Naučna istraživanja

Hrabrost je govoriti istinu o Srebrenici, dosljednost je raditi to uvijek, kukavičluk je koristiti je za stranačke predizborne i bilo koje druge politčke svrhe

Hrabrost je govoriti istinu o Srebrenici, dosljednost je raditi to uvijek, kukavičluk je koristiti je za stranačke predizborne i bilo koje druge politčke svrhe

 

Piše Emir Ramić

 

11. godišnjica. Srebrenica i dalje traga za pravdom. Mrtva,  a nezakopana. Njeni ubijeni stanovnici u sistemskom zločinu otkopavani i premještani leže nenađeni i ispremetani. Zaborav ima svoj sistem – vrijeme potpomognuto ignorancijom. Neznanje o putu, neznanje je o cilju. Putujemo iz godine u godinu, a cilj je nejasan - jer preživjeli nisu mirni, a mrtvi dostojno pokopani. Bosna i Hercegovina svoj integrativni smisao mora tražiti u Srebrenici. Promjene teku, vrijeme ih donosi, sve je možda bolje, ali ignorancija boli. Ne dočekasmo odgovor na naš apel od prije dvije godine. Trajna činjenična zamrznutost: Karadžić i Mladić na slobodi, Republika Srpska pliva u političkom vremenu prema nekoj nejasnoj obali, nema odgovora ni o mjestu egzekucije Avde Palića, komandanta, nerazdvojivo sa Srebrenicom, vezane Žepe.  

Napredovanje srbijanske vlade kroz istoriju traje uz ignoranciju. Otpor globalizmu, liberalizmu, tehnologiji i općoj svjetskoj povezanosti oni daju udaranjem na Bošnjake: u ratu groznom nemilosrdnom zločinačkom silom, u miru skrivanjem istine i jadnim i gadnim političkim egzibicijama. Da li se obaveze mogu na taj način otkloniti? Isto to radi i Vlada u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Sistem nepravde funkcioniše i dalje. Naš poziv Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini da dođemo do istine i krenemo dalje prema opštem blagostanju daje rezultate na osobnoj ravni. Ali, oni traže više poticaja, garancija i razumijevanja od međunarodne zajednice i domaćih vlasti koji rade na integraciji Bosne i Hercegovine.

 

Planetarni zločin u Srebrenici je opomena močnom kriku ljudskosti u svijetu neljudskosti.

Planetarni zločin u Srebrenici je posljedica bošnjačke borbe za opstanak u svijetu mržnje.

Planetarni zločin u Srebrenici opominje da zlo nije poraženo i da bošnjačke generacije koje dolaze moraju učiti. Planetarni zločin u Srebrenici je opomena Bošnjacima i bošnjačkim političarima da poslije pozitivnog nacionalnog iskoraka u uslovima agresije i genocida, Bošnjacima i dalje nedostaje idejni i ciljni iskorak ka novoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj budućnosti.

 

11 godina poslije zločina Srbi ponovo epski pjevaju o klanju Bošnjaka u Srebrenici, kao nećem što je za ponos svakom pripadniku srpskog naroda.

11 godina poslije zločina, zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić se od Srba označavaju kao heroji zbog ubistava hiljade Bošnjaka.

11 godina poslije zločina nove masovne grobnice pokazuju da su i godinama dejtonskog mira nekoliko puta pomjerani zemni ostaci Bošnjaka, da oni koji su ih vadili i zatrpavali na druga mjesta nisu se ni trudili da skinu žice za povezivanje i marame preko očiju strijeljanih Bošnjaka.

11 godina poslije zločina u Bosni i Hercegovini, državi lijepoj za oči, a teškoj za dušu, grobovi ostaju, rane teško zarastaju, unutrašnja reintegracija i vanjska integracija države i društva idu usporeno, međunarodna zajednica napušta BiH.

11 godina poslije zločina Bošnjaci još nisu predstavljeni jednim glasom, a BiH još ne može funkcionisati kao samostalna, nezavisna, suverena država.

11 godina poslije zločina i dalje traje homogenizacija srpske politike, koja sada kroz prijetnju referendumom, prijeti ponovo ratom, koja ima cilj nastavak držanja Bosne i Hercegovine taocem Republike Srpske, čime se ponovo pokušava udaljiti mir, ekonomska, socijalna i politička rekonstrukcija i reintegracija Bosne i Hercegovine, kažnjavanje ratnih zločinaca i povratak izbjeglih.

11 godina poslije zločina Hrvati sa nametnutim i prihvaćenim manjinskim sindromom djeluju neuvjerljivo.

11 godina poslije zločina, Bošnjaci još u svome izolacionizmu, nemaju program za budućnost.

11 godina poslije zločina inteligencija, elita i mladost  još šute, isključeni iz društvenih tokova i prepušteni sami sebi.

 

Srbi moraju priznati genocid u Srebrenici kao zločin protiv čovjećnosti svijetskih razmjera, koji se ne može porediti i pravdati navodnim drugim zločinima. Srbi u žrtvama genocida u Srebrenici moraju vidjeti vlastitu nacionalnu sramotu i stid. Srbi nad besprimjernim pokušajem istrebljenja čitavog jednog naroda moraju ostati vječno zamišljeni. Srbi moraju prihvatiti građansku, jedinstvenu, nezavisnu, suverenu Bosnu i Hercegovinu i činjenicu da  Republika Srpska nikada neće, niti može biti džava, jer njeno kreiranje je poraz zakona i ljudske civilizacije.

 

Pamčenjem genocida u Srebrenici, potencira se budućnost Bošnjaka, koja jedino ima smisla u sve bošnjačkom dijalogu koji treba produkovati jasnu prepoznatljivu bošnjačku viziju, ideju i cilj bošnjačke bitnosti i bitisanosti. Bez toga se Bošnjaci ne mogu osloboditi robovskog mentaliteta i straha. Bez jasnog nacionalnog cilja i ideje, u uslovima izigravanja demokratije u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci dopuštaju da srpska elita suvereno vlada polovinom Bosne i Hercegovine, sa osnovnim ciljem da ovlada kompletnom političkom scenom Bosne i Hercegovine. Srpska politička elita ima podršku svoje javnosti, međunarodna zajednica ju je prepoznala kao partnera i ako je javno ne poržava. Srpski cilj blokiranja društvenih reformi u Bosni i Hercegovini ima cilj definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci ne zaslužuju da budu rasijani po planeti i asimilirani u druge narode. Bošnjaci ne treba da vjeruje u tuđe vrijednosti, jer tako sebe minimaliziraju i čine inferiornim pred drugima. Bošnjaci se ne trebaju  rasipati ni podvajati. Tolerancija je velika ideja i blagodat Bošnjacima. Tolerancija je temelj bošnjačkog jedinstva i bedem njihove odbrane od rušilačkih ideja. Pomiranje Bošnjaka je imperativ bošnjačke budućnosti.

 

Pamčenjem genocida u Srebrenici potencira se budučnost Bosne i Hercegovine, države koja sa svojom hiljadugodišnjom historijom ima mjesto u ujedinjenoj Evropi. Ako Bosna i Hercegovina želi biti dio ujedinjene Evrope, ona ne može biti podjeljena po etničkim linijama.

 

Pamčenjem genocida u Srebrenici potencira se budućnost Evrope i Svijeta, potencira se dijalog civilizacija i kultura, potencira se očovjećenje ljudi, potencira se velika potreba da slobodni ljudi ne mogu imati toleranciju prema genocidu. Zločin koji se dogodio nad Bošnjacima u Srebrenici je zločin koji se dogodio i građanima svijeta. Zato se svijet treba braniti od zločina protiv čovjećnosti, istinom i pravdom o Srebrenici. Bez pravde i istine o Srebrenici nema Bosne i Hercegovine, bez Bosne i Hercegovine nema Evrope i svijeta. Savremeni svijet ne može bit to što želi, dok ne dođe potpuna pravda za Srebrenicu. Jer je Srebrenica opomena šta se dešava kada narod izgubi glavu i zaboravi vrijednosti čovjćanstva. Zločinci su pokušali ubiti čitav jedan narod, što je protivno Božijim i ljudskim zakonima. Bošnjaci sa svojim dostojanstvenim bošnjačkim bićem, će srebrenićke i sve druge žrtve najbolje osvetiti bošnjačkim dijalogom, jedinstvom, sječanjem, pamčenjem, govorom istine i pravde.

 

Vijesti: