Naučna istraživanja

Glas bosnjacke zrtve

Glas bošnjačke žrtve u povodu hapšenja gen. Ratka Mladića: Konačna pravda je ukidanje agresijom i genocidom stvorenog entiteta.

 

Piše: Profesor Emir Ramić, Institute for Research of Genocide Canada (IRGC)

 

Hamilton, Canada, 30.5.2011.

 

Hapšenje generala Ratka Mladića nakon 16 godina, donijeti će bošnjačkoj žrtvi neku satisfakciju ali ne i konačnu pravdu ako bude ostalo samo politička igra Internacionalne zajednice i Srbije.  Konačna pravda za žrtvu je potpuna pravna, naučno-istraživački zasnovana istina o zločinu agresije na nezavisnu, suverenu, jedinstvenu, internacionalno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane građane, te istina o zločinu genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida nad Bošnjacima, a svakako i istina o zločinima mućenja i ubijanja u konc. logorima smrti, silovanju Bošnjakinja, protjerivanju Bošnjaka sa njihovog životnog tla.  Konačna pravda neizostavno uključuje i ukidanje agresorsko-genocidne tvorevine Republike srpske.  A za sve to, žrtva mora organizovano i sistematski pristupiti oćuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine.  A suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan, pa ova njegova tri atributa omogućavaju Bošnjacima legitimnu i legalnu akciju ka poništavanju svih rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva i u njemu potpune državotvorne i teritorijalne ravnopravnosti bošnjačkog narodnog bića.

 

Za žrtvu, agresorsko, genocidna tvorevina postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava koji je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom teritorije Republike Bosne i Hercegovine na dva entiteta, namečući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji rezultira neefikasnim strukturama vlasti.  Cilj agresije i ratnih zločina protiv građana Republike Bosne i Hercegovine, te genocida nad Bošnjacima, je stvaranje Velike Srbije na račun njene teritorije.  Zakonitost i pravda će biti ostvareni samo ako se velikosrbima oduzme ono što su ostvarili kao svoj cilj; jer prema Pravu ilegalna stečevina ne može biti priznata kao legalna.  Internacionalni sud pravde je 26.2.2007. presudio da agresorsko genocidna tvorevina ne  stanuje u Bosni i Hercegovini, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput agresorsko genocidne tvorevine, smatra ništavnim.  Zbog toga se strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za ustavni i pravni sistem države i Internacionalne zajednice, za kršenje kojih agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo.  Nije bitno šta o državi Bosni i Hercegovini misli bilo ko iz agresorsko genocidne tvorevine i Republike Srbije, nego šta o budućnosti države misle njeni građani, žrtve agresije i genocida.  Zato umjesto euforije povodom hapšenja ratnih zločinaca, bošnjačka žrtva treba zatražiti izvršenje (!) Presude Internacionalnog suda pravde; a to nije samo novčana naknada nego i brisanje rezultata genocida i \'Dejtona\', odnosno agresorsko genocidne tvorevine, jer bez toga neće biti niti bilo kakve naknade.  Bošnjačka žrtva se već dugo oslanja na svoje političke predstavnike koji ne traže primjenu Presude Internacionalnog suda pravde koja bi ukinula i agresorsko genocidnu tvorevinu, čime se ti tzv. predstavnici ustvari

suprotstavljaju Sudu ka odustajanju od Presude i priznavanju agresorsko genocidne tvorevine.  Tako je bošnjačka žrtva izigrana; pravni domen rješavanja problema je napušten, čime je otvoren put svakakvim opasnostima za Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu.  A bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom, čin je genocida.

 

Bošnjačka žrtva mora biti svjesna da je hapšenje generala Mladića izvana spektakl za svjetsku zajednicu i njene medije, a iznutra trgovina srbijanskih vlasti sa Tribunalom i EU.  Ako sve na toj trgovini ostane, neće biti promjene u statusu bošnjačke žrtve koja već godinama živi u političkom, državnom i društvenom ambijentu zločinačkog genocidnog projekta koji se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora - gdje uslijed kolaboracije bošnjačkog političkog faktora uspomena na bošnjačke žrtve ima privatni, a ne opšedržavni i opšedruštveni karakter - nego i na svjetskom planu istiskuje istinu o genocidu i zamjenjuje je lažju o stradanju Srba u Bosni i Hercegovini¨.  Ta propaganda je naročito agresivna ovdje u Kanadi.  Naime, unatoć usvajanja Rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini u Kanadskom parlamentu, unatoć stavljanja u parlamentarnu proceduru zakona o tom genocidu - čime će Kanada postati prva zemlja u svijetu koja će zakonom,  a ne samo rezolucijom, regulisati prava žrtava genocida u Bosni i Hercegovini - i unatoć uspješne zabrane širenja laži Srđe Trifkovića o genocidu u Bosni i Hercegovini, drsko su eskalirale srpske laži o srpskom stradanju.  Oblici velikosrpskog negiranja genocida i laganja, zapravo postaju svesrpski projekt svjetskih razmjera; naročito jer opstanak agresorsko genocidne tvorevine direktno ovisi o zaboravu bošnjačke žrtve.  Svjetska kampanja potiranja istine o genocidu nad Bošnjacima se odvija na više frontova.  Kampanja uključuje slanje stotina velikosrpskih tekstova prevedenih na više jezika, na hiljade svjetskih adresa.  To ostaje bez adekvatnog odgovora od strane bošnjačke političke i akademske elite (čast izuzecima poput prof. dr. Smaila Čekića i nekolicine drugih).  Ali žrtva mora jednom shvatiti da se istina o genocidu ne podrazumijeva, nego da se ona čuva, promovira i brani.  I zato ako bošnjačka žrtva i njena politička, duhovna i akademska elita neće čuvati, promovirati i braniti istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini, onda će velikosrpski revizionisti pobijediti sa tvrdnjama o zločinu nad Srbima.  Zato umjesto kratke radosti u povodu hapšenja Ratka Mladića, Bošnjacima treba institucionalizacija pamćenja.  Odbijanje institucionalizacije pamćenja, njihov je pristanak na (samo)uništenje vlastitog bića.

Vijesti: