Naučna istraživanja

Glavne činjenice o igrama sa bošnjačkim nacionalnim imenom u periodu od 1945. do 1991

Glavne činjenice o igrama sa bošnjačkim  nacionalnim imenom u periodu od 1945. do 1991


Na drugom zasjedanj ZAVNOBiH-a 01. jula 1944. u Sanskom Mostu Bošnjaci su priznati kao narod ali pod nazivom "Musliman" (sa velikim “M”). Od 01. jula 1944. do januara 1946. godine Muslimani (Bošnjaci) su jedan od ravnopravnih jugoslovenskih naroda a Bosna i Hercegovina je ravnopravna federalna jedinica u FNRJ kao i ostale federalne jedinice.
05. septembra 1945. Husaga Čišić podnio je pismenu predstavku Ministru za konstituantu. Izjasnio se protiv prijedloga Ustava te tražio da se muslimanima vrati status nacije pod nazivom "Bošnjak" te da se u grb unese šesta buktinja. Milovan Đilas dopuštao je mogućnost da se unese šesta buktinja u grb ali kao simbol šest federalnih jedinica. Ali, pošto se ostalo da svaka nacija ima da dobije svoju buktinju, onda u svakom slučaju mora biti samo pet buktinja. "Time se ne misle negirati posebne crte kod muslimana"- rekao je Đilas. Husaga Čišić osjetio je da Srbi komunisti osporavaju nacionalnost bosanskim muslimanima. On 16. januara 1946. šalje drugu predstavku. Bio je svjestan da se Bošnjacima daje pravo da se zovu Muslimanima (sa velikim “M”) kako bi im u zgodnim trenucima osporili i to ime u nacionalnom značenju riječi. Tako je i bilo. Komunisti su "bošnjaštvo" oštro napadali dok je "muslimanstvo" bilo samo zamka. Husaga Čišić tom prilikom naveo je da je "muslimanstvo" kolektivni naziv 300 miliona ljudi rasutih na pet kontinenata.

U januaru 1946. donešen je Ustav FNRJ. Muslimani su "ukinuti" kao narod i u takvom statusu će ostati do aprila 1963. godine. Bošnjaštvo je tada pokopano za narednih 50 godina a Muslimani (čitaj Bošnjaci) će do 1963. godine ostati kao vjerska skupina za koju se predvidilo opredjeljenje između Srba ili Hrvata. U decembru 1946. donešen je i Ustav FNR BiH koji je, također, izbrisao Muslimane (Bošnjake) kao jedan od postojećih naroda te mu dao samo vjersku oznaku. Tada Ustav nije poimenično navodio narode FNR BiH. U Ustavu stoji. "Nacionalne manjine uživaju pravo zaštite svoga kulturnog razvitka i slobodne upotrebe jezika."

"Nacionalna izjašnjavanja i popisi stanovništva u Bosni i Hecegovini od 1945. do 1991."

Godine 1948. dolazi do popisa stanovništva. Popis stanovništva predviđao je sljedeći alternativni odgovor za muslimane: Srbin- musliman, Hrvat- musliman i musliman neopredjeljen. Od 885 689 muslimana u NRBiH (34, 53 % od ukupnog br. stan.) njih 71 991 muslimana izjasnio se da je "Srbin- musliman", 23 295 muslimana izjasnilo se da je "Hrvat- musliman" i 778 403 muslimana ostala su neopredjeljena.

U pipisu stanovništva 1953. godine ovaj put mjesto kategorije "musliman neopredjeljen" unesena je kategorija "Jugosloven neopredjeljen. Od ukupnog broja stanovnika u NR BIH (2 847 790), njih 891 800 izjasnilo se kao "Jugosloven neopredjeljen". Pretpostavlja se da su to u većini bili muslimani. Godine 1958. Tito ističe da treba prestati s' nacionalnim igrama oko Muslimana, da im treba dozvoliti da se izjašnjavaju onako kako osjećaju. Godine 1962. Tito pojam "jugoslavenstva" označava građanskim (biti Jugosloven znači biti građanin socijalističke Jugoslavije). Time se Muslimani (Bošnjaci) više nisu mogli u popisima izjašnjavati "Jugoslavenima" nego im se morala tražiti nova nacionalna nominacija. U popisu stanovništva 1961. godine ovaj put uvedena je kategorija "musliman u etničkom smislu". Od ukupnog broja stanovnika u NR BiH (3 277 735) njih 1 406 053 izjasnilo se Srbima, 711 660 izjasnilo se Hrvatima, 275 883 izjasnilo se Jugoslavenima a 842 247 izjasnilo se muslimanima u etničkom smislu. Treba pretpostaviti da se i ovaj put najviše muslimana izjasnilo Jugoslavenima.


Godine 1963. uslijedilo je priznanje bosanskih muslimana kao šestog jugoslavenskog naroda u državnom Ustavu i Ustavu BiH. U bh. Ustavu "Srbi, Muslimani i Hrvati" su označeni kao ravnopravni.
Državnim Ustavom, mjesto 5 buktinja unesena je i 6. (po Ustavu iz 1946. 5 baklji simboliziralo je 5 jugoslavenskih naroda).


Godine 1966. komunisti su izvukli iz zaborava "muslimansko pitanje".
Raspravljalo se o imenu Musliman (sa velikim “M”) i imenu Bošnjak. Ni ovaj put nisu se mogli probiti zastupnici bošnjaštva (Adil Zulfikarpašić i Enver Redžić) ne samo što su se srpski kadrovi protivili već što je i među Muslimanima vladalo nejedinstvo. Za vrijeme komunizma u BiH bilo ko i bilo kada da je tražio neko pravo za Muslimane (Bošnjake) dolazio je u sukob sa partijom, bio je politički izopčavan iz društva, proglašavan "muslimanskim nacionalistom" i "islamskim fundamentalistom". Na udaru su bili intelektualci a obični svijet, kao i uvjek, mirio se sa nametnutom voljom. Ali je zato svaki intelektualac pomno pračen; oni koji su pokazali zanimanje za bh. muslimanske teme bili su pod pismotrom tajne policije a oni koji su o Muslimanima (Bošnjacima) pisali i zalagali se za njhova prava bili su društveno odbacivani i profesionalno onemogućavani. Svako ko se dotakao "pitanja Muslimana" na način kako to Partiji nije odgovaralo dolazili su u sukob sa njom a od njegovog imena priređivan je "slučaj" ili "afera".


Godine 1963. Ustavom SR BiH etnička posebnost bos. muslimana izražavala se tako da se on piše velikim početnim slovom "M" kao "Musliman" a ne "musliman" Imenom Musliman (sa velikim “M”) tretirani su ovoga puta kao narod a ne vjerska skupina. Dakle, veliko M-Musliman pisano je kad se označavala nacionalna pripadnost a malo m- musliman pisano je kad se označavala vjerska pripadnost.


U popisu stanovništva 1971.godine, od ukupnog broja (3 746 111), njih 1 482 430 izjasnilo se Muslimanima, 1 393 148 Srbima, 772 491 Hrvatima i 43 796 Jugoslavenima.

U popisu stanovništva 1981. od ukupnog broja (4 102 783) njih 1 629 924 izjasnilo se Muslimanima, 1 320 644 Srbima, 758 136 Hrvatima i 326 289 Jugoslavenima.

U popisu stanovništva 1991. od ukupnog broja ( 4 364 574) njih 1 905 829 izjasnilo se Muslimanima, 1 369 258 Srbima, 755 892 Hrvatima i 239 845 Jugoslavenima.

Vraćanje imena Bošnjak (označavajući njome narodnu/ nacionalnu pripadnost) usvojeno je na Drugom bošnjackom saboru održanom u Sarajevu 28. septembra 1993. godine. To je potvrđeno Dejtonskim sorazumom i Ustavom Bosne i Hercegovime od 21. novembra 1995. godine.

Vijesti: