Naučna istraživanja

Ploča na Vijećnici, posebno tekst na toj ploči, precizno govori o izvršiocima kulturocida u Sarajevu


Historija pokušaja poništenja bosanskohercegovačke države velikih je razmjera. U noći između 25. i 26. augusta 1992. srpske snage pod vodstvom osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića granatirale su sarajevsku Vijećnicu. Bio je to, prema članovima Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, zločinački pokušaj uništenja bosanskohercegovačke države, ali i pokušaj uništenja Ideje Bosne i Bosanskog duha, te svijesti o mjestu zajedničkog življenja, što je i pokušaj uništenja čovjeka i civilizacije. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika zločinaca Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske entiteta Republike Srpske i bivše Jugoslavenske narodne armije. Radovan Karadžić, koji voli sebe smatrati više navodnim pjesnikom nego ratnim zločincem, izdao je nalog da se na zgradu Vijećnice ispale fosforne bombe, koje osobito pospješuju rasplamsavanje vatre. Tako je Vijećnica postala sinonim urbicida i kulturocida u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Pogođena mnoštvom projektila, spaljena je i razrušena. Malo je knjiga spašeno iz plamena. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedočili o hiljadugodišnjoj historiji zemlje i države Bosne i Hercegovine. Oko tri miliona knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako posPloča na Vijećnici, posebno tekst na toj ploči, precizno govori o izvršiocima kulturocida u Sarajevutala simbol agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.

Kada uništite pisani trag o Ideji Bosne i Bosanskom duhu, taj civilizacijski kod koji pripada svim građanima Bosne i Hercegovine, onda uništavate državu Bosnu i Hercegovinu. Brisanjem Ideje Bosne i Bosanskog duha agresori su pokušali izbrisati bosanskohercegovačku državu, društvo, zemlju, teritoriju. Spaljivanje knjiga u Vijećnici je bilo sredstvo za realizaciju političkih i teritorijalnih  ciljeva agresora u ime širenja bosanskohercegovačkog kolektivnog zaborava. Ovaj mraćni čin je vezan za totalitarni režim zločinca Slobodana Miloševića i njegovih istomišljenika u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini kojim bi se agresijom i genocidom obračunavali sa bosanskohercegovačkom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u ime rušenja kolektivnog pamćenja bosanskohercegovačkih građana o jedinstvenoj, slobodnoj, nezavisnoj državi.

Vijećnica je svojevrsni čuvar kulturno historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i agresorima trn u oku kada je u pitanju kontinuitet bosanskohercegovačke državnosti.  Ali Vijećnica je i simbol čovjeka i civilizacije. Ona u sebi sintetizira povijest Sarajeva, Bosne i Hercegovine, čovjeka i civilizacije. Obnova Vijećnice i njeno novo otvaranje  je poruka i pouka svima agresorima na Bosnu i Hercegovinu i svim kreatorima i izvršiocima genocida nad građanima Bosne i Hercegovine  da su Ideja Bosne i Bosanski duh uvijek uspijevali pobijediti zlo i fašizam, agresiju i genocid. Oni koji su palili Vijećnicu, oni koji su agresijom i genocidom jurišali na državu Bosnu i Hercegovinu i njene građane, oni koji su ubijali djecu, oni koji su silovali, oni koji su mučili i ubijali u koncentracionim logorima smrti, oni koji su na silu protjeravali, zapravo, su palili i rušili Ideju Bosne i Bosanski duh, a time su palili i rušili  i povijest, kulturu, tradiciju čovjeka i civilizacije. Zbog tog barbarskog, anticivilizacijskog, antihumanog zločina agresije i genocida palitelji Vijećnice i rušitelji države Bosne i Hercegovine će vječno ostati na smetlištu historije. Kolektivno znanje pohranjeno u spisima jednog naroda predstavlja bitan dio identiteta tog naroda. Do danas brojni vlastodršci širom svijeta, a posebno kreatori i izvršioci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima nisu shvatili da se snagu misli i duha, bilo u obliku pisane riječi ili izraženu nekim drugim umjetničkim jezikom, nije moguće izbrisati. Još nije izmišljeno oružje koje je snažnije od snage duha. Fašizam još nije pobjeđen ni u Bosni i Hercegovini ni u svijetu.

Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvršili su zločin genocida i na području Sarajeva, posebno u Sarajevu u opsadi, jednom od “strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, teritoriji Ujedinjenih nacija (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija). U Sarajevu u opsadi je u redovima za vodu i hranu, na tržnicama, u školama, na fakultetima, u bolnicama, tramvajima, autobusima, na ulicama, u stambenim objektima, na poslu, za vrijeme sahrana, itd., pored ostalog, vršena koordinirana, dugotrajna, rasprostranjena i sistematska kampanja namjernog granatiranja (vatrenim oruđima za neselektivno gađanje, kao što su minobacači, rakete s daljinskim navođenjem i artiljerija), civilnih područja, objekata i civilnog stanovništva iz artiljerijskog, minobacačkog i pješadijskog oružja. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba spola i svih starosnih dobi, posebno djece, žena i starih lica. Samo na području Sarajeva u opsadi, od aprila 1992. do decembra 1995, ukupan broj ubijenih, poginulih i umrlih, prema rezultatima istraživanja ICTY-a, iznosi 18.889 lica. U teškim uvjetima opsade Sarajeva i rasprostranjenog i sistematskog napada na civile i civilno stanovništvo i civilne objekte (granatama velikog kalibra, pancirnim granatama, višecijevnim bacačima raketa, zapaljivim projektilima, neselektivnom i snajperskom vatrom i drugim oruđima i oružjem), pored svakodnevnog /danonoćnog ubijanja, ranjavanja i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i razaranje, uništavanje i spaljivanje civilnih objekata, pogoršano je i fizičko i psihičko stanje stanovništva, koje je, pored ostalog, znatno povećavalo njihovu patnju i pojačavalo (njihov) bol.


Ploča na Vijećnici, posebno tekst na toj ploči, precizno govori o navdenom zločinu,  jasna je opomena čovjeku i civlizaciji da ne zaborave, da pamte i da opominju. To je imperativ bosanskohercegovačke, ali i evropske, svijetske budućnosti. Ono što piše na ploči govori i svjedoči o najvećim zločinima poslije holokausta u Evropi, srpsko-crnogorskoj agresiji i zločinima genocida u Bosni i Hercegovini, govori o kulturocidu, govori o rušiteljima Sarajeva i ubicima sarajevske djece i građana glavnog grada nezavisne bosanskohercegovačke države.  Ploča treba ostaviti sa sadašnjim tekstom. Na njoj ne piše da je Vijećnicu bombardirao i zapalio Srpski narod i ne odnosi se na sve Srbe, već na srpske izrode i zločince, a zna se ko su oni, a neki su za to i sudski osuđeni. Tekst na ploči treba biti povod predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i drugim liderima da priznaju zločin, zatraže oprost od žrtava i pokažu kajanje za spaljivanje bosanskohercegovačke historije.
Pokušaj promjene teksta na ploči jasno govori o namjerama prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima, ali i prema istini i pravdi. Ne, mi ne pristajemo na zaborav. Jer zaboraviti znači izložiti se novoj agresiji i genocidu. Ostajemo u odbrani slobodnog, jedinstvenog Sarajeva, u odbrani nezavisne, slobodne, demokratske Bosne i Hercegovine, suprotstavljajući se projektima revizije prošlosti koji od žrtava hoće napraviti ljude, žene i djecu bez pamćenja i dostojanstva, koji umjesto istine prizivaju laž, a umjesto pravde krivdu. Poručujemo bosanskohercegovačkom političkom establišmentu da se okani gubitničke ideologije kojom se uzalud pokušava izvršiti revizija historije, revizija presuda internacionalnih i nacionalnih sudova o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Iskreni bosanskohercegovački patrioti se više nikada neće sakrivati od sebe i svoje povijesti zarad velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalističkih projekata. Bosna i Hercegovina sa svojom Idejom Bosne i svojim bosanskim duhom je trajna i neuništiva  država koja bez obzira na toliko agresija i genocida, bez obzira na mnoge analize takozvanih instituta širom svijeta o navodnoj propasti bosanske države, bez obzira na antibosansko djelovanje udružene srpske i hrvatske paradržavne diplomatije još svjedoći najbolju mogućnost realizacije čovjeka i civilizacije kroz prihvatanje, priznavanje i poštovanje drugog i drugačijeg na osnovama bosanskohercegovačke slobode.

Akademik Emir Ramić

Vijesti: