Naučna istraživanja

Dan Bosnjaka

Skup temeljnih vrijednosti i posebnosti jednoga naroda Äini njegov identitet. To je definicija koja je u velikoj mjeri obiljeÅ¾ila vremena intenzivnog formiranja nacije koja su iza nas, ali koja vrijedi i danas bez obzira na mobilnost i konstantno miješanje zajednica.
Kazao je ovo bošnjaÄki Älan Predsjedništva BiH Bakir IzetbegoviÄ‡ na poÄetku svog obraÄ‡anja okupljenima na sveÄanoj akademiji povodom obiljeÅ¾avanja 28. septembra - Dana Bošnjaka, koju su organizirali VKBI, BZK Preporod i HO Merhamet u sarajevskoj VijeÄ‡nici, a Äiji je IzetbegoviÄ‡ pokrovitelj.
Kako je istakao, kulture veÄ‡ih naroda u odnosu na manje Äesto se pozivaju na dominatnu tradiciju, taÄnije na kontinuitet svojih vrijednosti, što bi ih trebalo Äiniti privilegovanima u kontekstu meÄ‘unarodnih odnosa. Otuda svaki pokušaj jedne kulture da svoje vrijednosti nametne drugima, najÄešÄ‡e onima za koje smatra da su proistekli iz nje same ili su njihove vrijednosti i osobenosti dio istoga spektra interesa, vodi pokušajima asimilacije i negacije drugog i drugaÄijeg.
- Ime direktno korespondira sa suštinom. Ime nas odreÄ‘uje, ono izdvaja, definiše, Äuva sadrÅ¾aj. I obratno – bezimenost vodi utapanju, asimilaciji, rasipanju i gubitku samosvjesnosti. Negiranje imena naroda i jezika jeste negiranje samog naroda - kazao je IzetbegoviÄ‡, te dodao da Ä‡e stigma negacije naÅ¾alost tokom gotovo Äitavog 20. vijeka pratiti Bošnjake u kontekstu kreiranja i pozicioniranja nacionalnih identiteta u regiji Zapadnoga Balkana. Kako u periodu beskompromisnoga i rušilaÄkog unitarizma dinastije KaraÄ‘orÄ‘eviÄ‡a, tako i u periodu komunistiÄke jugoslovenske utopije.
- PoÄetne erozije bošnjaÄkog nacionalnog biÄ‡a, formiranog u stoljeÄ‡ima srednjovjekovne bosanske drÅ¾ave te djelomiÄno integriranoga i oÄuvanoga u periodu osmanske imperije, prepoznajemo u politiÄkim, ideološkim i kulturološkim promjenama pokrenutim od strane Kraljevine Jugoslavije. Temeljni postulati na kojima i danas poÄiva bosanskohercegovaÄko društvo, suÅ¾ivot i tolerancija, bivaju paÅ¾ljivo i postupno dezavuirani od strane novih gospodara Bosne - naglasio je IzetbegoviÄ‡, dodavši da je taj vjekovni civilizacijski obrazac egzistirao samo u okolnostima potpune ili barem veÄ‡inske bošnjaÄke politiÄke i kulturne ravnopravnosti.
- U svim drugim okolnostima, kako u vrijeme dinastije KaraÄ‘orÄ‘eviÄ‡a, tako i poslije, Bošnjaci Ä‡e biti anatemisani kao relikt, dok Ä‡e njihovi bogumilski korijeni koji su svoju konaÄnu duhovnu formu pronašli u preuzetom islamu biti opovrgnuti i negirani - istaknuo je.
IzetbegoviÄ‡ je kazao i kako se veÄ‡inski bošnjaÄka sredina sve do dinastije KaraÄ‘orÄ‘eviÄ‡a a potom i novojugoslovenske zajednice nije suštinski mijenjala i nastavila je egzistirati u svojim tradicionalnim okvirima, sa obiÄajima, baštinom i socijalnom hijerarhijom.
- Novi odnosi snaga i izmjenjena politiÄka stvarnost, koji su Bošnjake iz uloge veÄ‡inske zajednice sveli na razinu ugroÅ¾ene nacionalne manjine, doveli su do kulturne pa i duhovne krize ne samo kod Bošnjaka koji su bili prisiljeni funksionisati na potpuno drugaÄijim obrascima, veÄ‡ cijele Bosne kao kulturno-historijskog prostora zasnovanoga na nacionalnoj i vjerskoj toleranciji - naglasio je IzetbegoviÄ‡.
Dodao je da je jedno sigurno: u svim periodima minimiziranja i poništavanja Bošnjaka kao autohtonoga i konstitutivnog naroda, Bosna i Hercegovina je bila gotovo nepostojeÄ‡a zemlja.
- Bošnjaci su vezivno tkivo Bosne i Hercegovine, a drÅ¾ava Bosna i Hercegovina temelj i okvir opstanka Bošnjaka. Neprirodna, prevashodno politiÄka podjela Bosne i Hercegovine na banovine najbolji je primjer udara na egzistenciju Bošnjaka. Bošnjaci su novim ustavnim zahvatima svjesno i namjerno bili podijeljeni. Istiskivani su ka teritorijama van matiÄne zemlje, sa ciljem da vremenom budu pretvoreni u manjinu. Trebalo je da nestanu kao politiÄki i kulturni Äinilac, da im se zatre svijest o sebi kao o posebnom narodu, i sjeÄ‡anje na viševjekovnu tradiciju o bosanskoj drÅ¾avnosti, posebnosti i autonomnosti - istaknuo je IzetbegoviÄ‡.
Kako je kazao, pored ustavno-pravnog poništavanja cjelovitosti bosansko-hercegovaÄkog kulturnog prostora, uslijedili su sistematski ataci i pokušaji rušenja i oduzimanja nezavisnosti Islamskoj vjerskoj zajednici, odnosno oduzimanja zemlje od bošnjaÄkih veleposjednika, kroz takozvane agrarne reforme.
- Cilj im je bio isti: poništiti Bošnjake kao politiÄku, socijalnu, vjersku, kulturno-jeziÄku posebnost, što Ä‡e svoj kulminaciju doÅ¾ivjeti u godinama 1941-1945, u nizu uÅ¾asnih i sistematskih zloÄina, ali i u prvoj dekadi komunistiÄke vladavine koja je ustavom iz 1946. godine potpuno iskljuÄila tadašnje muslimane iz ustavno-pravnoga okvira nove Jugoslavije.
Izjave vodeÄ‡ih komunistiÄkih prvaka poput Edwarda Kardelja koji je na zasjedanju u povodu donošenja Ustava Federativne narodne republike Jugoslavije iz 1946. rekao da "muslimani nisu i ne mogu biti nacija veÄ‡ samo etniÄka grupa“, odnosno Moše Pijade "da muslimani nemaju veze sa pitanjem narodnosti“, ili Milovana Äilasa koji je poništio prethodno priznanje muslimana kao naroda, dogovoreno na Drugom zajedanju AVNOJ-a u Jajcu, jasno ocrtava buduÄ‡u poziciju Bošnjaka u okvirima nove Jugoslavije - rekao je IzetbegoviÄ‡, te dodao da ovi stavovi samo potvrÄ‘uju nastavak politike prema Bošnjacima koja je vladala izmeÄ‘u dva rata, uz Äasni izuzetak Rodoljuba ÄŒolakoviÄ‡a koji je sa ÄuÄ‘enjem gledao na ponašanje muslimana-komunista iz rukovodstva Partije, smatrajuÄ‡i "da odgovornost za izostavljanje muslimana iz Ustava 1946. snose upravo oni. Njima je predratni revolucionani put i udio u oslobodilaÄkom pokretu davao moralnu snagu da ustanu protiv toga“.
- "Mogli su i morali su", kaÅ¾e Rodoljub ÄŒolakoviÄ‡, "dovesti u pitanje takve stavove, otvoriti demokratski dijalog, podastrijeti argumente. Pa stupiti i u konfrontaciju ako treba". NasreÄ‡u, bošnjaÄki intelektualci poput Alije IsakoviÄ‡a, Enesa DurakoviÄ‡a, Muhameda FilipoviÄ‡a, Enesa Pelidije i Bakira TanoviÄ‡a nikada nisu prihvatili tu nametnutu realnost i podaniÄku šutnju - kazao je.
IzetbegoviÄ‡ je naglasio da se borba za afirmaciju samosvojnosti Bošnjaka, ukljuÄujuÄ‡i i pravo na ime naroda i jezika nastavila u zemlji, ali i u inostranstvu od strane politiÄke emigracije predvoÄ‘ene Smailom BaliÄ‡em, Adilom ZulfikarpašiÄ‡em i Teufikom VelagiÄ‡em.
- Demokratskim promjenama iz 1990., a zatim i odbramebeno-oslobodilaÄkim ratom iz 1992–1995., u kojem je obnovljena nezavisnost drÅ¾ave Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su stvorili moguÄ‡nost za jedno od najznaÄajnijih okupljanja u njihovoj historiji, za BošnjaÄki sabor odrÅ¾an 27. i 28. septembra 1993. godine na kojem su vratili svoje ime, ime svog jezika i definisali politike koje Ä‡e oÄuvati jedinstvo BiH i omoguÄ‡iti postizanje mira - kazao je IzetbegoviÄ‡, te podsjetio da je, pored znaÄajnih odluka, Sabor na prijedlog predsjednika Predsjedništva BiH Alije IzetbegoviÄ‡a donio i jednu bitnu odredbu koje se trebamo podsjetiti.
- Citiram: "Da bi produÅ¾ili i produbili posao potvrÄ‘ivanja vlastitoga narodnog biÄ‡a, njegovog mjesta i zadaÄ‡e u našoj zemlji i u svijetu u kojem Å¾ivimo, naÄin rada i stukture njegovih institucija, kao i pogleda na buduÄ‡nost našeg naroda i svih ljudi koji Å¾ive u našoj domovini, odluÄujemo da BošnjaÄki sabor i ubuduÄ‡e radi kao mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem Ä‡e se u slobodi mišljenja, poštivanju razliÄitih uvjerenja i uz maksimalnu kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvaÅ¾nija pitanja Å¾ivota bošnjaÄkog naroda i naše drÅ¾ave i utvrÄ‘ivati pravci naše nacionalne akcije".
U proteklih par decenija Bošnjaci su prešli tegoban istorijski put vrijedan stoljeÄ‡a. PlaÄ‡ena je ogromna cijena slobode, ali Bošnjaci su izborili poziciju politiÄkog faktora bez kojeg nema kalkulacije ne samo u BiH veÄ‡ u cijelom regionu. Reafirmirali smo vlastiti identitet, vjeru i kulturu, vratili istorijsko ime naroda i jezika. Uz sve probleme, osporavanja i otpore, Bosna i Hercegovina je suverena, jedinstvena i samostalna drÅ¾ava - naglasio je IzetbegoviÄ‡.
Dodao je da je današnje prvo obiljeÅ¾avanje Dana Bošnjaka veoma je vaÅ¾no za dalji nastavak i punu realizaciju citirane odredbe.
- Nije dobro da Bošnjaci veÄ‡ Äetvrt stoljeÄ‡a nisu osjetili potrebu za jednim kolektivnim preispitivanjem svoje politiÄke, kulturne, jeziÄke i socijalne agende bez Äega nije moguÄ‡e kvalitetno planirati nacionalne projekte u buduÄ‡nosti. Izrada kulturnih i obrazovnih platformi, smjena generacija, revizija postojeÄ‡ih dotrajalih programa rada i promišljanja vlastite pozicije u sloÅ¾enoj bosanskohercegovaÄkoj zajednici naroda, sve su to nuÅ¾ni koraci koje treba napraviti promišljeno, i o kojima trebaju odluÄivati sve bošnjaÄke nacionalne organizacije uz aktivno uÄešÄ‡e islamske vjerske zajednice i relevantnih politiÄkih subjekata.
BošnjaÄki sabor koji Ä‡e biti odrÅ¾an iduÄ‡e godine je pravi momenat da se podvuÄe crta pod Äetvrt vijeka Å¾ivota i borbe pod imenom Bošnjaci, najbolja prilika da se utvrdi ÄinjeniÄno stanje, izvrši potrebna revizija, odrede jasni programski ciljevi te izabere rukovodstvo koje Ä‡e ih u zadatim rokovima realizirati - rekao je IzetbegoviÄ‡, dodavši da Na takvim naÄelima djeluju i postoje sve nacionalne zajednice u svijetu.
- Nema drugoga puta i drugaÄijih riješenja. Tradicija je skup upornih ponavljanja i dobre organizacije. Kao engleski travnjaci Äija nas ljepota jednostavnosti iznova zbunjuje. A mjera jednostavnosti je oduvijek ista. Treba ih kositi, zalivati, njegovati. I Äiniti to uporno stotinama godina.
ÄŒestitam Vam Dan Bošnjaka uz uvjerenje da Ä‡emo ga slaviti u kontinuitetu, u korist i na ponos cijele bosanskohercegovaÄke zajednice - poruÄio je IzetbegoviÄ‡.

==========

Prof.dr. Senadin LaviÄ‡ : Slavenski narodi Balkana moraju napustiti mitove iz 19. stoljeÄ‡a i okrenuti se buduÄ‡nosti
Prošle su 24 godine od 28. septembra 1993. kada su predstavnici bošnjaÄkog naroda donijeli teške i dalekoseÅ¾ne odluke. Govoriti o Bošnjacima i njihovim politiÄkim odlukama znaÄi, prije svega, govoriti o Bosni. Bosna je dugotrajuÄ‡a evropska zemlja, banovina, kraljevina, sandÅ¾ak, pašaluk, ejalet, corpus separatum, republika-drÅ¾ava.
Bosna je povijesno-politiÄka Äinjenica koja se ne moÅ¾e potisnuti iz drÅ¾avnog postojanja. Njezin narod stotinama godina, iz stoljeÄ‡a u stoljeÄ‡e, naziva se Bossnani>Bošnjani, a od 15. stoljeÄ‡a Bošnjaci.
U 20. stoljeÄ‡u to staro ime za narod Bosne sklanja se iz javne upotrebe i taj stari evropski narod pretvara se u religijsku skupinu koju jugoslavenski politiÄki sistemi karakteriziraju imenom muslimani. Drugi dio bosanskog naroda krajem 19. i u prvim decenijama 20. stoljeÄ‡a podlegao je nacijskim ideologijama srpstva i hrvatstva i tako izabrao svoju politiÄku sudbinu. Nasrtljivi etnicizam i religijska iskljuÄivost vodili su potiskivanju bosanstva i konstruiranju brojnih antibosanskih mitologema koje i danas razarajuÄ‡e djeluju.
U povijesti antibosanskih falsifikata pojavila se laÅ¾na tvrdnja koja se Äula tokom cijelog 20. stoljeÄ‡a, a ona je nametala netaÄnu informaciju da Bosna nema svoj narod. Ta laÅ¾ postala je toliko uvjerljiva da je Bosna postupno pretvorena u tehniÄko pitanjepodjele izmeÄ‘u Srbije i Hrvatske. Bosna, to trebamo naglasti, ima svoj povijesni i politiÄki narod isto kao Srbija i Hrvatska. Svi ljudi koji su Å¾ivjeli i koji Å¾ive u Bosni, u prošlosti i sadašnjosti, Äine njezin narod bez obzira iz koje su narodne grupe i religijske sljedbe.
U teškoj ratnoj 1993. godini Republika Bosna i Hercegovina bila je izloÅ¾ena otvorenoj dvostrukoj agresiji MiloševiÄ‡evog i TuÄ‘manovog reÅ¾ima. Pred oÄima evropskih vlada srbijanski i hrvatski predsjednik, poslije dogovora u KaraÄ‘orÄ‘evu 1991, organizirali su i u rukavicama provodili destrukciju bosanske drÅ¾ave i genocid nad Bošnjacima. R. KaradÅ¾iÄ‡ i M. Boban bili su operativci na terenu koji su vjerno sluÅ¾ili svojim gospodarima iz susjednih drÅ¾ava. Tadeuš Mazovjecki je u Le Mond-u od 30. oktobra 1992. godine kao izvjestitelj o ratu u Bosni rekao da “etniÄko ÄišÄ‡enje” nije posljedica rata, nego je njegov cilj. Nekoliko mjeseci kasnije, taÄnije 2. maja 1993. godine, britanski premijer John Major napisao je pismo Douglasu Hoggu u kojem kaÅ¾e:
Sve dok se situacija u bivšoj Jugoslaviji ne smiri, mi moramo po svaku cijenu biti sigurni da se niti jednoj zemlji, koja se moÅ¾e smatrati “muslimanskom” ne govori o politiÄkim akcijama Zapada na ovom podruÄju, posebno vezano za Tursku. Iz tog razloga, neophodno je da se nastavi s prevarom ”Vance-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se dogaÄ‘ala kakva takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao vaÅ¾eÄ‡a drÅ¾ava, a njeno muslimansko stanovništvo se ne raseli iz svoje zemlje.
Ovaj uÅ¾asan stav britanskog premijera predstavlja bolan element surove realnosti antibosanske politike tog vremena. U Å½enevi je u januaru 1993. godine objavljen Vance-Owenov plan za mir u Bosni. Plan je podrazumijevao etniÄku podjelu Republike Bosne i Hercegovine na kantone. To je bio stari projekt iz arsenala antibosanstva, a po kojemu u Bosni treba napraviti odvojene teritorije srpskog naroda i u nekom povoljnom povijesnom trenutku prikljuÄiti ih velikoj Srbiji. U tome je i TuÄ‘man vidio šansu da se “podeblja” juÅ¾ni dio Hrvatske.
David Owen je sazvao novu mirovnu konferenciju u Atini 1. maja 1993. godine na kojoj su sudjelovali predstavnici bosanske Vlade i kvislinške skupine, a koje su poÄeli nazivati “zaraÄ‡ene strane” prema Å¾enevskom scenariju.
MiloševiÄ‡ i TuÄ‘man pripremili su 1993. plan o Bosni kao uniji tri etniÄki odijeljene republike. U njemu je bila podmetnuta laÅ¾ da se Bosna sastoji od tri konstitutivne republike za tri naroda, koje “konstituiraju” Bosnu preko svojih “povijesnih teritorija”. Taj plan su preuzeli medijatori Owen i Stoltenberg i ponudili ga Vladi Republike Bosne i Hercegovine. A to je bio jedan od razloga odrÅ¾avanja Sabora u Sarajevu 27. i 28. septembra. Pred bosanskim ljudima bile su dvije moguÄ‡nosti: ili da prihvate uništenje – uniju tri republike ili da se nastave boriti za cjelovitu drÅ¾avu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik Alija IzetbegoviÄ‡ iskazao je vlastitu dilemu kazavši: “Preostao nam je izbor izmeÄ‘u pravedog rata i nepravednog mira, a to je liÄna drama za svakoga od nas.”
Drugog dana sabora, 28. septembra, usvojena je Deklaracija o vraÄ‡anju starog imena za narod. Deklaracijom kao izjavom o odluÄnosti da se “narodu vrati njegovo povijesno i narodno ime Bošnjaci”, Sabor je prekinuo višedecenijsko trajanje manipuliranja bošnjaÄkim imenom i time okonÄao identitetnu dramu oko prisiljavanja na opredjeljivanje i neopredjeljivanje. VraÄ‡eno je staro ime narodu, povijesno ime Bošnjak. Akademik Muhamed FilipoviÄ‡ tom prilikom je kazao:
Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao drÅ¾ava i kao povijesni subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne iskljuÄuje iz sudjelovanja u tom naslijeÄ‘u i njegovoj perpetuaciji, ali neÄ‡e da bude Å¾rtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjaÄkog naroda da se identificira i veÅ¾e za narodnosnu ideju, interese i drÅ¾avno pravo nekih drugih drÅ¾ava i naroda.
Parafrazirat Ä‡u Aliju IsakoviÄ‡a: Ne osjeÄ‡am više nikakvu potrebu da bilo kome objašnjavam ime jednog starog evropskog naroda i njegovu odanost Bosni.
Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine u martu 1994. godine, Älanom 7, obznanjena je promjena narodnog imena na osnovu volje Bošnjaka. Tamo stoji: “U Ustavu Republike Bosne i Hercegovine – PreÄišÄ‡eni tekst, rijeÄ ‘Muslimani’, u razliÄitim padeÅ¾ima, zamjenjuje se rijeÄju ‘Bošnjaci’, u odgovarajuÄ‡em padeÅ¾u”. (SluÅ¾beni list Republike Bosne i Hercegovine, 6. april1994, broj 8, str. 114.)
Na popisu stanovništva 2013. godine Bošnjaci su definitivno zaokruÅ¾ili proces vraÄ‡anja i oÄuvanja svoga povijesnog imena te tako okonÄali dugu agoniju. Preko 50% populacije drÅ¾ave Bosne i Hercegovine izjasnilo se da mu je narodno ime Bošnjak, a preko 54% da govori bosanski jezik.
PrateÄ‡i današnje antibosanske procese vidi se da rat protiv Bosne nije stao i da je nastavljen drugim sredstvima – medijskim, obavještajnim, diplomatskim, ekonomskim. Bošnjaci se i dalje predstavljaju u ruÅ¾nim slikama i prema njima se odnosi po orijentalistiÄkom stereotipu o Drugom.
Savremena nauka nas uÄi da moramo napustiti pervertiranu postavku, odnosno laÅ¾ da je “Bosna jedna od srpskih zemalja” (M. EkmeÄiÄ‡). Povelja Kulina bana iz 1189. godine nije spomenik srpskog jezika. Kralj Tvrtko I KotromaniÄ‡ nije bio srpski kralj. Husein GradašÄeviÄ‡ proglašava 1831. godine autonomiju Bosne kao Bošnjak. Husaga Ä†išiÄ‡ nije bio Srbin 1945–1946 kada je pitao za šestu baklju u grbu FNRJ, to jest za Bošnjake i Bosnu. Dakle, stvari koje u nauci prihvatamo kao društeno-povijesne Äinjenice i dostignuta znanja stoje sasvim drugaÄije od konstruiranih naracija koje su nam podmetnute kao najbesramnije laÅ¾i.
Slavenski narodi Balkana moraju napustiti mitove iz 19. stoljeÄ‡a i okrenuti se buduÄ‡nostiu kojoj Ä‡e slobodne i nezavisne drÅ¾ave osiguravati prosperitet svakom Äovjeku, svim graÄ‘anima. Naša je vizija da Balkan postane prostor mira i slobode u Evropskoj uniji.
Dejtonski mirovni sporazum bio je odliÄno sredstvo da se zaustavi agresija srbijanskog reÅ¾ima na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali danas mi ne moÅ¾emo preko Dejtonskog sporazuma praviti drÅ¾avu zasnovanu na “tri plemena” pocijepanu religijom i antibosanskim politiÄkim ideologijama. Bosna mora biti ono što jest, evropska drÅ¾ava s ustavom u kojem su slobodni i ravnopravni graÄ‘ani vrhovna vrijednost.
ÄŒestitam svim Bošnjacima u Bosni i širom svijeta ovaj Dan.
(ObraÄ‡anje predsjednika Kulturne zajednice Bošnjaka Preporod prof.dr. Senadina LaviÄ‡a na na sveÄanoj akademiji povodom Dana Bošnjaka u Sarajevu, 28.09.2017. godine )

Naučna istraživanja

Dan Bosnjaka

Vijesti: