Naučna istraživanja

GENERAL MEKENZI-SILOVATELJ KOJI KONAČNO MORA STATI PRED LICE PRAVDE

GENERAL MEKENZI-SILOVATELJ KOJI KONAČNO MORA STATI PRED LICE PRAVDE

 

„Učinimo sve da zločinci mirno ne spavaju“ (Simon Vizental)

Krivično djelo silovanja sa aspekta radnje izvršenja krivičnog djela i posljedica koje ostavlja na žrtvu spada jedno od najtežih krivičnih djela. Radi se o krivičnom djelu gdje izvršilac  upotrebom sile ili prijetnje žrtvu protivno njenoj volji prisiljava na spolnu radnju pri čemu  se žrtvi usljed takvog čina nanose  teške tjelesne ozljede gdje u večini slučajeva silovana osoba ostane trudna ili zbog okrutnost silovanja osoba premine. Silovane osobe zbog povreda koje im budu nanesene činom silovanja ostavljaju na njima teške psihološke posljedice koje se ogledaju u povečanom stepenu straha, depresije, prisustvo suicidni misli, neodstatak osječaja samopouzdanja.

 

 Pitanje silovanja u Bosni i Hercegovini je posebno pitanje s obzirom na agresiju i genocid koji su se desili u periodu od 1992-1995 godine. Bošnjaci kao večinski narod u Bosni i Hercegovini bili su največa žrtva agresije i genocida, gdje je prema podacima domačih i međunarodnih organizacija silovno preko 50 000 Bošnjakinja. Mnogi generali i vojnici tzv."vojske Republike Srpske" i vojske Srbije pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju i domačim sudovima su osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne zbog krivičnog djela silovanja.

 

Međutim u postupcima koju su vođeni protiv istih generala i vojnika, jedno pitanje je ostalo nedefinisano. U pitanju je odgovornost pripadnika snaga Ujedinjenih Nacija  za silovanja koja su počinjena  u protekloj agresiji. U tom pogledu značajnu stvar predstavlja današnja vijest da je Vijeće sigurnosti  UN-a usvojilo Rezoluciju o borbi protiv seksualnih zločina UN-ovih mirovnjaka u državama gdje mirovne snage  UN-a sudjeluju u misiji.  Navedna Rezolucija predstavlja značajan dokument po državu Bosnu i Hercegovinu, budući da su snage Ujedinjenih Nacija boravile u Bosni Hercegovini za vrijeme agresije, gdje je prema svjedočenjima silovanih osoba, pored srpskih vojnika i generala silovanja vršili i pripadnici UN snaga. Jedno ime se posebno izdvaja, general Luis Mekenzi.

 

Prije nekoliko godina Kantonalno tužilaštvo Sarajevskog kantona je otvrilo  istragu protiv ovog  kanadskog generala koji se sumnjiči da je kao zapovjednik UNPROFOR-a u BiH sudjelovao u u silovanju žena zatočenih u logoru "Sonja" u Vogošći. O ulozi generala Mekenzija u agresiji i genocidu, bavio se a i dalje se bavi Institut za istraživaje zločina genocida Kanada, gdje dr. Ramić Emir u svojstvu direktora Insitituta  i osobe koja  se kontinuirano bavi istraživanje zločina genocida nad Bošnjacima, da isto krivično djelo koje  je se smatra najstrašnijim krivičnim djelom dobije svoju sudsku, naučnu ali međunarodnu valorizaciju. U tekstu "ŠOKANTNE IZJAVE SILOVANIH BOŠNJAKINJA I ZLOČINAČKA ULOGA GENERALA Luisa Mekenzija (Lewis MACKENZIE)", dr. Emir Ramić argumentovano iznosi činjenice koje nedvojeno ukazuju na direktnu odgovornost generala Mekenzija u silovanjima nad Bošnjakinjama.

 

General Mekenzi me je pitao kako se zovem, odakle sam... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Slijegala sam ramenima i polahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi rekao na engleskom jeziku: \"Gospođice, vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes. Ljubav vođena interesom je najjaća ljubav\".  Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je priznao svoju strast, a ja branila svoju zatoćenu bebu. Stusnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo, sa manjim prekidima, više od dvadeset minuta. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utièe na èetnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvjek je govorio: " Sutra, sutra, strpi se". 

 

Navedena izjava koja je objavljena u gore navedenom tekstu dr. Ramića ali i druge izjave koje su objavljene u pomenutom tekstu potvrđuju redovan dolazak generala Mekenzija u logor "Sonja", odnosno njegovu odgovornost za počinjenja silovanja. Zbog činjenice da je raskrinkana njegova sramna i bijedna uloga gdje je na najjgori način izdao sve principe svoje dužnosti, principe na kojima djeluju i za šta se bore Ujedinjene Nacije, general Mekenzi je istu instituciju stavio pred zid srama.

 S toga navedena Rezolucija predstavlja nadu da će general Mekenzi konačno odogvarati za nedjela koja počinio, a za koja su ga prvobitne  Ujedinjene Nacije u svojoj istrazi oslobodile od krivnje. Značaj navedene Rezolucije ogleda se i u ulozi dr. Ramića i Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada koji  konstantno ukazivali  na zločine generala Mekenzija, o čemu je dr. Ramić više puta upoznavao kanadske vlasti o kakvom se generalu radi. 

 

"Vjerovali ste i nadali ste se da se o Vašem zločinu neće nikada saznati, neće govoriti, neće pisati, bilo zbog straha, bilo zbog stida žene. Ali Bošnjakinja više nema straha, nema ni stida, posebno kada je istina u pitanju i zločin koji je počinjen nad njom. Došlo je vrijeme da se Vi morate stidjeti, a posebno plašiti pravde koja će Vas u skorije vrijeme stići". (Iz otvorenog pisma dr.Ramića genralu Mekenziju, objavljenom pod naslovom "Vrijeme je da se podigne optužnica protiv zločinca u UN uniformi" ).

 

U skladu sa navedenom Rezolucijom gdje su Ujedinjene Nacije konačno odlučile suočiti se sa pripadnicima Ujedinjenih Nacija koji izvršili strašne oblike seksulanog nasilja za vrijeme  misija, izručenje penzionisanog generala Mekenzija i njegovo suđenje pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine je  logički slijed koji treba uslijediti  nakon ove rezolucije.

 

Vijesti: