Naučna istraživanja

Prijedorcid

Prijedorcid – 30 april 1992- pokušaj ubistva grada Prijedora i njegovih graÄ‘ana u ime zločinačkog udruženog poduhvata srpskog imperijalizma za stvaranje „Velike Srbije"

Genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina protiv čovječnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Na žalost dimenzije prijedorskog zla nisu bile dovoljne MeÄ‘unarodnom sudu pravde i MeÄ‘unarodnom krivičnom tribunal za bivšu Jugoslaviju da pokažu svijetu srpsko-crnogorsku udruženu zločinačku namjeru da se upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja, unište materijalni i duhovni dokazi o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda u Prijedoru i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet.

Rano ujutru, 30. aprila 1992. godine kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona, graÄ‘ani su upozoravani da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Nakon "preuzimanja vlasti", Srbi su prekinuli sve komunikacije i opština Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta. U Prijedor je bilo sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla. Ključna mjesta u policiji, u opštinskoj upravi preuzeli su Srbi. Od Bošnjaka je oduzeto oružje koje su imali.  Lokalni mediji, poput Radio Prijedor i lista "Kozarski vjesnik" pridružili su se propagandi uperenoj protiv nesrpskog stanovništva. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika opštine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje spremaju genocid nad srpskim narodom. Radio je takoÄ‘er obavijestio da sve nesrpske kuće moraju objesiti bijelu krpu iznad svog doma kao znak vjernosti srpskim vlastima. 

Prijedorcid - 23 godine poslije - pokušaj ubistva grada Prijedora i njegovih graÄ‘ana u ime zločinačkog udruženog poduhvata srpskog imperijalizma za stvaranje „Velike Srbije"  drugim sredstvima i metodama

Danas se kontinuitet srpsko-crnogorske udružene zločinačke namjere ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašističkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Žrtvama genocida u Prijedoru se mora omogućiti dostojanstveno sjećanje i obilježavanje, kao i podizanje adekvatnog spomen obilježja, kao opomene na strahote genocida u Prijedoru. Žrtve genocida u Prijedoru treba da dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31.maj postane trajno svijetsko datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraza najrigidnijeg fašističkog aparthejda. Genocid u Prijedoru mora okarakterisati kao krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišÄ‡enje bošnjačkog i hrvatskog etničkog elementa.

U Prijedoru se javno zabranjuje obilježavanja godišnjica od početka zločina agresije i genocida zbog korištenja riječi ‘genocid’, te nalože prijedorskoj policiji da podnese krivične prijave protiv organizatora mirnih povorka. To je nastavak genocida u Prijedorcida drugim sredstvima. Teroriziranje Bošnjake i Hrvate se nastavlja i oni su dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda. Ponižavaju se organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Prijedorcid- 23 godine poslije - preživjeli Prijedorčani imaju velik dug prema svojim žrtvama


Velika je ljudska tuga danas još jednom poručila, od istine i pravde otuÄ‘enoj meÄ‘unarodnoj zajednici, da Prijedora više nema. Ali Prijedorčani koji su iz njega protjerani kao žrtve agresije i genocida, ko zna kojih po redu fašizama evropskih i svjetskih lutanja će obnoviti svoj grad, a time i svoju državu Bosnu i Hercegovinu. U gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući Bošnjacima i Hrvatima, preživjeli Prijedorčani poručuju gospodi koji osjećaju olakšanje zbog toga što nije dokazan genocid u Prijedoru pred meÄ‘unarodnim sudovima, da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije uskoro biti dokazan i u Prijedoru. Zato preživjeli Prijedorčani imaju velik dug prema svojim žrtvama. To je svjedočenje o istini i borba za pravdu. Jer, ukoliko budu ćutali i njih će ponovo vaditi iz novih grobnica i jama. Prijedorske žrtve su ubijene zarad velikosrpskih nacionalističkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, ljudi, graÄ‘ani, Prijedorčani. Zato nema zaborava ni oprosta. Ko nam daje pravo da zaboravimo ili nekome oprostimo smrt hiljade nedužnih Prijedorčana?

 

Prijedorcid – 23 godine poslije svi osuÄ‘eni zločinci pušteni su na slobodu do danas, nakon što su izdržali dvije trećine kazne, izuzev zločinca Stakića.

 

 

Za zločine u Prijedoru MeÄ‘unarodni sud osudio je Radoslava BrÄ‘anina (32 godine zatvora), Zorana Žigića (25 godina), MlaÄ‘u Rodića (20 godina), Duška Tadića (20 godina), Duška Sikiricu (15 godina), Predraga Banovića (8 godina), Miroslava Kvočku (7 godina), Miroslava Kosa (6 godina), Dragoljuba Prcaća (5 godina), Damira Došena (5 godina), Dragana Kolundžiju (3 godine). Svi osuÄ‘eni zločinci pušteni su na slobodu do danas, nakon što su izdržali dvije trećine kazne, izuzev zločinca Stakića. Za zločine u logoru Trnopolje još uvijek niko nije odgovarao. Za zločin u Prijedoru pred pravosuÄ‘em BiH osuÄ‘eni su Drago Radaković (20 godina zatvora), Draško Krndija (20 godina), Željko Bulatović (14 godina), Siniša Teodorović (12 godina), Radoslav Knežević (10 godina), Zoran Gajić (10 godina), O. D. (10 godina), Ismet Žerić (7 godina). Pred domaćim pravosuÄ‘em trenutno se vodi veći broj istraga zbog zločina u Prijedoru.

Emir Ramić

 

 

 

Vijesti: