćete i u narednom period nastaviti sa ovim tempom, a negdje sam nedavno pročitao da u budućnosti planirate posebnu pažnju  posvetiti obrazovanju, usavršavanju i razvoju mladih istraživača u oblasti istraživanja genocida.  Da li je ova informacija tačna i namjeravate li možda uskoro krenuti? 

Ramić: IGK će nastaviti svoju misiju borbe za istinu i pravdu putem činjenica na bazi naučnih istraživaja. Informacija o mladim istraživačima je tačna. IGK u svome Upravnom odboru i posebno Internacionalnom ekspertnom timu već sada ima veliki broj mladih istraživača. Naš cilj je da okupimo što veči broj mladih istraživača koji će postati lideri u oblasti istraživanja genocida ne samo u BiH, već u svijetu, koji će postati lideri u borbi za zaštitu ljudskih prava i sloboda svugdje gdje su ugrožena. I još jedan važan cilj namjeravamo umrežiti, odnosno uvezati sve mlade istraživače. Tako čemo stvoriti ljudski potencijal spreman da se uhvati u koštac sa svim negatorima genocida, sa svima onima koji na bilo koji način narušavaju osnovna ljudska prava i slobode. IGK želi kreirati mlade istraživačke elite koje će brzo i adekvatn odgovoriti na sve izazovnija ugrožavanja ljudskih prava i sloboda kako u Sjevernoj Americi, tako i u svijetu uopšte.

Halil Šetka (Kliker.info)

 

Vijesti: