Naučna istraživanja
Vrbanja, zloÄin bez kazne
IGK: Bugojanski Hrvati, pripadnici HDZ-a i HVO-a, zajedno sa drugim Hrvatima iz susjednih bugojanskih općina i uz pomoć i sadejstvo TuÄ‘manove Hrvatske Äinili su udruženi zloÄinaÄki pokret koji je imao za cilj pripajanje srednje Bosne Republici Hrvatskoj. Bugojno je bio strateški cilj velike Hrvatske. Ratni zloÄin ne zastarijeva. Gnusne zloÄine kakav se desio u Vrbanji, ÄŒaušlijama, Donjićima i diljem BiH nikad nećemo zaboraviti i nikada nećemo prestati goniti zloÄince. Budućnost Bošnjaka zavisi od toga kako ćemo se ponijeti prema historijskim Äinjenicama, da li ćemo naći mehanizam vlastitog jaÄanja kroz prizmu intelektualnog, duhovnog i ekonomskog oporavka Bošnjaka, jer od ova tri segmenta zavisi da li će se desiti sljedeći genocid nad Bošnjacima. Danas Bošnjaci, slobodno preživljavaju psihološki genocid; nemaju pravo na dostojanstvo i mir, dok pravosudni organi sporo rade na procesuiranju i kažnjavanju odgovornih lica za genocid nad Bošnjacima.
http://instituteforgenocide.org/?p=11849&lang=bs
Armin ÄŒusto, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada
Vrbanja, zloÄin bez kazne
U duhu svog habitusa i nacionalne pripadnosti, imam obavezu, da zbog budućnosti svog naroda, slobodno pišem, mislim i djelujem, u cilju otkrivanja Äinjenica bitnih za državu Bosnu i Hercegovinu i za svoj narod Bošnjake. Bošnjaci, autohtoni narod na tlu Evrope preživio je stradanja, što neće nikada niti jedan narod preživjeti, a to je jedanaest genocida i konstantna borba za svoja temeljna ljudska prava, pravo na istinu i pravdu.
Upravo budućnost Bošnjaka zavisi od toga kako ćemo se ponijeti prema historijskim Äinjenicama, da li ćemo naći mehanizam vlastitog jaÄanja kroz prizmu intelektualnog, duhovnog i ekonomskog oporavka Bošnjaka, jer od ova tri segmenta zavisi da li će se desiti sljedeći genocid nad Bošnjacima. Danas Bošnjaci, slobodno mogu reći preživljavaju psihološki genocid; nemaju pravo na dostojanstvo i mir, dok pravosudni organi sporo rade na procesuiranju i kažnjavanju odgovornih lica za genocid nad Bošnjacima.
Dokaz tome je i zloÄin nad Bošnjacima Vrbanje kod Bugojna. Danas Bošnjaci u Vrbanji obilježavaju 23.godišnjcu stradanja svojih najmilijih koji su pobijeni od strane pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane. Jedinice hrvatskih postrojbi, muÄki su ubili 45 Bošnjaka u naselju Vrbanja i do danas niko nije odgovarao za taj zloÄin. MeÄ‘utim, iznose se gnusne laži da za taj zloÄin postoji presuda po kojoj je odgovarao Slavko Jakić, naš prijeratni komšija iz mjesta Zlavast. Složiti sa ovom kvalifikacijom, znaÄio bi definiivnu pobjedu zloÄinaca i nepravde jer se radi o obiÄnom vojniku, dok osobe koje su imale komandnu odgovornost nisu još stale pred lice pravde. Komandna odgovornost hrvatskih postrojbi koja je kriva za ubijanje nevinih Bošnjaka, imala je jasan plan da u potpunosti oÄisti Bošnjake iz Bugojna, s ciljem stvaranja Velike Hrvatske, odnosno Herceg Bosne, koja bi se pripojila Velikoj Hrvatskoj. Danas ti komadanti slobodno šetaju i uživaju sve privilegije, iako je njihova ruka natopljena krvlju nevino ubijenih Bošnjaka Bugojna.
ZloÄin koji je poÄinjen u Bugojnu u protekloj agresij rezultat je unaprijed definisanog zloÄinaÄkog plana,koji je pored ubistava podrazumjevao prislilno protjerivanje domicilnog stanovništva, a uporedo s tim Hrvatsko vijeće odbrane i paravojne formacije koje su bile u njenom sastavu formirali su logore za Bošnjake, posebno se istiÄe logor „Akvarijum“ gdje su Bošnjaci fiziÄki i psihiÄki maltretirani, a neki su usljed teško zadobivenih povreda i podlegli. ÄŒinjenica da još niko nije komandno odgovarao za zloÄine, a da je pri tome osuÄ‘en samo jedan pripadnik HVO-a šalje se poruka da se zloÄin nad Bošnjacima isplati, te da će to i u budućnosti moći proći nekažnjeno.
S toga nadležne pravosudne institucije konaÄno moraju procesuirati odgovorne za zloÄin u Vrbanji, 23 godine porodice preživjelih Bošnjaka Äekaju da tužilaštvo i sudstvo poÄnu raditi svoj posao.
Armin ÄŒusto, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada
Bugojno – 23. godišnjica stradanja Bošnjaka Vrbanje: Hrvatski udruženi zloÄinaÄki poduhvat
Danas se završava manifestacija obilježavanja 23. godišnjica stradanja bugojanskih Bošnjaka u Vrbanji. Prije 23. godine, u eriodu od 17. do 28. jula, u napadu HVO-a ubijeno je 54 civila, a više desetina stanovnika naselja Vrbanja, CrniÄe i VrpeÄ su zarobljeni. Za ovaj strašni zloÄin do sada je osuÄ‘en samo Slavko Šakić koji je priznao zloÄine,a za šta je pravosnaÄ‘no osuÄ‘en na osam godina i šest mjesec.
Bugojanski Hrvati, pripadnici HDZ-a i HVO-a, zajedno sa drugim Hrvatima iz susjednih bugojanskih općina i uz pomoć i sadejstvo TuÄ‘manove Hrvatske Äinili su udruženi zloÄinaÄki pokret koji je imao za cilj pripajanje srednje Bosne Republici Hrvatskoj.
PoÄetak udruženog poduhvata
Već krajem 1991.godine, skoro dvije godine prije poÄetka sukoba izmeÄ‘u Bošnjaka i Hrvata u Bugojnu, odnosno u Bosni i Hercegovni, HDZ Bosne i Hercegovine je poÄeo sa realizacijom formiranja hrvatske države u Bosni i Hercegovini i njeno pripajanje Republici Hrvatskoj. Dakle, cilj je bio doseći veću Hrvatsku, Hrvatsku u maksimalno mogućim granicama, a taj cilj je toliko važan da daje blagoslov svim raspoloživim sredstvima, bez obzira na strašne posljedice do kojih može doći. U cilju realizacije tog dugoroÄnog zadatka, formiranja „ zajedniÄke hrvatske države“, HDZ Bosne i Hercegovine je, u skladu sa velikodržavnom politikom, instrukcijama Franje TuÄ‘mana, bivšeg predsjednika Republike Hrvatske, preduzeo niz aktivnosti. Tako su na radnom sastanku predsjednika kriznih štabova HercegovaÄke regionalne zajednice i predsjednika i predstavnika kriznih štabova TravniÄke regionalne zajednice (na ovom sastanku su bili predstavnici bugojanskih Hrvata koje je predvodio tadašnji predsjednik SO Bugojno, Vladimir Šoljić, koji je i potpisnik svih odluka i zakljuÄaka proizašlih sa ovog sastanka), održanom 12.novembra 1991.godine u Grudama usvojeni sljedeći zakljuÄci. a) Da „ hrvatski narod u BiH mora konaÄno povesti odluÄnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije vjekovnog sna – zajedniÄke hrvatske države“, b) Da bi taj cilj bio realiziran, navedene regionalne zajednice su usvojile stav „da se pristupi formiranju i objavljivanju pravnih i politiÄkih akata proglašenje Hrvatske države u BiH, provoÄ‘enje referenduma za prikljuÄenje Republici Hrvatskoj u njenim etniÄkim i povijesnim ( sada mogućim) granicama“.
Da bi bili realizirani doneseni zakljuÄci predsjednici i predstavnici navedenih regionalnih zajednica su imperativno usvojili sljedeće stavove.
1) Jasno profilirati stranaÄku politiku HDZ u Bosni i Hercegovini, kadrovski je ojaÄati i izabrati one ljude koji će moći ove zadatke dovesti do kraja;
2) Pokrenuti politiÄke i pravne akcije na unutarnjem i meÄ‘unarodnom planu:
3) VojniÄki se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovni proces u stvaranju slobodne hrvatske države;
4) Unaprijed odluÄno sprijeÄiti svaku javnu ili tajnu aktivnost u voÄ‘stvu HDZ – a Bosne i Hercegovine koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bilo kakvu štetu.
Šest dana nakon usvojenih zakljuÄaka u Grudama HDZ Bosne i Hercegovine je u cilju „ proglašenja hrvatske države u Bosni i Hercegovini i njenog prikljuÄenja Republici Hrvatskoj“ donio „ cijelu paletu zakona“. Tako su „ izabrani predstavnici hrvatskog naroda“, na sjednici, održanoj 18.novembra 1991.godine u Grudama, donijeli povijesnu Odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, graÄ‘ene po uzoru (kako se kaže u dopunjenoj Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, održanoj 3.jula 1992.godine u Mostaru) „ uzoru na srpska autonomna podruÄja“.
Odlukom je formirana Hrvatska zajednica Herceg Bosna, kao politiÄka, kulturna, gospodarstvena i podruÄna cjelina i odreÄ‘ena joj je teritorija. Njenu teritoriju ukupno je Äinilo 30 općina, a meÄ‘u kojima je bila i općina Bugojno. Općine koje su ušle u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna imale su prema Mati Bobanu, po popisu 55% Hrvata, 27% muslimana i 9% Srba. Da bi povećao broj Hrvata u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna, Mate Boban je na sastanku sa Franjom TuÄ‘,anom, predsjednikom Republike Hrvatske 27. Decembra 1991.godine u Zagrebu otkrio kljuÄ povećanja broja Hrvata za 11%. „ÄŒišÄ‡enjem pograniÄnih podruÄja, faktiÄno pograniÄnih podruÄja te Herceg Bosne“, rekao je Mate Boban.
Jedinstveno zapovjedništvo za Herceg Bosna i južnu Hrvatsku
Nakon završenih politiÄkih i drugih administrativnih radnji u osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosna, prešlo se na vojno organiziranje, odnosno pripremanje za oružano uspostavljanje zacrtane teritorije takozvane Herceg Bosne na podruÄju 30 općina, meÄ‘u kojima je bila i općina Bugojno. U aprilu 1992.godine je osnovano Hrvatsko vijeće odbrane, a 7.jula 1992.godine Odluka o imenovanju općinskog HVO Bugojno. Tada je za predsjednika HVO Bugojno imenovan Vladimir Šoljić.
Dokaz da je takozvana Herceg Bosna sa svim svojim liderima, kao što je Bugojanac Vladimir Šoljić, zajedno sa TuÄ‘manovom Hrvatskom Äinila udruženi zloÄinaÄki pokret jeste stavljanje oružanih snaga Hrvatske zajednice Herceg Bosna pod komandu Hrvatske vojske. O tome postoje brojni dokumenti i svjedoÄenja. Po svjedoÄenju generala Martina Špegelja, 27. Decembra 1991.godine je u Zagrebu održan sastanak izmeÄ‘u Franje TuÄ‘mana i delegacije HDZ-a Bosne i Hercegovine. Na tom sastanku je dogovoreno da oružane snage Hrvatske zajednice Herceg Bosna uÄ‘u u sastav Hrvatske vojske. Dan kasnije, 28.decembra 1991.godine u Glavicama kod Sinja održan je sastanak na kojem su prisustvovali ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica, general Martin Špegelj i Mate Boban. Tada je dogovreno sljedeće. Da se imenuje jedinstveni zapovjednik i zapovjedništvo za Hrvatskuzajednicu Herceg Bosna i južnu Hrvatsku, sa sjedištem u Imotskom, da se odmah riješi status i plaće oficira u Herceg Bosni, da se od Neuma do Travnika i od Trebinja do Livna uspostavi zajedniÄka organizacija u operativno – strategijskom smislu. Na osnovu ove odluke o ustroju zajedniÄke komande za Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna i južnu Hrvatsku, Hrvatska vojska je od ljeta 1992.godine bila stalno prisutna na teritoriji Bosne i Hercegovine, taÄnije na teritoriji zacrtanog podruÄja Herceg Bosne.
Bugojno strateški cilj velike Hrvatske
Općina Bugojno je bila veoma važna za Franju TuÄ‘mana i njegovu ideju stvaranje velike Hrvtaske. U stenogramu sa sastanka Franje TuÄ‘mana sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem u vili Dalmacija u Splitu, 5.novembra 1993.godine nalazi se naredba koju je Franjo TuÄ‘man izdiktirao politiÄkom i vojnom rukovodstvu Hrvatske Republike Herceg Bosna. „ … povezivanje Kiseljaka sa BusovaÄom, a onda da vidimo da li možemo, znaÄi, održati tu liniju. Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti sa Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znaÄi sa Bugojnom, treba pod svaku cijenu“. Na istom sastanku Franjo TuÄ‘man je svojoj udruženoj braći iz Herceg Bosne objasnio zašto je neophodno vojno osvojiti Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik, Vitez i druge srednjebosanske općine. „U najmanju ruku odbranimo onu crtu koju smo kako – tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na meÄ‘unarodnoj konferenciji (misli na Plan Oven – Stoltenberg, op.a.), znaÄi Novi Travnik, Vitez i BusovaÄa“. Radi toga TuÄ‘man je naveo da se mora ovladati „ iz strateških razloga, Äitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znaÄi, ofanzivne namjere muslimana u podruÄju južno od Mostara“, zakljuÄio je Franjo TuÄ‘man.
Nadojeni strateškim vizijama velikog hrvatskog voÄ‘e bugojanski Hrvati su pod fašistiÄkom zastavom Trećeg rajha krenuli žestoko na svoje komšije Bošnjake. U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine na podruÄju bugojanske općine voÄ‘ena je odluÄujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija države Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. 17. jula 1993. godine otpoÄele su otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu. Prvi na udaru našli su se stanovnici prigradskog naselja Vrbanja. U vrijeme ove ofanzive, general Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća odbrane obratio se predsjedniku Republike Hrvatske Franji TuÄ‘manu i naÄelniku Glavnog stožera Hrvatske generalu Zbora Janku Bobetku sa zahtjevom za pomoć u oružanoj sili. U tom zahtjevu se pored ostalih stavki navodi sljedeće. „ Za djelovanje na pravcu Gornji Vakuf – Bugojno kao pripomoć snagama Bugojno HITNO nam je potrebita jedna bojna dobro opremljena s dijelom svoje potpore, tenkovi i topništvo“.
Naravno, Hrvatska je ovakve zahtjeve uvijek do kraja ispunjavala. U julu 1993.godine u napadu na Bugojno, tamošnjem HVO-u pomagala je specijalna jedinica „ Pume“ iz Varaždina. U vanrednom izvještaju generala Martina Špegelja Frani TuÄ‘manu navodi se da su pored „ Puma“ iz Varaždina tih dana na linije Bugojna i Gornjeg Vakufa napadale sljedeće jedinice zvaniÄne Hrvatske vojske. „ 3.brigada ZNG iz Osijeka, 5.gardijska brigada iz Zagreba, 109.brigada iz Vukovara, 113.brigada iz Splita, 114.brigada iz Šibenika, 123.brigada iz Varaždina, bataljon Matija VlaÄić, jedinica specijalnih namjena“. Osim navedenih jedinica na bugojansko – gornjovakufskom ratištu, tokom 1993.godine i 1994.godine ratovale su brojne druge jedinice Hrvatske vojske.
Iz povjerljivih dokumenata Republike Hrvatske i Herceg Bosne vidi se da je Bugojno spašeno zahvaljujući herojima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su odbranili Gornji Vakuf. Da nije bilo tih heroja Armije R BiH bugojanski Bošnjaci bi doživjeli sudbinu masakriranih mještana naselja Vrbanja.
Armin ÄŒusto, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada
Vrbanja, zloÄin bez kazne
U duhu svog habitusa i nacionalne pripadnosti, imam obavezu, da zbog budućnosti svog naroda, slobodno pišem, mislim i djelujem, u cilju otkrivanja Äinjenica bitnih za državu Bosnu i Hercegovinu i za svoj narod Bošnjake. Bošnjaci, autohtoni narod na tlu Evrope preživio je stradanja, što neće nikada niti jedan narod preživjeti, a to je jedanaest genocida i konstantna borba za svoja temeljna ljudska prava, pravo na istinu i pravdu.
Upravo budućnost Bošnjaka zavisi od toga kako ćemo se ponijeti prema historijskim Äinjenicama, da li ćemo naći mehanizam vlastitog jaÄanja kroz prizmu intelektualnog, duhovnog i ekonomskog oporavka Bošnjaka, jer od ova tri segmenta zavisi da li će se desiti sljedeći genocid nad Bošnjacima. Danas Bošnjaci, slobodno mogu reći preživljavaju psihološki genocid; nemaju pravo na dostojanstvo i mir, dok pravosudni organi sporo rade na procesuiranju i kažnjavanju odgovornih lica za genocid nad Bošnjacima.
Dokaz tome je i zloÄin nad Bošnjacima Vrbanje kod Bugojna. Danas Bošnjaci u Vrbanji obilježavaju 23.godišnjcu stradanja svojih najmilijih koji su pobijeni od strane pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane. Jedinice hrvatskih postrojbi, muÄki su ubili 45 Bošnjaka u naselju Vrbanja i do danas niko nije odgovarao za taj zloÄin. MeÄ‘utim, iznose se gnusne laži da za taj zloÄin postoji presuda po kojoj je odgovarao Slavko Jakić, naš prijeratni komšija iz mjesta Zlavast. Složiti sa ovom kvalifikacijom, znaÄio bi definiivnu pobjedu zloÄinaca i nepravde jer se radi o obiÄnom vojniku, dok osobe koje su imale komandnu odgovornost nisu još stale pred lice pravde. Komandna odgovornost hrvatskih postrojbi koja je kriva za ubijanje nevinih Bošnjaka, imala je jasan plan da u potpunosti oÄisti Bošnjake iz Bugojna, s ciljem stvaranja Velike Hrvatske, odnosno Herceg Bosne, koja bi se pripojila Velikoj Hrvatskoj. Danas ti komadanti slobodno šetaju i uživaju sve privilegije, iako je njihova ruka natopljena krvlju nevino ubijenih Bošnjaka Bugojna.
ZloÄin koji je poÄinjen u Bugojnu u protekloj agresij rezultat je unaprijed definisanog zloÄinaÄkog plana,koji je pored ubistava podrazumjevao prislilno protjerivanje domicilnog stanovništva, a uporedo s tim Hrvatsko vijeće odbrane i paravojne formacije koje su bile u njenom sastavu formirali su logore za Bošnjake, posebno se istiÄe logor „Akvarijum“ gdje su Bošnjaci fiziÄki i psihiÄki maltretirani, a neki su usljed teško zadobivenih povreda i podlegli. ÄŒinjenica da još niko nije komandno odgovarao za zloÄine, a da je pri tome osuÄ‘en samo jedan pripadnik HVO-a šalje se poruka da se zloÄin nad Bošnjacima isplati, te da će to i u budućnosti moći proći nekažnjeno.
S toga nadležne pravosudne institucije konaÄno moraju procesuirati odgovorne za zloÄin u Vrbanji, 23 godine porodice preživjelih Bošnjaka Äekaju da tužilaštvo i sudstvo poÄnu raditi svoj posao.
Armin ÄŒusto, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zloÄina genocida Kanada
Bugojno – 23. godišnjica stradanja Bošnjaka Vrbanje: Hrvatski udruženi zloÄinaÄki poduhvat
Danas se završava manifestacija obilježavanja 23. godišnjica stradanja bugojanskih Bošnjaka u Vrbanji. Prije 23. godine, u eriodu od 17. do 28. jula, u napadu HVO-a ubijeno je 54 civila, a više desetina stanovnika naselja Vrbanja, CrniÄe i VrpeÄ su zarobljeni. Za ovaj strašni zloÄin do sada je osuÄ‘en samo Slavko Šakić koji je priznao zloÄine,a za šta je pravosnaÄ‘no osuÄ‘en na osam godina i šest mjesec.
Bugojanski Hrvati, pripadnici HDZ-a i HVO-a, zajedno sa drugim Hrvatima iz susjednih bugojanskih općina i uz pomoć i sadejstvo TuÄ‘manove Hrvatske Äinili su udruženi zloÄinaÄki pokret koji je imao za cilj pripajanje srednje Bosne Republici Hrvatskoj.
PoÄetak udruženog poduhvata
Već krajem 1991.godine, skoro dvije godine prije poÄetka sukoba izmeÄ‘u Bošnjaka i Hrvata u Bugojnu, odnosno u Bosni i Hercegovni, HDZ Bosne i Hercegovine je poÄeo sa realizacijom formiranja hrvatske države u Bosni i Hercegovini i njeno pripajanje Republici Hrvatskoj. Dakle, cilj je bio doseći veću Hrvatsku, Hrvatsku u maksimalno mogućim granicama, a taj cilj je toliko važan da daje blagoslov svim raspoloživim sredstvima, bez obzira na strašne posljedice do kojih može doći. U cilju realizacije tog dugoroÄnog zadatka, formiranja „ zajedniÄke hrvatske države“, HDZ Bosne i Hercegovine je, u skladu sa velikodržavnom politikom, instrukcijama Franje TuÄ‘mana, bivšeg predsjednika Republike Hrvatske, preduzeo niz aktivnosti. Tako su na radnom sastanku predsjednika kriznih štabova HercegovaÄke regionalne zajednice i predsjednika i predstavnika kriznih štabova TravniÄke regionalne zajednice (na ovom sastanku su bili predstavnici bugojanskih Hrvata koje je predvodio tadašnji predsjednik SO Bugojno, Vladimir Šoljić, koji je i potpisnik svih odluka i zakljuÄaka proizašlih sa ovog sastanka), održanom 12.novembra 1991.godine u Grudama usvojeni sljedeći zakljuÄci. a) Da „ hrvatski narod u BiH mora konaÄno povesti odluÄnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije vjekovnog sna – zajedniÄke hrvatske države“, b) Da bi taj cilj bio realiziran, navedene regionalne zajednice su usvojile stav „da se pristupi formiranju i objavljivanju pravnih i politiÄkih akata proglašenje Hrvatske države u BiH, provoÄ‘enje referenduma za prikljuÄenje Republici Hrvatskoj u njenim etniÄkim i povijesnim ( sada mogućim) granicama“.
Da bi bili realizirani doneseni zakljuÄci predsjednici i predstavnici navedenih regionalnih zajednica su imperativno usvojili sljedeće stavove.
1) Jasno profilirati stranaÄku politiku HDZ u Bosni i Hercegovini, kadrovski je ojaÄati i izabrati one ljude koji će moći ove zadatke dovesti do kraja;
2) Pokrenuti politiÄke i pravne akcije na unutarnjem i meÄ‘unarodnom planu:
3) VojniÄki se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovni proces u stvaranju slobodne hrvatske države;
4) Unaprijed odluÄno sprijeÄiti svaku javnu ili tajnu aktivnost u voÄ‘stvu HDZ – a Bosne i Hercegovine koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bilo kakvu štetu.
Šest dana nakon usvojenih zakljuÄaka u Grudama HDZ Bosne i Hercegovine je u cilju „ proglašenja hrvatske države u Bosni i Hercegovini i njenog prikljuÄenja Republici Hrvatskoj“ donio „ cijelu paletu zakona“. Tako su „ izabrani predstavnici hrvatskog naroda“, na sjednici, održanoj 18.novembra 1991.godine u Grudama, donijeli povijesnu Odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, graÄ‘ene po uzoru (kako se kaže u dopunjenoj Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, održanoj 3.jula 1992.godine u Mostaru) „ uzoru na srpska autonomna podruÄja“.
Odlukom je formirana Hrvatska zajednica Herceg Bosna, kao politiÄka, kulturna, gospodarstvena i podruÄna cjelina i odreÄ‘ena joj je teritorija. Njenu teritoriju ukupno je Äinilo 30 općina, a meÄ‘u kojima je bila i općina Bugojno. Općine koje su ušle u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna imale su prema Mati Bobanu, po popisu 55% Hrvata, 27% muslimana i 9% Srba. Da bi povećao broj Hrvata u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna, Mate Boban je na sastanku sa Franjom TuÄ‘,anom, predsjednikom Republike Hrvatske 27. Decembra 1991.godine u Zagrebu otkrio kljuÄ povećanja broja Hrvata za 11%. „ÄŒišÄ‡enjem pograniÄnih podruÄja, faktiÄno pograniÄnih podruÄja te Herceg Bosne“, rekao je Mate Boban.
Jedinstveno zapovjedništvo za Herceg Bosna i južnu Hrvatsku
Nakon završenih politiÄkih i drugih administrativnih radnji u osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosna, prešlo se na vojno organiziranje, odnosno pripremanje za oružano uspostavljanje zacrtane teritorije takozvane Herceg Bosne na podruÄju 30 općina, meÄ‘u kojima je bila i općina Bugojno. U aprilu 1992.godine je osnovano Hrvatsko vijeće odbrane, a 7.jula 1992.godine Odluka o imenovanju općinskog HVO Bugojno. Tada je za predsjednika HVO Bugojno imenovan Vladimir Šoljić.
Dokaz da je takozvana Herceg Bosna sa svim svojim liderima, kao što je Bugojanac Vladimir Šoljić, zajedno sa TuÄ‘manovom Hrvatskom Äinila udruženi zloÄinaÄki pokret jeste stavljanje oružanih snaga Hrvatske zajednice Herceg Bosna pod komandu Hrvatske vojske. O tome postoje brojni dokumenti i svjedoÄenja. Po svjedoÄenju generala Martina Špegelja, 27. Decembra 1991.godine je u Zagrebu održan sastanak izmeÄ‘u Franje TuÄ‘mana i delegacije HDZ-a Bosne i Hercegovine. Na tom sastanku je dogovoreno da oružane snage Hrvatske zajednice Herceg Bosna uÄ‘u u sastav Hrvatske vojske. Dan kasnije, 28.decembra 1991.godine u Glavicama kod Sinja održan je sastanak na kojem su prisustvovali ministar odbrane Republike Hrvatske Gojko Šušak, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica, general Martin Špegelj i Mate Boban. Tada je dogovreno sljedeće. Da se imenuje jedinstveni zapovjednik i zapovjedništvo za Hrvatskuzajednicu Herceg Bosna i južnu Hrvatsku, sa sjedištem u Imotskom, da se odmah riješi status i plaće oficira u Herceg Bosni, da se od Neuma do Travnika i od Trebinja do Livna uspostavi zajedniÄka organizacija u operativno – strategijskom smislu. Na osnovu ove odluke o ustroju zajedniÄke komande za Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna i južnu Hrvatsku, Hrvatska vojska je od ljeta 1992.godine bila stalno prisutna na teritoriji Bosne i Hercegovine, taÄnije na teritoriji zacrtanog podruÄja Herceg Bosne.
Bugojno strateški cilj velike Hrvatske
Općina Bugojno je bila veoma važna za Franju TuÄ‘mana i njegovu ideju stvaranje velike Hrvtaske. U stenogramu sa sastanka Franje TuÄ‘mana sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem u vili Dalmacija u Splitu, 5.novembra 1993.godine nalazi se naredba koju je Franjo TuÄ‘man izdiktirao politiÄkom i vojnom rukovodstvu Hrvatske Republike Herceg Bosna. „ … povezivanje Kiseljaka sa BusovaÄom, a onda da vidimo da li možemo, znaÄi, održati tu liniju. Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti sa Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znaÄi sa Bugojnom, treba pod svaku cijenu“. Na istom sastanku Franjo TuÄ‘man je svojoj udruženoj braći iz Herceg Bosne objasnio zašto je neophodno vojno osvojiti Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik, Vitez i druge srednjebosanske općine. „U najmanju ruku odbranimo onu crtu koju smo kako – tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na meÄ‘unarodnoj konferenciji (misli na Plan Oven – Stoltenberg, op.a.), znaÄi Novi Travnik, Vitez i BusovaÄa“. Radi toga TuÄ‘man je naveo da se mora ovladati „ iz strateških razloga, Äitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znaÄi, ofanzivne namjere muslimana u podruÄju južno od Mostara“, zakljuÄio je Franjo TuÄ‘man.
Nadojeni strateškim vizijama velikog hrvatskog voÄ‘e bugojanski Hrvati su pod fašistiÄkom zastavom Trećeg rajha krenuli žestoko na svoje komšije Bošnjake. U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine na podruÄju bugojanske općine voÄ‘ena je odluÄujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija države Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. 17. jula 1993. godine otpoÄele su otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu. Prvi na udaru našli su se stanovnici prigradskog naselja Vrbanja. U vrijeme ove ofanzive, general Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća odbrane obratio se predsjedniku Republike Hrvatske Franji TuÄ‘manu i naÄelniku Glavnog stožera Hrvatske generalu Zbora Janku Bobetku sa zahtjevom za pomoć u oružanoj sili. U tom zahtjevu se pored ostalih stavki navodi sljedeće. „ Za djelovanje na pravcu Gornji Vakuf – Bugojno kao pripomoć snagama Bugojno HITNO nam je potrebita jedna bojna dobro opremljena s dijelom svoje potpore, tenkovi i topništvo“.
Naravno, Hrvatska je ovakve zahtjeve uvijek do kraja ispunjavala. U julu 1993.godine u napadu na Bugojno, tamošnjem HVO-u pomagala je specijalna jedinica „ Pume“ iz Varaždina. U vanrednom izvještaju generala Martina Špegelja Frani TuÄ‘manu navodi se da su pored „ Puma“ iz Varaždina tih dana na linije Bugojna i Gornjeg Vakufa napadale sljedeće jedinice zvaniÄne Hrvatske vojske. „ 3.brigada ZNG iz Osijeka, 5.gardijska brigada iz Zagreba, 109.brigada iz Vukovara, 113.brigada iz Splita, 114.brigada iz Šibenika, 123.brigada iz Varaždina, bataljon Matija VlaÄić, jedinica specijalnih namjena“. Osim navedenih jedinica na bugojansko – gornjovakufskom ratištu, tokom 1993.godine i 1994.godine ratovale su brojne druge jedinice Hrvatske vojske.
Iz povjerljivih dokumenata Republike Hrvatske i Herceg Bosne vidi se da je Bugojno spašeno zahvaljujući herojima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su odbranili Gornji Vakuf. Da nije bilo tih heroja Armije R BiH bugojanski Bošnjaci bi doživjeli sudbinu masakriranih mještana naselja Vrbanja.
Vijesti: