Nema istinske pravde, a samim tim i istinske države i društva u Bosni i Hercegovini bez poštivanja i realizovanja presude međunarodnog suda pravde

 

Emir Ramić

 

Kanadski grad Windsor je mjesto i današnji dan, dvadest deveti august je datum koji podsjećaju svakog čovjeka i svaku civilizaciju da se ne isplati žrtvovati načela na kojima se temelji pravda u korist kratkoročnih političkih interesa.

 

Veoma je važno za KanaÄ‘ane da razumiju posljedice propusta njihove vlade da odbrani Bosnu i Hercegovinu i spriječi genocid. Konvencija o genocidu će jedino biti primjenjena ako postoji dovoljan meÄ‘unarodni politički pritisak da natjera vlade da ispune svoje obaveze prema ovoj konvenciji. Vlade moraju znati da će platiti političku cijenu za njihove propuste da spriječe genocid. Kada smo suočeni sa kršenjem ljudskih prava, mi imamo izbor. Mi možemo stajati po strani. Ili, možemo zagovarati provoÄ‘enje meÄ‘unaordnih zakona i konvencija, koje osiguravaju zaštite i obaveze globalnog graÄ‘anstva. Moramo govoriti o genocidu, ukoliko ga zaboravimo, to znači da smo ga mi ponovo počinili.  GraÄ‘ani Kanade su motivirani da se prisjećaju genocida.

 

Kanadski Bošnjaci, žrtve zločina agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, okupljeni na manifestaciji u Windsora na 820. godišnjicu Povelje Kulina Bana, koja pokazuje da su bosanski vladari još tada imali osjećaj za komunikaciju, toleranciju i poštivanje i prihvatanje drugog, drugačijeg, različitog – što je ideja Bosne i bosanski duh, koja pokazuje da je Bosna u srednjem vijeku ima sve elemente državnosti, da je nezavisna i suverena, da ne ovisi od neke države u okruženju, te da je njen vladar suveren da donosi odluke koje ne može da dovede u pitanje nijedan drugi vladar iz okruženja, poručuju svim  žrtvama: vaša agonija, vaše žrtvovanje, i vaša nada u pravdu nisu zaboravljeni i zanemareni. A onima koji su počinili užasne zločine jasno poručuju da će biti kažnjeni i da će pravda biti zadovoljena. Jer žrtve nose u sebi zahtjev za riječiju istine i pravde, bez ćega se ne mogu oporaviti poslije genocida, a sa čime se mogu osloboditi strašnog tereta nepopravljive prošlosti, ne morajući pribjegavati osveti, u ime pobjede ljubavi, a ne mržnje, mira, a ne rata, suživota, a ne nasilja, pravde, a ne krivde za zajednički spas ideje Bosne i bosanskog duha, tog jedinog zajedničkog spasa, zajedničke sreće, zajedničkog prava, zajedničke obaveze  i zajedničke blagodati bosanskohercegovačkog čovjeka i nacije.

 

Javnom konferencijom za štampu, član Parlamenta Kanade, Brian Masse je potvrdio svoje sponzorstvo nad Rezolucijom Parlamenta Kanade o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i proglašenju 11. jula danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Time je otvorena kampanja kanadskih Bošnjaka i svih istinskih prijatelja istine i pravde u Kanadi za usvajanjem Rezolucije. Tako je krunisana višegodisnja aktivnost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak za Kanadu, aktivnosti koja je imala za cilj dokazati kako Kanadi, tako i cijelom svijetu da  je pravda skupa, koliko  staje odbijanja da se zaustavi nekažnjenost genocidnih gospodara i da se ubije klica budućih nasilja. Sve dok države meÄ‘u svoje prioritete ne upišu borbu protiv nekažnjivosti, potencijal odvraćanja meÄ‘unarodne pravde bit će ogranićen. Jer pravda mora očistiti prošlost žrtve.

 

Bošnjačke žrtve i njihovi potomci neće dobiti zadovoljeni samim priznavanjem zločina putem rezolucija, dok oni koji su kreirali i izvršili namjeru agresije i genocida budu na slobodi, nedostupni MeÄ‘unarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije koga se hoće prije vremena zatvoriti, dok je onoga {Srbija, Crna Gora} koji je djelio tu namjeru i od nje napravio politiku, krivnje oslobodio MeÄ‘unarodni sud pravde, dok se nedostatna presuda MeÄ‘unarodnog suda pravde ne ispoštuje i dok pravo žrtava da imaju svoja prava, meÄ‘u kojima i pravo da se vrate svojoj kući, još uvijek ovisi od volje njihovih krvnika, uz pristanak velikih sila.

 

Nema istinske pravde, a samim tim i istinske države i društva u Bosni i Hercegovini bez poštivanja i realizovanja presude meÄ‘unarodnog suda pravde, presude koja negira genocid i paradžavnu tvorevinu zasnovanu na njemu. Priznavanje Republike Srpske je negiranje genocida. Nema istinske pravde, a samim tim i istinske države i društva u Bosni i Hercegovini  bez usvajanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine rezoluciju o genocidu.

 

 

POVODOM POÄŒETKA KAMPANJE KANADSKOG ÄŒETNIÄŒKOG RAVNOGORSKOG POKRETA PROTIV REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI I BOSNI I HERCEGOVINI KOJA TREBA BITI USKORO USVOJENA U KANADSKOM PARLAMENTU

 

Kanadski četnički ravnogorski pokret je započeo kampanju među kanadskim Srbima protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, koja se nalazi u parlamentarnoj proceduri.

U organizaciji Kongresa Bošnjaka za Kanadu, Instituta za istraživanje genocida Kanada i Bosanskohercegovačke zajednice Windsor u subotu 29. augusta u Windsoru, tačno na 820. godišnjicu Povelje Kulina bana koja je potvrdila samostalnost i nezavisnost države Bosne i Hercegovine,  održana je konferencija na kojoj je član Parlamenta Kanade Brian Masse javno obznanio svoje sponzorstvo nad Rezolucijom o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. U meÄ‘uvremenu se Brian Masse pridružilo više od četrdeset članova Parlamenta u smislu podrške Rezoluciji. Tako je na pomolu krunisanje petogodišnje aktivnosti kanadskih Bošnjaka, čiji cilj je usvajanje Rezolucije o genocidu u Bosnu i Hercegovinu od strane Vlade i Parlamenta Kanade, kao moralnog duga jedne razvijene, zapadne demokratije prema žrtvama zločina dopuštenog od razvijenih, zapadnih demokratija.

 

Genocid u Srebrenici, tadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija, počinjen je od 11. jula 1995. godine, kada su snage pod komandom Ratka Mladića zauzele to područje. Mladić se još uvijek nalazi u bjekstvu mada već 14 godina postoji optužnica protiv njega. U julu 1995. godine, nakon pada Srebrenice, više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su zaštitu pokušali pronaći kod snaga UNPROFOR-a, pogubili su bosanski Srbi pod Mladićevom komandom i uz pomoć paravojnih jedinica, uključujući nelegalne policijske snage Srbije i Crne Gore.

 

Aktivnost kanadskih Bošnjaka je počela 2005. godine na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici kada se Jean Augustine, tadašnji član Parlamenta Kanade obratila istom sa izjavom u kojoj je tražila očitovanje Kanade kao demokratske zemlje po pitanju agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.

 

Akcija kanadskih ÄŒetnika predvoÄ‘ena Ravnogorskim četničkim pokretom Kanade {kanadski Bošnjaci su više puta tražili da se zakonom zabrani djelovanje fašističke organizacija, Srpski ravnogorski četnički pokret u Kanadi, jer isti djeluje antidejtonski, protuustavno i militantno, što je velika prijetnja ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za širu regiju}, je usmjerena prema kanadskoj srpskoj zajednici u smislu mobilizacije i aktiviranja iste za zaustavljanje procesa usvajanja Rezolucije u kanadskom saveznom Parlamentu. U letcima koje ÄŒetnici dijele širom Kanade negira se  postojanje kanadske bošnjačke zajednice, Bošnjaka uopšte i države Bosne i Hercegovine. Posebno se negira agresija na Bosnu i Hercegovinu i zločin genocida nad Bošnjacima. Kanadski ÄŒetnici obmanjuju kanadsku javnost o navodnom postojanju samo genocida nad Srbima u Prvom i Drugom svijetskom ratu, izvršenih od strane Bošnjaka i Hrvata.

 

Trenutna akcija kanadskih ÄŒetnika nije ništa novo. Ista se pojavljivala redovno kod svih značajnijih akcija kanadskih Bošnjaka. Tako je bilo kod:

- akcije priznavanja bosanskog jezika u Kanadi,

- akcije priznavanja imena Bošnjak u službenim, političkim i statističkim dokumentima Kanade,

- reakcije kanadskih Bošnjaka na sramno dodjeljivanje 75.000 dolara od strane Trilium fondacije kanadskom Ravnogorskom četničkom pokretu od kojih je izraÄ‘ena bista Draži Mihajloviću u njegovoj prirodnoj veličini, zločincu čiji sljedbenici su zlostavljali kanadske vojnike kako u Drugom svijetskom ratu, tako i prilikom zadnje agresije na Bosnu i Hercegovinu,

- uspješne akcije kojom je spriječena akcija tadašnjeg ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića. On je u Kanadi 2003. godine privatno boravio koristeći ministarske ovlasti, neovlašteno, a uz pomoć ambasadora Bosne i Hercegovine u Ottawi, dr. Vjekolsava Domljana napravio kontakt sa zvaničnicima uglednog Carleton  Univerziteta iz Ottawe, kojom prilikom je ugovarao saradnju zasnovanu na principima “multikulturalizma” izmeÄ‘u rečenog, stvarno multikulturalnog Univerziteta iz Ottawe i Univerziteta u Banja Luci, koji nema ni “m” od multikulturalizma, jer je taj univerzitet skoro 100 posto etnički srpski i identifikuje se sa pojmovima vjerske i nacionalne diskriminacije i aparthejda izraslih iz srpsko crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida koji su počinili Srbi i Crnogorci nad Bošnjacima,

- reakcije kanadskih Bošnjaka na seriju članaka u kanadskoj štampi koji afirmišu pretpostavljenu srpsko-hrvatsku podjelu države Bosne i Hercegovine. Tada se u kanadskoj brošuri “Cantiki”  pojavila i karta gdje je preko Bosne i Hercegovine napisano Croatia.

- reakcije kanadskih Bošnjaka na priznavanje poštanskih maraka genocidnog entiteta. Poštanski sistem Kanade zaračunava odreÄ‘enu svotu na svako pismo, paket i bilo kakvu pošiljku u genocidnom entitetu. Isto važi i u obratnom smislu gdje poštanski sistem genocidnog entiteta zaračunava takse na sve pošiljke u Kanadu.  To znaći da postoje ugovori o meÄ‘usobnom plaćanju izmeÄ‘u Kanade i genocidnog entiteta, što je neprihvatljivo sa aspekata meÄ‘unarodnog prava po kome su jedino države subjekti poštanskog saobračaja,

- permanentnom radu kanadskih Bošnjaka na objelodanjivanju zločinaćkih radnji kanadskog generala u penziji Lewis MacKenzie. Navedeni general prilikom svoje misije u Bosni i Hercegovini u funkciji komandanta Mirovnih snaga UN je više puta u logoru “Kod Sonje” silovao Bošnjakinje koje su svoje svjedočenje zapisale u knjizi “Oficir sa ruzom”, otvoreno se svrstao na stranu agresora i obmanjivao svijetsku javnost o stvarnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Na žalost bosasnkohercegovačko pravosuÄ‘e nije voljno pokrenuti tužbu protiv generala. Silovane Bošnjakinje su spremne doći u Kanadu i javno svjedočiti o zločinama generala. Inaće general u penziji i sada vojni savjetnik i analitičar je redovan gost svih skupova kanadskih Srba. Akcijom kanadskih Bošnjaka spriječeno je imenovanje generala u Senat saveznog parlamenta Kanade.

 

Kanadska važna ulogu u meÄ‘unarodnoj zajednici i kanadsko članstvo u Upravnom odbor Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini nije spojivo sa odnosom Vlade Kanade prema kanadskim Bošnjacima i prema Bosni i Hercegovini. Kanada zbog svog neodlučnog i neblagovremenog djelovanja, i dopuštanja agresije na Bosnu i Hercegovinu kao i genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, sada ima šansu da ukaže počast žrtvama genocida, i da u interesu sadašnjih i budućih generacija istraje u pobjedi istine i pravde za Bosnu i Hercegovinu.

 

Kanada treba prvo da ispravi svoje grijehe iz prošlosti kad nije htjela priznati glas većinskog izbornog bosanskohercegovačkog tijela, kad se postavila na pogrešne stvari umjesto na principe demokratije i glasa naroda kojega je trebalo poštivati i braniti. U kritično doba agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Kanada je bila voÄ‘ena premijerom koji je dozvolio da se etnički interesi iz njegove lične familije umiješaju u vanjsku politiku zemlje.

Kroz Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini koja je u parlamentarnoj proceduri, Vlada Kanada može ispraviti greške iz prošlosti prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, može popraviti svoju reputaciju na internatcionalnom planu, može poslati jasne poruke svim onim koji rade na zločinima da će uvjek podržavati mir kroz pravdu i istinu, može služiti kao model drugim zemljama da prate put u utvrÄ‘ivanju genocida nad nevinim Bošnjacima,  može dati nadu onima koji su je izgubili – kanadskim Bošnjacima, žrtvama zločina genocida, tako da se ovaj genocid nikad ne zaboravi, da ljudi žive zajedno u miru, poslije pobjede istine i pravde i da se nikad nikome ne ponovi ono što se desilo Bošnjacima.

I na kraju poruka kanadskim ÄŒetnicima: kanadski Bošnjaci ići će do kraja u svojoj najvažnijoj i največoj akciji, akciji usvajanja Rezoloucije o genocidu. To je naš mali ali obavezujući dug prema mrtvim i živim žrtvama smišljene i organizovane srpsko crnogorske agresije i zločina genocida. U ova nemirna vremena nema te sile koja će biti na putu borbe kanadskih Bošnjaka za pravdu i istinu o zločinu, ne u ime osvete koja je strana bošnjačkoj duhovnoj tradiciji, već u ime brige za budućnost čovjeka i civilizacije, koja se izmeÄ‘u ostalog zasniva i na dubokim korijenima ideje Bosne i bosanskog duha kroz priznavanje, poštovanje, prihvatanje i tolerisanje drugog i drugačijeg, kroz kažnjavanje zločinaca, što se sve pokušalo poništiti zločinom prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Kanadski Bošnjaci će bez obzira na prijetnje i pritiske učiniti sve u svojoj moći da genocid postane riječ kojom Kanadski Parlament  naziva politiku agresije u Bosni i Hercegovini i da nacionalni interes Kanade bude da sve osobe odgovorne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovjećnosti snose odgovornost za svoje postupke i budu privedene pred lice pravde.

Poruka dobronamjernim kanadskim Srbima: odbacite akciju kanadskih četnika, ne dozvolite da još jednom, po ko zna koji put podržite nacionalističke ekstremiste iz vlastitih redova koji vas stalno dovode na osuÄ‘eničku klupu meÄ‘unarodne zajednice i permanentan sukob sa komšijama.

Prijedlog rezolucije o genocidu je  najbolji način da se oda  moralna, pravna i osjećajna odgovornost prema žrtvamai pošalje jasna poruka budućim generacijama - istina je da je bila agresija na Bosnu i Hercegovinu, istina je da se desio zločin genocida, istina i pravda su dokučivi. Usvajanjem Rezolucije Kanada će se konačno priključiti "svjetskim akcijama borbe za istinu i pravdu". Kanada ne smije posustati pod pritiskom četničkog lobija. U interesu je svakog kanadskog Bošnjaka, Bosanca i Hercegovca, svakog KanaÄ‘anina, prijatelja istine i pravde da ova Rezolucija bude usvojena.