Naučna istraživanja

Doprinos, nasljeđe i porukA koju ostavlja MKSJ žrtvama i zločincima, državama i narodima, međunarodnoj politici, pravu i pravdi, savremenicima i našoj djeci, sadašnjosti i budućnosti

Doprinos, nasljeđe i porukA koju ostavlja MKSJ žrtvama i zločincima, državama i narodima, međunarodnoj politici, pravu i pravdi, savremenicima i našoj djeci, sadašnjosti i budućnosti

 

Činjenice

 

Bosna i Hercegovina je država koja je, bez imalo sumnje, najviše stradala tokom raspada bivše Jugoslavije.  Na nju je izvršena brutalna agresija, a nad Bošnjacima je počinjen genocid. To je istina.  Nedavno je otkrivena grobnica Tomašicu kod Prijedora, najveća masovnu grobnicu poslije Drugog svjetskog rata u Evropi u kojoj je dosada nađeno preko 400 tijela pobijenih muškaraca, žena i djece.  Procjenjuje se da će biti nađeno oko 1000 tijela.  Strašnih mjesta poput Tomašice zemlja BiH je prepuna.

 

Doprinosi MKSJ

 

MKSJ je ustanovljen Rezolucijom 827. Ujedinjenih nacija iz 1993. godine, kojeg su afirmisali tužioci i sudije koji su posjedovali entuzijazam i punu svijest da rade nešto posebno, historijski vrijedno. MKSJ je cijelom svijetu slao ohrabrujuću poruku da zločin mora biti kažnjen – da je to civilizacijsko dostignuće i moralni dug prema žrtvama. U njegov rad su bile utkane nade i uvjerenja bošnjčkog naroda – posebno porodica žrtava – da na ovom svijetu ima pravde.

 

MKSJ je donio historijski važne presude za BiH

 

1.       Stavio je svoj pečat na istinu o opsadi Sarajeva i genocidu u Srebrenici.

2.       Dao ogroman doprinos razvoju međunarodnog krivičnog prava, te je kroz svoj rad promovisao principe zaštite ljudskih prava na međunarodnom planu.

3.       Čin silovanja, odnosno seksualno nasilje u oružanom konfliktu, kroz presude po prvi put je presuđeno kao zločin protiv čovječnosti.

 

MKSJ  se udaljio od prvobitnih ideala i nada

 

Pod pritiskom interesa velikih i moćnih, MKSJ je sebi za cilj postavio samo da završi posao.  Taj novi sud kao da je drugim očima počeo gledati na počinjene zločine i žrtve.  Jer, kako drukčije razumijevati drugostepene oslobađajuće presude čelnicima vojnih, policijskih, obavještajnih struktura za komandnu odgovornost?  S moralnog i pravnog stanovišta one su, blago kazano, zabrinjavajuće.

Nemoguće je čak i pravnicima, a kamoli žrtvama, objasniti kako su optuženici koji su prvostepenim presudama osuđeni na kazne od po 20 i više godina za najteže zločine potpuno oslobođeni od odgovornosti u žalbenom postupku.  Ne može biti valjan argument, niti je umjesno govoriti o znanju i neznanju sudija jednog te istog suda – od kojih jedni presuđuju 20 ili više godina, a drugi potpuno oslobađaju od krivice.  Odgovorni za zločin s vrha piramide – planeri, naredbodavci i organizatori – izmiču pravdi.  Komandnu odgovornost postalo je skoro nemoguće dokazati.  Planeri i nalogodavci zločina postali su nedodirljivi, praktično zaštićeni od krivičnog progona.

 

Žrtve se pitaju kakav je ovo svijet u kojem žive

 

Da li je pravda dostižna običnim ljudima ili je ona privilegija samo moćnih?  Koliko vrijedi život maloga čovjeka na Balkanu? Nalogodavci, planeri zločina i genocida koji su oduzeli živote desetinama hiljada ljudi, a unesrećili milione, će svi zajedno provesti nekoliko decenija u konformnim zatvorima diljem Evrope. Kakva se time šalje poruka žrtvama, a kakva planerima i gospodarima budućih ratova?

 

MKSJ  još nije završio svoj posao

 

Ostalo je nekoliko važnih, kapitalnih procesa.  Ratni zločinci imaju svoja prava. Njihovo pravo je pravična kazna. Duševno olakšanje. Mi vjerujemo u pravdu, iako je ona nekad spora. Vjerujemo da će MKSJ završiti svoj posao vrativši se svojoj prvobitnoj ideji, ideji univerzalne pravde, pravičnosti i humanosti. Vjerujemo da je pravda dostižna i da MKSJ ima svoju historijsku ulogu u njenom dostizanju.  Interes žrtava mora se vratiti u fokus, a njihov interes je pravda! I to nije samo interes žrtava, to je interes svakoga ko želi živjeti u boljem i sigurnijem svijetu. IGK je razočaran trenutnim rezultatima Haškog tribunala. Kao glas žrtava i svijedoka agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima ne slažemo s gospodinom Meronom, koji je ugrožavajući kredibilitet MKSJ napravio udar na pravdu.

 

Pravdi je presudila politika

 

Gdje su odgovori na legitimno i otvoreno pitanje o kontroverznim preranim oslobađanjima osuđenih za ratne zločine? Koji je razlog za donošenje kontroverznih presuda u slučajevima Perišić i Gotovina? Kako se biraju sudije za žalbena vijeća? Zašto Meronov lični interes za promovisanje njegovog osoblja ugrožava princip pravičnosti koji nalaže angažovanje kvalificiranog osoblja koje dobro zna svoj posao? Zašto su tvrdnje sudije Harhoffa zanemarene? Zašto je praksa preranog otpuštanja osuđenih tako slijepo provedena u praksu bez obzira na sve pokazatelje i stavove profesionalaca koji ukazuju da takvu praksu treba prekinuti? Zašto na konferenciji o 20 godina postojanja Tribunala nema niti jednog jednog predstavnika Haškog tužilaštva? Oni koji su osnovali Tribunal dali su mu zadatak da procesuira odgovorne za najstrašnije zločine, ali su mu također naložili da radi na transparentan način, uz odgovornost i da je lako dostupan. Ova tri principa ozbiljno su ugrožena činjenjem sudije Merona. Ovo je Tribunal koji je osnovan da se nosi sa nepravdom zbog koje su svi ljudi koji su nekada živjeli u zemlji koja se zvala Jugoslavija, postali žrtve.

 

Svi eksperti koji pažljivo prate sve novosti u odlukama Haškog tribunala kažu da je riječ o novim standardima", kazala je Kadić te dodala da bi stoga predsjednik Meron trebao iznijeti argumente zbog kojih je protiv ovih tvdnji.

 

Te oslobađajuće presude imaju veliki utjecaj na to kako će se kasnije tumačiti ti ratovi. Ako se oslobađaju svake odgovornosti oni koji su bili na vrhu, onda to itekako ima veze i sa karakterom i uzrocima rata i, nadalje, sada je priređena jedna situacija koja ima posledice i na buduće generacije. Nije trebalo da se dogodi, i mi smo zbog toga svi podržavali rad Tribunala. Nije to pravda, pravda mora da bude i u odnosu na počinioce i u odnosu na žrve.  Društvo mora dobiti pravdu kako ne bi došlo do ponavljanja zločina.

 

Što se tiče pravnih odluka, nažalost, pravne odluke i krivična djela koja su utvrđena Statutom Haškog tribunala u velikoj mjeri se ne primjenjuju. Kod nas se primjenjuju stari zakoni bivše Jugoslavije u kojima nema zločina protiv čovječnosti, i nema tih povreda koje su regulisane Statutom. Te mnoge novine neće utjecati na neka suđenja, zato što ih i nemamo. Međutim, oslobađanje po osnovu komandne odgovornosti imat će posljedice da će u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu biti jako malo onih koji su se nalazili na vrhu, a koji će biti optuženi.

 

Arhiva Haškog tribunala je nešto najbolje što će ostati nakon okončanja rada tog međunarodnog suda. Ona je digitalizovana i pomoći će u shvatanju koliko "kod nas ima nedostataka". Svako ko bude htio da se bavi ovom tematikom, ne samo tužilaštva, imat će pristup toj arhivi. Sva ta sudska arhiva kod nas je nedostupna. To malo ko koristi. Sad imamo i ta razna pravila o anonimizaciji i u Srbiji i Hrvatskoj, gdje se ljudi koji su počinili ratne zločine, skrivanjem imena, štite umjesto da ih izlažemo sramoćenju. Naši pravosudni organi ih štite. Haški tribunal je tu neviđeno pomogao svima nama i budućim generacijama. Arhiva Tužilaštva, koja nije korištena u suđenjima je vrlo osjetljiva i ne smije da dođe u ruke nacionalnih tužilaštava. Kod nas se pokazalo da, ako međunarodno tužilaštvo nije toliko nezavisno, šta očekivati od tužilaštava država koje su bile u ratu.

 

 

                               

Vijesti: