Naučna istraživanja

Imamo pravo na reviziju tužbe

Imamo pravo na reviziju tužbe jer genocidna namjera se ne mora uvijek iskazati u nekoj deklaraciji, već sama djela mogu jasno ukazati na genocid
Imamo pravo na reviziju tužbe jer je dokazano da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera. Međunarodni sud pravde nije imao na raspolaganju sve relevantne dokumente Vrhovnog savjete odbrane tadašnje SRJ. Jedan broj tih dokumenata nije bio dostavljen sudu, a u onima koji su bili dostavljeni zatamnjena su mjesta koja su ukazivala na odgovornost Beograda. Iako je BiH na to upozoravala, sud se oglušio o ta upozorenja i nije izvršio jači pritisak na Srbiju da dostavi sve relevantne dokumente. Naknadno je skinut embargo sa zatamnjenih pasusa zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane koji upućuju na to da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera. Osim toga, u međuvremenu je u Haškom tribunalu bilo optužnica i presuda za genocid, a u toku su i postupci protiv Karadžića i Mladića. U tim postupcima doći će se do novih, dodatnih činjenica koje će ojačati poziciju BiH u traženju revizije.
Međunarodni sud pravde je, koristići se argumentacijom Haškog tribunala, nedvosmisleno utvrdio da su postojali progoni, etničko čišćenje, logori i ubistva, a sve su to elementi koji čine zločin genocida. Što se tiče genocidne namjere ima dosta argumanta u pasusima zapisnika sa kojih je skinut embarago. Osim toga, očekujemo da će se ti dokazi pojaviti i na suđenjima ključnim akterima genocida u BiH, koji su sada u toku u Haškom tribunalu. 
Činjenica da je Slobodan Milošević znao za genocid u BiH i da je govorio o kontroli nad vojskom bosanskih Srba. O tome svjedoči oficijelni dokument generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. U izvještaju generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o događajima u Srebrenici se kaže da je Karl Bilt razgovarao sa Slobodanom Miloševićem u vreme kada se dešavao genocid u Srebrenici. Iz konteksta tog razgovora se vidi da je Slobodan Milošević bio potpuno u toku onoga šta se tamo dešavalo. Međunarodni sud pravde je utvrdio da je Srbija pružala finansijsku, kadrovsku i svaku drugu pomoć vlastima u RS. Da je taj sud postupao kao drugi međunarodni tribunali u svijetu, poput onog za bivšu Jugoslaviju ili onog za Ruandu, prihvatio bi stav da se genocidna namjera ne mora uvijek iskazati u nekoj deklaraciji, već da sama djela ukazuju na povezanost Srbije i vojnih i političkih vlasti u RS. Uostalom, zašto je neposredno nakon genocida u Srebrenici Generalštab Vojske Jugoslavije unaprijedio Mladića u čin generala?
BiH kao žrtva agresije i genocida je dužna da svojoj i svjetskoj javnosti predoči svu argumentaciju do koje je došla nakon presude iz 2007. godine. Međunarodni sud pravde u slučaju tužbe BiH protiv Srbije postavio izuzetno visoke standarde za dokazivanja zločina genocida. Na taj način je poslao poruku svim nedemokratskim režimima da mogu da počine genocid, samo da se paze da ne ostave nikakve deklaracije u vezi s tim. Ako pogledamo kako je izveden genocid u Srebrenici, jasno je da je on unaprijed i sistematski bio planiran i da je bio usmjeren tačno prema određenoj nacionalnoj i vjerskoj grupi - bosanskim muslimanima, odnosno Bošnjacima. U svim drugim sudovima to bi bilo kvalifikovano kao genocidna namjera. Nažalost, Međunarodni sud pravde to nije prihvatio i mi vjerujemo da će novi dokazi uticati da on promijeni svoje stanovište.
Institut za istraživanje genocida, Kanada

Vijesti: