Naučna istraživanja

Omalovažavanje dijaspore – zločin prema državi

 

Emir Ramić

Dijaspora je rijetko bila u prilici da sem, davanja matici, utiče na bilo šta u razvoju matice, i ako ona  predstvalja najkompetetniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da uloži svoju emotivnu, moralnu i materjalnu komponentu u ekonomsku, pravnu, moralnu, socijalnu, kulturnu, naučnu, političku i svaku drugu revitalizaciju matice. Od tog korist može imati ne samo država BiH, već cijela Evropa i svijet. Uvažavajući značaj i mogučnosti dijaspore, država BiH stiče mogučnosti da tranzicioni proces sprovodi ne samo uz potrebnu pomoć demokratskog svijeta, već i uz pomoć koja se nudi od dijaspore.

Izbori su čin na kome svaki građanin, a posebno oni iz dijaspore prezentira svoju odlučnost, istrajnost, ponos, moralmi razvoj,  znanje, informiranost, i odanost matici. Izborna scena spada među najvažnije, najozbiljnije i najprivlačnije scene učešća dijaspore u djelovanju vlasti, jer učešće dijaspore u kreiranju politike i funkcionisanju vlasti je znak njene državotvorne i patriotske solidarnosti. Činjenica da dijaspora na izbore izlazi u malom procentu, dovoljan je pokazatelj njene svijesti i osjećaja odgovornosti  prema budućnosti BiH. Dijaspora ne koristi svoje pravo  da učestvuju u kreiranju državne politike. Ona odbija obavezu da doprinosti opstanku osjećaja odgovornosti u bosanskohercegovačkom civilnom društvu.Time daje jasnu poruku neprijateljima države i duštva u BiH, ideje Bosne i bosanskog duha.  Istovremeno broj prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavnistvima je odraz rada i odnosa diplomatije prema dijaspori. Većina ambasada i konzulata ne rade ništa da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori.

Da li su potrebni ljudi iz dijaspore?

Dijaspora mora da osjeti da se nešto u matici promjenilo u odnosu na nju, a ne samo da se priča, a da suštinskih promjena zapravo nema. Takvo osječanje moguče je izgraditi samo dugim, upornim i iskrenim radom. Dekreti tu ne pomažu. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan istiće – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobro došla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim građanima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše.

Ljubav prema domovinu predstavlja duhovno pohvalno djelo

Učešće na izborima i sudjelovanje u izboru budućnosti vlastite domovine, na osnovu osjećaja odgovornosti i obaveze, predstavlja odraz ljubavi prema domovini, a znamo da ljubav prema domovinu predstavlja pohvalno djelo. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogućnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvršne vlasti i tako ih približi realizaciji. Ali, zna li dijaspora odlučivati o svojoj sudbini i sudbine svoje matice? Ko će odlučivati za dijasporu i njena vitalna pitanja? Neizlazak na izbore je jaki glas protiv budućnosti dijaspore, protiv države i društva u BiH, glas za neprijatelje Bošnjaka i BiH, glas za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezulatatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedisntveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha. Društva matice i dijaspore trebaju da se zamisle nad budućnošću BiH.

Tko ne izvšava izbornu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odlučuju o pitanjima koja se tiču dijaspore, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine

I pored propusta u izbornom procesu kao što su: zašto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore?, zašto je rok za registraciju bio kratak?, zašto pored CIPS lične karte, vozačke dozvole i bh pasoša i rodni list bez obzira na datum vađenja nije važaći dokument?, glavni propust je nedostatak svijesti da su izbori dozivanje bošnjačke svijesti za nacionalne, duhovne, državotvorne i teritorijalne vrijednosti na kojima se treba graditi bošnjačka i bosanskohercegovačka budućnost. Sudjelovanje u političkom procesu i doprinos općem dobru osnovano je pravo i dužnost dijaspore. Temeljni način ostvarivanja toga prava i dužnosti je izlazak na izbore, kao poseban zahtjev patriotske ljubavi prema domovini koja se baš sada suočava sa izazovima povijesnog iskoraka ka jačanju države i društva. Tko ne izvšava tu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odlučuju o pitanjima koja se tiču dijaspore, Bošnjaka i BiH. I ako je postignut mali napredak u odnosu na izbore 2006. godine, razočarani smo u konačne rezultate i broj registriranih glasaća iz dijaspore za predstojece lokalne izbore. Ovi rezultati pokazuju žalosnu sliku odnosa unutar dijspore i dijaspore prema matici, ali i nemaran odnos bosanskohercegovačke vlasti prema dijaspori. Ni jedan opravdan zahtijev dijaspore nije ispoštovan od strane političkih organa u BiH. S druge strane razjedinjena dijaspora je nemarna prema izbornom pravu i  obavezi da svojim glasom mjenja već ustaljeno mišljenje političkog establišmenta u matici o dijaspori kao glasačkoj i turističkoj mašineriji.

Programe pojedinaca i političkih partije treba prosuđivati prema tome promiču li pravdu i istinu

Programe pojedinaca i političkih partije treba prosuđivati prema tome promiču li pravdu i istinu, uklanjaju li  posljedica agresije i genocida, izgrađuju li jedinstveno državno, teritorijalno i društveno tkivo BiH, ekonomsku, političku, duhovnu i moralnu obnovu države i društva u BiH, brigu za siromašne i nemoćne, povratak na svoja ognjišta, ravnomjerni razvoj svih regija u BiH, zaštitu prirodne okoline, očuvanje i jačanje državnog bogatstva, izgradnju otvorenog, slobodnog, civilnog društva u BiH, najboljih vrijednosti BiH u Evropi i svijetu u uslovima opće globalizacije.

U bošnjačkim političkim okolnostima važan faktor prosudbe je i pozitivan, što ne znaći i nekritičan odnos prema bošnjačkoj nacionalnoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u okvirima BiH, Evrope i svijeta, zahvalnost prema onima koji su najviše žrtvovali za bošnjački i bosanskohercegovačku slobodu, duhovna, moralna, nacionalna, teritorijalna i državotvorna obnova bošnjačkog nacionalnog bića, borba protiv izumiranja Bošnjaka pružanjem veće i sadržajnije pomoći porodicama, promicanje cjelovitog odgoja djece i mladih, poticanje povratka Bošnjaka na svoja ognjišta, povezivanje Bošnjaka u dijaspori i matici, izvršavanje osnovnih zahtijeva bošnjačke dijaspore, promoviranje bošnjačke solidarnosti, razvijanje osjećaja za ono što je zajedničko dobro svih Bošnjaka.

Politika je rad za opće dobro

Politika je rad za opće dobro i kao takva predstavlja časno i prijeko potrebno služenje zajednici. Veličina ljudi koji se bave politikom kao i njihova iskrena ljubav prema narodu i domovini očituju se na poseban način poslije izbora u izvršavanju zadanih obećenja od onih koji su pobjedili, i u časnom prihvaćanju poraza od strane onih koji su izgubili. Služenje narodu i domovini i jednima i drugima je zajednička obaveza i opće dobro, uvijek iznad privatnoga i stranačkog interesa. Političari ne mogu i ne smiju čekati da im potencijalni glas dođe iz dijaspore na koljena. Političari treba da se bore za svoje glasače, da trče za njima, da dijaspori u direktnom kontaktu sa njom prezentiraju svoje političke programe.

Glas dijaspore se mora čuti u BiH tokom cijelog političkog mandata, a ne samo pred izbore

Dijaspora ne traži mnogo za izbore. Ona traži automatsku registraciju prilikom vađenja pasoša,  da registracija  važi za sve naredne izbore,  da među važećim dokumentima za registraciju  se uvrstiti i rodni list, da se umjesto u izoliranim ambasadama gdje živi mali broj građana u dijaspori pultovi za registraciju i izbore postave u sve veće bosanskohercegovačke  zajednice u gradovima gdje živi  dijaspora, da država BiH koriste sve moderne tehnike za unapređivanja registracije i glasanja,  da se uspostavi izborna jedinica za dijasporu, te da se glas dijaspore čuje u BiH tokom cijelog mandata, a ne samo pred izbore. Sve stranke i politički lideri trebaju  dijaspori dostaviti svoje političke  planove i programe i tako pokažu konkretnim dijelom, a ne praznim izbornim riječima, zašto  glas dijaspora treba dati njima. Za sadašnje lokalne izbore dijaspora nije jako političko tijelo, ali to neznaći da je politička snaga dijaspore slaba.  Zato politički subjekti u BiH: Nemojte  ignorisati jedan od največih intelektualnih, materjalnih, kulturnih i političkih resursa BiH – dijasporu. Budite svjesni snage dijaspore u momentima reintegracije države BiH, jačanja otvorenog, slobodnog, civilnog društva i integracije BiH u Evropsku Uniju.

Dijaspora će radije oploditi svoj kapital u matici? Zar trebamo imati dilemu?

Ako smo stotinama i hiljadama kilometara udaljeni jedni od drugih, razjedinjeni, bez pravog kontakta i komunikacije nismo izgubili nadu da ćemo jednog dana biti u jedinstvenoj, demokratskoj, prosperitetnoj
državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu koji  će biti partneri i respektabilani konkurenti  ostalim državama i društvima. Matica je danas u teškom stanju. Umjesto civilizacijskog, ekonomskog i političkog  preporoda i takmičenja u inovacijama, borbu vodimo sa samim sobom. Dijaspora vidi ključ rješenja u ekonomskom bumu koji BiH može uvesti u red velikih da pokaže zaista koliko može i koliko vrijedi.Taj ključ je dijaspora, kojoj treba omogućiti ravnopravno učešće u političkom životu, politički, duhovno,  i ekonomski je približiti matici, stvoriti ekonomske zakone dostojne dijaspori, omogućiti sigurnost ulaganja i mogućnost plasiranja zdravog kapitala, kojim niko neće moći manipulisati. Dijaspora sa svježim kapitalom koga je  pošteno zaradila i kojim vlast neće moći komandovati može oživjeti privredu, ubrati profit, a državu BiH staviti rame uz rame sa svojim susjedima i porodicom svjetskih država.
BiH  je nepresušan izvor mogućnosti, prirodna bogatstva su neiskorištena. Potrebno je inicijativom, zalaganjem i radom izboriti se za prave i suštinske promene. Zašto ljudi iz dijaspore ne bi kupovali privredne komplekse, gradili auto-puteve? Zašto taj profit da se iznosi iz BiH? Strani ulagači svoju zaradu koriste za ulaganje u svoje zemlje što je i razumljivo. Građanin BiH  iz Sjeverne Amerike, Australije,  Evrope radije će oploditi svoj kapital u matici? Zar trebamo imati dilemu?
Građani u BiH i građani BiH u dijaspori  su isti narod. Između njih nema nikakvih barijera, ekonomskih, kulturnih, duhovnih. Oni trebaju biti ravnopravni, sa jednakim pravom glasa, da se međusobno poštuju i uvažavaju. Osnovni moto dijaspora je: Kako bolje živjeti u matici, biti konkurent, ostati ponosan na temeljima tradicionalne bosanskohercegovačke  kulture, historije i tradicije, uvažavati druge i biti uvažavan, rješavati probleme, a ne stvarati ih. To su osnovna temeljna načela koja zbližavaju maticu i dijasporu i sa kojima BiH treba izaći u Evropsku Uniju.

 

Ša je to bošnjački nacionalni interes i kako ga ostvariti?

 

Bošnjačka dijaspora ima više društvene i tehničke inteligencije nego srpska i hrvatska. To znači da je ona u situaciji da bude važan faktor u jačanju države BiH i civilnog društva. Bošnjaci trebaju voditi politiku BiH. Politiku Hrvatske i Srbije treba cijeniti po njihovom odnosu prema državi BiH i tako se politički postavljati. Bošnjačko nacionalno pitanje je dakle BiH. I ako su Bošnjaci u agresiji i genocidu bili žrtvovani kao opomena i kao spas islamskom svijetu, oni trebaju biti aktivna opozicija svima onima koji ruše državu BiH. Ključni element bošnjačke nacionalne poltike je vođenje politike države BiH, a ne politke stranaka i njihove borbe da ostanu na vlasti. Jer, veoma je važno ne dozvoliti da se BiH podjeli na hrvatski i srpski dio, gdje će Bošnjaci biti građani drugog reda i tako istrebljeni. Bošnjaci se moraju okrenuti prema svojoj jedinoj matici, a ne prema političkim shvatanjima. Za takvu politčku borbu presudni su ideja i kvalitet ljudi koji je žele realizovati, i tu je bošnjačka dijaspora veoma značajna.

 

Čovjek je sam sebi najveći zastor u otkrivanju istine

 

Dolazeći mubarek mjesec Ramazan, mjesec duhovnog pročišćenja, je još jedna prilika da Bošnjaci pojačaju veze između između sebe i između dijaspore i matice. Ramazan je prilika da Bošnjaci pokrenu ljubav, da potraže zajednički jezik, ostajući vjerni svojim precima i zabrinuti za sudbinu svoga bošnjačkog potomstva i države Bosne i Hercegovine. Države koja ima svoju historijsku nužnost i uslovljenost, države koja još trpi nasilje nad historijskim nasljeđem, države koju su formirale oluje Balkana.

Bez obzira gde se Bošnjaci nalaze, oni čine  razuđeno, ali nedjeljivo tjelo jedinstvenog bošnjačkog bića. Neka Bošnjacima ono ostane u jedinstvu. Ali isto tako neka Bošnjaci nađu saveznika za svoju duhovnu i političku borbu.

 

U burnoj historiji ovog strašnog vijeka Bošnjaci su bili, i još su, meta pokušaja uništenja. Da ne bi bili žrtve nemile historije i potonuli na njenoj vazda uzburkanoj pučini, Bošnjaci, moraju biti složni. Samo oni koji su bogati ljubavlju i sjedinjeni njome, oni što vjeruju, oni što činom potvrđuju svoje zamisli i ideale mogu se oduprjeti opakoj sudbini neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.

 

U susret mjescu Ramazanu obraćamo se Bošnjacima s porukom ljubavi: neka prestanu bošnjačke svađe, neka umukne mržnja, neka zanjemi nepovjerenje. Bez obzira gde nas je sudbina bacala i odakle dolazimo, sad gledajmo naprijed, okrenimo list u knjizi našeg dramatičnog života i u buduće služimo samo Allahu dž.š., koji je ljubav i nada, pravda i istina. Služimo i svome mnogostradalnom narodu, koji je ne jednom ustao iz mrtvih, pa će i sada, nadahnut vjerom i ljubavlju, smoći snage da se preporodi i preobrazi, ali samo ako se svaki Bošnjak pojedinačno i preobrazi. Služimo i jedinoj bošnjačkoj matici Bosni i Hercegovini.

 

Bošnjak Bošnjaku ne može i ne smije - biti neprijatelj. Bošnjak Bošnjaku vazda je brat, i onda kad drukčije misli, jer svak od nas poučen je sopstvenim iskustvom. Različiti a ujedinjeni bićemo samo duhovno, nacionalno i patriotski bogatiji i moralno i materjalno jači.

 

Uvažavajući oprečna lična uvjerenja, u ljubavi prema jedinoj bošnjačkoj matici Bosni i Hercegovini moramo biti jedno tjelo i jedna duša. A matici se može služiti na svakom mjestu. Mi u sjevernoameričkoj dijaspori smo njeni vjerni sinovi i kćeri: ako njegujemo i potomstvu prenosimo našu duhovnost, nacionalnost, kulturu, tradiciju,historiju, naš divni jezik; ako uzimamo iz matice kulturno blago koje nam ona materinski, kao nasljeđe, poklanja, a mi ga djelimo svojoj djeci i unucima - da ne zaborave ko su i šta su. 

Budimo valjani građani SAD i Kanade, država koje su na primile, zahvalni što su nam dale da normalno živimo. To su naše nove domovine jer dom naš sad je vamo. A Bosna i Hercegovina je nezamjenjiva matica.

Učinićemo veliko djelo ako gradimo trajne mostove između Bošnjaka i Amerikanaca i Kanađana. Učimo strani jezik a održavajmo svoj, ne zaboravljajući pouku predaka: koliko jezika znaš - toliko ljudi vrijediš. Grjeh je otuđiti se od maternjeg jezika. Njegujući oba govora i trudeći se da živimo u dvije kulture, bićemo duhovno bogatiji i moralno iskusniji od drugih. Ta jezička i kulturna dvostrukost - naše je veliko preimućstvo, kojeg treba da smo svjesni. U prilici smo da djeci svojoj otvaramo široke vidike.

Budimo ponositi zastupnici islama, bošnjaštva i bosanstva, najvećih prepreka za stvaranje Velike Srbije i Velike Hrvatske, u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku i prenosioci američkih i kanadskih plodonosnih iskustava u Bosnu i Hercegovinu. 
Objašnjavajmo amerikancima i kanađanima koji nas okružuju istinu o islamu, bošnjačkom  narodu , koji je  zbog velikodušnosti svoje često teško stradao, posebno u zadnjoj agresiji i genocidu. Ali koji je u borbi za državu Bosnu i Hercegovinu dobio svoj duhovni, nacionalni i politički identitet, dobio svoju državu i vlast u njoj, pokopao planove o podjeli Bosne i Hercegovine i pokopao planove o zatiranju Bošnjaka. Tražimo prijatelje našeg naroda, koji su nam vjerni sad kad nam je najpotrebnije. Prenosimo im našu blagodarnost i budimo tumači naše ljubavi i našeg poštovanja prema njima, jer su pravedni i ne zaboravljaju nas. Svud u svjetu Bošnjaci prijatelja imaju, ali se mi nismo dovoljno posvetili njegovanju prijateljstava. Na to vas podsjećamo i to vam stavljamo na srce i dušu. Naš dug prema prijateljima jeste i dug prema sebi, islamu, Bošnjacima i Bosni i Hercegovini.

 

Neka nas ne obezglavljuje stravična i prljava propaganda svjetskih medija. Objašnjavajmo poštenim, a zavedenim ljudima, željnim istine, da novine, televizija i radio često zlo i nepravedno govore o nama, Bošnjacima i posebno o islamu. A kad čujete pogane laži o islamu, Bošnjacima i Bosni i Hercegovini hitajte da opomenete urednike tih novina, radija i televizija što gaze istinu o strašnom zlu na kraju 20. vijeka što pogodi Bošnjake, samo zato što su muslimani i što pogodi Bosnu i Hercegovinu, samo zato što gaji susret ljudi različitih vjera, nacija i kultura, pišite im brojna pisma, zovite ih telefonom, učtivo ih opominjite na red i pristojnost, na pravednost i istoljubivost. Mi ne tražimo ništa drugo nego da se o nama kazuje istina, samo istina. 

Bosna i Hercegovina je naša nezamenljiva mati. Ona se prema dijaspori i maćehinski ponašala. Stoga mi javno pozivamo državne organe, da postupaju prema dijaspori mnogo uviđavnije nego dosada, da nam ne stvaraju teškoće, da nam konačno daju pravo glasa kao djeci iste nam matice, da naša prava izjednače sa našim dužnostima. 

Pred nama je Ramazan. Neka ovaj mjesec časnog posta bude za sve nas vrjeme velikog očišćenja od svega nedostojnog ljudskih bića, neka nam se srca ispune ljubavlju i vjerom, neka u svim bošnjačkim porodicama i domovima, u svim zajednicama pobjedu slave ljubav zahvaljujući jedinstvi i slozi. Čovjek je sam sebi najveći zastor u otkrivanju istine, što je osnovni razlog čovjekove izgubljenosti u vremenu. Danas je najteže razbiti sumnju i predrasudu kod ljudi. Ramazan,mjesec inventure duše, mjesec čišćenja srca i mjesec vračanja korijenu, briše bošnjačke barijere, kada Bošnjak Bošnjaku pruža ruku, kada shvatamo sami sebe u ime shvatanja drugog. Ako istinski želimo popraviti bošnjačko stanje i stanje bošnjačke zajednica u Sjevernoj Americi krenimo od sebe. Jer nećeš biti istinski vjernik dok drugom ne budeš želio isto što i sebi. Bošnjački prioritet je napredak i zajedništvo, a ne svađa i razilaženja. Jer ko ima loše mišljenje o bratu ima loše mišljenje i o Gospodaru. Odstranimo ono što nas uznemirava, da bi izgradili svijest koja će početi graditi porušene bošnjačke mostove, rušenjem bošnjačkih zidova. Držimo se zajedništva jer je to Božje uže. Ako ti se nešto ne sviđa to ne smije biti razlog za razdor. Bošnjački najveći neprijatelji su strasti i prohtijevi.

 

Neka nam ovaj Ramazan bude prekretnica. Molim Gospodara da nam podari razum, da spusti ljubav među nas, da nas zaštiti od svega što prouzrokuje međusobnu netrpeljivost, da otkloni mržnju. Nemojmo jedni drugima zavidjeti i nemojmo imati međusobne mržnje. Skinimo odjeću nejedinstva i obucimo odjeću sloge. Žrtvujmo dio svoje slobode radi općeg dobra i dobra bošnjačke zajednice. Krenimo zajedno u uspostavljanje bošnjačke harmonije. Zavirimo u svoje duše i kritički korigujmo svoje postupke u ime popravljanja stanja naše zajednice.

 

Pozivam sve Bošnjake da se međusobno vole. Jer dok se istinski ne zavolimo ne možemo se dogovoriti, ne možemo uspješno zajednički djelovati, ne možemo zajednički popravljati stanje zajednice.

Gospodaru dani nam snage da ovaj ramazan bude uzrok našeg jedinstva. 

Vijesti: