Naučna istraživanja

Kongres Bošnjaka svijeta (KBS) treba biti nastavak kontinuiranog procesa konkretnog, neovisnog i suverenog bošnjačkog nacionalnog samodefiniranja

Kongres Bošnjaka svijeta (KBS) treba biti nastavak kontinuiranog procesa konkretnog, neovisnog i suverenog bošnjačkog nacionalnog samodefiniranja

Tekst je pripremio i prezentirao profesor Emir Ramić na Panel diskusiji u organizaciji KBSA održanoj u Grand Rapidsu 7. Maja, 2011

Dodatne štamparske obrade i komentari: mr. Haris Alibašić, mr. Hamdija Ćustović, mr. Ferid Sefer, mr. Kemal Hamulić

KBS se ne može zasnivati na opcijama koje dijele Bošnjake

U ovom historijskom trenutku, očigledno je da bošnjačkom narodu, srpski i hrvatski velikodržavni projekti i njihovi suradnici, ukidaju državu Bosnu i Hercegovinu, pri čemu bošnjački politički faktor ne donosi adekvatna rješenja za te i ostale relevantne probleme s kojima se Bošnjaci i Bosna i Hercegovina suočavaju.  Vrši se potpuna negacija postojanja Bošnjaka kao državotvornog i teritorijalnog subjekta. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini nije ništa drugo, nego nastavak onoga što je započeto sa agresijom i genocidom.

Ideja o nacionalnom objedinjavanju svih Bošnjaka i probosanskih snaga u dijaspori potekla je od Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA). Od početka svoga djelovanja KBSA je radio na povezivanju i organizovanju Bošnjaka u dijaspori  u jedinstvenu i na nacionalnim osnovama postavljenu zajednicu.

Otvarajući proces za formiranje KBS, KBSA je  imao  u vidu sljedeće faktore koji su ujedno i fundamentalni principi za osnivanje KBS:

1.      Bošnjaci nemaju razvijenu nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest. Osjećaj posebnosti i različitosti iskazivan u odnosu na Srbe i Hrvate, zasniva se više na vjerskoj, a manje na nacionalnoj, državotvornoj i teritorijalnoj osnovi. Prerastanje u državotvornu i teritorijalnu svijest izostaje zbog nepostojanja bošnjačkih organizovanih  snaga koje bi vodile i pomogle političko okupljanje na osnovu bošnjačkih nacionalnih interesa.

2.      Bosanskohercegovački državni okvir, koji podrazumijeva očuvanje jedinstvene, suverene, bez dejtonskih paradržavnih elemenata, države Bosne i Hercegovine i otvorenog, slobodnog, civilnog društva, ultimativni je uslov opstanka Bošnjaka. Borba za bosanskohercegovački državni okvir kao najadekvatniji bošnjački okvir je osnova bošnjačke političke ideje i fundamentalno određenje bošnjačke  nacionalne politike. Republika Bosna i Hercegovina je priznata država, članica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni kvadratni centimetar njene teritorije. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države.

3.      Bošnjački odnos prema državi, naciji i vjeri nije još jasno određen na teoretskoj, akademskoj razini. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, Bosna i Hercegovina, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4. Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega će svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov pregovora i veta Republike srpske nad Bosnom i Hercegovinom, Bošnjaci se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Bosne i Hercegovine, a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti Republika srpska, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ Republike srpske. Pošto je donesena Presuda Svjetskog suda o agresiji i genocidu, Bošnjaci trebaju zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novčana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ odnosno Republike srpske, jer bez toga neće biti niti novčane naknade. Ako Bošnjaci ne zatraže primjenu Presude Svjetskog suda u smislu ukidanja Republike srpske, to će značiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje Republike srpske.

4.      Dejtonski sporazum je zaustavio agresiju i genocid protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, uspostavljajući nesposobnu državu i nepokretno društvo, ugrožavajući jedinstveno, bosanskohercegovačko državno i društveno tkivo. Suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogućavaju legitimnu i legalnu akciju na poništavanju rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. Pripadnici bošnjačkog naroda moraju odbiti amandmane na Dejtonski ustav, jer amendiranje tog ustava znači prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira, odbacuje Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida - što niko u ime žrtve nema pravo učiniti. Dejtonski sporazum je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namećući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji je rezultirao neefikasnim strukturama vlasti. Agresijom i genocidom je žrtva, država Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na Dejtonski sporazum i Dejtonski ustav.

5.      Nedostatak intelektualnog ustrojstva bošnjačke politike je upravo proprocionalan sa nesposobnošću bošnjačke politike.

6.      Stradanje materijalne i biološke osnove bošnjačkog naroda je danas činjenica koju Bošnjaci ne shvataju dovoljno ozbiljno.

7.      Bošnjaci na prostoru Bosne i Hercegovine gdje raspolažu političkom moći, moraju uspostaviti uzorit model uređenja države i društva u skladu s najrazvijenijim načelima demokratije.

8.      Umjesto bošnjačke deklarativne identifikacije sa državom Bosnom i Hercegovinom koju stvara sadašnja bošnjačka elita putem instaliranja primatnosti državnih, društvenih, općih interesa, ravnopravnosti naroda, liberalne demokratije i ljudskih prava i sloboda, kao navodnih osnova bošnjačkog preporoda, bošnjačkom narodu treba unutarnacionalna demokratizacija koja će polaziti, ne od većih prava najbrojnijeg naroda, već od veće odgovornosti većine. Stepen unutarnacionalne demokratizacije bošnjačkog narodnog bića, diktirati će stepen demokratizacije bosanskohercegovačkog društva. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim Bosna i Hercegovina gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Internacionalnog prava, odnosno Povelje UN. Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zaštite svoju članicu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvršioce agresije i genocida sa teritorijom države žrtve. Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine je nametnut agresijom i genocidom, i nije prošao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato Bošnjaci ne smiju priznati Dejtonski ustav niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama Dejtonske Bosne i Hercegovine.

9.      Bošnjaci nemaju nacionalnih institucija što pojačava osjećaj defetizma i izgubljenosti. Bošnjačka politička elita se ne nastoji osloniti na bošnjačke akademske potencijale u sagledavanju i mogućem prevazilaženju sadašnjeg stanja. Bošnjačka politika nije izradila strategiju bošnjačke i bosanskohercegovačke budućnosti. Bošnjaci ne smiju dopustiti da žrtva bude izigrana tako što će pravni domen rješavanja problema biti napušten. Pravo mora biti osnov bošnjačkog političkog djelovanja. Odustajanje od prava otvara neslućene opasnosti za državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je čin genocida.

10.  Temeljit i objektivan prikaz aktuelnog stanja bošnjačkog naroda i predlaganje strategije za bolju bošnjačku budućnost, stvaranje institucija koje će sakupljati i raspoređivati bošnjačku energiju, podizati patriotsku državotvornu i teritorijalnu  svijest kod Bošnjaka, djelovati ka prekidu progona bošnjačke žrtve, poništavanju dejtonskih podjela i rezultata agresije i genocida, pojačati odbranu Bosne i Hercegovine u njenim civilizacijskim atributima.

Neophodno kreirati Bošnjački nacionalni program

Prostorna razbacanost, raseljenost kao i nepostojanje nacionalne, državotvorne i teritorijalne svijesti čini Bošnjake beznačajnim političkim faktorom na političkoj sceni Bosne i Hercegovine i svijeta. Zato je neophodno kreirati Bošnjački nacionalni program. Genocide nad Bošnjacima mogu da zaustave samo Bošnjaci i to samo ako su jedinstveni i okupljeni oko jednog Bošnjačkog nacionalnog programa. Životni prostor bošnjačkog naroda, Bosna i Hercegovina, se sistematski svojata, okupira, otima, čisti od Bošnjaka, mijenja joj se imidž i gubi bosansko i bošnjačko.  Samo povezani, organizovani i jedinstveni, Bošnjaci će moći osloboditi Bosnu i Hercegovinu od okupatora i izdajnika i stvoriti pretpostavke za razvoj u svakom pogledu. Uslov za to je unutar bošnjački dogovor o minimalnim zajedničkim bošnjačkim interesima za maksimalnu bošnjačku akciju, što se u društvenoj teoriji može nazvati nacionalnim programom.

Rezolucija o osnivanju Svjetskog kongresa Bošnjaka

Zbog svega napisanog KBSA je ubrzao proces formiranja KBS još 2006. godine u Chicagu kada je usvojena Rezolucija o otvaranju procesa za formiranje KBS na 11. Susretima Bosnjaka Sjeverne Amerike (Informativno glasilo KBSA broj 2).   Polazeći od činjenice da Bošnjaci imaju svoju historiju, duhovnost, jezik, kulturu, tradiciju kao osnovna nacionalna utemeljenja, te da nisu ¨ostatak neprijateljske vladavine tuđe vjere koji treba biti eliminiran¨, oni imaju pravo da slobodno osnivaju svoje institucije.

Međusobna uvezanost u čvrstu nacionalnu, bošnjačku, zajednicu neće samo pokazati da su Bošnjaci istinski narod sa dugom tradicijom, već će prije svega pokazati i prijateljima i neprijateljima bošnjačku odlučnost da će oni istrajati i pobijediti u borbi za opstanak na svom ognjištu i u zajednici svijetskih naroda. U Rezoluciji KBSA čiji prijedlog sam radio u saradnji sa nekoliko istaknutih bošnjačkih intelektualaca, između ostalog stoji:

U Rezoluciji izmedju ostalog stoji:

“KBS kao međunarodna neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati Bošnjake i bošnjačke organizacije i zajednice izvan Bosne i Hercegovine i tako stvarati uvjete njihovoga uspješnijeg djelovanja za  interese Bošnjaka. KBS djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bošnjačkebaštine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta.  Na zajedničkom planu, između ostalog, KBS  čini sljedeće: podstiče i njeguje nacionalni, vjerski i patriotski identitet, nasljeđe, kulturu, tradiciju i jezik kod Bošnjaka,  informiše svijetsku javnost i političke lidere u svijetu o ciljevima bošnjačkog naroda, njegovoj historiji, kulturi, tradiciji, običajima, duhovnosti  i radi na prezentaciji stvarnih nacionalnih i duhovnih vrijednosti Bošnjaka u svijetu, informiše svijetsku javnost i političke lidere u svijetu o pravim interesima i ciljevimaBošnjaka u državama regije gdje žive”. [Za više informcija pogledati: http://www.bihdijaspora.com/vijestiD314.htm

Bošnjačka povelja o sazivanju Svjetskog kongresa Bošnjaka

Polazeći od te Rezolucije, 2008. godine u St. Louisu KBSA je usvojio Bošnjačku povelju kojom se obznanjuje sazivanje  KBS. U povelji čiji prijedlog je radio veći broj istaknutih bošnjačkih intelektualaca se između ostalog kaže:

 „S ciljem izgradnje trajne i stabilne nacionalne infrastrukture, koja će omogućiti da Bošnjake vode najpametniji među njima, a da politika i političari budu izvršioci nacionalnih projekata – saziva se KBS. Stotinu i trideset godina traje proganjanje i raseljavanje bošnjačkog naroda, zbog čega je danas više Bošnjaka u Svijetu, nego u domovini. Petnaest godina nakon historijskog Bošnjačkog sabora, kada je Bošnjacima vraćeno njihovo povijesno ime, Bošnjaci se umrežavaju u svjetsku organizaciju, sa nijetom da objedine sve svoje duhovne i ekonomske potencijale.  KBS ima za cilj da inicira osnivanje dvije temeljne ustanove bez kojih je nemoguće planirati bošnjačku budućnost: prva je – Muzej genocida nad Bošnjacima, druga je – Bošnjačka akademija.

 Bošnjačka žrtva je trajno određenje bošnjačkog identiteta. Nastojanje da se bošnjačka žrtva izbriše iz bošnjačke stvarnosti zločinačko je i opasno, i taj projekat zastupaju kreatori i pomagači genocida nad Bošnjacima. Kultura pamćenja treba biti glavna vaspitna disciplina u bošnjačkoj porodici, a iskustvo žrtve treba pratiti sve nacionalne projekte u Bošnjaka. Stoga se osniva Muzej genocida nad Bošnjacima, kao centralna nacionalna ustanova koja će u duhu povijesnih iskustava odgajati bošnjački narod. Muzej genocida će ostvarivati svakodnevno, edukativno i kreativno prisustvo u bošnjačkoj stvarnosti, i predstavljat će vrelo bošnjačke duhovnosti.

Kontinuitet odumiranja bošnjačkog naroda upozorava da se bošnjački narod više ne može oslanjati na bošnjačku politiku koja nije odgovorila historijskim izazovima, jer je ignorirala bošnjačke akademske potencijale. Osnivanje Bošnjačke akademije je projekat nacionalnog spasa, s obzirom da bošnjačka agonija traži okupljanje i djelovanje najumnijih Bošnjaka. Bošnjačka akademija će izrastati iz programskih usmjerenja Muzeja genocida nad Bošnjacima, te biti glavni kreator nacionalne politike. KBS će se pobrinuti da ovi ciljevi budu crta ispod koje neće ići ni jedan Bošnjak koji računa na pripadnost svome narodu“. [Za više informacija pogledati: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=3307:saopnje-deklaracija-proglas-i-bonjaa-povelja-za-sazivanje-svjetskog-kongresa-bonjaka&catid=19:aktuelnosti&Itemid=73 ]

Svrsishodnost osnivanja KBS  mora da bude potvrđena odlukama i rezolucijama  od širokih narodnih bošnjačkih masa i njihovih regionalnih organizacija

Kada je trebao realizovati usvojenu Bošnjačku povelju KBSA je napadnut, njegovi lideri javno vrijeđani. Produkovana je paralelna organizacija koja sada uz pomoć određenih subjekata  iz i van Bosne i Hercegovine pokušava organizovati KBS. Ideji KBS i bošnjačkom jedinstvu je tako nanesena još jedna velika šteta. Zaustavljen je hod KBSA kada je prepoznat od naroda kao najjači bošnjački glas, a od neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao glas koga se treba plašiti. Je li to namjerno urađeno pokazaće historija?!

KBS ne smije biti pobjeda bilo koje opcije unutar raspolućenog bošnjačkog nacionalnog tkiva. Naprotiv, to mora da bude kongres bošnjačkog nacionalnog jedinstva. Svrsishodnost održavanja jednog takvog kongresa mora da bude potvrđena odlukama i rezolucijama koje će takvo jedno tijelo donijeti i koje će prije svega biti bazirane na prepoznatljivom iskustvu KBSA sastavljenom od širokih narodnih bošnjačkih masa, koji je u više svojih pisanih dokumenata odredio prioritete na kojima ce KBS raditi, a posebno osnivanje ključnih nacionalnih institucija kao što su Bošnjačka matica, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, Institut za strateške bošnjačke nacionalne studije, Muzej i Institut genocida. I na kraju najvažnije, KBS mora predložiti Bošnjački nacionalni program. Da bi predložili taj program mora postojati razumijevanje svebošnjačkog intelektualnog kadra koji bi radili, prihvatili i u praksi sprovodili taj program. Što znači, bez jedinstvenog intelektualnog i od svih Bošnjaka i njihovih organizacija prihvaćenog nacionalnog programa nema KBS, nema bošnjačkog jedinstva, nema napretka bošnjačke nacije. Jer, dok su god ovoliko duboki jazovi među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori... te u dijaspori, s posebnim naglaskom na Sjevernu Ameriku, nameće se pitanje, da li najprije raditi na prevazilaženju međubošnjačkih problema ili stvarati još jednu „inat organizaciju”?

Vijesti: