Sjećanje na 116 ubijenih u Ahmićima

Sjećanje na 116 ubijenih u Ahmićima
U napadu koji se dogodio 16. aprila 1993. godine u selu Ahmići, pripadnici HVO-a ubili su 116 civila, starijih ljudi, žena, djece i staraca. NajmlaÄ‘a žrtva imala je svega tri mjeseca, a najstarija 82 godine. Zločini nad Bošnjacima u Ahmićima planirani su i pripremljeni, te izvršeni organizirano i sistematski. Oni su jedan od najstravičnijih zločina počinjenih nad Bošnjacima za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na primjeru zločina u Ahmićima Haški tribunal je utvrdio da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, čime je oružani sukob dobio karakter meÄ‘unarodnog oružanog sukoba „i to zbog direktne umiješanosti Hrvatske vojske (HV) i zbog postojanja opće kontrole Hrvatske nad snagama i vlastima bosanskih Hrvata. Riječ o najorganiziranijem i najmasovnijem zločinu izvršenom na području doline Lašve nad civilnim stanovništvom: masovna i pojedinačna ubistva, zlostavljanja, te progoni stanovništva, uništavanje i pljačkanje imovine. U ovom naselju, koje je, po Popisu stanovništva iz 1991, imalo 466 stanovnika, od čega 356 Bošnjaka ili 76,4%, Hrvata 87 ili 18,7%, Jugoslavena 2 ili 0,4%, te Ostalih 21 ili 4,5%, trebalo je formirati etnički čiste hrvatske prostore, što se moglo ostvariti samo izvršenjem zločina, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima. Sa svojim položajem, a posebno respektabilnim privrednim potencijalom, Vitez i Ahmići, kao i cijela Lašvanska dolina, bili su od strateškog značaja za velikohrvatske planove, zbog čega je po svaku cijenu trebalo formirati etnički čiste hrvatske prostore, bez Bošnjaka. Kao i agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i genocid u Ahmićima je planiran i sistematski realiziran, što pokazuju rezultati istraživanja ove studije. U rano jutro 16. aprila 1993. agresorske snage izvele su minobacački napad na ovo selo, a zatim su u njemu izvršile genocid nad Bošnjacima. Tom prilikom ubijeno je 116 civila različitog spola i starosti (većinom starije osobe, žene, djeca). Iza tih postrojbi ostalo je, uz dvije džamije, oko 180 potpuno uništenih bošnjačkih kuća. MeÄ‘unarodni posmatrači Ahmiće su opisali kao mjesto koje “zaudara smrću”. U „cijeloj toj pustoši“ isti posmatrači su zabilježili da je petnaestak hrvatskih domova, koliko ih ima u selu, u ovom napadu ostalo netaknuto. Specijalni izaslanik UN-a Tadeusz Mazowiecki, u svom Drugom periodičnom izvještaju o situaciji u vezi s ljudskim pravima na teritoriji bivše Jugoslavije, navodi da su vojnici HVO-a bacali granate na bošnjačke kuće i neselektivno pucali na civile. Tom prilikom u svojim kućama ubijene su cijele porodice “mecima u glavu iz neposredne blizine od strane hrvatskih oružanih snaga i da su ovi vojnici počinili najmanje jedno višestruko silovanje”. Pored toga, izvještaji meÄ‘unarodnih posmatrača govore o “sistematskom istjerivanju nehrvatskog stanovništva” iz gradova i sela koja je HVO smatrao sastavnim dijelom svoje paradržavne tvorevine “Herceg-Bosne”. U spomenutom izvještaju Tadeusza Mazowieckog, a koji se odnosi na Ahmiće, pored ostalog, kaže se: “Prema svim izvještajima, uključujući i one od strane komandanata lokalnih hrvatskih snaga HVO-a i meÄ‘unarodnih posmatrača, u ovom selu nije bilo nikakvih legitimnih vojnih ciljeva, niti je pružen ikakav organiziran otpor na ovaj napad. Lokalne i regionalne vojne voÄ‘e hrvatskih snaga HVO-a, kao i lokalni čelnici HDZ-a, odlučno su odbili optužbe da su njihovi vojnici izvršili ove napade oko Viteza. Oni su nagovještavali da bi mogle biti odgovorne srpske oružane snage ili paravojne formacije HOS-a. Malo je, meÄ‘utim, vjerovatno da su srpske ili snage HOS-a bile umiješane u ovaj napad. Napadi u dolini Lašve 16. aprila uključili su nekoliko stotina vojnika duboko unutar područja koja su pod kontrolom snaga HVO-a. Samo selo Ahmići nalazi se manje od 2 km od Štaba HVO-a u Vitezu. Sve do pisanja ovog izještaja, ni hrvatske vojne ni političke voÄ‘e, koje de facto kontroliraju ovu oblast, nisu provele nikakvu istragu u vezi s ovim tvrdnjama.” U citiranom izvještaju Tadeusza Mazowieckog naglašeno je da u Ahmićima nije bilo nikakvih vojnih ciljeva i po tom osnovu nije bilo ni razloga za napad HVO-a na ovu mjesnu zajednicu. Dakle, pored činjenice da nije bilo neke vojne organizacije niti vojnih objekata, nije postojala ni potencijalna mogućnost da Bošnjaci u Ahmićima nekoga vojno ugrožavaju, pa tako ni HVO. Uostalom, ovu konstataciju najbolje potvrÄ‘uje činjenica da u vrijeme napada na Ahmiće niko od pripadnika HVO-a niti stanovnika hrvatske nacionalnosti nije stradao. Zločine u Ahmićima, predsjedavajući Raspravnog vijeća sudija Claude Jorda, u sudskoj presudi Haškog tribunala protiv Tihomira Blaškića, označio je “izuzetno teškim”. Ovi zločini su tek suÄ‘enjem generalu Tihomiru Blaškiću na MeÄ‘unarodnom krivičnom sudu za ratne zločine u Hagu i projekcijom filma “Warriors” Petera Kosminskog i Leigha Jacka Jacksona nešto više “uznemirili” domaću i svjetsku javnost. Na primjeru zločina u Ahmićima Haški tribunal je utvrdio da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, čime je “sukob” dobio karakter meÄ‘unarodnog oružanog sukoba “i to zbog direktne umiješanosti Hrvatske vojske (HV) i zbog postojanja opće kontrole Hrvatske nad snagama i vlastima bosanskih Hrvata”. Ubijanje, a posebno masakriranje, odnosno, iživljavanje nad žrtvama posebna je dimenzija zločina nad civilima Ahmića, što najbolje pokazuju svjedočenja preživjelih Bošnjaka prezentirana u ovoj studiji. U realizaciji genocidnih namjera agresoru nisu bile dovoljne samo prijeke egzekucije, zatočenja i zlostavljanja, nego je planski nanosio materijalne štete na stambenim i pratećim objektima, što je u studiji argumentirano originalnim snimcima samo jednog dijela uništenih objekata.
IGK







Remembrance for 116 People Killed in Ahmici

During the attack on Ahmici on April 16, 1993, HVO members killed 116 civilians, including the elderly, women and children. The youngest victim was a three-month old baby, while the oldest victim was 82 years old.  Genocide in Ahmići, 16 April 1993, was planned and executed systematically and in organized manner. It is the worst crimes committed against Bosniacs during the aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina. In the case of Ahmići, ICTY established that the Republic of Croatia committed an act of aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina, which credited this armed conflict the character of international armed conflict “due to the direct involvement of the Croatia Army and the general control of Croatia over the forces and authorities of the Bosnian Croats”. Eight persons have been held responsible for the genocide in Ahmići, of which only two for their direct participation in the crimes, and six on the grounds of command responsibility. The Ahmici genocide was the culmination of the Lašva Valley ethnic cleansing. It is the single largest massacre committed by the Croats against Bosniaks in the Bosnian war. The attack began at 05:30 hours on April 16, 1993. The Croat Defence Council (HVO) shelled the Bosniak part of Ahmići and moved in killing many Bosniaks, including women, children and the elderly. They destroyed a large number of Bosniak homes, and caused extensive damage to the village’s two mosques. An estimate puts the death toll to at least 120. The youngest was a three-month-old baby, who was machine-gunned to death in his crib, and the oldest was an 81-year-old woman. After the Ahmici genocide, Croat leaders, supported by propaganda efforts, tried to deny the massacre or to blame other sides in the Bosnian War. Dario Kordic denied to Payam Akhavan, an investigator with the United Nations Centre for Human Rights, that the HVO were involved in the Ahmici massacre; indeed, he said that his men, as good Christians, would never commit such acts and blamed the Serbs or the Bosniaks themselves: according to him, no investigation was necessary. A similar response was given by general Tihomir Blaskic to British Colonel Stewart in Kordic’s presence.
The massacre at Ahmici - where 116 were killed - was the biggest committed during the conflict between Bosnian Croats and the Bosnian government. Its discovery shocked the world and brought home the brutal, genocidal nature of the conflict taking place in Europe less than five decades after the end of WW2 and the discovery of what happened to Europe's Jews under the Nazis.The Ahmici massacre was not the worst of the war - Srebrenica saw 7,000 Muslims killed by Serbs - but it was the worst massacre carried out by Croats against their neighbours.The attack was preceded by political declarations announcing a conflict between Croatian forces and Bosnian forces 'imminent.' On the day of the attack, telephone lines had been cut because all communication exchanges in the region of the village were under the control of Croat warlords intent on seizing land from Muslems they had hitherto lived alongside peacefully. An European Community Monitor Mission observer said he had 'seen the bodies of children who, from their position, seemed to have died in agony in the flames. Some of the houses were absolute scenes of horror, because not only were the people dead, but there were those who were burned and obviously some had been burned with flame launchers, which had charred the bodies and this was the case of several of the bodies'.The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia in The Hague ruled that these crimes amounted to crimes against humanity in numerous verdicts against Croat political and military leaders and soldiers, most notably Dario Kordić, political leader of Croats in Central Bosnia who was sentenced to 25 years in prison for his role in the Ahmici slaughter. He was released in June 2014 after having served two thirds of his sentence.
IGC