Naučna istraživanja

IZJAVA BIVSIH FUNKCIONERA RBiH

 

 

 

Pošto je na Bosnu i Hercegovinu otpocela agresija Srbije i Crne Gore odnosno Savezne Republike Jugoslavije i bivše JNA, Predsjedništvo je 8. aprila 1992. godine donijelo Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti, kojom je sastav Predsjedništva, u skladu s Ustavom BiH, proširen sa predsjednikom skupštine, vlade i komandantom Teritorijalne odbrane Republike. Tom odlukom Predsjedništvo je ovlašceno da u vrijeme neposredne ratne opasnosti može donositi uredbe sa zakonskom snagom, kao i odluke o izboru ili imenovanju i razrješenju, koje ce podnijeti na potvrdu Skupštini cim ona bude u mogucnosti da se sazove. Na istoj sjednici Predsjedništvo je promijenilo naziv Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine u novo ime države: "Republika Bosna i Hercegovina". Predsjedništvo je za citavo vrijeme agresije donosilo i druge uredbe sa zakonskom snagom, dok nije bio uspostavljen normalan rad Skupštine, ukidanjem neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja. S tim u vezi suspenzija Ustava Republike BiH, odnosno proglašavanje novog Ustava BIH nije mogla biti uradena bez verifikacije Skupštine R BiH u skladu sa precišcenim tekstom Ustava Republike R BiH (Službeni list R BiH broj 5 od 14.03.1993. godine, clan 209. tacka 5. stav 1. i 2). Umjesto sprovodjenja Ustavom utvrdjene procedure, tadašnji Ministar vanjskih poslova Muhamed Šacirbegovic je bez znanja Predsjedništva R BiH prihvatio ime Republika Srpska što je bio uslov od americke administracije za sazivanje Dejtonske mirovne konferencije. Tim cinom i kasnijom ratifikacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu je u suštini suspendovano ime države kao Republike BiH i njen Ustav, koje je zamjenio naziv Bosna i Hercegovina i novi ustav kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma (Aneks 4.). Ovaj Ustav je uspostavio administrativnu podijelu BiH na RS i F BiH. Medjutim, tadašnje predsjedništvo R BiH nikada nije ni razmatralo sadržaj pregovora koji ce se voditi u Dejtonu, niti je Skupština R BiH ovlastila bilo koga da suspenduje ingerencije ove državne institucije u pogledu verifikacije bilo kakvog sporazuma koji bi se postigao u Dejtonu. Potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma nije verifikovala niti jedna državna institucija Republike BiH. To je bila politicka odluka donesena pod pritiskom medjunarodne zajednice usmjerena ka završetku rata u BiH.

 

/…/

 

Mirovnim ugovorom se obezbjedjuje pravni okvir za uspostavu i funkcionisanje države BiH u smislu kontinuiteta Republike BiH koja ima medjunarodno priznanje OUN-a. Jedan od temeljnih principa na kojima je Dejtonski sporazum zasnovan je teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine po kljucu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv.kontakt grupa. Na taj nacin je Bosna i Hercegovina nastavila svoj život kao cjelovita suverena i nezavisna država, sa ocuvanim medjunarodno pravnim subjektivitetom u odnosima sa drugim državama i clanstvom u medjunarodnim organizacijama. Medjutim, sadašnje administrativne granice entiteta F BiH i RS su „fakticko stanje“ odnosno ratne linije fronta i kao takve se suprostavljaju historiji i tradiciji BiH društva i države. Na ovim temeljima se pod patronatom OHR-a kao institucije Visokog predstavnika u BiH, uspostavljene u svrhu provedbe Dejtonskog mirovnog ugovora, pokušava integrisati BH društvo. A to je zaista teško. Jer sa pogrešne osnove i krhkih temelja ne može se izgraditi cvrsta država. I upravo sve ove postdejtonske godine protekle su u konstantnom nadmetanju izmedju onih snaga koji su zagovarali bržu integraciju BH društva i države i onih koji su jacali entitetsku podjelu na štetu države. U tome su prednjacile vlasti Republike Srpske koji su vodili, a danas još žešce vode politiku kao igru u kojoj za njih nema dobitka ukoliko BiH ne izgubi. Stoga se može reci da su sadašnji stvarni gospodari politicke scene u BiH vlasti Republike Srpske. U Dejtonu su nagradjeni sa Republikom Srpskom koju je predhodno na tajnovit nacin prihvatio Muhamed Šacirbegovic 8. Septembra 1995. godine u Ženevi, te je time uspostavljen entitet RS na 49% teritorije BiH, koji preko entitetskog glasanja u Parlamentu BiH blokiraju svaki napredak i integraciju BiH države i društva.

 

/…/

 

S obzirom na tendencije koje vode ka destabilizaciji i disoluciji BiH na nacin da se cak i otvoreno zagovaraju nove Ustavne odredbe o mirnom razdruženju Republike Srpske od BiH, potpuno je opravdano isticati zahtjev za vracanjem Ustava Republike BiH. Posebno cijenimo napore grupe za vracanje u život Ustava R BiH, posebno sa akspekta neminovnosti otvaranja razgovora o donošenju novog Ustava BiH koji bi trebao rezultirati vracanjem naziva Republika BiH i svih pravnih normi u skladu sa tim politickim uredenjem.

 

S poštovanjem

 

Predsjednik Skupštine R BiH Miro Lazovic i

 

Clanovi Predsjedništva R BiH Stjepan Kljuic, prof. dr. Ivo Komšic i prof.dr. Nijaz Durakovic

 

 

Autori veoma jasno kazali najvazniju stvar za nelegalnost Aneksa 4 kao ustava BiH, a to je cinjenica da Aneks 4 nije usvojen u skladu sa propisanom procedurom promjene Ustava Repubkliek BiH.

 

Vijesti: