Naučna istraživanja

U vezi presude Karadzicu

Mnogobrojni i raznovrsni relevantni  izvori različite provenijencije nesumnjivo potvrÄ‘uju dvije početne, osnovne bitne, fundamentalne empirijske i naučne činjenice savremenih dogaÄ‘anja i dogaÄ‘aja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća:

-              prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je po osnovnom poimanju, shvatanju i definiciji maÄ‘unarodni oružani sukob, i

-              drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i meÄ‘unarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih nacija, u svim gradovima u opsadi i na teritoriji Ujedinjenih nacija – sigurnim zonama Ujedinjenih nacija  nad Bošnjacima, pripadnicima ( zaštićene) nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, izvršen je najteži zločin – zločin genocida.

      Raspoloživi  i jasni  dokazi  potvrÄ‘uju  postojanje  subjektivnog  (mentalnog) elementa genocida - namjere (mens rea) za izvršenje genocida nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, nužno je, pored ostalog, ukazati na dokaze o genocidnoj namjeri srpskog  rukovodstva  za formiranje  jedinstvene srpske države, čije je formiranje bilo u funkciji izvršenja genocida, a koje su javno iznosili najviši zvaničnici, uključujući i Radovana Karadžića, koji su neposredno radili na tom zajedničkom udruženom  zločinačkom poduhvatu genocidnog karaktera. Rukovodstvo paradržavne tvorevine Srpske Republike Bosne i Hercegovine/Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, imalo je genocidnu  namjeru i genocidni cilj da istrijebe Bošnjake, na taj način što će "jedna trećina Muslimana biti pobijena, druga pokrštena, a treća će otići sama od sebe".

       Radovan Karadžić, predsjednik nacionalističke, kako tvrdi Richard Holbrooke nacističke Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine  i predsjednik paradržavne tvorevine Republike Srpske je, pored ostalog,:

-              prvo, u dogovoru sa drugim planirao, podsticao, naredio, pomagao, podržavao  i počinio zločin genocida nad Bošnjacima ( bosanskim muslimanima), pripadnicima nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve;

-              drugo, učestvovao  u  udruženom  zločinačkom  poduhvatu, čiji su cilj i namjera bili da se Bošnjaci unište.

      Postoji dovoljno dokaza, (actus reus) da je u svim okupiranim  mjestima Republike Bosne i Hercegovine, gradovima u opsadi i sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, posebno u Prijedoru, Sanskom  Mostu, Ključu, Brčkom, Bijeljini, Zvorniku, Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici, Rogatici, Višegradu, Foči, Sarajevu  u opsadi  i drugim mjestima  izvršen  zločin genocida, gdje  je  na  hiljade, desetine  hiljada i stotine hiljada ubijenih, ranjenih, silovanih, protjeranih  i  deportovanih, te uništeno, razoreno i oštećeno na hiljade civilnih-vjerskih, obrazovnih, naučnih, zdravstvenih i kulturnih objekata.

      Imajući u vidu sve naprijed  navedeno, kao i  sve relevantne činjenice i dokaze koji to dokazuju, potvrÄ‘uju  i verifikuju, a u cilju objektivne, naučne  istine, ljudske i društvene istine, i pravde – bar minimalne, za sve žrtve genocida, očekujemo da ICTY pravilno kvalifikuje, odnosno inkriminira  izvršena djela genocida i druge zločine protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog  prava i da, na osnovu činjenica i pravne kvalifikacije, donese presudu: - kojom je  Radovan Karadžić kriv i odgovoran za izvršeni genocid nad Bošnjacima, pripadnicima nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, najmanje na području Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Zvornika Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i Foče, kao i za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine  na području drugih okupiranih općina.

       Nažalost, ni donošenjem takve presude pravda nije i neće biti zadovoljena, jer je u odreÄ‘enom kontinuitetu, iz razloga samo ICTY-a poznatih, optužnica protiv Radovana Karadžića reducirana sa 32, na 11, te na 8 općina. MeÄ‘utim, sva raspoloživa, valjana i pouzdana dokumenta, a prije svega, empirijski  izvori podataka, potvrÄ‘uju i dokazuju da je  genocid izvršen  u svim  okupiranim  mjestima, gradovima u opsadi i sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, za što je kriv Radovan Karadžić i da bi samo izricanje takve presude ispunilo očekivanja žrtava genocida, zadovoljilo pravdu i poslalo jasnu poruku svima na planeti Zemlji da će, u slučaju  planiranja, pripreme,  organizovanja i izvršenja genocida,  uslijediti pravedna kazna. To bi značilo da na Planeti postoji izgraÄ‘ena i razvijena svijest i sistem univerzalnih vrijednosti  u savremenom  demokratskom  ljudskom društvu, volja i odlučnost da se djeluje u pravcu sprečavanja i kažnjavanja zločina genocida, čime bi se  u praksi ljudskog i društvenog života potvrdila ciljnost i svrsishodnost Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

 

Numerous relevant sources of different provenance reliably suggest the two initial and basic, fundamental empiric and scientific facts surrounding modern events and episodes in the Republic of Bosnia and Herzegovina at the end of XX century:

-              First, a classic armed aggression, that is, a crime against peace and safety of humanity was conducted against the Republic of Bosnia and Herzegovina, which is according to the basic understanding and definition an international armed conflict, and

-              Second, the worst crime – crime of genocide was committed in the occupied territories of the independent and internationally recognized Republic of Bosnia and Herzegovina, a member of the United Nations, in all towns under siege, and also in the territory of the UN Safe Area against Bosniacs, members of the (protected) national, ethnic, and religious group as such.

Available and clear pieces of evidence corroborate the subjective (mental) element of genocide – intent (mens rea) for the commission of genocide against Bosniacs in the Republic of Bosnia and Herzegovina. To that end, it is necessary, inter alia, to highlight the evidence on genocidal intent by the Serbian leadership to establish a single Serbian state, whose establishment was in service of genocide, which was publicly presented by the highest officials, including Radovan Karadžić, who continuously worked on this joint criminal enterprise of genocidal character. The leadership of the pseudo-state creation of the Serbian Republic of Bosnia and Herzegovina / Republika Srpska, under the leadership of Radovan Karadžić, had genocidal intent and genocidal objective to exterminate Bosniacs in a way that it “one third of Muslims would be killed, the other baptized, and the third would leave the territory on its own”.

Radovan Karadžić, the president of nationalistic, or as Richard Holbrooke argues a Nazi style Serbian Democratic Party of Bosnia and Herzegovina, and the president of the pseudo-state creation of the Republika Srpska, inter alia:

-              First, in collusion with others, planned, incited, orders, aided and abetted, supported, and committed the crime of genocide against Bosniacs (Bosnian Muslims), members of a national, ethnic, and religious group as such;

-              Second, participated in joint criminal enterprise whose objective and intention were to destroy Bosniacs.

There is sufficient evidence (actus reus) corroborating that the crime of genocide was committed in all occupied towns in the Republic of Bosnia and Herzegovina, towns under siege and UN Safe Areas, particularly in Prijedor, Sanski Most, Ključ, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Rogatica, Višegrad, Foča, Sarajevo under siege and all other places, in which thousands, dozens of thousands, and hundreds of thousands of people were killed, injured, raped, expelled, deported, whereas thousands of civilian-religious, educational, scientific, healthcare, and cultural facilities were demolished, destroyed or damaged.

Considering everything stated, including all relevant facts and pieces of evidence which corroborate, confirm, and verify these arguments, all in service of objective, scientific truth, human and societal truth, and justice – at least minimal, for all genocide victims, we expect from ICTY to correctly qualify and incriminates the underlying acts of genocide and other crimes and humanity and international, and also, based on facts and legal qualification delivers the Verdict by which: Radovan Karadžić will be found guilty and responsible for genocide against Bosniacs, members of national, ethnic, and religious group as such, at least for genocide in the territory of Prijedor, Sanski Most, Ključ, Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, and Foča, as well as for crimes against humanity and war crimes committed in the territories of other occupied municipalities.

Unfortunately, justice will not be served with such a Verdict, given that in certain continuity, for the reasons known only to ICTY, the Indictment against Radovan Karadžić was reduced from 32 to 11, and finally 8 municipalities. Nevertheless, the available, valid, and reliable documents, primarily empiric sources of data, confirm and prove that the genocide was committed in all occupied places and towns under siege, including the UN Safe Area, for which Radovan Karadžić is responsible, and the mere pronouncement of such Verdict would meet the expectation of genocide victims, serve justice, and send a clear message to all on the planet Earth that the fair punishment would follow the planning, preparation, organization, and commission of genocide. This would mean that there is inherent and developed awareness and system of universal values on the planet Earth in the contemporary democratic society, will and determination to act in the direction of prevention and punishment of crime of genocide, which would in reality of human and social life reaffirm the meaningfulness of the Convention on prevention and punishment of crime of genocide.

Vijesti: