Naučna istraživanja

Rezolucija UN o Srebrenici - Prijedlog

 

Ponovo potvrđujući Povelju UN-a, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija);

 

Podsjećajući da države snose primarnu odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i da su dužne da poštuju i osiguraju ljudska prava svih pojedinaca na njihovoj teritoriji i u skladu sa svojom nadležnošću, shodno relevantnim pravilima međunarodnog prava, i ponovo potvrđujući primarnu odgovornost svake pojedinačne države da zaštiti svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja, i zločina protiv čovječnosti;

 

Podsjećajući na primarnu odgovornost Vijeća sigurnosti za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti i izražavajući svoju riješenost da sprječava genocid;

 

Podsjećajući na sve presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ustanovljenog rezolucijom 808 (1993) i narednim rezolucijama s ciljem procesuiranja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, i dalje podsjećajući na presudu njegovog Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića), u kojoj se navodi da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid, kao i presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. u kojoj se zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici bila akt genocida;

 

Konstatujući da se ove godine obilježava dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno više od 8.000 života, hiljade ljudi raseljeno, a porodice i zajednice razorene;

 

Imajući u vidu da su Srebrenica i okolina proglašeni za sigurno područje u skladu sa rezolucijama Vijeća sigurnosti 819 (1993) i 836 (1993); priznajući stalnu potrebu Vijeća sigurnosti i država članica da dalje jačaju zaštitu civila u oružanim sukobima; i ističući da bi UN, uključujući i Vijeće sigurnosti, trebalo da obrate pažnju na indikacije ranog upozorenja na potencijalni genocid i osiguraju brzu i efikasnu akciju radi sprječavanja ili okončanja genocida, u skladu sa Poveljom UN-a;

 

Priznajući da je na svim stranama tokom sukoba u BiH bilo nevinih žrtava, uključujući Srebrenicu i njenu okolinu;

 

Naglašavajući da važnu ulogu u prevenciji genocida imaju specijalni savjetnici generalnog sekretara za prevenciju genocida i odgovornost za zaštitu (specijalni savjetnici), u čije funkcije ulazi da djeluju kao mehanizam za rano upozoravanje na sprječavanju potencijalnih situacija koje bi mogle imati za rezultat genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i etničko čišćenje, kao i visokog komesara UN-a za ljudska prava, i priznajući ulogu koju, kao doprinos ranoj svijesti o potencijalnom genocidu, igraju redovni brifinzi o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju na mržnju;

 

Pozdravljajući novu Okvirnu analizu koju je sačinila Kancelarija specijalnih savjetnika, kao jedno od sredstava za procjenu rizika genocida u bilo kojoj situaciji, i podstičući države članice i regionalne i podregionalne organizacije da koriste relevantne okvire kao smjernicu u svom radu na prevenciji;

 

rezolucija

 

Dalje podsjećajući na odgovornost svih država članica za poštovanje njihovih obaveza da okončaju nekažnjivost i istraže i krivično gone odgovorne za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ističući da je borba protiv nekažnjivosti za veoma ozbiljne zločine od međunarodnog značaja, počinjene nad civilima, pojačana zahvaljujući radu Međunarodnog krivičnog suda na krivičnom gonjenju tih zločina u skladu sa principom komplementarnosti nacionalne krivične jurisdikcije onako kako je utvrđeno Rimskim statutom, Ad hoc mješovitim tribunalima i specijalizovanim odjeljenjima u nacionalnim sudovima;

 

Konstatujući da krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud BiH ostaje ključno za proces nacionalnog pomirenja i obnovu i očuvanje mira u BiH, i dalje pozdravljajući snažnu regionalnu saradnju među nacionalnim tužilaštvima kao instrument za učvršćenje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu;

 

Konstatujući da se procjenjuje da je u sukobu u BiH, uključujući Srebrenicu, bilo na hiljade slučajeva seksualnog nasilja sa žrtvama na svim stranama;

 

Konstatujući dalje da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti ili čin koji je sastavni dio genocida; i podsjećajući da su silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanim sukobima ratni zločini i da predstavljaju teška kršenja Ženevskih konvencija i Dodatnog protokola uz njega:

 

1. Najoštrije osuđuje genocid i sva kršenja i zloupotrebe ljudskih prava i sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

 

2. Najoštrije osuđuje zločin genocida u Srebrenici onako kako je utvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde i sve druge dokazane ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba u BiH;

 

3. Slaže se da je prihvatanje tragičnih događaja u Srebrenici kao genocida preduslov za pomirenje, poziva političke lidere na svim stranama da priznaju i prihvate činjenicu dokazanih zločina kao što su utvrdili sudovi, i u tom kontekstu osuđuje poricanje ovog genocida kao ometanje napora ka pomirenju, a priznaje također da je kontinuirano poricanje duboko bolno za žrtve;

 

4. Izražava saosjećanje i solidarnost sa žrtvama na svim stranama sukoba u BiH, uključujući one u Srebrenici, i sa njihovim porodicama, i poziva odgovorne vlasti u BiH da osiguraju pravdu za žrtve i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući one koji su preživjeli seksualno nasilje;

 

5. Ponovo potvrđuje podršku Mirovnom sporazumu dogovorenom u Dejtonu a potpisanom u Parizu 14. decembra 1995., kao i Sporazumu o stvaranju FBiH koji je potpisan u Dejtonu 10. novembra 1995. (S/1995/1021, aneks) i poziva strane da striktno poštuju svoje obaveze prema ovim sporazumima;

 

6. Naglašava fundamentalni značaj pomirenja zasnovanog na dijalogu, prihvatanja ranijih akcija svih strana u sukobu i opredjeljenja za pravdu i podršku žrtvama kao osnove za jačanje sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta u Bosni i Hercegovini i u širem regionu; i u ovom cilju pozdravlja nedavni dogovor Parlamenta i političkih lidera Bosne i Hercegovine o ambicioznom reformskom programu koji obuhvata opredjeljenje za mjere za ubrzanje procesa pomirenja, i ohrabruje sve građane Bosne I Hercegovine da zajedno rade na unapređenju mira, pravde, tolerancije i pomirenja;

 

7. Pozdravlja rad Međunarodne komisije za nestala lica i njenu pomoć vladama Bosne i Hercegovine i šireg regiona na lociranju i identifikovanju ostataka žrtava na svim stranama, što je dalo suštinski doprinos privođenju počinilaca pravdi;

 

8. Naglašava da žene i građansko društvo, uključujući ženske organizacije i formalne i neformalne lidere mogu da igraju značajnu ulogu u posredovanju i postkonfliktnom rješenju; ponavlja da je i dalje potrebno povećati uspjeh u prevenciji sukoba time što će se povećati učešće žena u svim fazama posredovanja i postkonfliktnog rješenja i time što će se više razmatrati pitanja vezana za polnu pripadnost u svim diskusijama koje se odnose na sprječavanje sukoba;

 

9. Poziva sve države da spriječe i da se bore protiv genocida i drugih ozbiljnih zločina shodno međunarodnom pravu, ponovo potvrđuje paragrafe 138 i 139 Završnog dokumenta Svjetskog samita 2005. (A/RES/60/1) o odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti;

 

10. Poziva države koje još nisu ratifikovale ili pristupile Konvenciji da razmisle da to učine kao o najvišem prioritetu i, gdje je potrebno, da donesu nacionalne zakone kako bi ispunile svoje obaveze prema toj konvenciji;

 

11. Pozdravlja napore da se istraže i krivično gone svi optuženi za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući genocid u Srebrenici, poziva sve države da sarađuju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i traži da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju dovrši svoj rad što brže moguće, što bi bilo značajan doprinos unapređenju mira, pravde, istine i pomirenja;

 

12. Poziva države članice da razviju edukativne programe na osnovu kojih će buduće generacije izvlačiti pouke u vezi sa genocidom, ratnim zločinima, etničkim čišćenjem i zločinima protiv čovječnosti kako bi se spriječilo njihovo eventualno ponavljanje;

 

13. Ohrabruje države članice da razmotre imenovanje nacionalnie kontakt osobe koja bi se bavila zaštitom svog stanovništva od svireposti kroz efikasnu prevenciju i reagovanje i koje se mogu redovno sastajati i koordinisati korake u razmjeni najboljih iskustava u brzim odgovorima u sprječavanju svireposti sa drugim zemljama članicama i relevantnim regionalnim podregionalnim mehanizmima za sprječavajne i reagovanje na masovna zvjerstva, specijalnim savjetnicima i drugim relevantnim tijelima UN, i s tim u vezi priznaje odgovornost globalne mreže nacionalnih kontakt osoba u pogledu zaštite;

 

14. Ponovo potvrđuje značaj pouka koje treba izvući iz grešaka UN u sprječavanju genocida u Srebrenici, kao što je navedeno u izvještaju generalnog sekretara u vezi sa rezolucijom Generalne skupštine 53/35 (A/54/549), kao i poziv iz ovog izvještaja upućen međunarodnoj zajednici da se uradi najviše moguće kako ne bi dozvolilo ponavljanje strahota, i odlučuje da treba brzo i efikasno djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i angažuju sva odgovarajuća sredstva koja su joj na raspolaganju, u skladu sa Poveljom UN-a;

 

15. Priznaje da ozbiljna kršenja ili zloupotrebe međunarodnog humanitarnog prava ili ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog zakona, uključujući one koje sadrže seksualno ili polno zasnovano nasilje, mogu biti rani pokazatelj puta u genocid, i s tim u vezi pozdravlja napore UN-a usmjerene ka unapređenju kolektivnog reagovanja na buduće rizike kršenja i zloupotrebe međunarodnih ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava kroz inicijativu Human Rights Up Front; te

 

16. Zahtijeva od generalnog sekretara da osigura veću saradnju postojećih mehanizama za rano upozoravanje u cilju sprječavanja genocida i drugih ozbiljnih međunarodnih zločina, kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagovanju na izvore tenzije i tačke rizika ili otkrivanju ugroženog stanovništva i podstiče generalnog sekretara da Vijeću i dalje dostavlja informacije i analize za koje smatra da bi predstavljale doprinos u tom pogledu.

Vijesti: