EMIR RAMIC POGLEDI

EMIR RAMIC POGLEDI

 

EMIR RAMIĆ: DUHOVNI, BOŠNJAÄŒKI, BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKI I PRIJEDORSKI POGLEDI

 

AKTIVIZAN ZA BOLJU BUDUCNOST BOSNJAKA I BOSNE I HERCEGOVOINE

 

1.Bez politickog budjenja Bosnjaka i djelatne politicke volje da se ima djelotvoran

drzavnopravni okvir - kojeg danas nema! - nema ni Bosne iHercegovine kao drzave, ni dobre

buducnosti bosanskih Hrvata i Srba. Dakako, Bosnjaci i da su politicki svjesniji i jaci ne mogu

sami ostvariti receni san: moraju to u vecini htjeti takodjer Srbi i Hrvati, a oni to danas ne

zele. Emir Ramic

 

2. Ko zaboravi svoju historiju zaslužuje da mu se ponovi. Ko zaboravi svoju kulturu, tradiciji,

duhovnost, jezik, zaslužuje da nestane. Ko zaboravi zločine agresije, genocida, kulturocida,

ekocida, etnocida urbicida, elitocida, silovanja, mučenja u logorima, nasilnog protjerivanja,

zaslužuje da mu se ponove. Ko zaboravi svoju prkosnu i ponosnu Bosnu, ostaće bez nje, bez

tog najsnažnijeg oslonca bitisanja bosanske nacije. Ne voli Bosnu radi sebe, voli je jer je ona

dio tebe, dio tvoje prošlosti i tvojih predaka, dio tvoje budućnosti i tvojih potomaka. Emir

Ramic

 

3.Nikada nisam želio zlo nikome. Želio sam dobro čovjeku, narodu, civilizaciji, državi, svijetu,

planeti Zemlji, prirodi i društvu, želio sam dobro Bošnjaku, Bosancu, Bosni i Hercegovini,

želio sam dobro Kanadi, želio sam dobro ideji Bosne i bosanskom duhu. Radio, živio, sanjao,

patio, tugovao, radovao se o tim dobrotama. Nikada mi nije bilo jasno kako može čovjek

na čovjeka pucati, puškom ili riječiju, sve jedno je. Ja osjetih onaj pucanj puškom, ali i onaj

pucanj riječiju. Osjetih strašne zločine agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida,

urbicida, elitocida, vidjeh strašna mućenja u koncentracionim logorima smrti, zločine

silovanja, nasilnog protjerivanja, osjetih ja i strašna ponižavanja čovjeka za koga sam se

borio putem onih dobrota sa početka ovog teksta. Zbog čega? Je li zbog onih dobrota?

Ne znam. Zaludila ljude mržnja. Zbog budućnosti ideje Bosne i bosanskog duha koji nose

veličanstvenu poruku i pouku čovječanstvu, poruku i pouku priznavanja, poštovanja,

prihvatanja, tolerisanja, drugog i drugačijeg kao motora savremenog progresa čovjeka,

naroda, nacije, države, društva i civilzacije, oprost da, ali zaborav nikada. Neka onima koji su

pucali na ideju Bosne i bosanski duh, puškom ili riječiju, sve jedno je, bude kazna moj oprost.

Emir Ramic

 

4.Bošnjaće, ako velike epove tvoje, Omer i Merima, i Hasanaginica, proture kao svoje, a

nose imena tvoja, kaži im više nečete u historiji odlučivati o nama, mi nismo nikada bili

pokoreni, Bosna i Hercegovina nikada nije bila pokorena. Bogomil Bosne je bošnjački korijen.

Njima odreÄ‘ujemo bošnjački kulturni, duhovni i poltički identitet. Iz Bošnjaka – Bogomila

srednjovjekovnog bosanskog naroda proizilaze historijski korijeni koji ne dopuštaju negiranje

etnogenetskog razvoja Bošnjaka, koji ne dopuštaju otimanje bosanske teritorije, bosanske

državnosti, suverenosti, nezavisnosti, koji ne dopuštaju negiranje supstrata bošnjačkog

identiteta. Bošnjaci traže spas u opciji prihvatanja islama, najbliže vjere njihovom

monoteističkom ubjeÄ‘enju kome su kao Bogomili pripadali. Ali osim vjere ne prihvatiše ništa

tursko. Nije prihvačen turski jezik osim onih tri i po hiljade riječi – turcizama koji se i danas

nalaze u bosanskom jeziku. Bošnjaci očuvaše autohtonost jezika, običaje, svijest o porijeklu.

Jezik, kultura, vjera i pismo su dovoljan dokaz da su Bošnjaci oduvjek ispunjavali sve kriterije

 

posebne narodne skupine. Emir Ramic

 

Istraživać

 

Više godina istražuje multidimenzionalnost bosanskohercegovaćkog društva i države, te

potrebitost bošnjačkog dijaloga. Osnivač je škole bosanskog jezika u Njemačkoj, škole

bosanskog jezika u Kanadi, Bošnjačkog Biltena Hamilton.

 

Lobist i zagovornik

 

Lobist i zagovornik: priznavanja multidimenzionalnosti bošnjačkog narodnog bića;

priznavanja Bosanstva kao nacionalnog, državotvornog, teritorijalnog, građanskog

pripadanja jedinstvenoj, samostalnoj, nezavisnoj, suverenoj državi BiH i otovorenom,

slobodnom, civilnom društvo; bošnjačkog dijaloga, kao revolucionarne transformacije

bošnjačkog bića u okviru koje će stečena i krvlju plačena sloboda Bošnjaka, oličena u

definitivnoj produkciji Bošnjaka kao naroda i defintivnoj odbrani Bosne i Hercegovine

kao jedine domovine Bošnjaka biti stvarno materjalizovana u slobodu odlučivanja o svim

uslovima bošnjačke egzistencije; bosanskog dijaloga kao revolucionarne transformacije

svih nosilaca ideje Bosne i bosanskog duha i svih pristalica nove BiH u ime definitivne

potvrde i pobjede priznavanja, prihvatanja, poštovanja i tolerisanja drugog i drugačijeg kao

bosanskohercegovačkog odgovora za dalji razvoj čovjeka i civilizacije; produkcije bošnjačkog

pamćenja ne u ime osvete, već u ime konačne i stalne negacije egzistencije i razvoja srpsko-

hrvatskog establišmenta hranjenog na osnovama nestanka Bošnjaka i BiH, unutrašnjeg

pomirenja Bošnjaka u smislu liječenja unutrašnje bošnjačke mržnje; aktiviranja bošnjačke

inteligencije kao preduvjeta svekolike bošnjačke razvijenosti; prava na bosanski jezik,

bošnjačku historiju, kulturu, tradiciju, narod, vjeru, bibliografiju i književnost; produkcije

bošnjačkih nacionalnih institucija: bošnjačkog sabora, bošnjačke akademije nauka i

bošnjačkog nacionalnog muzeja pamćenja u ime akademskog odgovora da bošnjačko biće

više nikada neće biti ponižavano i potlačeno u ime odgovora da u BiH neće biti Republika

Srpska kao daytonsko priznanje genocida i etničkog inžinjeringa, koja neće biti anti bošnjački

protektorat i svojevrsna multikulturna inkvizicija; priznavanja bosanskog jezika, ali ne samo

kao internacionalnog jezika, već i kao warld heritage language u dijaspori što omogučuje

produkciju škola bosanskog jezika, bosanskih biblioteka, odjela za bosanski jezik pri

državnim bibliotekama u zemljama u kojima se nalaze Bošnjaci, osnivanje katerdri bosanskih

sudija na univerzitetima u zemljama u kojima se nalaze Bošnjaci.

 

ÄŒlanstvo

 

Amnesty International Kanada, MeÄ‘unarodni forum Bosna, Društva za ugrožene narode

Njemačka, Bošnjačkog akademskog foruma, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Instituta

za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,

Bosansko - kanadskog humanitarnog društva Toronto, Bošnjačkog islamskog centra

Hamilton, Kolegija Bošnjaci.net, Liberalne partije Kanada, mnogih mirovnih multikulturnih,

multivjerskih i multietničkih asocijacija. Bio je predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne

Amerike, krovne organizacije američkih i kanadskih Bošnjaka. Dao je veliki doprinos jačanju

ove organizacije koja danas predstavlja istinski glas sjevernoameričkih Bošnjaka od koga

strahuju neprijatelji Bošnjaka i BiH. Produkovao je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike kao

 

nezavisnu organizaciju, nezavisnu od bilo kojih opcija u dijaspori i matici. Bio je menadžer

Bosanske ekonomske grupe, rukovodilac škole bosanakog jezika u Njemačkoj i Kanadi,

glavni i odgovorni urednik Bošnjačkog Biltena u Kanadi, rukovodilac Instituta za istraživanje

genocida Kanada.

 

Priznanja

 

Plaketa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava

Univerziteta u Sarajevu za rezultate u oblasti naučnog istraživanja zločina agresije i

genocida, zločina protiv covjeka i civilizacije, ratnih zločina i zločina povreda međunarodnog

prava, te za usvajanje Rezolucije o genocidu u Kanadskom parlamentu, Plaketa Kongresa

Bošnjaka Sjeverne Amerike za doprinos u očuvanju i jačanju bošnjačkog narodnog bića i

jedinstvene, suverene, samostalne države BiH i otvorenog slobodnog, civilnog društva;

Priznanje Rijaseta Islamske zajednice BiH; Plakete bošnjačkih organizacija Kanade za

doprinos u širenju istine o agresiji na BiH i širenju istine o genocidu nad Bošnjacima u

Kanadskom parlamentu; Priznanje Saveza logoraša BiH za doprinos u očuvanju istine o

agresiji i genocida od zaborava; Priznanje Ambasade BiH u SAD za doprinos u afirmaciji

vrijednosti i potecijala bh dijaspore u SAD, Priznanje Udruženja za zaštitu tekovina borbe za

BiH za doprinos u očuvanju tekovina borbe za BiH; više od stotinu drugih priznanja, plaketa i

zahvalnica različitih organizacija i zajednica iz BiH i dijaspore.

 

Hamilton Mundialization Committee dodjelio the World Citizenship Award

 

Ovo visoko priznanje kao prvi i do sada jedini Bošnjak u Kanadi, Emir Ramić je dobio za:

dorpinos miru, saradnji, toleranciji između različtih etničkih, kulturnig i vjerskih zajednica,

doprinos rješavanju meÄ‘unarodnih problema kroz meÄ‘unarodno pravo i OUN, doprinos

ideji da je Planeta Zemlja naš dom, a ljudskost naša familija, dorprinos za izdizanje ljudi

i njihovih organizacija i zajednica iznad socioloških, političkih, ekonomskih, kulturnih,

vjerskih, tradicijskih razlika, dorpinos na iznalaženju rješenja za globalni mir, saradnju i

koegzistenciju među ljudima i državama. Ovo visoko priznanje je Emiru Ramiću uručio

legendarni Alexandar Lincon.

 

Predavanja

 

U saradnji sa prof. dr. Mona Azizi i prof. dr. Joanna Santa Barbara Emir Ramić je održao niz

predavanja na univerzitetima u Kanadi na temu kulture, tradicije i historije Bošnjaka i BiH.

 

DUHOVNI POGLEDI

 

Bože, daj da istinu spoznam onakvom kakva jeste, a ne onakvom kakvom mi se čini, Bože

daj da budem pomagač istine i pravde

 

Govoriti o prirodi Bosne i Hercegovine i bošnjaštva bez razumijevanja islama u njoj

pogrešno je. Bosna i Hercegovina je zemlja na kojoj se grade džamije. A posljednji je rat bio

pokušaj da se ta zemlja Bošnjacima otme ispod nogu.

 

Ljudsko dostojanstvo i ljudska dobrobit su fundamentalni principi življenja, koje različitost

pretvaraju u prednost, nikako u nedostatak, putem bitke za čovjeka perom i jezikom. To

je zapravo pobjeda nad samim sobom. Kada nestane dostojanstva, nemoguće je izvršiti

preporod. Kada nestane dostojanstva uznemiravaju se ljudi, brukaju se ljudi, otkrivaju se

ljudske mahane, društvo postaje ispnjeno smutnjom i prorokom.

 

Različitost ljudskih ubjeđenja je Božije djelo. Zato budi blag prema drugom i drugačijem.

Napravi spoj između ljubomore prema sebi, svojoj duhovnosti, tradiciji, kulturi, jeziku,

historiji i duhu tolerancije prema drogom i drugačijem. Napravi spoj između uvjeta

bošnjačke esencije oličenih u bošnjačkoj tradiciji, kulturi, historiji, jeziku, duhovnosti,

narodnosti i uvjeta bošnjačke egzistencije oličenih u državi Bosni i Hercegovini.

 

Potrebno je da se oslobodimo uskosti svih vrsta i da u životu gledamo unaprijed sa

optimizmom, da se oslobode mržnje koja danas razara ljudsko tkivo. Oslobađanje uskosti,

prizivanje optimizma i oslobaÄ‘anje od unutrašnje mržnje je ljudska progresivna ideja koja

podupiru slavu čovjeka i civilizacije, poštovanjem, prihvatanjem, priznavanjem i tolerisanjem

drugog i drugačijeg.

 

Nesreća pojedinaca, nesreća porodice, nesreća cijelog društa raÄ‘a zabrinutost nad

opstankom najsavršenijeg Božijeg stvorenja - čovjeka kao pojedinca, porodice i društva

uopće. Kada se suočavamo s mnogim pošastima, kada se ljubav i dobrota gube u bespućima

mržnje molim čovjeka da ne čini drugome što ne bi htio da drugi njimu čini.

 

Budimo ljudi onakvi kakve nas je Tvorac stvorio, gradimo mir i doprinosimo napretku, bez

obzira na sve različitosti. Molimo se Bogu da nam da snage da idemo putem istine, pravde,

pomirenja, napretka i blagostanja u kojem će naše sveukupno društvo biti u službi čovjeka i

njegovom zdravom odnosu prema drugom čovjeku.

 

BOŠNJAÄŒKI POGLEDI

 

Bošnjaci su narod koji vjeruje u svoju sudbinu

 

Razvoj bošnjačkog nacionalnog identiteta

 

Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine s milenijskim kulturno-političkim

kontinuitetom.

Bosna i Hercegovina postoji kao odvojena cjelina daleko unatrag u povijest.

U Bosni i Hercegovini postoji stalno stanovništvo (starinci) koje se može identificirati kroz

stoljeća. Starinačko stanovništvo definiramo kao slavensko-ilirsko-keltsku mješavinu.

Bošnjački etnikum oblikuje se stoljećima da bi svoj temelj formirao nakon seobe Slavena u

7. stoljeću. Miješanje doseljenog i domaćeg stanovništva stvorilo je ilirsko-slavensku osnovu

bošnjačkog etnikuma. Ona se kroz stoljeća dopunjavala i drugim elementima, no ilirsko-

slavenski element ostao je dominantan.

Bosanski politički narod postoji unatrag 10 stoljeća, od kada se zemlja Bosna (to horion

Bosna) spominje kao zasebna oblast s dva grada, Katera i Desnek. Jezgra Bosne (Stara ili

Prava Bosna) pruža se zeničko-sarajevskom kotlinom, a tu se nalaze i najstariji arheološki

 

spomenici bosanske državnosti (kod Visokog). Iz te jezgre, teritorijalnim širenjem i

pripajanjem susjednih oblasti Bosna je počela je poprimati oblik u kojem je za bana Kulina

postala samostalna država.

Za razliku od svih susjednih srednjevjekovnih država što su se selile, središte je bosanske

državnosti uvijek na istom mjestu, u zeničko-sarajevskoj kotlini, na najpoznatijoj bosanskoj

livadi. Na Bilinom polju Bošnjaci se postrojavaju stoljećima.

Osmanska invazija i osvajanje Bosne 1463. godine doveli su u Bosnu posljednji element

neophodan za formiranje modernog bošnjačkog identiteta – islam. Bošnjaci, prema predaji,

masovno prihvaćaju islam. Janjičarski zakonik govori kako je sultanu Mehmedu Fatihu

30.000 Bošnjaka pod Jajcem prišlo i prihvatilo islam. Bir ugurden (odjednom) Bošnjaci

postadoše muslimani. Time su još jednom potvrdili svoju posebnost u odnosu na druge

evropske etnikume. Kao muslimani, Bošnjaci se identificiraju s Osmanskim carstvom i

islamom, bivajući zvani bosanski Turci, no Turci u smislu vladajuće klase i sljedbenika iste

religije - islama. Nacionalni identitet bosanskih Srba i Hrvata formira se kasno, polovinom

19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno katoličke vjeroispovijesti, a zahvaljujući

propagandi srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, ograÄ‘uju od bošnjačkog nacionalnog

korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju se nacionalno identificirati sa

susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima.

Agresije na Bosnu i Hercegovinu su uvijek bile ekonomske prirode. Tek zahvaljujući

politici agresivnog nacionalizma stekli su aureolu stoljetnog religijskog sukoba kršÄ‡anstva i

islama. “Takva objašnjenja služe prikrivanju stvarnog uzroka nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu

i identitet Bošnjaka. Riječ je o običnom udruženom zločinačkom pothvatu, besprimjernoj

pljački Bosne i Hercegovine od strane ljudi što su se predstavljali kao susjedi i komšije.

Razne seobe, progoniratovi, agresije i genocidi utjecali su na geografsku rasprostranjenost

Bošnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveća koncentracija Bošnjaka je u Bosni i

Hercegovini i Sandžaku, ali veliki broj Bošnjaka može se naći u zapadnoeuropskim zemljama,

od Hrvatske, Slovenije i Austrije preko Njemačke do daleke Švedske, kao i u SADu, Turskoj

i po bliskoistočnim zemljama. Bosna i Hercegovina je matična država bošnjačke nacije,

dok je bosanski jezik materinji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive u Bosni i Hercegovini ili

izvan nje. Zbrka oko imena Musliman/ Bošnjak umanjila je broj Bošnjaka počinivši statistički

genocid.

 

Nudili su nam da se nazivamo Srbima, Hrvatima, ili ostalima. Nazivali su nas Turcima,

Balijama i Muslimanima. Kroz bratstvo i jedinstvo su nam davali osjecaj krivice ako se ne bi

identifikovali sa SFR Jugoslavijom. Malo je toga bilo pod tolikim pritiskom kao što je bio naš

nacionalni identitet. Ko je Bošnjak?

Mesha Selimovic kaze u romanu Dervis i smrt: ”Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo,

uskoro necemo znati ni ko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da

idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, máme nas kad smo potrebni a odbacuju

kad odsluzimo, najtuzniji vilajet na svijetu, najnesrecniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a

tude ne mozemo da primimo, otkinuti, a neprihvaceni, strani svakome, i onima ciji smo rod,

i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedu svijetova, na granici naroda, svakome

na udaru, uvjek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je

dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa.”

Bošnjacki narod je napacen i iscrpljen narod. Njemu trebaju ponosni nosioci bošnjackog

identiteta. Heroji merhameta i sabura. Junaci prkosa. Naciji trebaju idoli cije su vrijednosti

 

utemeljene u bošnjackoj plemenitosti, a ne u novcaniku ili u gladi za vlastitom moci. Idoli

koje je bol naucila da misle i da vole, a ne samo da plaše i da mrze. Jer krhka je drzava bez

jasnog bošnjackog nacionalnog identiteta. Krhka je drzava bez kulturnih institucija koje

treba da odslikavaju duh bošnjacki i da pruzaju ruku subraci. Krhka je nacija zbunjenog

nacionalnog identiteta. Nama treba odklanjanje šiblja sa bošnjackog identiteta koje je

pocelo da zarasta u dracu radikalizma, agonije, nepovjerenja i korupcije.

Podsjecamo, Husaga Cisic je bio jedini poslanik Bosnjak koji je jos 1945 godine trazio

priznanje etnicke posebnosti Bosnjaka i sestu baklju na grbu Jugoslavije. Nazalaost, tada je

ostao usamljen. Medjutim, dvadesetak godina kasnije kada su na vlast u Bosni i Hercegovini

dosli Dzemal Bijedic, Hamdija Pozderac, Branko Mikulic, Atif Purivatra, Dr. Fuad Muhic itd.,

pocela je organizovana borba za priznanje etnicke posebnosti Bosnjaka, pa je ta borba

zavrsena uspjehom, mada smo priznati samo pod vjerskim imenom, kao "BiH Muslimani".

Vazno je da je time bila zaustavljena asimilacija muslimana u Jugoslovene.

Nazlaost, do tada vec asimilirani novopeceni "Jugosoveni" su iskoristeni od strane

velikosrpskog projekta za prevrat kojim je uklonjena Pozderceva garntura iz vlasti u BiH i

naglo pusten lazni musliman Alija Iztebegovic iz zatvora da stane na celo "muslimana" da bi

potpisao podjelu Bosne i Hercegovine te tako ponistio odluke AVNOJ-a. Od tada nam kola

stalno idu nizbrdo.

 

Bošnjačko satnje

 

Bošnjačko nacionalno biće je objekt povijesne realizacije od vjerske zajednice preko

bošnjačke etnonacije ili kulturne nacije, do, na kraju, nacije u državnom smislu Bosne i

Hercegovine. Dva su uvjeta bošnjačkog opstojanja koji traže svoje stalno ispunjenje: uvjet

esencije - vjera islam i uvjet egzistencije - država Bosna i Hercegovina.

Bošnjaci nisu ni Arapi, ni Turci, Bošnjaci imaju jak povijesni i svetopovijesni korijen. Bog je

Bošnjake za islam odabrao i kao takvi opstaju u tihom Bozijem pamćenju. Ali naša briga

i preokupacija trebaju biti Bošnjaci, bošnjačko nacionalno biće, bošnjačka nacionalna,

teritorijalna, državotvorna svijest, bošnjačke nacionalne institucije pa tek onda sve ostalo.

Islam je neodvojivi dio Bošnjaka, ali islama bez Bošnjaka ima i biće ga, za to Bog daje

svoje garancije, ali Bošnjaka vrlo lahko može da ne bude kao nacije. Jer, islam jeste uvjet

bošnjačke esencije, ali i država Bosna i Hercegovina je uvjet bošnjačke egzistencije.

U bošnjačkom korpusu od Austro-Ugarske do danas, imamo svega nekoliko prvaka koje je

vrijedno spomenuti. To je zbog austrijske politike, pa politike Kraljevine Jugoslavije i Titove

države, kada su svi bili preferirani, a muslimani stigmatizirani. U takvoj situaciji, a da bi

opstali, bošnjački prvaci i intelektualci morali su se povinovati aktuelnim političkim režimima

i šutjeti. Zato oni nemaju lidere koji su na visini svog zadatka. Potreba Bošnjaka nalaže

jednog snažnog čovjeka, lidera visokog kalibra, koji bez ustezanja mora znati reći i provesti

ono što je interes Bošnjaka. Taj čovjek mora biti bez oraha u džepu.

Odgovorni u politici ignoriraju bošnjačke intelektualce i ne traže savjete od njih. Intelektualci

ne mogu iskazati ono što žele. Nije slučajno tako snažno opstruirana ideja o održavanju

bošnjačkog sabora. Zato danas bošnjačka politika ne zna odgovoriti na vrlo odlučnu i često

nemilosrdnu politiku Milorada Dodika i Dragana Čovića. Oni njihove istupe i stavove samo

prešućuju i povlače i to uglavnom zbog neznanja.

Sjetimo se jednog Spahe i ljudi koji su se znali snaći i u daleko težim vremenima, gdje su

Bošnjaci imali puno težu poziciju. Veličine su Bošnjaci imali, a danas ih nemaju. Ovi današnji

ne znaju šta da rade. Bošnjaci se ponašaju apsolutno nedržavotvorno, neteritorijalno,

 

nenacionalno. Ne znaju u kojem pravcu upraviti. Naša bošnjačka elita prešućuje prisvajanje

kraljice Katarine. Ona je bila kraljica BiH i nema veze s katoličanstvom, a s Hrvatima još

manje. No, o tome niko ne vodi računa. Državnost nije samo u tome ko će dobiti kakve

fotelje, ona je sadržana u platformi, u temeljima odlučnosti da se brani ta državnost.

Ništa nije problematično u BiH koliko su to islam i Bošnjaci. Bošnjaci su Evropi i Americi,

očito, problem samo zato što su muslimani. Bez obzira jesu li im pošteni ili nepošteni. To

Bošnjaci otvoreno moraju kazati. Moraju pitati SAD i Evropu šta je to u njima pogrešno i

šta se to dogaÄ‘a s tim svijetom kada su im u 21. stoljeću toliki problem muslimani BiH. Ali

takav odnos svijeta prema Bošnjacima nije ništa novo. Podsjetimo se na izvještaje iz tajnih

arhiva inkvizicije o bogumilima u Vatikanu. One su, takoÄ‘er, najgore govorile o ljudima –

Bogomilima, Bošnjacima

Bošnjački politički lideri su se potpuno odrekli pravnog metoda rješavanja pitanja države

BiH, te krenuli u samodestruktivni dogovorni metod u kojemu su razoružani od svojih

najjačih oružja.

 

Kontinuitet genocida nad Bošnjacima i diskontinuitet kulture bošnjačkog pamćenja

 

Govori se o 11 genocida počinjenih nad Bošnjacima, a u stvari to samo jedan genocid koji

se dešava u nastavcima kao plod Velikosrpske i Velikohrvatske politike i doktrine. Genocid

je najteže krivično djelo koje je pravno definisano. Da bi se genocid tretirao kao genocid

mora postojati mentalna spremnost nekog kolektiviteta, državnog, nacionalnog, etničkog,

vjerskog ili rasnog, da potpuno ili djelimično uništi neki drugi kolektivitet. Ako postoje

presude da je nad Bošnjacima učinjen genocid, i zna se od kojeg dželata, onda znači da je

u svijest tog dželata internalizirana, ili unešena u svijest ta mentalna spremnost da uništi

odreÄ‘enu grupu koja se zove Bošnjaci. Molim Allaha dž.š. da nikada ne internalizira tu

mentalnu spremnost u moj narod. Sljedeći genocid nad Bošnjacima dogoditi kada Bošnjaci

zaborave ovaj posljednji koji se dogodio u Srebrenici.

Bošnjaci kao večinska nacija u BiH su na žestokom udaru srpske i hrvatske propagande, kojoj

se po pravilu priključuje i dio evropske propagande. Na mnoge izrečene neistine Bošnjaci ne

odgovaraju. Samosvijest u Bošnjaka, nakon agresije i genocida i traumatičnog iskustva je na

nedovoljnom nivou. Dotiću samo površno tema samosvijesti i ne pokušavajući odgovoriti na

pitanje šta je suština te samosvijesti, kako se ona gradi i koji su preduslovi da se ona uopće

može razvijati i postati dio bošnjačkih narodnih interesa.

Da bi jedan narod bio svjestan sebe i svojih interesa on treba da se usmjeri ka proučavanju

sljedečih fenomena:

-

nacionalna kultura koju čine jezik, pismo i književnost, i kultura u širem smislu, govori,

-

nacionalna historija sa nacionalnom tradicijom, bibliografijom, kulturom pamćenja,

nacionalnim institucijama,

-

nacionalni teritorij u smislu domovine, životnog prostora.

Teška tragedija 1992-1995. nad Bošnjacima, oličena u višestrukoj agresiji na državu BiH

i zločinima genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, organizovanog,

namjernog i sustavnog silovanja, organizovanog, namjernog i sustavnog protjerivanja je

dorpinijela ubrzanju narodnog osvješÄenja. Doživljeno je nepredstavivo mnogo zla. Bošnjaci

su gonjeni sa svojih stoljetnih ognjišta. Muškarci su odvoÄ‘eni na mučilišta, inavalidirani

i ubijani. Žene i nejač silovani, pljačkani, cviljeni. ÄŒitavom bošnjačkom narodu stavljena

je sintagma malovrijednosti. Taj pogrom počivao je na pripomoći vjerskih i mitskih

raspoloženja. Krstovi su stajali iza noža, kome je bila dodijeljena uloga dokusurivanja islama,

 

bošnjaštva i bosanstva kao navodnih neprijatelja kršÄanstva. Bošnjaci su razbacivani širom

zemaljske kugle. Ali došao je i otpor Bošnjaka. Dok je napadač još bio na poslu i uništavao

posljednje znakove prisustva Bošnjaka u BiH, dotle je meÄ‘u ucviljenim počelo sazrijevati

osjećanje o vlastitom identitetu. Tok je bio neuzastavljiv. Tako je krajem septembra 1993.

na Drugom Svebošnjačkom saboru donesena jednodušna odluka, da se odbaci zabludno

deklariranje "Muslimanima u nacionalnom smislu" i da se jednom za sva vremena prihvati

staro, historijsko ime Bošnjaci.

Svakoj političkoj i vojnoj okupaciji na Bošnjake prethodi mentalna okupacija. Cilj mentalne

okupacije na Bošnjake jeste da se gušeći ideje i istraživanja bošnjačkih historičara,

društvenih teoretičara Bošnjacima, kao kičmi BiH, oduzme tlo pod nogama, da im

se "razvuče pamet", da se - slijedom dalekosežne propagandne konstatacije iz "doktorske

disertacije" Ive Andrića prema kojoj je, sa dolaskom islama u BiH, prestao svaki duhovni i

kulturni razvoj ove zemlje - pokaže kako su Bošnjaci izgradili mit o svome identitetu te kako

su oni "nepostojeći," "izmišljeni" narod, ili "zakasnjela" nacija, narod bez vlastite kulture - jer

je kultura najveći svjedok trajanja jednog naroda - a kad smo već takvi, onda smo "opasni",

onda stvaramo svoju "velikobošnjačku ideologiju" kojom, navodno, BiH prisvajamo samo

za sebe te bi naš ulazak u zajednicu ravnopravnih evropskih naroda bio "remetilački" i za tu

zajednicu.

Materjalizacija mentalne okupacije Bošnjaka se sprovodi putem konsocijacijske demokratije,

što je zapravo najgora politička projekcija koja se pojavila u posljednje vrijeme u

BiH, a koju su lansirali neki bosanskohrvatski krugovi. Ona podrazumijeva dubinsku

podjelu izmeÄ‘u naroda u BiH: podjelu vlasti, društvenih ustanova i teritorija. Prema Ivi

Andriću i projektatima i izvršiocima mentalne okupacije Bošnjaka, BiH je zenlja mržnje,

bošnjačka kultura isključiva, Bošnjaci slijede "ratničku religiju" te, prema tome - nakon

što je velikosrpski pokret profitirao na ovim potpuno neutemeljenim i BiH apsolutno

neprimjerenim idejama, koje demantira gotovo čitavo njezino povijesno trajanje - navodno,

ni Hrvati ne mogu da žive zajedno sa Bošnjacima, i onda nam preostaje "jedino rješenje", a

to je konsocijacijska demokratija.

 

Odgovor bošnjačke politike na mentalnu okupaciju Bošnjaka i konsocijacijsku demokratiju

ne postoji, Bošnjaci nemaju poltičku opciju niti postoji politika bošnjaštva.

Ne postojanje bošnjačkog intelektualnog odgovora na procese mentalne okupacije

bošnjačkog nacionalnog bića, i konsocijacijske demokratije, ne postojanje bošnjačke

politike i politike bošnjaštva, RS kao genocidna tvorevina, suspendiranje Ustava RBiH

u Dejtonu, opća slika bošnjačkoga kulturnog, naučnog, intelektualnog, institucijskog,

političkog i ekonomskog stanja u i van BiH, novo ustavno ureÄ‘enje, prudska veleizdaja, haški

tribunali, pogledi na povijesna pitanja u bošnjački identitet, su nezaobilazna pitanja oko

čijih naučno utemeljenih i politički promišljenih odgovora je potrebno ujediniti bošnjačku

i bosanskhercegovačku energiju, obratiti se Bošnjacima, Bosancima i Hercegovcima,

Evropljanima i građanima Svijeta postaviti minimume ispod koji nijedan politički

predstavnik Bošnjaka neće ni smjeti ni moći ići. Zato podržavam treći bošnjački Sabor. Sabor

treba da pokaže da je bošnjački koncept multidimenzionalne države i društva u BiH i koncept

Bosanstva kao državne, teritorijalne i nacionalne pripadnosti nije prijetnja već saveznik

Evrope i Svijeta.

Sabor treba da intelektualno valorizira da su Bošnjaci autohtoni narod BiH sa milenijskim

kulturno – političkim kontinuitetom.

Sabor treba takođe intelektualno valorizirati da je BiH maternja država autohtonog

 

bošnjačkog naroda (ma gdje on živio), da je bosanski jezik maternji jezik svih Bošnjaka,

bilo da oni žive u BiH ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje države srpskog,

crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bošnjačkog

naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa osuđene na propast.

Pošto su planovi ostvarivanja etnički čiste Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske još od

početka bili osuÄ‘eni na propast, šovinistički nastrojenim intelektualcima i nije preostalo

ništa drugo nego da prisvajaju bošnjačko nacionalno blago i niječu historijsko pravo

bošnjačkog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, književnost, tradiciju, i dr. Svako kreiranje

lažne historije i nacionalni romantizam – u cilju asimilacije bošnjačkog naroda i pripajanja

bošnjačkih velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu je suludo i ništa drugo

nego propagandni terorizam neviđeno podmuklih razmjera.

Dvadeset i cetiri posto teritorije BiH bošnjački politički establišment predstavljaju. Problem

nije u tome što je bošnjački narod na vlasti na manje od četvrtine teritorije svoje domovine

i što ga ima više u dijaspori nego u matici. Već u tome što se javljaju i što su sve glasniji oni

što se zarad očuvanja vlasti bošnjačkog naroda na komadiću BiH ne mire sa politikom koja i

srpskim i hrvatskim nacionalistima dođe kao dobro pokriće za realizaciju vlastitih planova.

Nova bošnjačka oligarhija odbranu vlasti umotava u odbranu nacionalnih bošnjačkih

interesa. Radi se o tome da se razvlasti bošnjački narod. Vladavina bošnjačkog poltičkog

establišmenta je jedino domentula osvajanje statusa nacionalne veličine. Rane na smrt

uvrijeÄ‘enog bića bošnjačkog naroda i dalje krvare. Bošnjčka oligarhija koja parazitira i

lešinari na iskomadanom tijelu BiH napušta Bošnjake, BiH, dijasporu u ime svoje interesa.

 

BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKI POGLEDI

Bosanskohercegovačko nacionalno oblikovanja je pretpostavka nastanka bosanske nacije

koja je perspektiva BiH i njenih građana

 

Nacionalno pitanje u BiH je središte kroz koje se prelamaju svi apekti njene historije, od

klasično političkih, vjersko-duhovnih, vjersko-institucijskih, demografskih, etnoloških,

socijalno-privrednih, pravnih, kulturoloških, sociolingvističkih, socijalno-psiholoških do

antropoloških i psihološki. To je projekat koji zahvaća transtemporalni društveni organizam i

kontekstualnost BiH.

Mada su za bosanskohercegovačku naciju postoje faktički uslovi i nesporni argumenti,

spontani proces njene identifikacije nije izdržao probu historijskog vremena ustuknuvši

pred jačim, inače svojim stalnim pratiocem i protivnikom, velikosrpskim i velikohrvatskim

nacionalizmom koji su se, očekivano, razvili do neslućene mjere mirišući plijen u vidu

razdiobe BiH. Kontekst agresije na BiH pokazao je svu moć manipulacije emocionalnim

nabojem etničke pripadnosti. Zajedničko bosanskohercegovačko zemaljsko teritorijalno

obilježje koliko - toliko subjektivizirano i u samim bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima,

bar na simboličnoj ravni i sa njihove strane usvojeno, tada je u njima uveliko razoreno

posredstvom šireće se agresivne etno-nacionalne homogenizacije, iz BiH, susjednih

nastajajućih samostalnih država Srbije/reducirane Jugoslavije i Hrvatske. Bosanskim Srbima

i bosanskim Hrvatima nametnut je imperativ etničko-identitetske lojalnosti sa "Svojima",

Sve-Srbima i Sve-Hrvatima, što je ujedno značilo, uostalom, i bilo usmjereno ka što jačem

odjeljivanju među etničkim kolektivitetima unutar BiH. Konkretne historijske političke

okolnosti na prelazu 20. i 21. stoljeća koje su izrazito nenaklonjene mogućem procesu sve-

bosanskog etničkog oblikovanja nisu proizvele, ni u momentu preimenovanja Muslimana

 

u Bošnjake ni u narednim godinama, čak ni pokušaja komplementarnog nominiranja Srba i

Hrvata u BiH u bosanske Srbe odnosno bosanske Hrvate. U pogledu bosanske nacije nekog

značajnijeg konsenza nema u naučnoj literaturi ni na internacionalnom planu.

Bosanska nacija hronološki se razvila, sticajem historijskih okolnosti u bošnjačku. Takav

polazni koncept svodi pojam nacije na njenu etničku podlogu, njenu etničku suštinu,

zapostavljajući onaj ostatak značenja pojma nacija koje sadrži, prema drugačijim

shvatanjima, i izrazito neetničku, civilnu komponentu. U slučaju definiranja američke i

kanadske nacije je ta građanska (civilna), državno-identitetna komponenta ne samo osnovni

već zapravo i jedini sadržaj pojma nacije. Američki melting pot i Kanadsku kulturni mozaik

su u historijskom procesu uveliko potisnili značaj etničke komponente, uključujući rasne

razlike. BiH je, kao i većina zemalja Europe, posve drugačiji historijski slučaj, gdje pojam

nacije nije sadržajno napunjen kao u Sjevernoj Americi. U eri već nezadrživog svjetskog

procesa globalizacije i opštih demokratskih razvojnih tendencija društvenog ureÄ‘enja

državnih zajednica, pojam nacije objektivno sve više poprima obilježja novovremenih,

modernih društvenih strujanja i sve više gubi etnički prizvuk. Etnikum kao etnikum u

svojim osnovnim sadržajnim dimenzijama (maternji jezik, zajednički teritorij, historijska

memorija, sistem običaja itd.) ostaje i dalje, negdje jače, negdje slabije na historijskoj sceni,

ali, historijski zakonito, gubi korak sa građanskim principom. Uključivanje BiH u europsko

i svjetsko okruženje je nezadrživ historijski proces koji, slično kao u slučajevima drugih

pojedinačnih zemalja, iziskuje organizaciju državne zajednice kao dotične nacije, dakle,

bosanske nacije. U bosanskom slučaju nužno je pomoći mehanizme za oba kolosjeka, etnički

odnosno etnonacionalni (puno meÄ‘usobno uvažavanje Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih

Hrvata) i državnonacionalni (bosanska nacija).

Totalnom promjenom formalnog zemaljskopolitičkog statusa, BiH postaje iz zemlje koja

je bila kroz duga stoljeća uključena u neko veće imperijalno, državno okruženje, po prvi

put u novijoj historiji, zemlja koja je nezavisna, međunarodno priznata država te bi time

bosanskohercegovački društveni organizam već objektivno poprimio obilježje bosanske

nacije, da narod BiH svoju državu zaista i hoće. Jer, po uzoru na Europu, semantičko

objašnjenje izraza nacija skladno je slijedećoj prostoj jednačini: narod + država (samostalna,

nezavisna) = nacija. Dok su, tako, narodi svih zemalja uglavnom jedinstveno htjeli, pa i borili

se za svoju nezavisnu, samostalnu državu, postajući njenim osvajanjem nacijama, u BiH

takvog narodnog konsenza, konsenza unutar velikovećinskog djela bosanskohercegovačke

populacije još nema.

To što svoju samostalnu, nezavisnu državu BiH njen velikovećinski dio populacije neće, tu

činjenicu, opet iz svojih razloga, ne prihvaća globalno europsko i svjetsko društvenopolitičko

okruženje, prosto imperativno tražeći, od druge polovice 90-ih godina, političkim i

ekonomskim mjerama, presudnu promjenu, preokret u pomenutoj populaciji, njen

definitivni zaokret u pravcu voljnog usvajanja bosanskohercegovačke države kao svoje, svoje

vlastite. Da li to okruženje, u pomenutim naporima, postupa optimalno ili ne, posebno je

pitanje. Nakon nametnutog za BiH opšteg mirovnog ugovora ne nudi se uvjerljivi dokaz o

uspješnosti te politike. Historijski je provjereno da se nesamjerivo teže i sporije od politike

mijenja svijest, kako individualna, tako i kolektivna, pa valja, u datim okolnostima vrlo

sporog i postepenog društvenog uranjanja demokratskih vrijednosti i procedura, strpljivo

čekati da proces sazrijevanja te svijesti konačno proizvede velikovećinski (kognitivni i

afektivni) konsenzus u bosanskoj populaciji o potrebi identifikacije sa svojom državom,

jedinom koja im zapravo to može biti i jedinom koja im je na volju, sa državom BiH. Sam

proces prepliće se aspekte političke socijalizacije i participacije proizvodeći građansku

 

političku kulturu u vidu savremenog evropskog poimanja. Konkretna putanja tog procesa

ispoljava se nastajanjem bosanske nacije. Bosanska nacija može se, stoga, označiti kao

političko-kulturni produkt u samoosviješÄ‡enom razvoju bosanskohercegovačke populacije iz

statusa nedržavotvornog narodnog entiteta u status državotvornog subjekta.

Kompliciranost bosanskog puta je, pri tome, obilježena unutarnjim razilaženjima po,

dijelom, politički nametnutom kriteriju interesa triju bosanskih konstitutivnih etnoentiteta,

dijelom kao prirodna poslijedica stanja faktičkih etnorazlika. Oba slučaja, oba ponaosob

i oba zajedno, neodvojivi su od (civilnog) procesa nastajanja bosanske nacije. Većinsko

populacijsko subjektiviziranje bosanske države odnosno nastajanje i dozrijevanje bosanske

nacije jeste i biće uslovljeno sistematskim stvaranjem, održavanjem i reprodukcijom

opštedruštvenih okolnosti za jednakopravan status i jednakovrijedan tretman sva tri

bosanska konstitutivna etnoentiteta: Bošnjaka, bosanskih Srba , bosanskih Hrvata.

Pretpostavka nastanka bosanske nacije je perspektive zemlje BiH i njenih ljudi. Osnovni

princip održavanja BiH je u sljedećem što je politički jači jedan narod u BiH to je slabija BiH,

koja može biti stabilna i jaka ukoliko u praksi uspješnije obuzdava i savladava sopstvene

nacionalizme. BiH je utoliko jača ukoliko su njeni nacionalizmi slabiji.

 

Treba pokazati da je bosanskohercegovačka raznolikost moguća, treba podržati

najznačajnije pojedince u zagovaranju te moguće Bosne i Hercegovine

 

U BiH je laž postala bitan sadržaj kolektivnih i individualnih psihologija. Laž je odbrambena

perspektiva, najefikasniji način postizanja neprincipijelnih ciljeva. U matici i dijaspori postaje

jednostavno do apsurdnih razmjera o ljudima lagati, govoriti o njihovom radu bez ikavog

utemeljenja, bez pozvanosti. Ti neobranjivi položaji lupeža, branitelja zločina, ne mogu se

braniti istinom, pravdom. Oni se mogu braniti jedino lažima i pokazivanjem prstom na krivu

stranu. Sređivanje prilika u BiH pretpostavlja pravdu. Pravda je pokazivanje i govorenje

istine. Pokazivanje i govorenje istine u BiH ugrožava izravne i neizravne sadržaje tog društva,

uvažavanje ljudskog dostojanstva u njoj.

Suštinsko pitanjima za BiH je zašto nema javnog dijaloga niti svijesti o tome u kakvoj agoniji

se trenutno BiH nalazi. To ukazuje na nepostojanje bh. politike, bilo kakve strategije i cilja

koji bi BiH izveli iz takve situacije.

U BiH nema suprotstavljanja mišljenja, ima oblagivanje, ima izljeve mržnje, straha. Ako se

upustite u dijalog s takvom vrstom ponašanja, vi ga zapravo podržavate i dajete mu značaj.

Odgovor na takvo ponašanje, po mom mišljenju, treba biti zalaganje za otvoreni dijalog,

iznošenje mišljenja, stavova, sa ciljem da se pomogne mijenjanju znanja. Nema definitivnih

znanja ni o čemu. Sve što znate u bilo kojoj oblasti, morate javno iznijeti i to je podložno

procedurama racionalnog ispitivanja. Znači, drugi koji to preispituje bitan je preduvjet za vaš

opstanak u tom procesu. ÄŒim isključite drugoga iz tog procesa, a vi više ne možete mijenjati

svoje znanje, vaše znanje postaje dogma koja je uvijek izvor nasilja prema drugom. Baviti

se ljudskim slabostima iz kojih proističu laganja, te vrste strasti, izmišljanje i tako dalje, jest

spriječiti samog sebe u tome što radite svakodnevno. Ozbiljan dijalog, rasprava, žestoki javni

diskurs nedostaje u matici i dijaspori.

U nedostatku dijaloga i na njemu zasnovane bh poltike sve se više uobličavao mehanički

sklop triju etnonacionalizama, podržavan pripremom, a potom vođenjem agresije na

BiH izvana, pri čemu se računalo na bosanskohercegovačku pometenost i različite oblike

kolaboracije iznutra. Tada je postignut politički destruktivni konsenzus među oligarhijama u

 

BiH o rješenju koje je značilo mehaničku podjelu, teritorijalizaciju etnonacionalnih ideologija.

Potrebno je u javnom prostoru BiH odlučno svjedočiti, pokazivati da bosanskohercegovačko

društvo ne samo da je moguće nego da je njegova revitalizacija na temelju povjerenja meÄ‘u

njegovim različitostima zapravo jedini zbiljni i održivi interes svih bosanskohercegovačkih

ljudi. Gotovo dva stoljeća u BiH su prošla u razvijanju antibosanskih ideologija, prijelaz od

tradicijskih oblika društva prema modernom izvršen je naglo, bez artikuliranja u čemu su

posebnosti tog sadržaja, bez artikuliranja bosanske historije, međureligijskih komunikacija,

refleksija na sekularizam, liberalne demokratije, nacionalizama i religije. Navedeno

artikuliranje trebalo bi ići u susret toleranciji, demokratiji i mogućnostima istinskog

religijskog predanja koje nije isključivo nego postaje motiv za razumijevanje ideje Bosne i

bosanskog duha, na znanstvenim temeljima tražiti odgovore na nedostajuća pitanja o BiH.

U nedostatku debata o ključnim pitanjima bh društva i njegove budućnosti, došli se u

situaciju da se bh društvo razlaže na dva pola. Prvi sačinjava skupina bolesnih, prestrašenih

ljudi, obuzetih mržnjom koji iz te perspektive pokušavaju definirati pojave u tom društvu. To

se svodi na to da oni prstom pokazuju na pojedince i skupine nudeći jedino sebe za njihovo

određivanje. Druga strana je presuđivanje iz perspektive međunarodne zajednice koja sama

i radi sebe taj bosanskohercegovački nered, malignost ne može prihvatiti. lzmeđu ta dva

pola imate neku vrstu ravnoteže i nemate nikakvu jasnu ponudu izlaska iz tog labirinta.

Izlazak iz tog labirinta bi podrazumijevao da u BiH postoji prvi preduvjet dekonstrukcije u

politici, kulturi, organizirana intelektualna snaga s jasnim pogledom na svijet, s političkim

pragmatizmom, snaga koja je duboko svjesna da nikakvo rješenje nije moguće iz geta. Danas

u BiH su prešutno prihvaćene egzistencije etnonacionalih geta. Znači, prvi faktor je ustvari

pokretanje gradnje znanja kojim bi se utjecalo na stavove i ponašanja koja svi osjećamo

kao neprihvatljive. A to podrazumijeva da se bh. pitanje vidi ključno i kao regionalno i

kao evropsko pitanje. To ne znači relativiziranje bh. ukupnosti, to zapravo znači njeno

afirmiranje.

U BiH imamo savez koji ide od međunarodnih nezakonitih mreža, stjecanja novca, utjecaja,

koji su u savezu sa državnim sustavima koji su se raspali na Istoku, s dijelovima mafijaških

kriminalnih mjera, kriminalnih sadržaja, ta vrsta saveza u kojima je rat protiv BiH privlačan

i podržavajući okvir je zapravo uspostavio i razvio pojedince i skupine s političkom i

materijalnom moći koja se ne može zakonito opravdati. Svako konsolidiranje, razvijanje

vlasti osjeća se kao ugroženost u tim nezakonito stečenim statusima. Iz tih perspektiva, te

vrste nezakonito stečene i održavane moći, potrebni su savezi s pseudointelektualcima,

pseudoreligijskim tribunima koji će stvarati privid neprijatelja na drugoj strani, a zapravo

ključno pitanje bh. društva jest etabliranost mafijaških skupina.

Bh. politika i bh poltička platforma danas ne postoji, ne postoji društvena kritika. Danas je

bh. politika tek mehanički zbir triju tendencija koje su u svome izvoru i sadržaju međusobno

suprotstavljene. Iako među njima postoje razlike, tri etnonacionalne pseudopolitičke

ideologije smatraju da teritorijaliziranje njihovog političkog interesa jest ono bez čega one

ne mogu opstati. Svi oblici sređivanja političkih prilika u BiH nailaze na prikriveni otpor triju

etnonacionalnih ideologija. Današnja raspodjela vlasti u BiH koja je izravna posljedica rata

protiv BiH, koja je uspostavljena danas kao ustavni poredak, neosporno ne može biti osnova

za dosezanje budućnosti u kojoj bi država bila kompatibilna s evropskim mjerilima.

 

Buducnost BiH u velikoj meri ce zavisiti od njenog odnosa prema svojoj dijaspori

 

Buducnost BiH u velikoj meri ce zavisiti od njenog odnosa prema svojoj dijaspori

U historiji svjeta ima vise primjera o odnosima izmedju matice i dijaspore: klasicna Grcka

i njene mnogobrojne trgovacke kolonije od Zakavkazja do Atlantika; slican je primjer

Fenicana; noviji primer je britansko kolonijalno carstvo. Ali, mozda najbolji primjer

uzajamnog odnosa matice i dijaspore daje Kina. Za razliku od ostalih navedenih primjera, u

ovom slucaju matica je ogromna, vise nego jedna ogromna drzava, potkontinent. Ali, bez

obzira koji rezim vlada u toj zemlji, odnos Kineza sa svojim sugradjanima u raznim zemljama

je kooperativan. Ni komunisticki rezim savremene Kine nije uspio da raskine sve odnose

kontinenta sa sunarodnicima u inostranstvu.

Medjutim, zemlje Istocne Evrope, koje su poslije Drugog svjetskog rata dosle pod

komunisticku dominaciju, isle su drugim smjerom, pravcem prekida odnosa matice

sa dijasporom, iz patoloskog straha od spoljnjeg neprijatelja. Taj strah je utemeljen u

Staljinovoj bolesnoj provincijalnoj prirodi, koju je on uspio da pretoci u politicki princip.

Zemlje Istocne Evrope su nakon Drugog svjetskog rata isle putem zatvorenosti i straha od

svega sto se desava van matice. Time su se lisile, kako intelektualnih, tako i finansijskih

kapaciteta i resursa svojih sugradjana van zemlje matice i krenule putem zatvorene i

centralizovane privrede koja je dozivjela, krajem osamdesetih godina dvadesetog vjeka,

definitivan krah. Bilo je izvjesnih razlika, od zemlje do zemlje. Poljska i ruska intelektualna

emigracija imale su odlicne knjizevne i politicke revije u Parizu, u kojima su saradjivali

intelektualci iz maticne zemlje sa onima u svjetu. Zemlja koja je najdokrtinarnije zivjela u

zatvorenosti, intelektualnoj i ekonomskoj, a o politickoj da i ne govorimo, je, danas vec bivsa

Jugoslavija, uprkos tome sto su granice bile otvorene i ljudi smjeli da putuju.

Kako rjesava Izrael svoj odnos prema dijaspori?

Nakon stvaranja drzave Izrael, Ben Gurion je jednom rekao da svi Jevreji svjeta, sem

americkih, treba da se presele u Izrael, sada, kada imaju svoju staru-novu obnovljenu

domovinu! Americkim Jevrejima treba dati izraelske pasose, ako ih zele, ali neka ostanu da

zive i rade tamo gde jesu, da bi pomogli svojoj matici, pre svega, intelektualnim uslugama i

finansijsko-filantropskom podrskom. Aba Eban, proslavljeni ambasador i ministar spoljnih

poslova Izraela, niz godina je, na primjer, predstavljao svoju zemlju sa juznoafrickim

pasosem.

Ben Gurionova ideja je bila vidovita. Bez podrske americkih Jevreja, drzava Izrael tesko bi

opstala. Preseljenjem nekoliko miliona americkih Jevreja u Izrael, ova drzava ne bi dobila

onu podrsku kroz ogromne investicije i donacije koje pristizu iz Sjedinjenih Americkih

Drzava. Medjutim, iako taj odnos funkcionise, on nije bez problema. O tome pise njujorski

pisac i novinar Anne Roiphe u Jerusalem Report. Vise je Jevreja preslo iz Misira preko

Crvenog mora nego sto danasnji americki Jevreji prelaze iz Egipta u posjetu Izraelu. Nasuprot

uobicajenom vjerovanju, velika vecina americkih Jevreja se malo interesuju za Izrael, u

turistickom i bilo kakvom drugom smislu. Cionisticki zar, kaze americki pisac, odrzava se

danas na slaboj vatri. Mnoge Jevreje u Americi jos uvjek zbunjuju razlicite rasprave o tome

da li je jevrejstvo religija ili nacionalnost. Vecinu religija ne zanima. Opadanje interesovanja

americkih Jevreja za Izrael, opasno bi ugrozilo politicku i ekonomsku stabilnost jevrejske

drzave. I zato izraelski politicari svih boja u jednoj stvari vode zajednicku borbu, mada

razlicitim metodama: borbu za izgradnju sto efikasnijeg mostobrana izmedju Sjedinjenih

Americkih Drzava i ostalog jevrejstva u dijaspori, i Izraela. Temelj tog mostobrana je

hebrejski jezik i jevrejska tradicija. Nije vazno da li je Jevrejin ortodoksno, konzervativno,

reformisticki ili ateisticki opredeljen.

Vazno je da je zainteresovan za svoju maticu. I zato nicu sirom sveta toliko jevrejskih

 

zabavista i skola, gde se slave praznici i odrzavaju kursevi hebrejskog jezika. To je garancija

opstanka ove zemlje.

U naucnim ustanovama sirom dijaspore radi, na raznim nivoima, vise hiljada, vrlo

obrazovanih gradjana BiH, iz nekoliko generacija. Takav intelektualni potencijal je zauvjek

izgubljen za maticu, ako BiH i nadalje bude imala fobiju od nepoznatog i stranog!

Izraelska veza sa dijasporom je mnogostruka. Veze su privatne, partijske, religijske, staleske,

ekonomske, i drzavne. Velike finansijske korporacije kao Leman Braders su decenijama

prisutne u ovoj zemlji. To vazi i za velike svjetske proizvodjace, narocito iz oblasti visoke

tehnologije. Useljenjem milion Jevreja iz bivseg Sovjetskog Saveza desilo se upravo suprotno

od onoga sto su nameravali organizatori. Umesto jeftine radne snage koja ce zamjeniti

arapsku, dobili su visokoobrazovani potencijal koji se vrlo brzo transformisao u finansijski.

Bivsi Sovjetski Savez je bogata livada izraelskog finansijskog suficita.

Medjutim, ono sto je izvjesno i najpoznatije su zvanicni tokovi i veze izmedju Izraela i

njegove dijaspore.

Postoje u svjetu tri centra moci zvanicnog jevrejstva: izraelska vlada, Jevrejska Agencija

(Sohnut) i Svetski Jevrejski Kongres (WJC). Izraelska vlada radi svoj posao kao sve vlade.

Jevrejska Agencija je ustanova koja je nastala u mandatornom periodu i obavljala funkciju

vlade buduce jevrejske drzave. Danas je ona birokratska ustanova koja se brine o useljenju

Jevreja iz dijaspore u Izrael. Svjetski Jevrejski Kongres je najmocnija organizacija Jevreja u

dijaspori. Uzajamno djelovanje ovih tjela funkcionise kao interaktivni organizam jevrejstva.

Na njemu pociva Izrael i celokupno jevrejstvo, koje broji vise od trinaest miliona ljudi.

I tu lezi moc.

 

BiH nema domacina

 

Bosna i Hercegovina je lijepa i gotovo jedinstvena zemlja na globusu, ali nema trijeznog

domaćina koji bi o njoj brinuo onako kako to prilici njenoj milenijskoj povijesti

Njeno svekoliko rodoslovlje, povijesno, kulturno, civilizacijsko, zemljovidno nacionalno

i ino neusporedivo je i neponovljivo, ali njeno političko potomstvo današnjice je odveć

kratkog pamćenja i o tom njenom rodoslovlju ne zna ili neće da zna što, zacijelo, treba

znati. Bosna je europska zemlja, a bila je to i onda kada je ostatak europskog kontinenta

grcao u stravičnom barbarizmu i svjedočio razdoblja vlastite povijesti koja su iznevjerila

autentične vrijednosti današnje Europe, ali to joj danas ne znači mnogo, jer Bosna je u očima

najmoćnijih centara političke moći na Zapadu, baš onih koji su od odsudne važnosti za njen

sutrašnji ulazak u EU, još „muslimanska zemlja" na Balkanu. Šta takva vrsta etiketiranja

znači za jednu zemlju smještenu u ovakav povijesni, kulturni, politički, zemljovidni, pa ako

hoćete i religijski kontekst, vidjeli smo i doživjeli na vlastitoj koži tokom netom minule

krvave agresije, a posebice u političkom stavu i odnosu koji su rečeni centri političke moći na

Zapadu imali prema ovoj nesretnoj zemlji koja je, tokom agresije, grcala i davila se u vlastitoj

krvi.

Umjesto da to bude pokazatelj neusporediva bogatstva ove male europske zemlje koja,

poput muslimanske Španije nekoć, ostatku svijeta pokazuje kako se istinskim vrijednostima

kojim raspolaže suvremena civilizacija može bitno uzdići sa razine multikulturalnosti kao

najvišeg stanja duha koje je dosegnuo moderni čovjek na razinu civilizacijskog na kojoj

se pitanje dijaloga, tolerancije, multikulturalnosti i suživota podrazumijeva i živi ne kao

nametnuti projekt već kao sami božanski nalog pretočen u živu praksu svakodnevnice, za

 

najmoćnije u Zapadnoj Europi je to znak njenog prokletstva i osude. Ništa joj ne koristi

ni sasvim bjelodana činjenica da taj živući muslimanski duh u njoj je zaodjenut odorom

europske kulture i da je utisnut u razumnu ilovaču europskog tla.

Ali, nije to jedino "prokletstvo" ove zemlje. U svojoj milenijskoj povijesti Bosna je u svoja

njedra ugnijezdila narode različitih religijskih tradicija, no to joj previše ne pomaže, jer

najmanje polovina njenog današnjeg populusa, koji je u potpunu pometnju doveden

neizlječivom paranojom svojih političkih predstavnika, ne prihvaća je kao svoju domovinu.

Samo u ovoj zemlji je moguće da pojedinci iz njenog političkog establišmenta otvoreno i

javno govore i rade na njenom nestajanju, a pravosudni organi to ravnodušno gledaju kao

da se to tiče neke zemlje na nekom trećem kontinenta U svakoj zemlji čije državotvorne

institucije drže do sebe, i sama pomisao na takovrsno govorenje i djelovanje protiv vlastite

države sasijeca se u korijenu, uključujući i zemlje EU, kamo Bosna želi ići. Kako će, onda, ova

zemlja poslati dio EU? Jedna stvar mora hiti sasvim jasna: ili ovu zemlju svjesno zamajavaju

iz EU pričom o njenoj europskoj budućnosti, kao i Tursku, ili ova zemlja i njene institucije,

koji se uzdaju u europsku budućnost Bosne, moraju ozbiljnije tretirati svoje neposlušne

graÄ‘ane, pa bili oni i na samom vrhu ovdašnje političke piramide.

Bosna i Hercegovina je, kao nijedna zemlja u svijetu, teorijski motreći, istinska oaza

meÄ‘ureligijskih dijaloških susreta. Štaviše, ona raspolaže institucijom MeÄ‘ureligijskog vijeća

koje djeluje pod međunarodnim pokroviteljstvom, ali ova, i politička i religijska, i istodobno,

ni religijska ni politička institucija ništa bitno ne znači za ovu zemlja za njene unutarnje niti

za njene meÄ‘unarodne odnose. Stoga nije ni čudo što sve to skupa nimalo Bosni ne pomaže

da uvjeri Vatikan, to važno središte kršÄ‡anstva u Europi, kako će Europa biti osiromašena i

iznevjerena bude li autoritet Pape i dalje insistirao na vraćanju ovog kontinenta kršÄ‡anskim

korijenima i vrijednostima, i samo njima, u protivnom, ovaj kontinent će biti lišen bilo kakvih

kulturnih i civilizacijskih korijena.

Ovaj zahtjev Vatikana, inače, uz onaj konstrukt da je Bosna "muslimanska zemlja" i uz

aktualnu političku činjenicu da je ne prihvaća, kao državu ili kao domovinu, skoro polovina

njenog populusa, jeste treća nesmiljena stranica trougla prokletstva unutar kojeg je

zarobljena ova zemlja i oni koji je vole. Pomjeranje trougla prokletstva sa jedne na drugu

ravan, sa povijesne na znanstvenu, sa znanstvene na kulturološku, sa kulturološke na

civilizacijsku i sa civilizacijske na političku otkriće nam sasvim nove stranice tog trougla

prokletstva koji titra nad zemljom Bosnom. Kako je uopće moguće tražiti tapiju na europsku

povijesti, pa makar taj zahtjev dolazio i iz Vatikana, ako od dva milenija kršÄ‡anske prisutnosti

na europskom tlu cijeli jedan milenij otpada na prisustvo autohtonih europskih muslimana

na Pirinejskom poluotoku? Zar ta činjenica dostatno ne relativizira takav jedan zahtjev

i zar nije anahrono u dvadesetprvom stoljeću postavljati zahtjeve koji su karakterizirali

srednjovjekovlje, to davno minulo vrijeme?

Kako prevladati ove, za sada, neprobojne stranice pomenutog trougla prokletstva? Ko

su temeljni autoriteti i relevantni činioci ove zemlje koji je mogu predstaviti svijetu kao

normalnu državu, uvesti je u zajednicu zemalja EU, a prije toga vjerodostojno uvjeriti sve

njene narode, ili sve njene građane da je ona jedina njihova domovina koja im daje tlo pod

nogama?

Da li su to njeni aktualni politički autoriteti? Nažalost, nisu i ovakvi kakvi su oni to ni do

kraja ovog kozmičkog dana ne mogu biti. Oni su politički nesposobni, kulturno nepismeni,

civilizacijski neuljudni, moralno zapušteni, gramzivi, nezajažljivi i temeljito nerodoljubivi.

Što je nesreća ove zemlje i njenih podanika veća, njima je sve bolje. Stoga, zašto bi oni bili

zainteresirani da ova zemlja preraste u viši kvalitet u svakom segmentu života, jer barem

 

toliko znaju da taj viši kvalitet će njih pomesti i definitivno skloniti sa političke scene. Koji to

čovjek dobrovoljno prihvaća svoje umiranje, pa makar bila riječ i o političkom umiranju?

Možda su to njeni religijski autoriteti? Bosna je zemlja koja podsjeća na iskonski sveti

zemljovid tzv. abrahamovskih/ibrahimovskih religijskih tradicija. Stoga njen glavni grad još

nazivaju "europskim Jeruzalemom". No, ni to joj previše ne pomaže u njenom svekolikom

uspravljanju. Njen je blagoslov činjenica da u njoj žive tri krunske abrahamovske religijske

tradicije koje imaju svoje religijske autoritete, ali su to, nažalost, samo formalni autoriteti,

ne i suštinski, kakav je slučaj i sa političkim autoritetima ove zemlje. U svojim javnim

obraćanjima, nerijetko i politički obojenim, religijski autoriteti ove zemlje, uglavnom, ne

govore usaglašenim jezikom, premalo čak jezikom vjere i, prečesto, jezikom nesnošljivosti.

Da na sebi nemaju prepoznatljivi religijski habit koji ih naviješta kao formalne autoritete

jedne od religijskih zajednica ovdje, teško biste ih uopće prepoznali kao duhovne pastire, jer

na njima, a gotovo bi se moglo kazati ni u njima ni traga od duhovnosti.

Da li su naši akademski autoriteti ti koji bi mogli pripomoći Bosni na njenom putu ka EU?

Po definiciji svoga posla, oni bi mogli biti od pomoći. Oni bi, prije svega, morali detaljno

ispričati u trijezne znanstvene, kulturne i političke uši Europe kakve i kolike vrijednosti

muslimanske autohtone, europske kulture i civilizacije su utkane u samo njeno kulturno

tkivo, kako bi Europa uopće bila sposobna staviti tačku na priču o svom kulturnom identitetu

koju pripovijeda više od pola stoljeća, ali je ne može ispričali do kraja. No, oni to ne mogu,

jer i sami naši akademski autoriteti, uz časne iznimke, jedva išta znaju o tim muslimanskim

vrijednostima u samome srcu europskog kulturnog identiteta. Oni su danas u ambijentu

potpunog odgojno-obrazovnog rasula i sustavne neuređen oso u svakom segmentu

akademskog života zaokupljeni sobom i, uglavnom, rastegnuti između jedne od dviju želja,

ili obiju istodobno: da ugode svojim mentorima u religijskim ili u političkim vrhovima ove

zemlje.

Na koga će se, onda, Bosna osloniti na svom europskom putu prema izvjesnijoj europskoj

budućnosti? Na svoje građane, u prvome redu, one građane kod kojih je izgrađena visoka

domoljubna svijest, kao i na one nepodmićene nevladine udruge ili građanske forume uz

uvijek dobrodošlu iskrenu i prijateljsku pomoć sa strane. U svojim združenim i istrajnim

nastojanjima oni bi morali biti prepoznatljiva snaga u društvu, snaga koja je sposobna,

kad god politički autoriteti ove zemlje ne rade kako treba, da dadne signal za građansku

neposlušnost, da alarmira pravosudne institucije ove zemlje da efikasnije i dosljednije rade,

ili da dotične političke aktere, koristeći sva raspoloživa demokratska sredstva, otjera prije

negoli bude prekasno za ovu zemlju.

 

Osnovni je problem Bosne i Hercegovine njeno nakaradno dejtonsko uređenje

 

Stratezi-tvorci-egzekutori Srpsko-hrvatskog pakta protiv Republike Bosne i Hercegovine

i njenih odanih građana, Bosanaca i Hercegovaca - među kojima, logično i očekivano,

ima najviše pripadnika bošnjačkog naroda jer je takav procent stanovništva, jer mu je to

matična država i jer su druga dva naroda uvelike mobilizirana u velikodržavne nacističke

projekte svojih matica – znali su da Srbi mogu Muslimane lagano privoljeti na ostanak u

nekoj novoj, trećoj Jugoslaviji, jer su u Komunističkoj partiji i u ostalim organizacijama, kao

i osobno, tokom desetljeća poslije Drugog svjetskog rata, Muslimani veoma posrbljeni,

pa su uvelike Srbima ¨jeli iz ruke¨ u svim domenima. Trebalo je samo da iz Beograda i

njegovih filijala, naročito u SR BiH, ¨Srbima svim i svuda¨ stigne nareÄ‘enje, ili barem uputa,

da Muslimane ne vrijeÄ‘aju, ne održavaju guslarske večeri, ne pišu knjige kao što su ¨Nož¨

 

Vuka Draškovića i velikosrpske tekstove u novinama, pa da Muslimani uz čak i nepovoljne

im uvjete, ostanu u Jugoslavenskoj federaciji. Ali, više je nego očigledno (i tada bilo) da

to strateški štab u Beogradu, a niti Zapad i njegov klijent Hrvatska, nisu željeli, nego su

djelovali ka uništenju Jugoslavenske federacije – i to pobuÄ‘ujući i manipulirajući srpski

nacional-šovinizam, na kojega su samo nakalemili hrvatski. Nije teško Srbe na mržnju protiv

ostalih naroda (Bošnjaka, Hrvata, Slovenaca, Albanaca), ali je tu mržnju ipak trebalo dovesti

do ključanja, isplanirati, ugovoriti, pripremiti i pokrenuti pokolj. U tome su glavnu ulogu

odigrali Slobodan Milošević i srpska intelektualna ¨krema¨ SANU, SPC, JNA, SDB, kojima se

pridružio Franjo Tuđman i njegov režim. I tako su Srbi načinili pakt sa Hrvatima protiv Bosne

i Hercegovine.

Osnovni je problem Bosne i Hercegovine njeno nakaradno dejtonsko uređenje kakvo ne

postoji nigdje na svijetu. Sporazumom u Daytonu legitimisana je i nagrađena politika etnički

čistih teritorija, posebno agresorsko – genocidni projekat Radovana Karadžića. Politička

klasa i dalje dobiva izbore na podlozi zapaljive nacionalističke retorike o ugroženosti

vlastitoga naroda i, što je najžalosnije od svega, ta je priča i dalje prijemčiva meÄ‘u biračima.

U Bosni i Hercegovini treba promijeniti ustav i urediti državu tako da bilo kojoj etničkoj grupi

bude onemogućeno preglasavanje ili majoriziranje drugih na cijeloj teritoriji države. To bi se

postiglo stvaranjem institucionalne jednakopravnosti, pariteta koji bi se uveo na nivou čitave

države i koji bi obuhvaćao sve nivoe vlasti, od kantonalne preko federalnih do državne. To bi

omogućilo da se svaki Srbin, Hrvat, Bošnjak ili pripadnik koje druge grupe osjeća zaštićeno

bez obzira u kojem dijelu zemlje živio.

Sve dok se to ne desi Bosna i Hercegovina će živjeti tužno vrijeme "nedovršenog rata" doba

u kome su urušene mnoge ljudske vrijednosti i povjerenje meÄ‘u ljudima.

 

Bosanskim umom danas gospodare drugi, oni koji su okupirali bosanski identitet

 

Bosanski identitet je kulturalna i historijska odrednica bosanske običajnosti, modela

egzistencije bosanskog bića, čija je suština u poštivanju, prihvatanju, priznavanju i

tolerisanju drugog i drugačijeg. Genocidna destrukcija i apsolutno nerazumijevanje svijeta

za vrijednosti bosanskog identiteta, doveli su do razaranja bosanskoga bića. U uslovima

snažne hrvatske i srpske otuđenosti od Bosne i bosanskoga, u uslovima depresivne

bošnjačke izgubljenosti u unutarnjim i vanjskim zavjerama, bosanski identitet sve više

nestaje, čime nestaje pripadnost bosanskome biču odnosno pripadnost jednoj posebnoj

kulturi zajedništva. Bosanskim umom danas gospodare drugi, oni koji su okupirali bosanski

identitet.

U uslovima otuđenosti bosanskog bića od bosanskog uma stvara se neprirodni jaz između

bošnjaštva i bosanstva, koji bi trebali biti u povezanosti. Bošnjačko ne negira bosansko,

samim tim što bez bosanskog nema ni bošnjačkog. Traumatizirane bošnjačke pameti

misle kako bi briga za bošnjačko ugrozila bosansko, jer bi se tako ojačale srpske i hrvatske

zasebnosti. Pogrešno! Srpske i hrvatske zasebnosti postoje neovisno od toga koliko Bošnjaci

bili bliski svojoj zasebnosti – koje svakako nema bez bosanstva.

Neprirodni jaz izmeÄ‘u bošnjaštva i bosanstva produkuje bošnjačku samomržnju, koja ima

dvostruko izvorište. Jedno, koje sistemski nastoji Bošnjacima nametnuti izmišljenu krivicu

i time opravdati počinjeni genocid. Druga je u nespremnosti Bošnjaka da razumiju kako

njihovo okruženje ne razumije toleranciju i plemenitost, već bošnjačku civiliziranost tumači

kao slabost. Bošnjaci ne mogu razumjeti zašto bivaju ubijani, kažnjavani, ponižavani, iako

 

nikome ne žele i ne čine zlo, pa se ova konfuzija, pod pritiskom zločinačke propagande,

vremenom pretvorila u osjećaj samoprezira i samomržnje, zbog čega zabrinjavajuća masa

Bošnjaka svoju vjersku i narodnu pripadnost vidi kao uzrok svih problema. Neko je trebao

bošnjačkom narodu objasniti da nije greška u nama, Bošnjacima, već u njima. Zato nam

trebaju bošnjačke nacionalne institucije, koje bi ukazale na nacionalne ciljeve, i koje bi

mobilizirale Bošnjake za djelovanje za kolektivno dobro. Mnogi Bošnjaci napuštaju svoj

identitet kako bi profitirali u novom sistemu vrijednosti. Srbi će ostati Srbi, Hrvati Hrvati, a

Bošnjaci će razmuslimaniti i razbošnjačiti bošnjački identitet.

Bošnjaci će postati narod bez domovine, ako se ne uozbilje i ako ne shvate da agresija na

njih i njihovu zemlju nije okončana 1995. godine, već se vodi nesmanjenom žestinom, samo

što danas nisu žrtve naši životi, već su žrtve naše duše. Bosna i Bošnjaci su kroz povijest

češÄ‡e živjeli izvan svojih suverenitetskih i nacionalnih atributa, nego što su bili svoji. Bosna

i Bošnjaci se danas nalaze na najnižoj tački opstojnosti, koju usložnjava nemanje svijesti

o stanju naroda i nemanje vizije o njegovim perspektivama. Bošnjaci nemaju adresu na

kojoj se mogu zanimati za svoju sadašnjost i budućnost, što znači da su Bošnjaci narod

obezglavljen, koji živi bez sistema, plana, svijesti o vremenu i prostoru, a logična posljedica

je odumiranje i nestajanje. Prijeka je potreba da Bošnjaci konačno dobiju nacionalnu

instituciju koja će sakupljati i rasporeÄ‘ivati bošnjačku energiju, kako to uostalom rade svi

evropski narodi, i koja će uspostaviti vrlinu davanja za narod, a ne uzimanja od naroda.

U dejtonskim lutanjima izgubljene su najvažnije vrijednosti odbranjene u ratu, a prva od

njih je patriotska svijest, o kojoj najmlaÄ‘e generacije ne znaju ništa, jer nemaju gdje učiti

o našoj Armiji, o našim žrtvama, o ljubavi prema domovini. Danas ima više velikosrpskog

i velikohrvatskog patriotizma u Bosni, nego što ima bosanskog meÄ‘u Bošnjacima, a uzrok

tome je bosnofobija dejtonskog sistema, koji je sav zadeveran getoiziranjem i sataniziranjem

Bošnjaka i vezivanjem ovdašnjih Srba za Srbiju i Hrvata za Hrvatsku. Bošnjaci su stjerani

u tjesnac, opsjednuti sumnjom u sebe, u Bosnu, u svoje žrtve. Bosna kakvu pamtimo

nestaje čak i na prostorima gdje su Bošnjaci u većini. Krajnji cilj dejtonskog genocidnog

projekta je da se Bosna, u svojim civilizacijskim atributima tolerancije i zajedništva, izbaci i

sa prostora na kojima su trenutno getoizirani Bošnjaci, a koji će se vremenom asimilirati u

razmuslimanjenu i razbošnjačenu skupinu, koja će za nekoliko decenija posve nestati.

To je ona Bosna bez Bošnjaka, ali, to su i oni Bošnjaci bez Bosne, koji se odroÄ‘avaju i od sebe

i od svoje zemlje, pod genocidnim pritiscima, pod kojima šutke prihvataju svoj kraj i svoj

nestanak. Naša je obaveza da se protiv ovog zla borimo kao što se civilizacija 20. Stoljeća

borila protiv Hitlerovog fašizma. Možda ne možemo povratiti ono što smo izgubili, ali, makar

možemo sačuvati čist obraz.

 

POGLEDI O BOSANSKOM JEZIKU

 

Bosnjaci su svoj maternji jezik - od najranijih spominjanja do danas - neuporedivo cesce

imenovali bosanskim, nego bosnjackim. Ili jos tacnije, bosnjacka nominacija maternjeg jezika

kod Bosnjaka je sporadicna I rijetka, a ne nalazi se ni u jednom od vaznijih svjedocanstava,

od Uskufijeva predgovora njegovom tursko-bosanskom rjecniku (1631.) do danas. Znaci,

cinjenica da su sami Bosnjaci mnogo cesce koristili "domovinski" nego "narodni" pridjev

usmjeravala ih je da konacan izbor padne na prvi i zato su se - prvom prigodom koja im

se ukazala za ovjeravanje ovog izbora (1991., prilikom popisa stanovnistva u tadasnjoj

Jugoslaviji) - listom izjasnili da govore bosanskim jezikom. Gotovo devet decenija ranije,

takav njihov izbor priznala je i austrougarska vlast uredbom kojom se - nakon uvodjenja

 

novog sluzbenog imena za jezik carskih podanika u Bosni I Hercegovini - Bosnjacima dopusta

da u autonomnoj vjerskoj i izdavackoj praksi mogu i dalje svoj jezik nazivati bosanskim,

cime je zapravo uvazen i ovjeren njihov izbor. Pokusaji da se Bosnjacima, umjesto historijski

potvrdjenog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bosnjacka nominacija

jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica prezivjelog a neprevladanog srpskog i

hrvatskog paternalizma i negiranja bosnjacke nacionalne samosvojnosti.

 

PRIJEDORSKI POGLEDI

 

Digni se iz pepela kao što put do sada, sad sa mirisom ljiljana ljubavi moja

 

Prijedor, Bosnia and Herzegovina - Zemljo mojih djedova, dok je tvojih sinova, ti ćeš biti

prkosna, slobodna i ponosna

Moj nasilni odlazak iz Prijedora je sinteza i metafora sudbibe istinskih prijedorčana, sada

razbacanih po čitavom svijetu u kome i dalje traže onaj svoj bivši Prijedor. Prijedor je za

mene mnogo više od grada. To je božanstvena darovanost raznovrsnosti osječaja, tuge,

nostalgije, snova, suživota, života. Prijedor je jedan zatvoreni i pažljivo sačuvan svijet,

koga ja ne dam da ga niko precrta, rašÄupa, poremeti. Prijedor je zapravo čitav moj svijet.

Prijedor je moj blagdan. U vremenu kada se moj Prijedor sunovratio sa svoga jedinog

mogučeg puta, puta priznavanja, poštovanja, prihvatanja, tolerisanja drugog i drugačijeg

u hendek zločina, mržnje, u hendek metropole terora, genocida, kulturocida, ekocida,

etnocida, elitocida, mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, silovanjima,

nasilnim protjerivanjima… Ja hoću da pamtim samo onaj Prijedor koji gaji toleranciju

držeći tako nadu i šansu za spas od prijeteće propasti ljudskih vrednota u zatvorenom

prijedorskom getu u kome caruje ksenofobija, moralna i ideološka degradacija. Patiće

prijedorski zločinci zbog nasilja nad prijedorskim uspomenama, patiće zbog dirigirane

manipulacije građanima, patiće zbog izostanka djetinstva rođenih ili tek onih koji trebaju

biti rođeni Prijedorčana. Učiće prijedorski zločinci u kolektivnu neurozu, u destrukciju,

ostaće na putu nacionalističke zombije. Ja sam prijedorčanin po rođenji i po vokaciji i zato ne

prestajem i neću nikada prestati tražiti svoj Prijedor, svoju Atlantidu, svoju Prijedor čaršiju,

svoj grad koji je nasilno zadavljen. Grado gradom čine ljudi. Prijedor za sada nije grad. Mogu

prijedorski zločinci uništiti duh Prijedora, prijedorčana, Bošnjaka, Bosanaca. Mogu zločinci

istjerati građane iz Prijedora da bi ga za sebe bez obzirno zadržali. Mogu se ti prijedorski

zločinci samo privremeno osječati gospodarem Prijedora, ali nikada neće uspjeti oteti moje

pravo na Prijedor. To što su se prijedorski zločinci uspavali u navodnoj svojoj pobjedi, živeći

u našem zajedničkom gradu, trajaće kratko. Jer zločin i mržnja kratko traju, a duh ljubavi

prema svome voljenom gradu traje vječno.

 

Svaki Bošnjak Prijedora je knjiga o ljudskom stradanju i paklu

 

Prema Udruženju Prijedorčanki “Izvor” ukupan broj do sada evidentiranih je 3,178 ubijenih

i nestalih u opštini Prijedor. Poznato je da je u Prijedoru postojala samo jedna srpska

civilna žrtva, a to je Jovan Radočaj koji je ubijen u Keratermu. Predrag Banović je priznao

ovo ubistvo zajedno sa još četiri druga. Uglavnom u Prijedoru su najvise stradali Bošnjaci

zatim Hrvati te značajan broj Albanaca I Roma koji su živjeli do rata u gradu. Od ukupne

 

cifre od 3,178 identifikovano je 1,905 ekshumiranih tijela. Za 1,273 lica se još uvijek traga,

a od ovog broja više od 200 neidentifikovani tijela se nalazi u hali na Sejkovaći kod Sanskog

Mosta. Dakle za ovih 200 stotine se pretpostavlja da su Prijedorčani, ali još uvijek nisu

identifikovani pa ih ne možemo smatrati da su zvanično pronađeni.

Prema “ Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava” koji

vodi prof. dr. Smail Cekic, gdje su kao izvor imali izjave stradalih i nestalih Prijedorčana, pa

pominju cifru od cak 20,000 ubijenih Prijedorčana. Taj podatak je iznio tim koji je zastupao

našu državu pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde u tužbi protiv Srbije.

 

Advokatska odbrana Srbije je predocila cifru od 1.000 ubijenih Prijedorčana

 

Prema “Istrazivačko dokumentarnom centru u Sarajevu” koji posjeduje popis žrtava za

Prijedor navodi da je više od 4.000 stradalih Prijedorčana, bošnjačkih i hrvatskih civila.

Razmjere zločina su takve da je 3.178 ubijenih dosada največi broj ubijenih po opštinama.

Veoma dobro znamo da su u opštini Srebrenica žrtve iz deset ili više opština s područja

Podrinja. Dakle svih tih ljudi koji su se u zbijegu sklonili u Srebrenicu da bi 1995 godine bili

odvojeni I pobijeni. Znaći po opštinama Prijedor ima najviše stradalih.

TakoÄ‘e držimo neslavni rekord po broju optuženih i osuÄ‘enih za ratne zločine. Ono što nas

Prijedorčane posebno pogađa je da držimo rekord na nivou Evrope. U Evropi je Prijedor

grad sa najviše živih ratnih zločinaca na slobodi. Za razliku od mjesta u Podrinju gdje su

dolazile jedinice iz Srbije, Crne Gore, ili drugih podrinjskih opština, u Prijedoru 99% zločinaca

su lokalni Srbi. Svi oni su uglavnom na slobodi i svi žive mirno u Prijedoru. Tek nedavno smo

imali učestalija hapšenja za ”Koričanske stijene” što nam daje nadu da će zločinci ipak biti

privedeni pred lice pravde.

Mi ne možemo oživjeti mrtve, ali možemo dati dostojanstvo i pravdu preživjelim. Ono

što kažemo danas nije usmjereno na prošlost, već na budućnost, i ne samo Prijedora,

već i Bosne i Hercegovine, Evrope i Svijeta. Dugujemo to, ne samo prijedorskim žrtvama i

preživjelim, već čovječanstvu uopšte. Poruka koja treba biti odaslana svim potencijalnim

počiniocima zločina u ime uvrnute ideologije mora biti kristalno jasna: Nemojte čak ni

razmišljati o tome, vaš teror se neće isplatiti. NagraÄ‘ivanje genocida bi moglo poslati

opasnu poruku širom svijeta, te bi sigurno ugrozilo šanse za stalni mir i stabilnost u Bosni i

Hercegovini i Svijetu. Potraživači pravde nisu neprijatelji mira. Oni su zaštitnici mira.

Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje,

nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo.

 

Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra

Prema podacima MKCK, 200.000 ljudi je ubijeno, od kojih 12.000 djece, do 50.000 žena je

silovano, i 2,2 miliona je protjerano iz svojih kuća. Ovo je bio dokazan genocid i sociocid.

Namjera počinioca ovog genocida je bila da zauvijek unište jedinstvenu multietničku kulturu

Bosne i Hercegovine kroz masovna ubistva, silovanja, mučenja, zvjerstva, protjerivanja i

pljačku. Bez obzira na to, branioci naše zemlje su se ponašali časno, što je dokazano kroz

oslobaņajuće presude ICTY za većinu vojnog rukovodstva Bosne i Hercegovine. Sve ovo

je kulminiralo u Srebrenici u julu 1995. godine. Meņunarodni sud pravde, u svojoj Presudi

od 26. februara 2007. godine, je odlučio da: Bosanski Srbi su osmislili i implementirali

plan da ubiju što je više moguće bosanskih muslimana vojne dobi koji su bili prisutni u

enklavi…, da su akti počinjeni u Srebrenici…počinjeni sa specifičnom namjerom da se dijelom

 

uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; te da su stoga ovo djela genocida,

počinjena od strane članova VRS-a u i oko Srebrenice od oko 13. jula 1995. godine.'

Srebrenica je kristalizirala istinu koja je shvaćena isuviše kasno od strane Ujedinjenih nacija

i svijeta uopšte: da je Bosna jednako bila moralna obaveza koliko i vojni konflikt. Tragedija

Srebrenice će nas zauvijek proganjati.

 

POGLEDI NA BOSANSKI GENOCID I NA AGRESIJU NA BIH

 

Agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, protjerivanje, uništenje i

progonstvo nekoga naroda, podizanje koncentracionih logora i logora u kojima se vrše

silovanja, jesu zločini uvijek i svuda, i u prošlosti, i u sadašnjosti, i u budućnosti.

Vama koji negirate genocid pobrojat čemo zločine genocida u Bosni i Hercegovini:

1. U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatočeničkih logora,

kao i logora u kojima su vršena silovanja. Ukupno je bilo zatečeno preko 200.000 civila.

2. Više hiljada zatočenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjaća,

Keraterm, Trnopolje, Luka Brčko, Sušica i Foća.

3. Sustavno su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i političke elite.

4. Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili na četiri kontinenta.

5. Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u

jednoj statisici. Među njima bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom

bijega i nakon njega.

6. Za vrijeme gotovo četvorogodišnje blokade pola miliona Bosanaca je izglaÄ‘ivano i

granatirano, a u značajnome broju i izgubilo živote u tzv. zaštičenim zonama UN-a (Tuzla,

Goražde, Srebrenica, Žepa, Cerska, Bihać).

7. U četverogodišnjem bombardiranju Sarajeva, šeste tzv. zaštičene zone UN-a, ubijeno je

11.000 ljudi, od toga 1.500 djece.

8. U mnogobrojnim opštinama i gradovima sjeverne, zapadne i istočne Bosne (Posavina,

područje Prijedora i Podrinje) počinjeni su masakri i masovna strijeljanja.

9. Sustavno je razoreno više stotina sela i gradskih četvrti.

10. Posve su uništena ili ostešena djela materijalne islamske kulture (meÄ‘u njima i 1189

džamija i medresa) te ogromni dio građevina katoličke kulture (oko 500 katoličkih crkava i

crkvenih objekata) .

11. Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih

žrtava.

12. 284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "živi štitovi".

13. Silovano je više od 20.000 Bošnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih.

14. Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.376 odrasla muškaraca i mladića iz grada

Srebrenice i zakopana u masovne grobnice.

 

POGLEDI NA PRESUDU MSP I NA DEJTONSKI SPORAZUM

 

Srbija negira ratne zločine i genocid, podržavanjem Dodika opstruira konsolidovanje BiH kao

države jer želi da sačuva svoj ratni plijen koji se zove Republika Srpska.

Politički i pravno presuda ICJ-a za dobrobit pravde, prava odnosno Bosne i Hercegovine

nije materjalizovana niti kapitalizovana. Srbija je po ovoj presudi morala izručiti Tribunalu

Ratka Mladića. Ona to nije uradila. Institucije RS policija i vojska koje su počinile genocid u

 

Srebrenici nisu sankcionirane. Iskreno se nadam da će suÄ‘enje Karadžiću i Perišiću otkriti

nove dokumente pomoću kojih možemo izršiti reviziju naše tužbe. Bilo bi užasno ako bi

se sudilo samo Radovanu Karadžiću a ne i njegovom djelu koje je nastalo genocidom.

Srebrenica je u najmanju ruku trebala biti izdvojena iz RS, ako ne u Dejtonu, a ono poslije

njega, posebno nakon presude ICJ-a. Tvorci Dejtonske Bosne i Hercegovine najviše krivi što

Srebrenica nakon učinjenog genocida nije izdvojena iz RS. Nakon presude ICJ-a Srebrenica

se mogla izdvojiti iz te genocidne tvorevine da su bh političari, posebno bošnjački bili

jedinstveni i da su to iskreno željeli.

BiH je de facto protektorat UN-a. Ima oktroisani ustav koga treba mijenjati. Dejtonski

sporazum i Dejtonski ustav postao je odbrana ratnog plijena koji se zove Republika Srpska.