TokaÄa vrijeÄ‘a žrtava genocida koje leže u PotoÄarima
Na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za podruÄije bivše Jugoslavije u Hagu se dokazuje odgovornost Radovana Karadžića i Ratka Mladića za najveÄi zloÄin protiv ÄovjeÄnosti u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, zloÄin genocida u Srebrenici. Predsjednik IstraživaÄko-dokumentacionog centra Mirsad TokaÄa je izjavio da su na spisku PotoÄarskih žrtava 72 osobe koje su poginule u nekom drugom vremenu, a ne u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu u Srebrenici. Time TokaÄa po ko zna koji put, uvijek kada treba služiti zloÄincima u Hagu, direktno služi ovoga puta Karadžićevim zloÄinaÄkim lažima da u PotoÄarima leže izmišljene žrtve, te direktno ide u prilog negatorima zloÄina agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Koliko TokaÄa ima kredibiliteta, najbolje pokazuje Äinjenica da se protiv njega vodi istraga u Sarajevskom kantonalnom tužilaštvu zbog finansijskih malverzacija s donacijama. No, još više Äinjenica koja govori o njegovom radu jeste njegova saradnja sa medijskim establišmentom iz manjeg entiteta.
Dok Bošnjaci šute na sceni je klasiÄna politiÄka manipulacija žrtvama
Ćutanje i pasivnost Bošnjaka u istraživanju broja žrtava agresije i genocida je pobjeda zloÄina i zloÄinaca. Dok su Bošnjaci pasivni u oblasti istraživanja, zloÄinci su politiÄki vrlo aktivni i Äine nas žrtvama produženog zloÄina. Istina o zloÄinima agresije i genocida i pravda za žrtve tih zloÄina je potreba bez koje nema bošnjaÄke i bosanskohercegovaÄke budućnosti. Dok Bošnjaci šute na sceni je klasiÄna politiÄka manipulacija žrtvama.
Bošnjaci kao najveÄe žrtve agresije i genocida imaju narodni interes i obavezu da istraže i utvrde razmjere vlastitog stradanja. To je izuzetno složen i težak posao jer su zloÄinci i njihovi pomagaÄi u toku agresije i genocida preduzimali raznovrsne aktivnosti da se istina o tome što više prikrije, kako se nikada ne bi mogla utvrditi. To istraživanje mora biti, cjelovito, kompleksno i sveobuhvatno, te metodološki koncipirano i nauÄno utemeljeno, koje će podrazumijevati sve vrste gubitaka i precizno definisanje i oznaÄavanje njihovih kategorija.
IstraživaÄko-dokumentacioni centar ranije poznat kao Državna komisija za prikupljanje Äinjenica o ratnim zloÄinima, u nekoliko je navrata šokirao javnost prezentirajući dosad prikupljene podatke o broju stradalih u agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Prema nalazima IstraživaÄko-dokumentacionog centra u protekloj agresiji i genocidu je bilo mnogo manje žrtava nego što to pokazuju relevantna svijetska istraživanja.
"Statisticki podatak" IstraživaÄko-dokumentacionog centra o skoro duplo veÄem broju vojnika u odnosu na civilne žrtve nije prihvatljiv i ima za cilj promjenu ocjene o karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini. U suštini se radi o smanjenju broja civilnih, a poveÄanju broja vojnih žrtava, što indirektno podržava tvrdnju da se u Republici Bosni i Hercegovini radilo o graÄ‘anskom ratu, a ne o agresiji na nju i genocidu nad njenim graÄ‘anima. Time se, ujedno, nedopušteno minimiziraju razmjere agresije i genocida.
Nije taÄno da se genocid desio samo 1992
Takodje nije taÄno, kako to tvrdi IstraživaÄko-dokumentacioni centar "da se genocid desio samo 1992. ". Genocid nad Bošnjacima je, u skladu sa velikosrpskom i velikohrvatskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, vršen u kontinuitetu, sa manjim ili veÄim oscilacijama sve do kraja 1995, bez obzira na broj likvidiranih. Namjera da se Bošnjaci eksterminiraju sa svih okupiranih teritorija bila je od poÄetka i praktiÄno je provoÄ‘ena u toku cijelog rata. Izvršioci agresije i genocida smatrali su da će doći do legalizacije genocida kao politiÄke prakse, te su genocid kontinuirano vršili sve do 1995. godine.
Kao što je dobro poznato 18. decembra 1992. Generalna skupstina UN-a je usvojila posebnu rezoluciju o situaciji u Republici Bosni I Hercegovini i u kojoj se na više mjesta kaže da je izvršena agresija i koristi se termin genocid. Takodjer je MeÄ‘unarodni pravni sud u Hagu u dva navrata, aprila i septembra 1993, donio posebne, Privremene mjere u kojima se, izmeÄ‘u ostalog, tvrdi da u Republici Bosni i Hercegovini nije rijeÄ o graÄ‘anskom ratu, već o agresiji. MeÄ‘unarodni sud pravde je u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid presudio odgovornost manjeg entiteta za genocid. MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije je u više navrata u pojedinaÄnim presudamo govorio o genocidu u Republici Bosni I Hercegovini. TakoÄ‘e više nacionalnih sudova širom svijeta je presudilo o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini.
IstraživaÄko-dokumentacioni centar zanemarujući gore naznaÄene Äinjenice u potpunosti iskljuÄuje ukupne demografske gubitke stanovništva Republike Bosne i Hercegovine Äime reducira pojam stvarnih supstancijalnih gubitaka stanovništva.
KljuÄna pogreška IstraživaÄko-dokumentacionog centra je u tome što njegovi "statistiÄki podaci" nisu rezultat nauÄnog istraživanja, nego nekritiÄkog preuzimanja podataka iz razliÄitih izvora, koji su nepouzdani. Jednostranim pristupom pitanju žrtava u Republici Bosni i Hercegovini zamagljuje se suština i razmjera agresije i genocida.
Glavna istraživaÄka tehnika IstraživaÄko-dokumentacionog centra je popis imena smrtno stradalih i fotografije žrtava i grobnih mjesta. Time se ne poštuje nauÄna metodologija u izuÄavanju zloÄina genocida. Ne razlikuju se stvarne ljudske žrtve za vrijeme agresije i genocida na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ne razlikuju se kategorije vojnih i civilnih žrtava, u kategorizaciji vojnih žrtava ne razlikuju se poginuli, zarobljeni, ranjeni i nestali vojnici, u kategorizaciji civilnih žrtava ne razlikuju se ubijeni, ranjeni, zatoÄeni, prognani, izbjegli i nestali civili. Tako IstraživaÄko-dokumentacioni centar ne razumije definiciju zloÄina genocida onako kako je ona definisana Haškim i Ženevskim konvencijama i Konvencijom UN o spreÄavanju i kažnjavanju genocida iz 1949. godine. Zato se samo na osnovu popisa smrtno stradalih, koji se trenutno sastoji od 94.447 imena graÄ‘ana, ne može ni priblizno doći do približno realnih podataka o stvarnim žrtvama agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini.
Pokušava se izbiti glavni adut za obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za zloÄin genocida i ratnu odštetu
Pristup i metodologija istraživanja IstraživaÄko-dokumentacionog centra je upitna zbog umanjivanja broja žrtva zloÄina genocida koji je poÄinjen u Republici Bosni i Hercegovini 1992-1995 i prebacivanja civilnih žrtva u vojne, Äime se pokušava izbiti glavni adut za obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za zloÄin genocida i ratnu odstetu.
U presudi MeÄ‘unarodnog suda pravde iz februara 2007. godine navedeno da je Republika srpska odgovorna za genocid u rejonu Srebrenice 1995. godine. Danas, u svjetlu novih presuda MomÄilu Perišiću, kao i procesa protiv Karadžića i Mladića, iskrsavaju nove Äinjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid koji je zapoÄet u maju 1992. godine na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okonÄanje procesa agresije i genocida. MeÄ‘unarodni sud pravde 2007. godine, na osnovu infomacija koje je tada imao, donio odluku koja danas ne zadovoljava pravdu i istinu.
Podsjetimo da je najmanje dvostruko veÄa brojka žrtva agresije i genocida u odnosu na brojku IstraživaÄko-dokumentacionog centra, evidentirana od UN i brojnih meÄ‘unarodnih komisija koje su vodili istaknuti humanisti Tadeus Mazovjecki, Tilaman Cilh, Roj Gutman i posebno Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu na Äelu sa prof. Dr. Smailom ÄŒekićem.
Izbjegavanja jasnog preciziranja da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu, suverenu i meÄ‘unarodno priznatu državu, Älanicu UN izvršena agresija od strane jasno imenovanog agresora, a nad njenim graÄ‘anima zloÄin genocida, IstraživaÄko-dokumentacioni centar, namjerno izbjegava definiranje karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini, imenovanje agresora i izvršilaca zloÄina genocida koji nikada po meÄ‘unarodnom pravu ne zastarjeva.
Moto bošnjaÄke budućnosti je istina o zloÄinima i pravda za žrtve
U sukobu povijesti i istine, gdje Bošnjaci nemaju odgovor na mnoga pitanja svoje narodne egzistencije pa i na istraživanje u pogledu žrtava agresije i genocida, osim da ga osporavaju na naÄine da se nije moglo za tako kratko vrijeme to uraditi, da se nije imao nauÄni pristup itd., ponovo po ko zna koji put na javnu scenu stupa žalosna i niÄim opravdana bošnjaÄka šutnja, koja se u ovom sluÄaju ogleda u nepostojanju bilo kakve pomoći Institutu za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Emir Ramić