Hrabrost je govoriti istinu o Srebrenici, dosljednost je raditi to uvijek, kukaviÄluk je koristiti je za stranaÄke predizborne i bilo koje druge politÄke svrhe
Piše Emir Ramić
11. godišnjica. Srebrenica i dalje traga za pravdom. Mrtva, a nezakopana. Njeni ubijeni stanovnici u sistemskom zloÄinu otkopavani i premještani leže nenaÄ‘eni i ispremetani. Zaborav ima svoj sistem – vrijeme potpomognuto ignorancijom. Neznanje o putu, neznanje je o cilju. Putujemo iz godine u godinu, a cilj je nejasan - jer preživjeli nisu mirni, a mrtvi dostojno pokopani. Bosna i Hercegovina svoj integrativni smisao mora tražiti u Srebrenici. Promjene teku, vrijeme ih donosi, sve je možda bolje, ali ignorancija boli. Ne doÄekasmo odgovor na naš apel od prije dvije godine. Trajna ÄinjeniÄna zamrznutost: Karadžić i Mladić na slobodi, Republika Srpska pliva u politiÄkom vremenu prema nekoj nejasnoj obali, nema odgovora ni o mjestu egzekucije Avde Palića, komandanta, nerazdvojivo sa Srebrenicom, vezane Žepe.
Napredovanje srbijanske vlade kroz istoriju traje uz ignoranciju. Otpor globalizmu, liberalizmu, tehnologiji i općoj svjetskoj povezanosti oni daju udaranjem na Bošnjake: u ratu groznom nemilosrdnom zloÄinaÄkom silom, u miru skrivanjem istine i jadnim i gadnim politiÄkim egzibicijama. Da li se obaveze mogu na taj naÄin otkloniti? Isto to radi i Vlada u manjem bosanskohercegovaÄkom entitetu. Sistem nepravde funkcioniše i dalje. Naš poziv Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini da doÄ‘emo do istine i krenemo dalje prema opštem blagostanju daje rezultate na osobnoj ravni. Ali, oni traže više poticaja, garancija i razumijevanja od meÄ‘unarodne zajednice i domaćih vlasti koji rade na integraciji Bosne i Hercegovine.
Planetarni zloÄin u Srebrenici je opomena moÄnom kriku ljudskosti u svijetu neljudskosti.
Planetarni zloÄin u Srebrenici je posljedica bošnjaÄke borbe za opstanak u svijetu mržnje.
Planetarni zloÄin u Srebrenici opominje da zlo nije poraženo i da bošnjaÄke generacije koje dolaze moraju uÄiti. Planetarni zloÄin u Srebrenici je opomena Bošnjacima i bošnjaÄkim politiÄarima da poslije pozitivnog nacionalnog iskoraka u uslovima agresije i genocida, Bošnjacima i dalje nedostaje idejni i ciljni iskorak ka novoj bošnjaÄkoj i bosanskohercegovaÄkoj budućnosti.
11 godina poslije zloÄina Srbi ponovo epski pjevaju o klanju Bošnjaka u Srebrenici, kao nećem što je za ponos svakom pripadniku srpskog naroda.
11 godina poslije zloÄina, zloÄinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić se od Srba oznaÄavaju kao heroji zbog ubistava hiljade Bošnjaka.
11 godina poslije zloÄina nove masovne grobnice pokazuju da su i godinama dejtonskog mira nekoliko puta pomjerani zemni ostaci Bošnjaka, da oni koji su ih vadili i zatrpavali na druga mjesta nisu se ni trudili da skinu žice za povezivanje i marame preko oÄiju strijeljanih Bošnjaka.
11 godina poslije zloÄina u Bosni i Hercegovini, državi lijepoj za oÄi, a teškoj za dušu, grobovi ostaju, rane teško zarastaju, unutrašnja reintegracija i vanjska integracija države i društva idu usporeno, meÄ‘unarodna zajednica napušta BiH.
11 godina poslije zloÄina Bošnjaci još nisu predstavljeni jednim glasom, a BiH još ne može funkcionisati kao samostalna, nezavisna, suverena država.
11 godina poslije zloÄina i dalje traje homogenizacija srpske politike, koja sada kroz prijetnju referendumom, prijeti ponovo ratom, koja ima cilj nastavak držanja Bosne i Hercegovine taocem Republike Srpske, Äime se ponovo pokušava udaljiti mir, ekonomska, socijalna i politiÄka rekonstrukcija i reintegracija Bosne i Hercegovine, kažnjavanje ratnih zloÄinaca i povratak izbjeglih.
11 godina poslije zloÄina Hrvati sa nametnutim i prihvaćenim manjinskim sindromom djeluju neuvjerljivo.
11 godina poslije zloÄina, Bošnjaci još u svome izolacionizmu, nemaju program za budućnost.
11 godina poslije zloÄina inteligencija, elita i mladost još šute, iskljuÄeni iz društvenih tokova i prepušteni sami sebi.
Srbi moraju priznati genocid u Srebrenici kao zloÄin protiv Äovjećnosti svijetskih razmjera, koji se ne može porediti i pravdati navodnim drugim zloÄinima. Srbi u žrtvama genocida u Srebrenici moraju vidjeti vlastitu nacionalnu sramotu i stid. Srbi nad besprimjernim pokušajem istrebljenja Äitavog jednog naroda moraju ostati vjeÄno zamišljeni. Srbi moraju prihvatiti graÄ‘ansku, jedinstvenu, nezavisnu, suverenu Bosnu i Hercegovinu i Äinjenicu da Republika Srpska nikada neće, niti može biti džava, jer njeno kreiranje je poraz zakona i ljudske civilizacije.
PamÄenjem genocida u Srebrenici, potencira se budućnost Bošnjaka, koja jedino ima smisla u sve bošnjaÄkom dijalogu koji treba produkovati jasnu prepoznatljivu bošnjaÄku viziju, ideju i cilj bošnjaÄke bitnosti i bitisanosti. Bez toga se Bošnjaci ne mogu osloboditi robovskog mentaliteta i straha. Bez jasnog nacionalnog cilja i ideje, u uslovima izigravanja demokratije u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci dopuštaju da srpska elita suvereno vlada polovinom Bosne i Hercegovine, sa osnovnim ciljem da ovlada kompletnom politiÄkom scenom Bosne i Hercegovine. Srpska politiÄka elita ima podršku svoje javnosti, meÄ‘unarodna zajednica ju je prepoznala kao partnera i ako je javno ne poržava. Srpski cilj blokiranja društvenih reformi u Bosni i Hercegovini ima cilj definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci ne zaslužuju da budu rasijani po planeti i asimilirani u druge narode. Bošnjaci ne treba da vjeruje u tuÄ‘e vrijednosti, jer tako sebe minimaliziraju i Äine inferiornim pred drugima. Bošnjaci se ne trebaju rasipati ni podvajati. Tolerancija je velika ideja i blagodat Bošnjacima. Tolerancija je temelj bošnjaÄkog jedinstva i bedem njihove odbrane od rušilaÄkih ideja. Pomiranje Bošnjaka je imperativ bošnjaÄke budućnosti.
PamÄenjem genocida u Srebrenici potencira se buduÄnost Bosne i Hercegovine, države koja sa svojom hiljadugodišnjom historijom ima mjesto u ujedinjenoj Evropi. Ako Bosna i Hercegovina želi biti dio ujedinjene Evrope, ona ne može biti podjeljena po etniÄkim linijama.
PamÄenjem genocida u Srebrenici potencira se budućnost Evrope i Svijeta, potencira se dijalog civilizacija i kultura, potencira se oÄovjećenje ljudi, potencira se velika potreba da slobodni ljudi ne mogu imati toleranciju prema genocidu. ZloÄin koji se dogodio nad Bošnjacima u Srebrenici je zloÄin koji se dogodio i graÄ‘anima svijeta. Zato se svijet treba braniti od zloÄina protiv Äovjećnosti, istinom i pravdom o Srebrenici. Bez pravde i istine o Srebrenici nema Bosne i Hercegovine, bez Bosne i Hercegovine nema Evrope i svijeta. Savremeni svijet ne može bit to što želi, dok ne doÄ‘e potpuna pravda za Srebrenicu. Jer je Srebrenica opomena šta se dešava kada narod izgubi glavu i zaboravi vrijednosti Äovjćanstva. ZloÄinci su pokušali ubiti Äitav jedan narod, što je protivno Božijim i ljudskim zakonima. Bošnjaci sa svojim dostojanstvenim bošnjaÄkim bićem, će srebrenićke i sve druge žrtve najbolje osvetiti bošnjaÄkim dijalogom, jedinstvom, sjeÄanjem, pamÄenjem, govorom istine i pravde.