Povodom 25. godišnjice Armije RBiH
Armija RBiH je zauzela Äasno i istaknuto mjesto u odbrani države BiH
Prije dvadesetpet godina, Predsjedništvo RBiH je donijelo Ukaz o objedinjavanju Teritorijalne odbrane, Patriotske lige i ostalih patriotskih vojnih jedinica u jedinstvenu oružanu formaciju koja će uskoro ponijeti slavno i Äasno ime – Armija RBiH. Armija je formirana u vremenu najtežih historijskih iskušenja s kojima se država BiH suoÄila u svom hiljadugodišnjem trajanju. U vremenu kad su državu BiH brutalno napale agresorske snage sa Istoka a zatim i sa Zapada, sa namjerom da na njenoj teritoriji ostvare hegemonistiÄke, velikodržavne ciljeve. Nastanak, jaÄanje i odbrambeno-oslobodilaÄki ratni put Armije RBiH je priÄa o sprezi vitalnosti i mudrosti. Armija je odbranila bosanskohercegovaÄku zemlju, odbranila slobodu, Äast i obraz Bosanaca i Hercegovaca. Odbranila je ono što mnogi nazivaju „Idejom Bosne i Bosanski duh“, vjeru da ljudi razliÄitih religija, kultura i identiteta mogu živjeti skupa. To je ideja koja se nalazi u osnovi ujedinjavanja Evrope, kreiranja Evropske unije i Ujedinjenih nacija. U nevjerovatno složenim uslovima skoro potpune logistiÄke blokade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjaÄala nadmoćnije agresorske vojske, nadjaÄala svjetske urote i embarga, nadjaÄala one u svojim redovima koji su željeli osvetu.
Armija RBiH je stvorena iz odluÄnosti i riješenosti graÄ‘ana i naroda BiH da zajedniÄki saÄuvaju najvredniju tvorevinu bosanskohercegovaÄkog društva, suživot svih njenih graÄ‘ana i naroda i ostaće upamćena da je nastala u najtežim trenucima svoje zemlje boreći se za njenu cjelovitost, nezavisnost, suverenost, teritorijalni integritet i politiÄki subjektivitet. Armija je organizovala otpor u najtežim godinama u historiji BiH, godinama stradanja, iskušenja i odluÄnosti, ali i vremenu u kojem je saÄuvala obraz i Äast. Armija RBiH je branila Äast Ujedinjenih nacija, Evrope, Äovjeka i civilizacije, branila je kosmopolitizam.
GraÄ‘ani RBiH su izjašnjavanjem na referendumu za samostalnu, nezavisnu i suverenu državu, otvoreno rekli agresorima da ne žele da žive sa njima u tzv. „velikoj Srbiji“, i da bez obzira na posljedice žele da žive u svojoj jednoj domovini slobodno, gradeći demokratsko, humano, multietniÄko, multikulturno i multireligijsko društvo, dostojno Äovjeku, bez obzira na njegovu polnu, nacionalnu, socijalnu, vjersku i politiÄku pripadnost. Rezultati referenduma pokazuju da se većina graÄ‘ana odluÄila za nezavisnu RBiH. Srbi, nezadovoljni ishodom referenduma, otvoreno su krenuli u oružane provokacije, nastojeći da što prije izazovu rat, smatrajući da Bošnjaci i ostali patrioti neće uspjeti ni pružiti otpor.
Nakon što su Evropska unija, SAD i Kanada priznale RBiH kao nezavisnu državu 06. aprila 1992. godine, Srbi su poÄeli žestoku agresiju svim sredstvima i vandalskim razaranjem RBiH. BosanskohercegovaÄke patriote se, odmah, ukljuÄuju u odbranu svoje domovine. Većina Srba ne uÄestvuje u odbrani već prelazi na stranu Äetnika. U takvim okolnostima, Predsjedništvo RBiH donosi odluku o formiranju Štaba Teritorijalne odbrane koji okuplja sve oružane formacije. To je osnova za formiranje Armije RBiH i uspostavu Glavnog štaba oružanih snaga. Ovako brza transformacija Teritorijalne odbrane u Armiju doprinijela je poboljšanju organizacionih mogućnosti za voÄ‘enje odbrane. Efikasnom odbranom patriotskih snaga stvorene su mogućnosti za okrupnjavanje i formiranje jedinica Armije RBiH, a u cilju poboljšanja sadejestva i operativnog djelovanja u borbi protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Agresori iz Srbije i Crne Gore, pomognuti ekstreminim SDS-om ne uspjevaju slomiti otpor bosanskohercegovaÄkih patriota. Oni uzvraćaju udarce, stabilizuju postignute pozicije i poÄinju sa izvoÄ‘enjem ofanzivnih borbenih dejstava
Radi lakšeg i svrsishodnijeg rukovoÄ‘enja i komandovanja sve patriotske snage su od 09.04. – 15.04.1992. godine objedinjene u Teritorijalnu odbranu RBiH koja se, krajem maja, preformirala u Armiju RBiH. Armija je do kraja rata ostala multietniÄka, a po svojim ciljevima i Armija svih graÄ‘ana i naroda, koja se borila za cjelovitu RBiH i ravnopravne narode i graÄ‘ane u njoj.
Vodeći borbu za opstanak države i njenih naroda, Armija RBiH je neprekidno rasla i jaÄala, što se odražavalo i na postizanje sve znaÄajnijih rezultata u odbrani. Ne treba nikada zaboraviti da je to mogla Äiniti jer je bila dio naroda u kome je uživala punu podršku, jer je bila pod kontrolom državnih organa i radila u skladu sa politiÄkim naporima za rješenje situacije u RBiH i što je veoma znaÄajno, borbu je vodila uz strogo poštivanje meÄ‘unarodnih konvencija ne Äineći zloÄine nad agresorskim vojnicima niti bilo kakvu represiju nad civilnim stanovništvom. TakoÄ‘e treba naglašavati i uÄešÄ‡e snaga Ministarstva unutrašnjih poslova kao dijela oružanih snaga RBiH u pružanju otpora agresiji.
Istovremeno, s jaÄanjem Armije i s njenim rezultatima, jaÄao je i meÄ‘unarodni ugled, ne samo Armije nego i države BiH, što je, na kraju, i rezultiralo parafiranjem, pa potpisivanjem sporazuma o miru, u novembru (Dejton) i decembru 1995. godine (Pariz).
Potpisani mir onemogućio je daljnje oslobaÄ‘anje, RBiH jer je Armija u tom momentu bila dobro organizovana, motivisana, a imala je 231.016 boraca, sa 101.580 komada liÄnog naoružanja i 2.329 artiljerijskih oruÄ‘a i oko 90 tenkova. Armija nije mogla nastaviti oslobodilaÄke operacije bez, barem posredne saglasnsoti meÄ‘unarodne zajednice.
MeÄ‘utim, meÄ‘unarodna zajednica bila je odluÄna da zaustavi rat u RBiH, što je Armiju stavilo u poziciju da, u sluÄaju suprotstavljanja, bude izložena pritiscima, pa, Äak, i udarima iz vazduha blokirana u pogledu snabdijevanja i lišena savezništava. Kao krajnja konsekvenca, bilo je moguće i napuštanje RBiH od strane meÄ‘unarodnih snaga, što bi bilo katastrofalno, imajući u vidu da je UNPROFOR štitio slobodne komunikacije za transport neophodnih roba i što je Sarajevo i dalje bilo u blokadi. Tako je, u njenoj punoj zrelosti, zaustavljen oslobodilaÄki pohod Armije. Armija je odbranila graÄ‘ane i narode i oÄuvala pretpostavke državnosti BiH.
U teškom historijskom periodu, Armija se nije svetila i nije vraćala istom mjerom za zloÄine koji su poÄinjeni. Ona nije vršila agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, nije vršila zloÄin silovanja, nije otvarala koncentracione logore smrti, nije protjeravala graÄ‘ane i narode, nije vodila rat protiv civila, već odbrambeni rat protiv rušitelja države. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost.
Armija RBiH je bila vojska koja je obezbijedila mir i životni prostor za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju. Ona je obezbijedila da se u BiH sigurno osjeća svako, pa Äak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili u najmanju ruku destabiliziraju.
Stvaranje Armije RBiH je najkrupnija historijska Äinjenica koja je obilježila zaÄetak nove epohe u politiÄkoj realnosti bosanskohercegovaÄkih prostora. S tom Äinjenicom moraju raÄunati svi neprijatelji BiH, svi oni koji žele njenu okupaciju i podjelu. Ona je stala na put fašizmu kojim je, u procesu raspada, bivše Jugoslavije otpoÄeo strahovit genocid nad graÄ‘anima koji žele mir i slobodu, a poštuju svoju domovinu. Da kojim sluÄajem nije stvorena zasigurno možemo tvrditi da već sada ne bi postojali Bošnjaci, jer bi bili poklani, protjerani ili asimilirani, a sve što u materijalnom smislu simbolizira tragove kulture, vjere i tradicije bošnjaÄkog, više ne bi postojalo. Da kojim sluÄajem nije stvorena sada ne bi bilo države BiH, a ove teritorije bi već postale sastavni dio « velike Srbije » i « velike Hrvatske » Da kojim sluÄajem nije stvorena definitivno bi bila poražena Ideja Bosne i Bosanski duh, što bio bio poraz i kraj Ujedinjenih nacija i evropskog identiteta, koji je izdan u BiH.
Institut za istraživanje genocida Kanada smatra da buduće generacije nesmiju zaboraviti herojsku i Äasnu ulogu Armije RBiH u najtežim vremenima za opstanak države i njenih graÄ‘ana i naroda. Ponosni smo što se Armija sa tako visokim moralom, hrabrošÄ‡u i dostojanstvom branila ne samo svoje nego i univerzalne ljudske ideale slobode i pravde. Sa ponosom se sjećamo tih velikih i hrabrih ljudi koji su ustali goloruci, ali snagom svoga duha da se bore protiv Äetnika i ustaša. Sa ponosom se sjećamo i spominjemo mudre glave, hrabre ljude, heroje, patriote, komandante, generale, branitelje, graditelje. Armija Republike BiH se rodila u krvi i u kricima patriota, koji nisu imali drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to susprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. U tako teškom historijskom trenutku ona se nije svetila i vraćala istom mjerom za zloÄine koji su poÄinjeni nad graÄ‘anima i narodima BiH. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Ona je odbranila Ideju Bosne i Bosanski duh na kojima poćiva ne samo bosanskohercegovaÄko društvo i država, već Evropa i Svijet. U njenim redovima je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote RBiH.
Agresorsko genocidni rat protiv bosanskohercegovaÄke države, rat protiv evropskog identiteta, rat protiv Ideje Bosne i Bosanskog duha, rat protiv bosanskog modela egzistencije Äovjeka, porodice, naroda, graÄ‘ana nije srušio bosanski san. Evropa je sebe izdala, izdajom BiH. Armija nije izdala Ideju Bosne i Bosanski duh. Ostaje nam još da ubice Ideje Bosne i Bosanskog duha prisilimo da priznaju svoje zloÄine, te da žale za onim što su uradili. Jer nema budućnosti bez istine o zloÄinima i pravde za žrtve. Pripadnici Armije su imali ideale za bolju budućnost svih bosanskohercegovaÄkih naroda i graÄ‘ana. Ta želja, ideja, politiÄki projekt o zajedniÄkoj slobodi i življenju je bio kljuÄ pobjede u agresivno genocidnom ratu.
Profesor Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada
Napomena
U izradu ovog teksta korišteni su rezultati nauÄnih istraživanja Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Instituta za istraživanje genocida Kanada.