PUT U KANADU, IV. nastavak
Piše: Ibrahim Kajan
Dan se gasio kad stigosmo u Ottawu, a promet je bivao sve gušÄ‡i što se ulazilo dublje u kanadski prijestolni grad. Stotine neonskih tijela i blještavih izloga osvjetljavaju prostor bjelinom svjetla bez ijednog zasjenjenog kuta, da po asfaltu, iznenada primjećuješ, nema ni sjenki automobila u pokretu niti ljudi u prolazu. U sretan hip Mirsad opazi oslobaÄ‘anje jednog parkirnog mjesta jedva vidljivog, uvućenog minijaturnog parkinga uz našu voznu traku, pa se obradovasmo kao da zgoditak na lutriji dobismo!
Grupna slika našeg izaslanstva s ambasadoricom
Bosne i Hercegovine u Kanadi, gospoÄ‘om Koviljkom Špirić
Brzo su nas pronašli vrijedni Adulovići, Mahmut i njegova lijepa supruga Hipka. U automobilu, rekoše, Äekala nas je i njihova kćerkica. PrikljuÄio nam se i kroz koju minutu i ataše Fuad Äidić, ataše naše ambasade. Adulovići su nas pozivali da se okrijepimo, pa smo ih slijedili u jedan od brojnih simpatiÄnih i ugodnih restorana na koje smo usput nailazili. OÄito smo bili „pri apetitu“, jer sve što je servirano – nije se stiglo ni ohladiti! Dalako, uza svu marljivost ruku i probora za jelo, nismo posustajali ni u blagoglagoljivosti, komentirajući ukus hrane, lansirajući poneku prigodnu o Muji i Hasi, te ponešto i o sutrašnjem, prvom službenom posjetu bh. veleposlanstvu jedne bošnjaÄke delegacije novoimenovanoj ambasadorici Koviljci Špirić. Najposlije, prije „razlaza“, gospoÄ‘a Hipka nas pozva na još jednu slatku, ili na Äaj – pa na volju, a naći će se u nje i poneki kolaÄ, nije da se nejma! Vala, ko to odbije, nije Äoek, hehe! Tako je završavao drugi dan moje posjete Bošnjacima velike Kanade.
Pred vilom bosanskohercegovaÄke ambasade:
zdesna - Ibrahim Kajan, dr. Emir Ramić, Mirsad Smajić,
Fuad Äidić i Mahmud Adulović
I treći je dan bio sunÄan; vrijeme je, Äinilo mi se, bilo gotovo isto kao u Mostaru, sunÄano, blagojesenjsko. Adulovići nas pronaÄ‘oše u hotelu pri kraju doruÄka, pa se uskoro uputismo, vozeći za njima prema rezidencijalnom dijelu Ottawe. Nismo žurili, bilo je dovoljno vremena do ugovorenog sata naše posjete. Parkirasmo ispred same zgrade bosanskohercegovaÄke ambasade, izgraÄ‘ene vjerovatno poÄetkom 20. stoljeća, vilom koja je nekoć morala raskošno izgledati; njezina bivša ljepota saÄuvana je samo u fragmentima... Boja fasada joj bje davno oljuštena, drvenarija zasigurno polutruhla, a na prilaznoj stazi – vidjesmo a pod nogama i osjetismo naprsle, ošteće i rasklimane betonske ploÄice iz nekog sretnijeg razdoblja. No, ne uÄ‘osmo odmah – ostalo je još do zakazanog termina. ZakoraÄismo na mehku travu „bosanske teritorije“, pod zastavu naše slavne države, pa kao pravi Bosanci i Hercegovici (Bosanci de luxe), pripalismo po jednu, zaÄadismo na zgražanje nepušaća i ja i Hipka, Äak i Emir, povremeni pušaÄ, prekoravajući i nas i sebe samoga! Iz ambasade su nas oÄito opazili, pa ubrzo siÄ‘e g. Äidić, ispriÄavajući se što je unutar zgrade sve „butum pretumbano i zakrÄeno“! Naime, požalio se kako je zgrada, nakon sukcesije, preuzeta puna otpadnog namještaja i smeća da se u nju doslovno nije moglu ni ući! Napunili se je oni iz susjedne, „Jugoslavenske ambasade“ tj. „Krnje Jugoslavije“, napokon „Srbije“ koji su koristili obje zgrade veleposlanstva bivše, Titove Jugoslavije. „Svi smo, s gospoÄ‘om ambasadoricom, zasukali rukave i evo već dva mjeseca sami pokušavamo osloboditi prostorije te skalamarije! Uostalom, vidjet ćete i sami....“ Poveo nas je po ambasadi pripadajućem vrtu, da vidimo i Äudo od antene visoke 15-tak metara, koju su Titovi sigurnjaci usadili iza zgrade u doba „hladnog rata“ voÄ‘enog izmeÄ‘u Zapada i IstoÄnog bloka. Uz nju su, kako shvatismo, išla i u podrumu skrivena najosjetljivija prislušna instrumenta koja su danonoćno radila i opskrbiljava komunistiÄki dvor profiltriranim informacijama viskokog obavještajnog rizika. Baš je u tom trenutku vidjesmo njezinu ekselenciju, gospoÄ‘u ambasadoricu kako ispraćala makedonskog veleposlanika – sve do „avlijskih vrata“!
Ambasadorica BiH Koviljka Špirić i gÄ‘a Hipka Adulović
Tako smo se, neoÄekivano, izvan svakog protokola, spontano i upoznali: ne kao ambasadorica koja prima bošnjaÄko izaslanstvo, nego kao zemljaci koji su se, iznenada, susreli u stranom svijetu, pa se obradovali jedno drugomu. Prvo nam je željela pokazati „zateÄeno stanje“ unutrašnjosti zgrade, a ono je već bilo nasluÄeno Fuadovom priÄom: prostorije su bile „u radu“- kreÄilo se, Äistilo se!
Penjući se stepenicama na sprat, susretoh dugokosog mladića, Äiji mi je lik, zakleo bih se, bio nepoznat. Ali, on se smiješio i prilazio mi s pridignutom , otvorenom rukom na prijateljski pozdravni stisak!
„Vidim da me se ne sjećaš! Ja sam Zijad Delić...“ Bio sam zbunjen izbrisanim vremenom u svojoj „bazi podataka“... hehe, ali tako je to, priroda Äini svoje a da te nikakvim išaretom ne obavijesti. Uskoro će mi se sve objasniti: davno smo se upoznali kad je kao sasvim mladi imam, za vrijeme rata, došao kao bosanski prognanik u splitsku Islamsku zajednicu! U meÄ‘uvremenu, oženio se i s mladom suprugom uselio u Kanadu. Oboje su ovdje doktorirali, a ona je, kao što će kasnije reći i ambasadorici, upravo poÄela predavati na jedniom kanadskom univerzitetu. Zijad ef. je objavio svoj preraÄ‘eni doktorski rad pod naslovom „Kanadski islam“. Njegov sluÄaj nije usamljen – nerijetko me oduševljavaju naši mladi ljudi koji su se gotovo u svakoj sredini kamo ih je rat odbacio, istakli svojom marljivošÄ‡u i osvojenim ugledom.
U prijemnom salonu gospoÄ‘a Špirić nam je izrazila zadovoljstvo što smo joj došli u posjet... Razgovor je, Äinilo mi se, bio ispunjen obostranim zadovoljstvom i otvorenošÄ‡u, nekom našom svojstvenom „bosanskom neposrednošÄ‡u“ koje tek u stranom svijetu postanemo svjesni – znajući, naravno, sve njezine mane i vrline!
Mada je novinski izvještaj o tom susretu precizan, on o toj atmosferi stvorenoj u salonu Ambasade Bosne i Hercegovine, nije mogao reći ništa posebno. Ipak, unijet ću ga u ovaj putpisni izvještaj, u istom obliku kako su ga objelodanili u nizu medija:
Prva zvaniÄna posjeta novoj ambasadorici Koviljki Špirić
Otvoreno novo poglavlje u saradnji izmeÄ‘u bošnjaÄkih organizacija i bh. ambasade u Kanadi
Delegacija Instituta za istraživanje genocida u Kanadi i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike je posjetila Ambasadu Bosne i Hercegovine u Ottawi. Ispred Ambasade prijemu su prisustvovali nova ambasadorica Koviljka Špirić, Fuad Äidić, savjetnik i Haris Hadžibegović, konzularni radnik.
Radilo se o prvoj zvaniÄnoj delegaciji graÄ‘ana Bosne i Hercegovine koja je posjetila novu zgradu ambasade i novu ambasadoricu.
Na poÄetku prof. Emir Ramić direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada je upoznao ambasadoricu i njene saradnike o radu bošnjaÄkih organizacija u ovoj zemlji i planovima za budući rad. Posebno je naglasio nezadovoljstvo odnosom nekih od prethodnih diplomatskih predstavnika BiH u Kanadi prema bošnjaÄkim organizacijama. Na kraju je naglasio neophodnost zajedniÄkog djelovanja ambasade i nevladinih organizacija graÄ‘ana Bosne i Hercegovine u Kanadi u zajedniÄkoj misiji prezentacije najboljih vrijednosti naše domovine.
Ambasadorica Koviljka Špirić je na poÄetku naglasila da je ambasada mjesto za sve graÄ‘ane Bosne i Hercegovine i njihove organizacije. Posebno je govorila o potrebi renoviranja zgrade ambasade koje je u dosta lošem stanju. Upoznala je delegaciju bošnjaÄke zajednice o najbitnijim planovima rada ambasade. Pored renoviranja zgrade istakla je znaÄaj ekonomske diplomatije.
Nadahnuti govor je imao uvaženi gost kanadske bošnjaÄke zajednice dr. Ibrahim Kajan. On je naglasio znaÄaj kulturne diplomatije, odnosno potrebu predstavljnja najboljih kulturnih vrijednosti BiH u Kanadi. Ambasada treba više raditi na dovoÄ‘enju kuturnih radnika iz BiH u Kanadu, organizovanju književnih, likovnih i drugih manifestacija bosanskohercegovaÄkih kulturnih stvaralaca. Kajan je uruÄio svoju najnoviju knjigu Grad veilike svjetlosti ambasadorici Špirić.
Domaćin Mahmut Adulović je ponudio pomoć ambasadi oko renoviranja zgrade.
ZajedniÄki je zakljuÄeno da samo saradnjom ambasade i bošnjaÄkih organizacija u Kanadi moguće je bolje lobiranje za interese BiH u ovoj zemlji, bolje predstavljanje najboljih bosanskohercegovaÄkih vrijednosti i bolju zaštitu interesa graÄ‘ana u Kanadi, saopšteno je iz Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Autor putopisa i Njezina ekselencija gospoÄ‘a Koviljka Špirić
(Nastavit će se)