Ako Bosnjaci ne iskoristite pravo revizije, onda to ne znači samo da time prihvataju prvostepenu presudu iz 2007. nego i da će drugi pisati bosnjacku historiju

Ako Bosnjaci ne  iskoristite pravo revizije, onda to ne znači samo da time prihvataju prvostepenu presudu iz 2007. nego i da će drugi pisati bosnjacku historiju

Budući da pravni postupak BiH za agresiju i genocid protiv Srbije u MeÄ‘unarodnom sudu pravde dopušta tu mogućnost. Pri tome se treba voditi računa o vremenskom ograničenju koje postoji za reviziju.  Jer, ako se odluka ne donese na vrijeme, propušteno vrijeme od 2007. do isteka roka revizije neće biti lako nadoknaditi.  Pravna procedura dopušta reviziju ili žalbeni postupak, bilo bi krajnje neprofesionalno ne iskoristiti tu mogućnost.

Bosnjaci nemaju drugog izbora nego iskoristiti mogućnost revizije.

U ograničenom vremenu koje je još preostalo trebaju se identificirati svi važni dokazi, svjedoci i pravne teorije da bi se postigao najbolji mogući pravni rezultat.

Treba biti jasno da je proces iznošenja dokaza i pravnih teorija jednako važan kao i krajnji rezultat, odnosno presuda. To sigurno važi za sudske procese gdje se sudi za političko nasilje, gdje izneseni dokazi i dokumenti velikim dijelom doprinose stvaranju kolektivne memorije o ratu, utvrÄ‘ivanju historijskih činjenica i interpretacija.

Revizija se  treba distancirati od svakog političkog utjecaja i interesa. Treba sve prepustiti pravnicima. Kako se kroz državu ustvari zastupaju njeni graÄ‘ani, rad ovog pravničkog tima treba biti transparentan i služiti interesu graÄ‘ana. Pravni tim treba biti profesionalan i tu ne smije biti politike.

Za reviziju ne treba cekati drugostepene presude Perišiću, Stanišiću i Simatoviću, jer njima se ne sudi za genocid. Oni su optuženi za pomaganje u počinjenju zločina u Srebrenici, ali u njihovim optužnicama kvalifikacija zločina u Srebrenici nije genocid, nego zločini protiv čovječnosti, kao što je, recimo, ubistvo.

Za reviziju se trebati napraviti jedna sasvim nova selekcija dokaznog materijala koji će se onda na osnovu nove pravne teorije upotrijebiti za dokazivanje genocida. Presude u slučajevima Perišića, Simatovića i Stanišića bit će manje važne nego presude u kojima se sudilo i za krivični delikt genocida, poput, recimo, slučaja Miloševića, Krstića i Jelišića.