11. juli 2013.
Saopćenje za javnost Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom 18 godina od genocida u Srebrenici
Pravosnažne presude internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici su sasvim dovoljan materjalno-pravni razlog da se ukine entitet Republika srpska
1. Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zloÄina protiv države Bosne i Hercegovine i njezinih graÄ‘ana – dovršenje projekta „Äiste“srpske teritorije u Bosni i Hercegovini, na kraju dvadesetog vijeka u centru demokratske, slobodarske, ujedinjene Evrope
Prošlo je osamnaest godina od genocida u Srebrenici, mjesta straviÄnog zloÄina genocida i simbola stradanja Sarajeva, Mostara, Livna, Nevesinja, Prijedora, Višegrada, FoÄe, Goražda, Bijeljine, BrÄkog i drugih gradova u Bosni i Hercegovini, simbola stradanja svih nevinih ljudi u svijetu. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava agresorski, barbarski pohod ekspanzionistiÄkog režima koji je ognjem i maÄem pravio veliku Srbiju. Srebrenica je Ävorno mjesto mape i mreže zloÄina nad Bošnjacima. Šta su naša sjećanja danas, osamnaest godina nakon genocidnog dovršenja agresije na Bosnu i Hercegovinu? Entitet Republika srpska se pojavljuje kao „nagrada“ za agresiju. U brojnim gradovima Podrinja, prije agresije 1992. godine, Bošnjaci su bili većinsko stanovništvo. Gradovi FoÄa, Višegrad, Bratunac, Srebrenica, pa Rogatica i Vlasenica, danas su nažalost ostali bez Bošnjaka. Gdje su stotine hiljada Bošnjaka s prostora koji se danas zove entitet Republika srpska, kuda su nestali ti brojni ljudi, šta im se desilo. Ko je odgovorana što danas nema Bošnjaka u Banjoj Luci, ko ih je pobio i protjerao iz Prijedora; ko im je porušio Aladžu, Ferhadiju, Arnaudiju, Sinan pašinu, Aziziju, Atik, Turhan Emin begovu i stotine drugih džamija širom Bosne i Hercegovine? Ko ih je fiziÄki istrijeio i uništio svaki materijalni znak njihove culture, tradicije, duhovnosti? To se zove genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid. Kako je moguće da se na masovnim grobincama i ruševinama bošnjaÄkog naroda gradi entitet pod imenom Republika srpska.
Nacisti su željeli etniÄki Äistu NjemaÄku. Za postizanje tog cilja istrijebili su sve koji nisu bili dio njihovog naroda. Bosanski Srbi, u velikom broju, potaknuti velikosrpskom politikom iz Beograda shvatili su da je jedini naÄin da se stvori homogena, kompaktna i politiÄki uvezana teritorija, da se sprovede agresija i genocid na Republiku Bosnu i Hercegovinu, dakle, put zloÄina agresije i genocida kojim se ostvaruje pripremljeni plan. Već poÄetkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća ratni zloÄinac Ratko Mladić je znao da se projekt bosanskih Srba može završiti i ostvariti samo agresijom i genocidom. To nam kazuje da su agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu znali šta će se dogoditi da bi se ostvarilo „šest strateških ciljeva“ velikosrpskog ekspanzionizma.
Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini nije sluÄajan dogaÄ‘aj, on je rezultat višegodišnjeg velikosrpskog nastojanja da se Bosna i Hercegovina destabilizira i potÄini srpskom interesu. Destabiliziranje Bosne i Hercegovine posebno je vidljivo osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad se planski produciraju afere iz velikosrpskog komandnog mjesta u Beogradu. (Taj velikosrpski centar podrazumijeva Srpsku akademiju nauka i umjetnosti, Jugoslovensku armiju, Srpsku pravolsavnu crkvu i Udruženje književnika Srbije iz Francuske 7). Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zloÄina genocida nad državom Bosnom i Hercegovinom i njezinim graÄ‘anima – dovršenje projekta „Äiste“ srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Sasvim je jasno da se taj proces nije mogao sprovesti bez režima Slobodana Miloševića u Beogradu. I danas beogradska vlast vrlo uspješno svu odgovornost za genocid u Bosni i Hercegovini podmeće bosanskim Srbima koji su Dejtonski sporazum o miru pretvorili u sredstvo gušenja države Bosne i Hercegovine, gušenja otvorenog, slobodnog, civilnog društva kao rodnog mjesta bitnosti i bitisanja Ideje Bosne i Bosanskog duha, tog fenemenalnog susreta razliÄitosti za dobro jedinstva ljudskosti i civiliyacija na kojima se gradi savremeni svijet.
2. Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini ne tiÄe se samo Bošnjaka – on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti
Genocid nad Bošnajcima Srebrenice i Bosne i Hercegovine ne tiÄe se samo Bošnjaka – on je od kraja 20-og stoljeća sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti. Cjelokupnu dramu oko genocida treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje Ujedinjenih Nacija, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Konvencije o sprijeÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, Evropske Unije. Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini je rezultat velikosrpskog i velikohrvatskog zloÄina i internacionalne neodgovornosti za koju treba neko odgovarati.
Institut za istraživanje genocida, Kanada poziva da se ozbiljno pristupi pitanju genocida u Bosni i Hercegovini, njegovim uzrocima i posljedicama, a to podrazumijeva odgovornost cjelokupne politiÄke, kulturne i intelektualne javnosti, svih graÄ‘ana Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjersko i etniÄko odreÄ‘enje. Srebrenica nije „vanprostorni entitet“ – ona se nalazi u Bosni i Hercegovini u kojoj je napravljen genocid nad Bošnjacima. Na meÄ‘unarodnim skupovima se pominje genocid u Srebrenici, ali se ne veže za Bosnu i Hercegovinu – tako se stiÄe dojam da je to neko neodreÄ‘eno mjesto izvan bosanskohercegovaÄkog prostora. Neznanje, neodgovornost i nesposobnost pojedinaca i institucija predstavljaju osnovicu potkopavanja herojske odbrane države Bosne i Hercegovine i ponižavanja žrtava i svijedoka stradanja. Time se pomaže da agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu retroaktivno postane „graÄ‘anski rat“ u kojem su „svi ubijali“ i u kojem su „svi jednako krivi“.
3. Entitet Republika srpska se pokazuje kao Äuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid
Strateški cilj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, formiranje “jedinstvene srpske države”, rezultirao je meÄ‘unarodnim oružanim sukobom, agresijom na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i genocidom nad Bošnjacima, na Äijim osnovama je formirana Republika srpska, kao entitet u Bosni i Hercegovini, što, pored ostalog, potvrÄ‘uju relevantni rezultati dosadašnjih nauÄnih istraživanja i presude meÄ‘unarodnih i nacionalnih sudova, kao i istraživanja Vlade Republike Srpske (Komisija za istraživanje dogaÄ‘aja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine i istoimena Radna grupa).
Zbog ljudske i nauÄne istine, Institut za istraživanje genocida Kanada podsjeća javnost da entitet Republika srpska nije nastala kao izraz demokratske volje i politiÄkih prava njenih graÄ‘ana i naroda, iskazanih na referendumu 1992, poštujući slobode i ljudska prava, kao trajne vrijednosti savremenog demokratskog svijeta. Dakle, Republika srpska nije prirodna tvorevina, tvorevina nastala na postulatima demokratskih ideala, poštivanja ljudskih prava i uvažavanja sloboda graÄ‘ana i naroda.
Institucije entiteta Republika srpska, vojska i policija, prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu poÄinile su genocid nad Bošnjacima. Bošnjaci, Srbi i Hrvati u institucijama dejtonske vlasti moraju ispoštovati ovu Presudu, jer je ona (Presuda Internacionalnog suda pravde u Hagu iz februara 2007.) nadreÄ‘ena svim pravno-politiÄkim i paradržavnim formama djelovanja. Borba za državu Bosnu i Hercegovinu danas se vodi kroz poštivanje ove Presude, vladavinu zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se Älanica Ujedinjenih Nacija mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikosrpskog ekspanzionistiÄkog projekta koji proizilazi iz ekspanzionistiÄko-integralistiÄkog nacionalizma. U entitetu Republika srpska oÄuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politiÄki i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. Od 1995. do danas Bosna i Hercegovina je postala zatoÄenik entitetskog iredentistiÄkog i protivdržavnog djelovanja. Oni koji ne shvataju da je genocidna tvorevina Republika srpska ÄetniÄki antibosanski projekt trebaju odstupiti iz strukture vlasti koja se bori za državu Bosnu i Hercegovinu. Tu se ne radi o naivnosti i neznanju – rijeÄ je o bezobraznoj nedoraslosti polupismenih prevaranata. Tako se entitet Republika srpska pokazuje kao Äuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid.
Dejtonski projekt direktno dovodi u pitanje državu Bosnu i Hercegovinu i podmeće antibosanski Ustav (Anex IV). Misleći o Srebrenici, dakle, mislimo o Bosni i Hercegovini. To što smo zarobljeni u etnopolitiku ne znaÄi da ne postoji neka druga moguća forma politiÄkog djelovanja. BošnjaÄka politika i predstavnici politiÄkih stranaka koji se navodno brinu za interese bošnjaÄkog naroda, nisu pokazali doraslost u razumijevanju genocida koji je sproveden nad stanovnicima Srebrenice i Podrinja, odnosno Bosne i Hercegovine. Svojim neznanjem, prije svega, ali i još mnogim drugim sredstvima, bošnjaÄki politiÄari su dopustili da se na tlu Republike Bosne i Hercegovine instalira djelo genocida. To povlaÄi pitanje o odgovornosti koje više ne možemo skrivati pod tepih. Moramo, na kraju krajeva, poÄeti kritiÄki odgovorno promišljati politiÄki i znanstveni ćorsokak bošnjaÄkog politiÄkog predstavljanja u posljednjih dvadeset godina. Pored toga, pred nas dolazi i pitanje o tome zašto Bošnjaci ne poklanjaju neophodnu pažnju velikosrpskom programu etniÄkog ÄišÄ‡enja i genocida koji traje dva stoljeća i direktno se odnosi na Bošnjake kao svoj opsesivni objekt na prostorima današnje Srbije i Bosne i Hercegovine? Entitet Republika srpska je rezultat tog programa! Nije valjda da se tek sa Srebrenicom shvatilo da je genocid sredstvo za stvaranje Velike Srbije – etniÄki i vjerski „oÄišÄ‡ene“ od nesrpskog stanovništva?
4. Da li je moguće da djelo genocida ostane postojati na tlu države Bosne i Hercegovine?
Internacionalna zajednica mora odgovoriti na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju politiÄkih i kulturnih ciljeva? To je pitanje i za domaće politiÄare! Isto tako, pred svim prijateljima istine i pravde je pitanje, da li je Presuda (da je u Srebrenici kao vrhunac zloÄina u Bosni i Hercegovini tokom agresije 1992-1995. godine izvršen genocid od strane vojske i policije entiteta Republika srpska) dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Pravo pitanje je, takoÄ‘er, da li je moguće da djelo genocida ostane postojati na tlu države Bosne i Hercegovine? ZakljuÄenje mirovnog sporazuma u Dejtonu bilo apsolutno drugaÄije da je ranije ustanovljeno da je u Bosni i Hercegovini izvršen genocid od strane velikosrpskog agresora. Danas ponovo treba pokrenuti to pitanje u kontekstu priÄe o ustavnim promjenama, jer ne može se iz genocida izvlaÄiti pravo, beneficije, neupitne kategorije, tj. ne može se na osnovu genocida ostvarivati pravo na bilo šta. ZloÄinom genocida stvorila Republika srpska na tlu Bosne i Hercegovine i Institut za istraživanje genocida, Kanada zahtijeva se da se to zloÄinaÄko djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim i nacionalnim institucijama prava.
Institut za istraživanje genocida, Kanada još jednom istiće da ne smijemo genocid nad Bošnjacima u Srebrenici pretvoriti u „manifestacije obilježavanja genocida“, a ništa ne poduzimati na strani prava i pravde. Djelo genocida se mora sankcionirati idejno, po liÄnostima i faktiÄki po ustroju države Bosne i Hercegovine. Potrebno je poći od Rezolucije Vijeća sigurnosti broj 819 o Srebrenici i kasnije rezolucije o Goraždu i Žepi kao sigurnim zonama Ujedinjenih Nacija i Presude MeÄ‘unarodnog suda pravde u Hagu za genocid iz 2007.Mladićeva i Karadžićeva vojska uz podršku jedinica iz Srbije uništila je sigurnu zonu Srebrenica u julu 1995. godine i izvršila zloÄin koji je Presudom iz 2007. oznaÄen kao zloÄin genocida. U sigurnoj zoni Srebrenica 1995. bošnjaÄki narod je ostavljen zloÄincima bez ikakve zaštite i tako izdan od Ujedinjenih Nacija. Postao je, nažalost, žrtva najvećeg zloÄina poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. Za straviÄna stradanja Bošnjaka Srebrenice odgovorne su Ujedinjene Nacije i tadašnji predsjednik Buthros Buthros Ghalli, holandski bataljon, komandant UNPROFOR, ali i bosanskohercegovaÄki politiÄki establišment. ÄŒovjeÄanstvo, a posebno, Bošnjaci kao žrtve i svijedoci najveÄeg zloÄina poslije Holokausta, ne može dopustiti da djelo genocida sudjeluje u poslovima koje vode ljudi koji su još normalni. Punopravne presudame internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici je sasvim dovoljan materjalno-pravni razlog da se ukine Republika srpska.
5. BošnjaÄka kultura pamćenja još nije odreÄ‘ena bošnjaÄkom nacionalnom potrebom
U nemanju bošnjaÄke nacionalne strategije u kulturi pamćenja genocid u Srebrenici se svodi na jednom vjersko politiÄku manifestaciju. Time se iskrivljuje i prikriva sadržina genocida. Svi oni koji genocid u Srebrenici reduciraju na vjersko politiÄki Äin ne razumiju suštinu genocida niti suštinu kulture pamćenja genocida. Strategija bošnjaÄke kulture pamćenja podrazumijevalo ukljuÄenje akademskih i umjetniÄkih potencijala u nauÄno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se Bošnjaci saživjeli sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo bošnjaÄke žrtve se brani i jaÄa putem razvojne strategije bošnjaÄke kulture pamćenja od bošnjaÄke porodice, preko školskih, akademskih i kulturnih ustanova do društva u cjelini. BošnjaÄka kultura pamćenja nije u suprotnosti sa antifašistiÄkim tekovinama Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali jeste u suprotnosti sa dejtonskom Bosnom i Hercegovinom koja je zarobila tu ideju i taj duh. Genocid nad Bošnjacima gradi novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će Ideja Bosne i Bosanski duh ponovo imati svoju bitnost i bitisanost. Zato Bosna i Hercegovina mora iskoristiti svoje pravo i obnoviti tužbu protiv Srbije i Crne Gore za gencod. To je moralna obveza države Bosne i Hercegovine, kako zbog žrtava i raseljenih, tako i zbog sljedećih bosanskohercegovaÄkih generacija. MeÄ‘unarodni sud pravde je presudio da Republika srpska odgovorna za genocid u podruÄju Srebrenice 1995. godine. U sudskim postupcima koji su u toku pred MeÄ‘unarodnim kriviÄnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju iskrsle su nove Äinjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid poÄet 1992. godine na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okonÄanje procesa udruženog zloÄinaÄkog poduhvata protiv države Bosne i Hercegovine i njenih graÄ‘ana. BosanskohercegovaÄke generacije koje dolaze će se pitati zašto nismo ništa poduzeli kada smo oÄito bili žrtva i kada je cijeli svijet vidio što se agresiju i genocid u Bosni I Hercegovini. U ime žrtava i svijedoka agresije i genocida, u ime bdućnosti Bosne i Hercegovine i svih njenih graÄ‘ana pozivamo zastupnika tužbe prof. dr. Sakiba Softića da javno kaže da nije zadovoljan presudom, što je prvi korak u procesu obnove tužbe.
6. Država Bosna i Hercegovina će se graditi na moralnom, politiÄkom i kulturnom odnosu prema genocidu nad njenim graÄ‘anima
Još uvjek su na djelu zloÄini kontinuiranog, sistematskog i dosljednog prikrivanja, minimiziranja, relativiziranja i negiranja osvajaÄkog rata i zloÄina genocida, izjednaÄavanja žrtava genocida i izvršilaca genocida, te reduciranja zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava samo na ratne zloÄine i zloÄine na svim “stranama”, što je u suprotnosti sa faktiÄkim ÄinjeniÄnim stanjem i svim raspoloživim relevantnim i validnim dokumentima, nauÄnim Äinjenicama, empirijskim podacima, ljudskim i društvenim saznanjima, iskustvom i znanjem preživjelih žrtava genocida i nauÄnika - istraživaÄa.
Srebrenici mora biti data autonomnost, samoodreÄ‘enost, posebnost i specijalni status, ona ne može biti u sastavu ili pod vlašÄ‡u entiteta Äija je vojska i policija u njoj izvršila zloÄin genocida. Za Srebrenicu se mora osigurati status samostalne oblasti pod ingerencijama države Bosne i Hercegovine i Ujedinjenih Nacija. Omogućiti da oni koji su je ubijali vladaju njome je neviÄ‘eno, nemoralno, nehumano i ilegalno antibošnjaÄko, antibosansko, anticivilizacijsko djelovanje. Oni koji nisu svjesni toga nanose joj moralnu, pravnu, antropološku i kulturnu nepravdu, tj. dovršavaju njezino potpuno uništenje koje je zapoÄela vojska i policija današnjeg etniteta Republika srpska.
