Silovanje u BiH je bio smišljen vid genocida. Poručeno je ovo danas, na Međunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u ratu, iz Instituta za istraživanje genocida Kanada.

TV1 - Published on Jun 19, 2016
Silovanje u BiH je bio smišljen vid genocida. Poručeno je ovo danas, na MeÄ‘unarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u ratu, iz Instituta za istraživanje genocida Kanada. U BiH žrtve silovanja nemaju podršku koja im treba i koju zaslužuju i to se mora promjeniti, dodali su. Istraživali smo, mogu li se i na koji način žrtvama silovanja u BiH pružiti reparacija i prava koja zaslužuju. Abela Purivatra.
Institut za istraživanje genocida Kanada od bh. vlasti traži da odmah preduzmu mjere za zaštitu i podršku žrtava seksualnog nasilja u agresiji i genocidu u našoj zemlji. Prema procjenama UN u BiH je od 1992. do 1995. godine, silovano izmeÄ‘u 20.000 i 50.000 žena, djevojaka i djece, kao i nepoznat broj muškaraca. Tačan broj ipak nije poznat jer je još uvijek mnogo onih koji o tome uopće ne govore. Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe, kaže da se žene u ovom društvu i danas stide reći da su silovane.
"Najgnusnije što se može ženi desiti i što se ljudskom biću može desiti. Ponekad je smrt i ubistvo blaža od takvog ponižavanja. Očito je da je izuzetno veliki broj žena koje su prošle kroz takvu torturu koje se danas teško nose s tim. Ja sam upoznala neke koje hoće pričati o tome. Mnoge šute", ističe Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe.
Za tu šutnju, jednim je djelom odgovorno društvo. Drugim država i vlasti koje žrtvama seksualnog nasilja ne pružaju nikakvu reparaciju. Predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja kaže da je čak i način na koji žene u BiH mogu dokazati da su žrtve silovanja apsurdan.
"Mi imamo neujednačene zakone u Federaciji i Republici Srpskoj. Ne postoje institucije države koje će formirati ekspertne timove koji mogu da, na neki stručni način, procijene traumu i da tim žrtvama vrati prava", smatra Velma Šarić, predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja.
Pravo na bolji zdravstveni, ekonomski i psihocosijalni status. 20 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, žrtve proživljavaju još jednu traumu, ovaj put zbog problema s kojima se susreću u poslijeratnom periodu i neosjetljivosti društva i meÄ‘unarodne zajednice. Velma Šarić tvrdi da je slučaj Bosne i Hercegovine uveo presedan u meÄ‘unarodno pravo. Slučajevi koji su se vodili pred haškim tribunalom, po prvi put su okarakterisali silovanje i seksualno zlostavljanje kao zločin protiv čovječnosti. Od 78 osoba koje je teretio za zločine seksualnog nasilja 28 je pravosnažno osuÄ‘eno.
"Po prvi put se to desilo u predmetu Duška Tadića koji je 2000. osuÄ‘en na 20 godina pravosnažno za zločine protiv čovječnosti koji su uključivali i zločine seksualnog nasilja", dodaje Šarić. 
Najveću kaznu, od 28 godina zatvora, Haški sud je dosudio bosanskom Srbinu Dragoljubu Kunarcu, koji je 2001. bio proglašen krivim za seksualno porobljavanje stotina Bošnjakinja, meÄ‘u kojima je bilo i djevojčica. 
"Silovanje se dešavalo zaista na svim stranama. Imete slučaj pred Haškim tribunalom, predmet za slučaj ÄŒelebići u kome se silovanje dešavalo nad ženama srpske nacionalnosti“, smatra Šarić.
Iz Instituta za istraživanje genocida Kanada tvrde da su silovanja u BiH bila dio ratne strategije. Da su bila planska, sistematska i politički motivisana. S druge strane, predstavnici Udruženja žrtava, tvrde da država ne radi skoro ništa da se to barem danas zaustavi.
"Država je jako malo uradila uopće za stradali svijet u ratu. Država se bavi sobom, a ne građanstvom i narodom", kaže Hotić.
Jedini način da se problem riješi je, slažu se naši sagovornici, da država formira fond za reparaciju žrtava torture u BiH.