Naučna istraživanja

Prijedorski genocid

Prijedorski genocid

Novinari Penny Marshall, Ian William I Ed Vulliamy su u ljeto 1992. godine uspjeli doci do prijedorskih logora i snimiti slike koje su uveliko uticale na nacin kako je vidjen rat u BiH u svijetu. Prijedorcani danas za svoje troje kazu da su im spasili zivote. Vulliamy i Marshall su vec godinama vracaju u Bosnu i u Prijedor. Panny je

ove godine bila u Prijedoru i okolici kako bi snimila novi dokumentarni film koji bi trebao biti prikazan u Velikoj Britaniji.

 

Do sada je pred Tribunalom u Haagu I Sudom BiH osu|eno 15 ljudi za zlocine pocinjenjene u prijedorskim logorima. Najvecu kaznu, od 40 godina, dobio je Milomir Stakic, koji je od 30. aprila 1992. do 30. septembra 1992. bio predsjednik opcinskog Kriznog staba i nacelnik opcinskog Vijeca za narodnu odbranu u Prijedoru.

 

“Dokazano je postojanje sirokog obrasca zlocina koji zapravo cine kampanju progona protiv nesrba u opstini Prijedor tokom 1992. godine. To je ukljucivalo I masovna ubijanja u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, u gradovima i selima naseljenim bosanskim Muslimanima u cijeloj opctini Prijedor, i konacno, na planini

Vlasi}. Pretresno vijece je ustanovilo da je Milomir Stakic odgovoran za vise od 1.500 ubistava i utvrdilo je tacan identitet 486 zrtava. U logorima su vrsena silovanja, seksualna zlostavljanja i premlacivanja, a najmanje 20.000 nesrba je pobjeglo ili je bilo deportovano iz Prijedora.”

 

Rapustanje logora Omarska pocelo je 6. augusta 1992. godine. Dio zatocenika je pusten, a dio prebacen u druge zatocenicke centre sirom tadasnje teritorije Republike Srpske. Od kraja maja do pocetka augusta samo kroz ovaj logor je proslo nekoliko hiljada zatocenika. Kompleks nekadasnjeg logora se sastojao od hangara, upravne zgrade i takozvane Crvene i Bijele kuce, a zatocenici su drzani i na betonskoj pisti izmedju

zgrada.

Vijesti: