Naučna istraživanja

Prije 22. godine osnovana tzv. Herceg-Bosna, paradržavna tvorevina, koja potvrđuje presudu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju o agresiji Republike Hvratske na Republiku Bosnu i Hercegovinu

Prije 22. godine osnovana tzv. Herceg-Bosna, paradržavna tvorevina, koja potvrđuje presudu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju o agresiji Republike Hvratske na Republiku Bosnu i Hercegovinu

Na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija i od Republike Hrvatske, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječnosti, što znači da se radi o međunarodnom oružanom sukobu.  Na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zločin - zločin genocida. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata  Republike Hrvatske, njenih rukovodstava i brojnih rukovodilaca političkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika. Namjera tog zločinačkog čina, utemeljena na hrvatskom velikodržavnom projektu, imala je za cilj zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine kao države, te istrjebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu. U funkciju tih zločinačkih aktivnosti poslušno su se, kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine (“Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna”} .

Radi ostvarivanja navedenog zločinačkog poduhvata preduzete su sljedeće aktivnosti: obnovljen je i eskalirao Velikohrvatski pokret, utvrđeni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zločina, postignut je načelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.), omeđavane su granice Velike Hrvatske; organizovana je i naoružana peta kolona ( velikohrvatska) komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefa Republike Hrvatske - okupacione sile, zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zločinačke aktivnosti, uključujući i genocid nad Bošnjacima.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani (intelektualno, ideološki, politički, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano. Poznat jeagresorRepublika Hrvatska, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvršioci i saradnici, te kako su zločini izvršeni i zbog čega su izvršeni.

Prije 22. godine osnovana tzv. Herceg-Bosna: Tvorevina iza koje su ostali smrt, logori i uništeni hrvatsko-bošnjački odnosi

Na današnji dan prije 22. godine, 18. novembra 1991, osnovana je tzv. hrvatska zajednica ''Herceg-Bosna'' koja je 28. avgusta 1993. prerasla u samoproglašenu tzv. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (HZHB).

Prema tadašnjim odlukama, tzv. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu su činile općine Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Ravno i Dobretići.

Ideja tzv. Herceg-Bosne na čijem je čelu bio Mate Boban rezultirala je međunarodnom oružanim sukobom u kojem je učestvovala i Republika Hrvatska, što je potvrđeno, uz ostalo, prvostepenom presudom Haškog tribunala iz maja ove godine kojom su šestorica bivših čelnika tzv. Herceg-Bosne za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1991. do 1994. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Iza te tvovrevine su, dakle, ostali smrt, logori, zlostavljani ljudi, uništena sela i gradovi, te narušeni hrvatsko-bošnjački odnosi koji se tek sad polagano popravljaju.

Jednoglasnom odlukom sudija 29. maja ove godine bivši premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić i zapovjednici Hrvatskoj vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, zapovjednik Vojne policije HVO Valentin Ćorić na 16, a predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Kako je konstatirano, sukob između HVO i Armije bio međunarodnog karaktera. Dokazi su potvrdili da su se snage Hrvatske vojske (HV) borile zajedno sa HVO protiv Armije BiH, a da je Republika Hrvatska vršila opću kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima tzv. Herceg-Bosne.

Suci su, također, utvrdili postojanje ''udruženog zločinačkog poduhvata'' čiji je cilj bio uspostavljanje hrvatskog entiteta na teritoriji BiH, djelomično u granicama hrvatske Banovine iz 1939. godine koji je trebalo da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom.

Prema presudi Haškog tribunala, dokazi pokazuju da su već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva tzv. HZHB predvođeni Matom Bobanom i čelnici Hrvatske na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom ''ocijenili da je za ostvarenje tog cilja neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju tzv. Herceg Bosni''.

Iz dokaza se, prema presudi, vidi da su od sredine januara 1993. godine čelnici HVO i Republike Hrvatske imali namjeru da učvrste kontrolu na području na koje su smatrali da ''polažu pravo'', te da započnu njegovo etničko čišćenje kako bi ono postalo većinski ili gotovo u cijelosti hrvatsko. Uslijedile su vojne kampanje praćene iseljavanjem Bošnjaka i preseljavanjem hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne u Hercegovinu kako bi se ojačalo prisustvo Hrvata u tzv. HB. To potvrđuju i Tuđmanovi stenogrami gdje se neki od lokalnih čelnika iz Hercegovine hvale predsjedniku Hrvatske da ''od Bune do Stoca više nema muslimana''.

Zaključeno je da brojni zločini koje su snage HVO počinile nad Bošnjacima od januara 1993. do aprila 1994. godine ukazuju na očigledan "obrazac ponašanja". U većini slučajeva zločine "nije nasumice počinila šačica neorganizovanih vojnika". Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi otjerali bošnjačko stanovništvo iz ''Herceg Bosne''.

Presudom su potvrđeni svi zločini iz optužnice protiv bivših lidera tzv. Herceg-Bosne počinjeni od formiranja Hrvatske zajednice Herceg Bosna 18. novembra 1991. godine do okončanja sukoba u aprilu 1994. godine u osam hercegovačkih općina, i to:  Mostaru, Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Čapljini, Ljubuškom, Varešu i Stocu.

Napad HVO-a na jedinice Armije Republike BiH započeo je oružanom akcijom u Prozoru, u oktobru 1992. godine. Nastavljen je napadima na Gornji Vakuf u januaru 1993. godine, Novom Travniku, te Mostar u noći na 8. na 9. maj iste godine udarom zgradu Komande Četvrtog korpusa Armije BiH u zgradi Vranica u Mostaru. Sukob se proširio na cijeli prostor srednje Bosne i Hercegovine.

Kao povod za napad na Gornji Vakuf uzet je nikad prihvaćeni Vance-Owenov mirovni plan prema kojem su ti teritoriji s većinskim bošnjačkim stanovništvom trebali pripasti tzv. "Herceg-Bosni", te je od Armije Republike BiH zatraženo da položi oružje i preda se. Budući je predaja odbijena, došlo je do sukoba.

Jedinice HVO-a i regularne Hrvatske vojske (HV) su odgovorne za brojne zločine diljem srednje Bosne i Hercegovine, a najpoznatiji su u Ahmićima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka, gdje su ukupno, u oba slučaja, stradale 154 osobe, među kojima i mnogo djece. Pod opsadom su mjesecima držani istočni Mostar i Gornji Vakuf tokom kojih je stradalo na stotine osoba.

Organizirano je oko 60 koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci sistematski mučeni i ubijani. Poznati su logori "Heliodrom", "Gabela", "Vojno", "Dretelj", logor u Ljubuškom... Istovremeno, istočni dio Mostara je bio žrtva neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most. Iako je Stari  most ocijenjen kao legitimna meta, jer ga je koristila Armija RBiH, to ne umanjuje težinu izvršenog urbicida.

Prema presudi Prliću i ostalima napisanoj na ukupno 2.629 stranica i objavljenoj u šest tomova, učesnici udruženog zločinačkog poduhvata su, uz ostalo, osiguravali kadrove i koordinaciju za operacije na terenu i uspostavili sistem protjerivanja Bošnjaka putem ubistava, iseljavanja, uništavanja imovine, zlostavljanja, zlostavljanja civila u zatvorima i logorima.

Glavni cilj, a što je potvrđeno i u stenogramima bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, bila je uspostava Hrvatske s granicama na Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine koje su dogovorili predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik Hrvatske seljačke stranke i Seljačko-demokratske koalicije, kao predstavnik Hrvata, Vladko Maček. Inače, sporazum je doveo do proglašenja Banovine Hrvatske. Bosna i Hercegovina je podijeljena između dvije susjedne zemlje.

Before 22 years the so-called Herceg-Bosna was established. So-called Herceg-Bosna is para-state entity, which confirms the judgment of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia for the aggression of Republic hvratske against the Republic of Bosnia and Herzegovina

 

The aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina and genocide against Bosniacs make the essence of joint criminal enterprise conducted by the the Republic of Croatia, its leadership, and numerous top representatives of its respective political, military, police and administration, as well as its fifth column, collaborationists and mercenaries.

 

The intention of that criminal act, based in the Croatian project of great state, had for its objective taking over of the Republic of Bosnia and Herzegovina as the state, and extermination of Bosniacs or their limitation to an insignificant ethnic group. The fifth column from Bosnia and Herzegovina (“Croatian Community Herzeg Bosnia”,  joined obediently, as associates and executors, the function of these criminal activities.

 

To achieve this joint criminal enterprise, the following activities were undertaken: the great Croatian movement was renewed and it escalated; the methods, mechanisms, and procedures for planning and preparation of the crimes were defined; the principle agreement on the destruction of Bosnia and Herzegovina (March 1991) was reached; new borders of great Croatia were drawn; the fifth column of the Republic Croatia was organized and armed (great Croatian) in Bosnia and Herzegovina; the command in the occupied territories was united in the heads of Republic Croatia – occupational force; the initial positions for the aggression were taken as well as for other criminal activities, including genocide against Bosniacs.

 

The aggression against Bosnia and Herzegovina and genocide against Bosniacs were planned (intellectually, ideologically, politically, militarily, economically, media, intelligence, psychologically, etc), with clearly set objective, and ordered from the respective political and military centers, and executed as planned, systematically, and well organized. The state aggressor, then ideologists, planners, order issuing authorities, executors, and associates are well known, and also how these crimes were committed and why.

 

 

According to the decision at the time, so called Croatian Community of Herceg-Bosna consisted of Jajce, Kreševo Busovaca, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Tripoli, Kakanj, Vares, Kotor Varos, Tomislav, Livno, Kupres, Vakuf, Window, Konjic, Jablanica, Posušje Mostar, Široki, breasts, Ljubuški Èitluk, Èapljina, Neum, Stolac, Straight and Dobretici.

 

The idea of so-called. Herceg-Bosna, led by Mate Boban has resulted in the aggression of Republic Croatia against Republic of Bosnia and Herzegovina. This aggression was confirmed of the ICTY in May this year.  Six former leaders of the so-called. Herceg-Bosna was sentenced to a total of 111 years in prison.

 

Former prime minister of Herceg Bosna, Jadranko Prlic was sentenced to 25 years in prison, defense minister Bruno Stojic and commanders of the Croatian Defence Council (HVO) Praljak and Milivoj Petkovic to 20, the commander of the HVO Military Police Valentin Coric to 16, and the officer for prisoner exchanges Berislav Pusic to 10 years in prison.

 

As stated, the conflict between the HVO and the Army had an international character. Evidence confirmed that the forces of the Croatian Army (HV) fought together with HVO against the Army of Bosnia and Herzegovina. The Republic of Croatia exercised overall control over the armed forces and civilian authorities called Herceg-Bosna.

 

The ICTY found the existence of a joint criminal enterprise'''' whose aim was to establish a Croatian entity in BiH, in the part within the boundaries of the Croatian Banovina from1939 year, that was supposed to be annexed to Croatia after the eventual collapse of BiH, or become an independent state within Bosnia-Herzegovina, closely connected with the Croatian.

Vijesti: