Imamo pravo na reviziju tužbe jer genocidna namjera se ne mora uvijek iskazati u nekoj deklaraciji, već sama djela mogu jasno ukazati na genocid
Imamo pravo na reviziju tužbe jer je dokazano da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera. MeÄ‘unarodni sud pravde nije imao na raspolaganju sve relevantne dokumente Vrhovnog savjete odbrane tadašnje SRJ. Jedan broj tih dokumenata nije bio dostavljen sudu, a u onima koji su bili dostavljeni zatamnjena su mjesta koja su ukazivala na odgovornost Beograda. Iako je BiH na to upozoravala, sud se oglušio o ta upozorenja i nije izvršio jaÄi pritisak na Srbiju da dostavi sve relevantne dokumente. Naknadno je skinut embargo sa zatamnjenih pasusa zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane koji upućuju na to da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera. Osim toga, u meÄ‘uvremenu je u Haškom tribunalu bilo optužnica i presuda za genocid, a u toku su i postupci protiv Karadžića i Mladića. U tim postupcima doći će se do novih, dodatnih Äinjenica koje će ojaÄati poziciju BiH u traženju revizije.
MeÄ‘unarodni sud pravde je, koristići se argumentacijom Haškog tribunala, nedvosmisleno utvrdio da su postojali progoni, etniÄko ÄišÄ‡enje, logori i ubistva, a sve su to elementi koji Äine zloÄin genocida. Što se tiÄe genocidne namjere ima dosta argumanta u pasusima zapisnika sa kojih je skinut embarago. Osim toga, oÄekujemo da će se ti dokazi pojaviti i na suÄ‘enjima kljuÄnim akterima genocida u BiH, koji su sada u toku u Haškom tribunalu.
ÄŒinjenica da je Slobodan Milošević znao za genocid u BiH i da je govorio o kontroli nad vojskom bosanskih Srba. O tome svjedoÄi oficijelni dokument generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. U izvještaju generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o dogaÄ‘ajima u Srebrenici se kaže da je Karl Bilt razgovarao sa Slobodanom Miloševićem u vreme kada se dešavao genocid u Srebrenici. Iz konteksta tog razgovora se vidi da je Slobodan Milošević bio potpuno u toku onoga šta se tamo dešavalo. MeÄ‘unarodni sud pravde je utvrdio da je Srbija pružala finansijsku, kadrovsku i svaku drugu pomoć vlastima u RS. Da je taj sud postupao kao drugi meÄ‘unarodni tribunali u svijetu, poput onog za bivšu Jugoslaviju ili onog za Ruandu, prihvatio bi stav da se genocidna namjera ne mora uvijek iskazati u nekoj deklaraciji, već da sama djela ukazuju na povezanost Srbije i vojnih i politiÄkih vlasti u RS. Uostalom, zašto je neposredno nakon genocida u Srebrenici Generalštab Vojske Jugoslavije unaprijedio Mladića u Äin generala?
BiH kao žrtva agresije i genocida je dužna da svojoj i svjetskoj javnosti predoÄi svu argumentaciju do koje je došla nakon presude iz 2007. godine. MeÄ‘unarodni sud pravde u sluÄaju tužbe BiH protiv Srbije postavio izuzetno visoke standarde za dokazivanja zloÄina genocida. Na taj naÄin je poslao poruku svim nedemokratskim režimima da mogu da poÄine genocid, samo da se paze da ne ostave nikakve deklaracije u vezi s tim. Ako pogledamo kako je izveden genocid u Srebrenici, jasno je da je on unaprijed i sistematski bio planiran i da je bio usmjeren taÄno prema odreÄ‘enoj nacionalnoj i vjerskoj grupi - bosanskim muslimanima, odnosno Bošnjacima. U svim drugim sudovima to bi bilo kvalifikovano kao genocidna namjera. Nažalost, MeÄ‘unarodni sud pravde to nije prihvatio i mi vjerujemo da će novi dokazi uticati da on promijeni svoje stanovište.
Institut za istraživanje genocida, Kanada