Institut za istraživanje genocida Kanada poziva ujedinjenu Evropu da u Srebrenici ne dozvoli da pobijedi fašizam, jer Bošnjaci još sami nisu dovoljno jaki da vrate pravdu i slobodu u nju. Posebno napominjemo da samo izdvajanje Srebrenice i Žepe iz okvira entiteta Republika srpska omogućava i osigurava da u budućnosti zloÄin genocida ne bude naÄin rješavanja meÄ‘uljudskih i meÄ‘udržavnih odnosa. Na taj naÄin će se jednom za svagda završiti velikosrpska i velikohrvatska antibošnjaÄka, antibosanska i antcivlizacijska politika, to jest podmukla politika da se na raÄun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka namire i rješe svoje nacionalne probleme srpski i hrvatski stratezi nacionalistiÄke politike.
Bošnjaci moraju tužiti entitet Republika srpska pred domaćim i meÄ‘unarodnim sudovima, te zahtijevati da se taj entitet obespravi i suspendira po pitanju bilo kakvih nadležnosti u Srebrenici i Žepi kao sigurnim zonama Ujedinjenih Nacija. Entitet Republika srpska je poÄinio genocid i to je polazište za oslobaÄ‘anje Srebrenice i Žepe iz njegovog smrtonosnog zagrljaja. Srebrenica i Žepa nikada se neće moći razviti pod vlašÄ‡ u entiteta koji ih je „usmrtio“. Ono što sada entitet radi jeste postepeno zakopavanje grobnice koja je otvorena 1995. godine. Vladari entiteta smatraju da će Srebrenica biti zaboravljena u perspektivi. Postojanje naziva entiteta Republika srpska direktno diskriminira žrtve genocida i u njima stvara strah od novih zloÄina. SrebreniÄkim žrtvama se mora vratiti dostojanstvo « osloboÄ‘anjem » od vlasti Karadžićevih i Mladićevih nasljednika i ubica.
Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Izvori nauÄnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. « Preporod » BošnjaÄka zajednica kulture
4. MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije
5. Međunarodni sud pravde
ÄŒinjenice o genocidu u Srebrenici
1.Genocid u Srebrenici je najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon pada Srebrenice u ruke srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga, iste su tom prilikom masakrirale više od 8.000 nenaoružanih muškaraca iz oblasti Podrinja koji su tragajući sa spasom od agresora mislili da su našli utoÄište u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Srpske agresorske i zlocinacke snage su preuzele kontrolu nad tom navodno zaštićenom zonom i nasilno deportovale žene, djecu i starije osobe, a zarobile Bošnjake muškarce starije od 16 godina i sve ih likvidirali i pokopali u masovne grobnice. U mnogo sluÄajeva su masakrirana tijela raznosili na razliÄita mjesta da bi prekrili tragove genocida. Internacionalna komisija za nestale osobe koristi DNK testiranje u svrhu identificiranja tih žrtava i do sada je pozitivno identificirala više od 6.490 osoba.
2.U jednoglasnoj presudi u sluÄaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni kriviÄni tribunal za podruÄje bivše Jugoslavije (nadalje, Tribunal) presudio je da masakr nad Bošnjacima u enklavi ćSrebrenica predstavlja genocid. Theodor Meron, predsjednik Tribunala, tada je rekao: ¨Nastojeći nasilno eliminisati bošnjaÄku populaciju, vojno-policijske snage Srba su poÄinile genocid. Njihov cilj je bio da potpuno eliminišu vjersko nacionalnu grupu od 40.000 Bošnjaka koji su živjeli u Srebrenici i koja je bila simbol Bošnjaka u BiH. Oni su zarobili sve muškarce, vojnike i civile, stare i mlade, uništili njihove liÄne stvari i elemente njihove identifikacije, i namjerno i sustavno ubili samo na temelju njihovog nacionalno–vjerskog identiteta.¨
3.U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija poznat i kao Svjetski sud, u svojoj presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici, obrazlažući:
4.¨Internacionalni sud pravde zakljuÄuje da zloÄinaÄka djela poÄinjena u Srebrenici spadaju pod Älanak II (a) i (b) Konvencije o sprjeÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida. ZloÄini su uraÄ‘eni sa specifiÄnom namjerom da se potpuno uništi nacionalna grupa Bošnjaka u BiH kao takva, i u skladu s tim da su djela genocida poÄinjena od agresorskih, vojno–policijskih snaga Srba u Srebrenici oko jula 1995.¨PredstavniÄki dom i Senat u SAD su 2005. godine usvojili rezoluciju kojom se priznaje da su srpske snage poÄinile genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini od 1992 do 1995. Evropski parlament je 2009. godine proglasio 11. juli službenim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Kanadski parlament je 2010. godine usvojio rezoluciju kojom se priznaje da su srpske snage poÄinile genocid u Srebrenici i Bosn i Hercegovini.