Naučna istraživanja

PROFESORI NA POPRAVNOM ISPITU

Gdje je dno mržnje, ako dno mržnje prema Bošnjacim uopće i postoji?

PROFESORI NA POPRAVNOM ISPITU

Autor: Muharem Obradović

Objavljeno: 21. March 2011. 11:03:08

 

Srpsko pitanje, koje povijesno muči susjedne zemlje, manje-više i Evropu, uvijek na srpsku a prije svega na bosansku štetu, ima na Zapadu nesrećan i bolan publicitet.
Svemu ovome doprinose i razno razni publicisti i kvarni-intelektualci srpskog porijekla, koji su izgleda zaboravili povijest Balkana, i Bosne, i tihi nestanak jednog naroda - Bošnjaka, kome su i oni svojim huškačkim poklicima umnogome doprinijeli, ili im više ta povijest nije ni potrebna.

Sada se vjerovatno piše novo poglavlje Balkana.
Među ovim intelektualnim probisvjetima je i Srđa Trifković. On je u internacionalnom sustavu integralni dio nacionalsocijalističkih ideologija, koji svoju bolesnu misao, kao i “otac svih Srba” Dobrica Ćosić i ini drugi, potura i prilagođava nacionalnom interesu Srba, čiji će pogrešno shvaćeni ciljevi prvenstveno Srbe povući u ambis, a samim tim dosta štete nanijeti i drugima.

Oni ne vide oko sebe ljude, građane i civilizirano društvo. Samo “Narod” i svoj belestan cilj.

Umjesto da kao intelektualni dio srpskog naroda oblikuju jednu humanu viziju i taj narod povedu putem dijaloga i međusobnog suživota sa drugima, oni konstantno opravdavaju genocid nad bošnjačkim

narodom, i onako s durbinske daljine plasiraju “svoju istinu” o dešavanjima u Bosni, koja iz masovnih jama za strijeljanje ili kroz žice raznih koncentracionih kazamata izgleda dosta oporija, surovija i suvislija.

Koliko su samo naprednih gluposti na ovu temu, ovi vajni profesori, izgovorili i napisali? Koliko su samo idealističkih zločina u premisli oplodili? Toliko su opijeni mržnjom prema svemu što na Bosnu miriše da u svojoj intelektualnoj aroganciji i moralističkoj sujeti nisu našli za shodno čak ni zabludu da priznaju.
Zaista žalosno! Koji moralni pad, koja dekadencija pameti!

Gdje je dno ove mržnje, ako dno mržnje prema Bošnjacim uopće i postoji? Srpski narod mora smoći snagu i uzdići se iz ovog intelektualnog kala, blata nacionalne mržnje i raznih supkultova i otvoriti vrata svijetu ljudi. Oni se moraju vratiti u građanski svijet. Svijet ljubavi i međusobnog uvažavanja različitosti. Oplemeniti se tom različitošću i učiti se ljudskošću. Ruku na srce svjetlo nade stiže iz Trebinja, Šekovića pa čak i Banja Luke. Za nadati se da pitomiji, umilniji i životodajni vjetri napokon puhnu bosanskim dolama, gajevima i planinama.
Ako ovi vjetri ne očiste svu smrad koja se decenijama i stotinama godina taložila i širila ovim prostorima, zaista postoji stanovita bojazan da ovi i slični kvarni profesori zarad velikog nacionalnog cilja, a Boga mi, prije svega svog šićara, ne zaklone demokratiju pred očima srpskog naroda. Demokratiju kojoj svi narodi teže i bez koje ni nacija nema svoj smisao, bez koje se nacija svodi na jedan plemenski savez i ropsku podatnost jačima.

Svi ovi vajni i kvarni profesori po razno raznim, kako domaćim tako i stranim, obrazovnim institucijama povlače predodžbu kako će Bosna biti više evropskija ako bude manje muslimanska.

Da bi ostvarili ove ciljeve... profesori se zdušno zalažu da srpski narod ubjede u mitomanske laži, a poslije i cio svijet, čime upadaju u sopstvenu programersku grešku, zaboravljajući da je svijet izašao iz nacionalne i ušao u epohu globalizacije.
Po onoj “kasno Marko na Kosovo dođe”...ode Kosovo...ode Hrvatska, a ako se ove tlapnje dičnih i drčnih profesora nastave tj. ako nastavi bude prisustvovalo što veći broj studenata postoji bojazan da mržnja koju ovi profesori “propovjedaju” postane patološki usađena u srpski narod u Bosni, i postane dio tog naroda. Međutim ono što je još gore i pogubnije po srpski narod od ove patološke mržnje.... srpski narod se može naći u situaciji da mržnju zadrži, a Bosnu ipak izgubi?

Vijesti: