Dijaspora je spremna za dijalog, da li su na to spremni i državni organi BiH? DA LI DRŽAVA BiH ZNA GDJE JOJ JE DIJASPORA I ŠTA RADI?

Emir Ramić

Od uvećanja bosanskohercegovačke dijaspore kao posljedice agresije i genocida prisutno je više dilema: koliko je brojna dijaspora, kako joj i čime prići, ko kome treba pomagati, kako da uzajamno funkcioniše dijaspora i matica na opštu korist. Zločini višestruke agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima pored brojnih posljedica imali su i posljedicu nasilnog protjerivanja, etničkog čišÄ‡enja i iseljavanja ogromnog broja Bošnjaka. Država Bosna i Hercegovina bi zato morala biti mnogo više zainteresovana za mnoga pitanja dijaspore i njene uvezanosti sa maticom. U protivnom ona će izgubiti veliki broj svojih državljana.

Bošnjacima se historijski osporava da budu državotvoran narod

Uslovi egzistencije bošnjačke dijaspore u odnosu na srpsku i hrvatsku su mnogo teži. Bošnjačka matica još liječi rane od najtežih oblika zločina, zločina agresije i genocida. Bošnjaci još nisu sigurni koliko im je matica kao država izvjesna. Njima se historijski osporava da budu državotvoran narod, da sami kroje svoju nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest. Bošnjačka dijaspora je kao i njena matica podijeljena, neadekvatno organizovana i nesigurna u vlastite sposobnosti. Njoj preostaje proces rašÄišÄ‡avanja sa samom sobom i sporazumjevanje sa samom sobom.
Bosanski Srbi i bosanski Hrvati u dijaspori se za to vrijeme osjećaju mnogo sigurnijim. Oni svoju sigurnost vežu za svoje nacionalne države, Srbiju i Hrvatsku. Države Srbija i Hrvatska u svoje projekte zaštite dijaspore i njene uvezanosti sa maticama uključuju bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Za to vrijeme država Bosna i Hercegovina nema strategiju i projekat zaštite i uvezanosti sa maticom svoje, a prije svega bošnjačke dijaspore.

Dok Bosna i Hercegovina nema viziju uvezivanja dijaspore sa maticom, Srbija i Hrvatska su već produkovale strategiju i koncept rada sa dijsporom koji uključuju i bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Tako je Asocijacija za unapreÄ‘enje saradnje sa Srbima u svijetu i naroda u kojima žive organizovala više simpozijuma na kojima su stručni autori iznijeli poglede o jačanju veza države Srbije i srpske dijaspore. Hrvatska je otišla još dalje. Hrvatski svjetski kongres se već profilirao kao jedinstvena organizacija Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u dijaspori. Vlada Republike Hrvatske je formirala Institut za migracije i narodnosti. Briga o dijaspori je ustavna odrednica Republike Hrvatske. Hrvatska vlada je utvrdila program za finansiranje povratka u domovinu. Hrvatski Sabor dijaspore je formirao organ pod nazivom Internacionalni klub hrvatskih iseljenika, povratnika i investitora iz dijaspore. Na žalost takvih aktivnosti nije bilo od strane države Bosne i Hercegovine. Ona se sve više udaljuje od svoje dijaspore. Upitna je sudbina donošenja Zakona o dijaspori i Ministarstva za dijasporu, posebno ako sama dijaspora ne bude učestvovala u njihovom kreiranju.

Da li matica gubi iz vida ljude u dijaspori?

Bošnjačka dijaspora kao specifična socijalna, kulturna, ekonomska, politička i duhovna grupa želi biti korisna za svoju maticu. Njena političko-ekonomska i kulturno-naučna snaga nije mala. Država Bosna i Hercegovina treba prihvatiti svoju dijasporu kao svoju najveću stratešku, razvojnu šansu, posebno u procesima evroatlanskih integracija. Bosanskohercegovačka država i dijaspora se moraju pokazati da jedni druge trebaju i da su sposobne da se organizuju i sporazumijevaju. Bošnjačka dijaspora je potencijalna vrijednost i snaga koja treba da ima vidno mjesto u društvenom, političkom, kulturnom, ekonomskom i naučnom životu Bosne i Hercegovine. Trebaju se naći modeli ulaska ove snage u strateške interese države Bosne i Heecegovine, onako kako to čine mnoge druge zemlje koje koriste svoju dijasporu kao prednost za investiranje u zemlji, za naučno-tehničko-kulturnu vezu i lobi sa razvijenim svijetom.

Stvaranjem svijesti o značaju dijaspore za maticu u samoj Bosni i Hercegovini razvija se svijest o vlastitom bosanskohercegovačkom identitetu. To je aktivni i optomistički pristup kojim se povezuje prošlost i sadašnjost, a stvara istinska vrijednost za budućnost. Zato se ideje koje dijaspora nudi ne smiju osporavati. Nema mjesta za sumnjičavost u uspjeh i iskrenost dijaspore. Od dijaspore se često očekuje da pomogne Bosni i Hercegovini, bilo putem ulaganja ili nekih drugih veza koje mogu da se uspostave sa inostranstvom kako bi život u matici bio lakši. To je osjećanje koje imaju pripadnici dijaspore. Pri tome matica gubi iz vida da ljudi u dijaspori se bore tamo daleko, gdje je zapravo mnogo teže, ali gdje su rješenja moguća. Bošnjaci u dijaspori nikada nisu i nikada neće izgubiti povjerenje u svoju jedinu maticu. Ideja Bosne i bosanski duh su im utkani u vlastita tkiva, u individualni doživljaj sebe. Zato matica ne treba da vraća povjerenje Bošnjacima u dijaspori u državu Bosnu i Hercegovinu. Dijaspori treba pokazati respekt i učtivost. Dijaspori matica treba omogućiti da postane istinski ambasador bosanskohercegovačkih interesa. Njoj se treba lijepo obraćati. Matica se treba konačno dati u potragu za svojom vrijednom i učenom djecom. Ona treba saznati gdje su joj djeca, koliko ih ima, šta rade, kako su organizovani u svijetu, a ne iz godine u godinu se sjećati samo u vrijeme izbora.

Državni organi BiH snose odgovornost za odnose matice i dijaspore

Dijaspora i matica pred sobom imaju samo dvije mogućnosti. Ili će se „ćerati“, ili će se meÄ‘usobno dogovoriti. Ova druga mogućnost u ovim za maticu važnim danima, identična je sa stavom većinske poštene dijaspore. Ako ni zbog čega drugog onda zarad sutrašnjice, jedinstvene, demokratske, suverene, nezavisne i propseritetne države Bosne i Hercegovine i otvorenog, slobodnog, civilnog društva.

Možda je baš ćutnja zvanične politike Bosne i Hercegovine i nekorektno (ne)informisanje većine medija o stvarnim mogućnostima bosanskohercegovačke dijaspore razlog što se dijaspora malo angažuje i u matici i u svijetu. A treba i moglo bi sigurno da bude obratno, kada bi se pitala dijaspora. Bosna i Hercegovina govori o važnosti svog ulaska u Evropu a istovremeno marginalizuje i ignoriše činjenicu o brojnosti svoje dijaspore. Veliku krivicu za (ne)razvoj odnosa matice i dijaspore prvenstveno snose državni organi koji zaobilaze sve zahtjeve dijaspore, što doprinosi razbijanju dijaspore i destruktivno je za Bosnu i Hercegovinu. Matica zapravo nedovoljno poznaje svoju dijasporu i od nje očekuje samo humanitarnu pomoć. Matica ima bojazan da ako se vrati preveliki broj članova dijaspore u maticu da će se isuviše promijeniti i napraviti disbalans i da neće ostati ravnoteža, što je neistina.

Povratak međusobnog povjerenja matice i dijaspore

Izostanak dijaloga izmeÄ‘u matice i dijaspore je prećutno prihvaćen i u Bosni i Hercegovini i, djelimično u dijaspori, mada to ne bi smjelo da se dozvoli. Koji to arogantni činovnici institucija i ministarstava države Bosne i Hercegovine državljanima Bosne i Hercegovine u dijaspori uskraćuju odgovor na od njih postavljena pitanja? Povratak meÄ‘usobnog povjerenja matice i dijaspore, kao ogromnog i neiscrpnog rezervoara potencijalnog razvoja Bosne i Hercegovine je ključan za podsticanje uključivanja dijaspore u ukupni državni i društveni razvoj matice i ozbiljnu saradnju na svim poljima. Dijaspora očekuje od državnih organa jasno iniciranje dijaloga; dijaspora je već spremna za njega.