Naučna istraživanja

Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust

 
27. 01. 2017.

Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust

Holokaust je bio i ostao arhetipski događaj u historiji zapadne civilizacije koji je donio ono što nijedan genocidni događaj prije njega nikada nije - gnusne zločine masovnog uništenja ljudskih života, zahvaljujući jedinstvenosti ideologije i politike ubistava od strane dobro organizovane države, izvanredno naprednih ljudi i civilizacije koja je od najboljih sredstava i tehnologije počinila plansko masovno istrebljenje ljudskih bića. Nacistički zločini su imali kolektivni karakter i jedinstveno kolektivno djelovanje. Oni koji zaborave historiju osuđeni su na to da je ponovo dožive. Stoga moramo učiti o holokaustu i genocidu da bi osigurali da se takva zvjerstva nikada više ne dogode. Moramo učiti ali i tragati za istinom i pravdom da bi bili bolji ljudi, vrednujući svaku osobu kao stvorenje neograničene vrijednosti. Iz holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost za sve nas, mada je genocid u Bosni i Hercegovini pokazao, nažalost, ogromno negativno iskustvo. Baš zato, danas je potrebno formirati i jačati historijsku svijest o genocidu, što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve, kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine. U kontinuiranom procesu jačanja historijske svijesti o holokaustu i genocidu istraživači genocida i aktivisti ljudskih prava i sloboda, članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada  povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust smatraju da je revizija pravnog postupka države Bosne i Hercegovine za genocid na Međunarodnom sudu pravde potrebna. Smatramo da obnova postupka direktno ubrzava evroatlanske integracije Bosne i Hercegovine jer doprinosi jačanju vladavine zakona, vladavine istine, vladavine pravde, a time jačanju države i njenih institucija. Obnova postupka je najsnažnija podrška pomirenju i boljoj zajedničkoj budućnosti. To je i značajan korak u poboljšavanju dobrosusjedskih odnosa. Obnova postupka omogučuje suočavanja s prošlošću i smanjivanje permanentnog negiranja, tabuiziranja i minimiziranja genocida. Na kraju obnova postupka će dovesti do pravednog ishoda i satisfakcije za žrtve.
 
Srbija je Bosni i Hercegovini dala jako malo razloga da u ime dobrosusjedskih odnosa ne obnovi postupak. Podsjećamo, Srbija je još 2010. usvojila Deklaraciju o Srebrenici, no bez spominjanja riječi genocid. Također, za razliku od većine evropskih država u Srbiji nikada nije usvojen zakon o sprječavanju genocida, što ne treba da čudi, s obzirom da i danas neki od vodećih politički i akademiski ličnosti u ovoj zemlji osim što otvoreno negiraju genocid, također nastoje i maksimalno relativizovati zločine koje su srpske snage počinile u Bosni i Hercegovini. Zbog toga Bosna i Hercegovina nema nikakvu ni moralnu i pravnu obavezu da u ime navodnih dobrosusjedskih odnosa i mira na Balkanu odustaje od obnove postupka. Obnova postupka dovodi do katarze i  suočavanja s prošlošću.

Sloboda bosanskohercegovačke države je potpuna kada se utvrdi sudska odgovornost za genocid. Na legalizovanim rezultatima genocida se danas temelji ograničena sloboda bosanskohercegovačke države. Ograničena sloboda bez istine i pravde produkuje mnogo jače unutrašnje od vanjskih bosanskohercegovačkih granica. Dejtonska državna konstrukcija, neprirodna bosanskohercegovačkoj zajednici, je srozala državni patriotizam na takozvane etničke, odnosno entitetske patriotizme kojima nije u interesu strategija dugoročnog bosanskohercegovačkog odgovora koja podrazumjeva istinu i pravdu kao branu antibosanskom djelovanju, a samim tim i uslovu za evroatlanske integracije.

Obnova sudskog postupka je od izuzetnog povijesnog značaja. Propuštanje utvrđenih rokova bio bi poraz istine i pravde, poraz kulture sjećanja, poniženje žrtava zašto bi bosanskohercegovački politički i akademski subjekti, institucionalno i individualno, nužno bili odgovorni pred budućnošću i povijesti. Iskrena saradnja Bosne i Hercegovine sa Srbijom je moguća samo onda kada se utvrdi odgovornost za genocid. Kada se sudski utvrdi istina o genocidu, kada se zatraži oprost od žrtava na bazi te istine i pravde. Samo sa istinom i pravdom, sa institucionalizovanom kulturom sjećanja, Bosna i Hercegovina može neopterećena prošlošću ići ka boljoj budućnosti sa istočnim susjedom. Sve drugo je privremeno maskiranje zločina genocida, maskiranje zločina koje će dejtonski nedovršeni mir i posebno dejtonsku konstrukciju države uvijek držati kao potencijalni politički ili drugi sukob. 

Istraživači genocida upozoravaju još jednom na svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta da se žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, največih zločina poslije holokausta u Evropi, ne smiju ponižavati. Ne smije se odgodom obnove postupka pristati na žrtvovanje dostojanstva, kako žrtava genocida, tako i dostojanstva hiljadugodišnje bosanskohercegovačke tradicije, kulture, duhovnosti, oličene u Ideji Bosne i bosanskom duhu, što su upravo bili predmet strašnih napada tokom agresije i genocida. Tražimo samo pravnu istinu o strašnim zločinima i pravdu za žrtve tih zločina i to ne u ime osvete, već u ime bolje zajedničke budućnosti i saradnje.

Dužnost odgovornih ljudi i žena, mladih i starih, intelektualaca i radnika  je da govore u ime nevino ubijenih žrtava, da podsjećaju na njihove patnje i boli i da potiskuju strah od zaborava koji je prisutan. Zadatak odgovornih istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i pravda i maksimalno sužava prostor za sve aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži. Zadatak izabranih političkih lidera je političko jedinstvo u borbi za istinu i pravdu. To jedinstvo će uskoro biti provjereno na pitanju obnove postupka protiv Srbije za genocid. Bosna i Hercegovina je višestruko historijsko svjedočanstvo da je dvadeseto stoljeće - stoljeće genocida. Njega je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijele nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve, da im se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak. Zadatak političkih predstavnika žrtava je da rezultate naučnih istraživanja maksimalno iskoriste u sudskim procesima u ime istine i pravde. To se najbolje može postići obnovom postupka. Ako postoji pravna mogućnost za obnovu postupka, ako istraživači nauke o genocidu imaju kredibilne dokaze, kako će politički subjekti moći objasniti generacijama koje dolaze da nisi to napravili, a imali su politički mandat za to. Bosanskohercegovački politički faktor mora znati da je obnova postupka jednako važna kao i krajnji rezultat, odnosno sama presuda. To posebno važi za sudske procese u kojima se sudi za agresiju i genocid, gdje izneseni dokazi i dokumenti velikim dijelom doprinose stvaranju kolektivne memorije o agresiji i genocidu, utvrđivanju historijskih činjenica i interpretacija. Ako bosanskohercegovački politički establišment ne iskoristiti pravo obnove postupka, onda to ne znači samo da time prihvataju prvostepenu presudu iz 2007., nego to isto znači da će drugi pisati bosanskohercegovačku historiju. Bosni i Hercegovini se uporno servira blokada obnove postupka. U toj blokadi protiv sudskog događanja istine i pravde, usporeni hod bosanskohercegovačkog političkog establišmenta, posebno srpskog i hrvatskog, je na kritičkoj tački. Ukoliko Bosna i Hercegovina prokocka obnovu postupka i ne osigura realizaciju odgovarajuće državne strategije po pitanju institucionalizacije kulture pamćenja, postoji realna mogućnost, da ostane vječni taoc srbijanskog režima i pojedinaca koji simboliziraju projekat velika Srbija. Sloboda Bosne i Hercegovine je moguća samo onda kada se utvrdi sudska odgovornost za agresiju i genocid na čijim rezultatima se danas temelji ta sloboda. Žrtve agresije i genocida, se na smiju ponižavati. Istina i pravda su najbolja brana ponižavanju žrtava agresije i genocida.

Zajedničkom akcijom istraživača genocida, političkog establišmenta, organizacija i zajednica u i van BiH možemo zaustaviti zločin negiranja holokausta i genocida i obnovom postupka poslati jasnu poruku žrtvama da nisu sami u borbi da dokažu očiglednu i neospornu istinu o svojim patnjama. Istina o holokaustu i genocidu mora biti dokućena. Pravda za žrtve holokausta i genocida mora biti zadovoljena. To je najbolja poruka eventualnim budućim idejnim tvorcima i realizatorima zločina agresije i genocida. Zato obnova postupka predstavlja najvažnije pitanje naše genercije jer je riječ o borbi za slobodu, pravo i budućnost države i posebno Bošnjaka, kao največih žrtava genocida, koji jako dobro znaju, jer su to iskusili na svojoj koži, da ih je napao Miloševićev srbijanski režim sa Jugoslovenskom armijom koja mu je bila udarna pesnica. Naravno, srbijanski režim je napao na civilno stanovništvo Republike BiH koje nije bilo u stanju da se odupre i zato su u prvim danima agresije napravljeni veliki ratni zločini i okupirane teritorije Republike BiH koje su kasnijim manipulacijama preimenovane u “entitet Republika Srpska”, ali time se nije moglo sakriti da je izvršena agresija na Republiku BiH i da je nad Bošnjacima izvršen zločin genocida i progona sa stoljetnih životnih ognjišta.

Institut za istraživanje genocida Kanada

Vijesti: