Mladic Ratko

Rezolucijom br. 827 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od 25. maja 1993, formiranjem MeÄ‘unarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, svečano je obećamo žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini da će se glas žrtava čuti, da su Ujedinjene nacije bili svjedoci patnji žrtava i da će istina biti dokućena i pravda zadovoljena. Hoće li umorni glasovi preživjelih žrtava i svjedoka genocida u Bosni i Hercegovini, kojih je sve manje i manje, biti konačno na kraju rada MeÄ‘unarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju poslušani? Hoće li MeÄ‘unarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju presuditi po svim takama optužnice Ratku Mladiću i tako probuditi uspavanu i potrošenu savjest meÄ‘unarodne zajednice i potrganu savjest idejnih tvoraca i realizatora genocidne namjera kao metode realizacije strateškog cilja podjele države Bosne i Hercegovine i uništavanja Bošnjaka u ime nacionalističkog projekta Velike Srbije?  Hoće li presuda izgraditi put presuÄ‘enim zločincima u traženju oprosta, izražaja pokajanja i izvinjenja kao metoda upotpunjavanja pravde? Sudski vlasnici istine i pravde potvrdom optužnice protiv Ratka Mladića pretvaraju glasove tuge u glasove nade za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, ali i čovjeka i civilizacije uopšte. Tako se izvršava zavijet sa početka ovog teksta. Haški sudci drže moć istine, prava i pravde za nemoćne žrtve, koje vape za istinom i pravdom. Bez istine i pravde i bez znanja o prošlosti mi nemamo mjesta u budućnosti.
/E. R./