LegalistiÄka ustavnopravna osnova za odbranu Republike BiH
Profesor Omer Ibrahimagić, u radu pod naslovom (8)“Savremeni ustavni položaj naroda u Bosni i Hercegovini”, kliniÄki precizno prati ustavnopravni razvoj definiranja odnosa izmeÄ‘u naroda BiH, Muslimana, Srba Hrvata i ostalih, od zasjedanja Zemaljskog antifašistiÄkog vijeća narodnog osloboÄ‘enja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), u Mrkonjić Gradu, 25.11.1943. pa dalje. MeÄ‘u ostalim tu profesor ukazuje na Amandman XVIII, iz 1972. godine, na Ustav SRBiH od 11.04.1963, gdje se, po prvi put u našoj ustavnopravnoj tradiciji, taj odnos ili to pitanje kako smo ga naprijed naznaÄili, definira kao odnos “naroda, narodnosti i etniÄkih graÄ‘ana, koji u njoj (BiH, op.a.) žive”. Ibrahimagić dalje podsjeća da se Amandmanima na Ustav iz 1974. godine, donesenim 31.7.1990, ide i korak dalje, pa se jednako tako po prvi put u našoj ustavno pravnoj tradiciji, u definiranju BiH i odnosa njenih naroda i narodnosti, javlja izraz “suverena država”, gdje se Amandmanom LX BiH definira kao “demokratska suverena država ravnopravnih graÄ‘ana, naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata, i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive”.
Dalje, Ibrahimagić ukazuje na jedan vrlo interesantan detalj, Äini se, svejedno, potpuno zaboravljeni ili (ne)svjesno gurnut u stranu skorim ubrzanjem politiÄke krize:
„Amandmanom LXX, taÄ. 10. prvi put u novijoj ustavnoj historiji Bosne i Hercegovine“, piše profesor, „obrazuje se Savjet za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. PredviÄ‘eno je bilo da se za Älanove Savjeta bira jednak broj poslanika iz reda pripadnika naroda Bosne i Hercegovine - Bošnjaka, Srba i Hrvata, kao i odgovarajući broj poslanika iz reda drugih naroda i narodnosti i drugih koji se nisu nacionalno odredili, a žive u Bosni i Hercegovini. Odluka se donosi saglasnošÄ‡u Älanova iz reda svih naroda i narodnosti. TakoÄ‘er je predviÄ‘eno da se dvotrećinskom većinom ukupnog broja poslanika u skupštini SRBiH donese zakon kojim će se regulirati sastav, djelokrug i naÄin rada Savjeta. Istim Amandmanom navedena su i pitanja koja će Savjet moći razmatrati: ravnopravnost jezika i pisma; organiziranje i djelovanje kulturnih ustanova i institucija koje imaju poseban znaÄaj za ispoljavanje i afirmaciju nacionalnih osobenosti pojedinih naroda i narodnosti i donošenje propisa kojima se osigurava ostvarivanje ustavnih odredbi kojima su izriÄito utvrÄ‘eni principi ravnopravnosti naroda i narodnosti. Ako najmanje 20 poslanika smatra da se predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine SRBiH narušava ravnopravnost naroda i narodnosti, prijedlog o kojem Skupština odluÄuje utvrÄ‘uje Savjet. Na prijedlog Savjeta, o pitanju od interesa za ostvarivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, Skupština SRBiH odluÄuje dvotrećinskom većinom ukupnog broja poslanika po posebnom postupku utvrÄ‘enom Poslovnikom Skupštine SRBiH. S obzirom na burne politiÄke dogaÄ‘aje koji su se dešavali 1991. godine, poslije provedenih izbora 18. novembra 1990. godine, kada su nacionalne stranke došle na vlast, niko nije pokrenuo pitanje obrazovanja navedenog savjeta, niti je donesen zakon“.
Iz prednjeg nalaza profesora Ibrahimagića je jasno da je postojala legalistiÄka ustavnopravna osnova za odbranu Republike BiH.