Naučna istraživanja

U Prijedoru je postojala namjera da se uništi cijela bošnjačka zajednica

U Prijedoru je postojala namjera da se uništi cijela bošnjačka zajednica

U Prijedoru je za samo 75 dana u proljeće i ljeto 92. počinjeno na hiljade ubistava. Hiljade ljudi je zatočeno u logorima ili protjerano iz svojih domova. To nisu pojedinačni incidenti, već je to bila organizirana kampanja zločina koju su provodile vojska i policija iz Srbije uz koordinaciju srpskih civilnih vlasti opštine. Zločin u Prijedoru je svojom okrutnoču pokzao agresorsko, genocidne ciljeve Srbije u Crne Gore prema Bosni i Hercegovine i posebno prema njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima.

U tom periodu u Prijedoru je počinjen genocid, zločin protiv civilnog stanovništva, zločin protiv zarobljenika, zločin uništavanja kulturnih i historijskih spomenika, zločin rasne diskriminacije, zločin silovanja, zločin mučenja u logorima smrti, zločin nasilnog protjerivanja I posebno zločin ubijanja bošnjačke akademske elite. Nema zločina koji se tu nije dogodio. Ubijanje nedužnih ljudi, ubijanje pameti bošnjačke, njihovo masakriranje, klanje, mučenje, silovanje, ponižavanje, tjeranje u logore i protjerivanje, biološko istrebljenje sa ovih prostora  se ne može zaboraviti.

 Ako znamo da je velikosrpska politika došla odakle je došla, ako znamo šta je njen cilj bio, onda je sasvim jasno da Bošnjacima i Hrvatima na ovim prostorima, na njihovim pradjedovskim ognjištima, nije bilo mjesta. Trebalo ih je svesti na tolerantan procenat. A da bi se to postiglo pribjeglo se zločinu, onakvom kakav se ne pamti među civiliziranim narodima.

U Prijedoru i u njegovom okruženju te nesretne 1992. godine stradalo je mnogo nedužnih ljudi. Po nekim procjenama oko 9.000 mučeni su i ubijani po logorima Keraterm, Omarska, Manjača, Trnopolje. Po prijedorskim, sanskim, banjalučkim, gradiškim crnim kućama. Po ulicama, u redovima za kruh, u dvorištima svuda gdje se čovjek može naći. A kada je planirani broj smrti postignut, pristupilo se etničkom čiščenju koje danas, poslije petnaest godina, daje svoje željene rezultate. Bošnjački narod i fizički i duhovno na ovim prostorima polako izumire.

 

TO SE MOŽE DEFINIRATI JEDINO KAO GENOCIDTUŽILAC NIKOLI KUMDŽANU

 Po tužiocu Nikoli Kumdžanu/Nicolas Koumjian, Milorad Stakić je učestvovao u tim zločinima "strašnih razmjera", logistički pomažući onima koji su ih počinili, to jest paramilitarcima, vojsci, policiji i srpskim civilima. Zbog toga ga je optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. U završnoj riječi na sudjenju dr Milomiru Stakiću, tužitelj tvrdi da je izvan razumne sumnje dokazao da se prijedorski zločini iz 1992. godine "mogu definirati jedino kao genocid"

 "Dokazi pokazuju da je kampanja genocida, koju su u opštini Prijedor provodili vojska, policija i civilne vlasti, bila koordinirana od strane civilnih vlasti kroz tijela poput Kriznog štaba i Savjeta za narodnu odbranu, kojima je predsjedavao optuženi dr Milomir Stakić" - istakao je danas tužitelj Nikolas Kumdjan/Nicholas Koumjian u završnoj riječi na sudjenju za genocid i druge zločine počinjene 1992. nad nesrpskim stanovništvom prijedorske opštine. Koumjian je naglasio da sudjenje dr Stakiću nije "predmet protiv srpskog naroda u Prijedoru ili Republici Srpskoj, već protiv jednog od pojedinaca koji su mijenjali granice BiH tako što su ubijali, silovali, protjerivali i uništavali zajednice u kojima su ljudi različitih nacionalnosti vjekovima živjeli zajedno". Podsjetio je da su hiljade Bošnjaka i Hrvata nestale, njihovi domovi i vjerski objekti uništeni, a tijela žrtava skrivana kako se preživjeli stanovnici te regije ne bi mogli vratiti ni zbog grobova svojih voljenih. "To se može definirati jedino kao genocid" - rekao je tužitelj.

Prijedorski Krizni štab je, prema tužiteljevim riječima, "odobravao i usmjeravao vojne i policijske akcije" kao što su etničko čišćenje nesrpskih sela ili ubistva i zlostavljanja počinjena u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, a predsjednik Kriznog štaba je vodio medijsku kampanju i davao politička opravdanja za počinjene zločine, "obmanjujući srpsko stanovništvo" tvrdnjama kako su ugroženi od strane svojih nesrpskih sugradjana.

 Tužiteljstvo smatra da je izvan razumne sumnje dokazalo čvrstu saradnju civilnih vlasti s vojskom i policijom. Tužitelj Koumjian je to potkrijepio dokazima da je Krizni štab upućivao ultimatume i prijetnje neposredno prije nego što bi uslijedila granatiranja bošnjačkih i hrvatskih sela. Tvrdio je da su srpske vlasti, u maju 1992., iskoristile napade na vojne konvoje kod Hambarina i Kozarca kako bi započeli kampanju progona. "Reakcije vojske prevazilazile su okvire incidenata koji su se desili na kontrolnim punktovima. Očišćeno je 7 sela područja Brdo. Civilno stanovništvo tih sela je pozatvarano u logore" podsjetio je tužitelj.

 Tužitelj je, zatim, ukazao na brojne odluke Kriznog štaba koje je izvršila policija i podsjetio da su predsjednik opštine i načelnik policije vrlo često vidjani zajedno.

 "Dokazi jasno pokazuju da je bilo svima poznato kako je Simo Drljača, na kojeg odbrana prebacuje krivicu za zločine u logorima, bio ubica i siledžija. Mi tvrdimo da je Drljača bio siledžija doktora Stakića jer je on uprkos kriminalnoj naravi postavljen na mjesto načelnika policije i to od strane skupštine opštine" - rekao je Koumjian. "Dr Stakić nikada nije kritikovao policijske snage zbog zvjerstava koja su počinjena u logorima i nije ništa učinio kako bi spriječio načelnika policije da ubija nedužne ljude" - tvrdio je tužitelj.

 Logori su, tvrdi tužitelj, bili dio plana etničkog čišćenja opštine Prijedor i njima je upravljao Krizni štab uz pomoć vojske i policije, što je na prikazanom snimku razgovora sa stranim novinarima potvrdio i sam dr Stakić. Tužitelj je, tokom završne riječi, sudskom vijeću prikazao snimke najpotresnijih svjedočenja bivših zatočenika, podsjećajući na stravične slike zlostavljanja u prijedorskim logorima.

 "Milomir Stakić nipošto nije bio naivan i nesposoban, kako ga je obrana nastojala prikazati. Iz svjedočenja brojnih svjedoka smo saznali da je bio inteligentan, ambiciozan, dobro informiran i da je imao stvarnu vlast na položajima na kojima je bio" - zaključio je tužitelj, dodavši kako je Stakić 1992. godine u Prijedoru bio predsjednik opštine, Kriznog štaba, Savjeta za narodnu odbranu i kasnije ratnog predsjedništva. Koumjian je tokom svog izlaganja pustio i snimak njemačke televizije na kojoj "prvi čovjek opštine Prijedor" upozorava novinarku da su "muslimanski ekstremisti i džihadisti iz Prijedora pobjegli upravo u Njemačku i Zapadnu Europu te bi se Europljani uskoro mogli susresti sa istim problemom kao Srbi u Prijedoru".

 Tužitelj Nicholas Koumjian tvrdi da je optuženi Milomir Stakić djelovao sa genocidnom namjerom, da nije ništa učinio kako bi spriječio zločine i da nikada nije izrazio žaljenje zbog prijedorskih zločina 1992.

Ukazujući da bivši predsjednik Kriznog štaba Prijedor, dr Milomir Stakić, nije samo saučesnik genocida i drugih zločina počinjenih na području prijedorske općine 1992., već da je od samog početka djelovao sa genocidnom namjerom, tužitelj Nicholas Koumjian/Nikolas Kumdjan je na kraju svoje završne riječi zatražio kaznu dioživotnog zatvora za optuženog.

Prema tužitelju, dokazi koji su prezentirani "pokazuju da je optuženi imao ključnu ulogu u zločinima koji su počinjeni" u Prijedoru 1992. Haški tribunal je, podsjetio je Koumjian, osnovan kako bi krivično gonio najodgovornije za najteže zločine na području bivše Jugoslavije, a dr Stakić je, po njemu, kao "prvi čovjek" prijedorske opštine, najodgovorniji za hiljade ubijenih i desetine hiljada prognanih u kampanji terora sprovodjenoj 1992. nad nesrpskim stanovništvom u regiji.

"
Njihove su kuće spaljene, zaplijenjena im je imovina i poduzete su sve mjere da se ti ljudi nikada više ne vrate svojim domovima" - rekao je tužitelj dodajući kako hiljade Prijedorčana dijele istu sudbinu i ne znaju gdje su im grobovi najmilijih i jesu li im obitelji uopće mrtve - "iako sve ukazuje na to".

Ukazujući da dr Stakić nije učinio ništa da bi pomogao progonjenim Bošnjacima i Hrvatima, da nije ni pokušao spriječiti zločine i da nikada nije izrazio ni najmanje kajanje radi onoga što se dogodilo, tuDoktor Robert Donja, prvi svjedok optužbe na suđenju Milomiru Stakiću, svjedoči o načinu na koji je SDS 1992. preuzeo vlast u Prijedoru

Robert Donja (Donia), profesor istorije Kalifornijskog univerziteta i istraživač u Institutu za izučavanje Rusije i Istočne Evrope je autor ekspertskog izvještaja koji je tužilaštvo prezentiralo na  suđenju dr Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i Kriznog štaba Prijedora. U tom svojstvu profesor Donja se pojavio i kao prvi svjedok tužbe na ovom procesu.

Pitanja zastupnika tužbe bila su koncentrisana na period u kojem je SDS nasilno preuzeo vlast u Prijedoru. Prethodno doktor Donja se osvrnuo na noviju istoriju Prijedora i predstavio okolnosti uoči prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini u novembru 1990. godine.

Konsultujući obimnu istorijsku literaturu, doktor Donja je ukazao na osobenost Prijedora, grada u čijoj okolini je planina Kozara, koja je u socijalističkoj epohi stekla mitske razmjere kao simbol otpora njemačkoj okupaciji i fašizmu. Istakao je da je u blizini i Jasenovac, koji je takođe postao simbol stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Spomenuo je i činjenicu da je, prema popisu stanovništva 1991., prvi put u istoriji u Prijedoru bilo manje Srba nego Muslimana. Rezultati izbora su bili u skladu s tim: u Skupštini opštine bilo je 30 delegata iz SDA, 28 iz SDS i trideset iz "lijevog bloka", koji su sačinjavali reformisti, bivši komunisti i nove nenacionalne partije. Posebno je skrenuo pažnju da je takav uspjeh lijevog bloka zabilježen u samo još devet od 109 opština u Bosni i Hercegovini.

Kako je u takvoj situaciji SDS, u čijem vrhu je bio i optuženi Milomir Stakić osvojila vlast, bilo je pitanje na koje se koncentrisala tužba. "Plan je dugo pripreman", rekao je profesor Donja i dodao da je upravo tim riječima i član predsjedništva SDS Nikola Koljević 9. januara 1992. godine prokomentarisao proglašenje Republike Srpske.

Pozivajući se na zapisnike sa sastanaka i druge dokumente, kao i na lokalnu štampu, profesor Donja je precizno rekonstruisao, iz dana u dan, na koji način je SDS preuzimao vlast u Prijedoru, gdje je bio manjinski. Taj plan je pošao od takozvane "regionalizacije" po kojoj su se udruživale srpske opštine, preko osnivanja paralelnih (srpskih) struktura vlasti i smjenjivanja "umjerenih" u sopstvenim redovima do otvorenog uklanjanja svih nesrba sa opštinskih funkcija, uključujući i samog predsjednika Skupštine opštine Prijedor Muhameda Ćehajića, koji će na kraju biti odveden u logor Omarska, odakle se nikad nije vratio. Na njegovo mjesto je, kao predsjednik Kriznog štaba, došao upravo optuženi Milomir Stakić.

S kolikom pažnjom i preciznošću je doktor Robert Donja radio na svom izvještaju govori obrada poznatog "Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima". Taj "strogo povjerljivi" dokument Glavnog odbora SDS za BiH precizirao je metode osvajanja vlasti po varijanti A, u opštinama u kojima su Srbi većinski i varijantu B, gdje su manjinski. Na nekim ranijim procesima u Haškom tribunalu, odbrana je pokušavala da ospori autentičnost tog dokumenta.

Doktor Donja posredno dokazuje njegovu autentičnost uz pomoć jedne tabele koju je sâm napravio. Na jednoj strani je naveo tekst "Uputstva", na drugoj citate iz zapisnika sa sastanaka SDS koji su gotovo identični. "Strogo povjerljiva Uputstva" su očigledno dugo bila u rukama lidera SDS.

Izvještaj koji je prijedorski SDS poslao Glavnom odboru 9. januara bio je kratak: vlast preuzeta, svi funkcioneri SDA uklonjeni, vlast se uspostavlja na nivou Krajine... Dugo pripremani plan je realizovan. Bio je otvoren put za napade i paljenje sela sa nesrpskim stanovništvom, ubistva i progone, logore i zločine u njima, zbog kojih se danas otvaraju procesi u Haškom tribunalu.

Vijesti: