Strpci

Nebojša Ranisavljević je jedini dosad osuÄ‘en za zločin u Štrpcima. Ranisavljević je bio pripadnik oružane grupe „Osvetnici“ koja je bila pod kontrolom Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Za ovaj zločin do sada je pravosnažno osuÄ‘en samo Nebojša Ranisavljević. U sudskom postupku koji je protiv njega voÄ‘en pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora), utvrÄ‘eno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade, koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila voz u stanici Štrpci i iz istog izvela 18 putnika Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu neutvrÄ‘enog identiteta, koje su vojnim kamionom odvezli u prostorije osnovne škole u mjestu Prelovo kod Višegrada. Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suÄ‘enje desetorici optuženih, meÄ‘u kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, Boban InÄ‘ić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi, te Gojko Lukić, brat Milana Lukića. U Srbiji se povodom ovog zločina vodi istraga pokrenuta u decembru 2014. godine. Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) podiglo je u martu 2015. godine optužnicu protiv pet lica, meÄ‘utim tu optužnicu sud do danas nije potvrdio, već je nekoliko puta vraćao TRZ-u na dopunu. Porodice žrtava, od kojih su većina državljani Srbije, suočene su i sa dvodecenijskim ignorisanjem državnih organa nadležnih za brigu o civilnim žrtvama rata (Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja). Majke, očevi, djeca, supružnici i drugi srodnici žrtava ovog zločina, kao i zločina u Sjeverinu, zbog diskriminatornog zakonskog okvira u Srbiji, ne mogu dobiti status članova porodica civilnih žrtava rata. Na neadekvatnost postojećeg zakonskog rješenja i njegovo diskriminatorno sprovoÄ‘enje već godinama ukazuju žrtve i njihova udruženja, Fond za humanitarno pravo i druge organizacije civilnog društva. Uprkos ozbiljnim primjedbama domaćih i meÄ‘unarodnih aktera, Ministarstvo je uvelo u zakonsku proceduru i Nacrt zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica kojim se postojeći pravni režim dodatno pogoršava na štetu svih civilnih žrtava koje žive u Srbiji.
Žrtve zločina u Štrpcima su: Halil Zupčević (roÄ‘en 1944. godine), Senad Đečević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz Ličina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet Babačić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan Zuličić (1960), Jusuf Rastoder (1938), Tomo Buzov (1940) i NN lice. Do sada su pronaÄ‘eni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronaÄ‘eno je krajem 2009. godine u selu Sjedača na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine naÄ‘eni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim tijelima i dalje traga. U Prijepolju, pored starog mosta na Limu, 2009. godine otkriveno je spomen-obilježje žrtvama otmice. Na bijelom mermernom kamenu u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana ispisana je poruka: "Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti".