Naučna istraživanja

Prijedor spomenik

Tehničko obrazloženje

Uvod i simbolika:


Uspješan poslovni čovjek iz Čikaga gospodin Mirsad Čaušević, preživjela žrtva koncentraconog logora smrti Omarska i autor knjige Smrt u bijeloj kući, čiji prihod u cjelosti ide za izgradnju spomenika žrtvama genocida u Prijedoru u saradnji sa Dr. Emirom Ramićem, Direktorom Instituta za istraživanje genocida Kanada pokreću inicijativu za izgradnju spomen obilježja žrtvama genocida u Prijedoru. Incijativa podrazumjeva izgradnju spomenika u Prijedoru i gradovima u dijaspori u kojima ima više protjeranih građana Prijedora. Iako je cijeli svijet svjedočio strahotama koje su proživljavali bošnjački i hrvatski civili prijedorskog kraja, a koje su novinari svjetskih medija zabilježili, žrtve još nemaju spomenika. Ova inicijativa pokušava kroz izgradnju spomenika ovjekovičiti kulturu sjećanja u ime bolje ljudske budućnosti bez genocida. Ubistvo prijedorskih bošnjačkih i hrvatskih civila je pobjeda nečovječnosti u gradu koji je u agresiji i genocidu dehumaniziran. Grad koji je upotrebom sile i najstrašnijih zločina poslije holokausta u Evropi isključio iz gradskog identiteta, bosanskohercegovačku smisao egzistencije ideje Bosne i Bosanskog duha čiju najvažniju komponentu čini priznavanje, poštovanje i prihvatanje drugog i drugačijeg. Spomenik prijedorskim bošnjačkim i hrvatskim žrtvama je najbolji korak za ponovnu humanizaciju Prijedora, za ponovno vraćanje ideje Bosne i Bosanskog duha u Prijedor. Ubijene prijedorske žrtve zaslužuju spomen obilježje kao opomenu čovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi strašni zločin genocida. 

 

Idejno rješeje za spomenik bošnjačkim i hrvatskim žrtvama genocida u Prijedoru je uradio istaknuti sarajevski arhitekta gospodin Faruk Pirić.

 

 

Investitor je izrazio želju za izradom idejnog projekta Spomenika žrtvama genocida u Prijedoru. Lokacija spomenika je u gradu Chicagu, tačnije u jednom od gradskih parkova, koji će biti izabran u dogovoru sa gradskim vlastima. Budući da je lokacija relativno imaginarna, izazov je bio da spomenik bude kompatibilan sa različitim konfiguracijama terena i okoline. Pozicija spomenika, zajedno sa kružnom stazom oko njega, je ca 1 metar niža od okolnog terena. Razlog ovome je da spomenik ne bude previsok u zelenilu jednog parka, a spuštanjem nivoa posjetilaca prema zemlji prostor također dobija na intimi i tišini. Ansambl spomenika i njegova neposredna okolina dobijaju svoj mali omeđeni prostor te se time djelomično izdvajaju u svoj mali mikrokosmos unutar parka. Spomenik je kružne osnove što simbolizuje univerzalnost, svetost  i vječnost. Simbolika kruga je višeznačna a označava mjesto gdje nema početka i nema kraja. Bol koju su preživjele žrtve genocida diže se na nivo univerzalne kosmičke boli, te opominje vječno na sva zla koja je ljudska ruka u stanju da napravi. Poruka spomenika je pored dokumentovanog izvještavanja o stvarnom genocidu koji se dogodio na području Prijedora, i opomena čovječanstvu da se takvo zlo više nikad ne dozvoli. Tri figure napravljene od pločastog cor-ten B čelika, materijala koji se (svjesno) mijenja kroz godine, razdvojene velikim zidom koji stremi prema nebu, simbolizuju jednu od mnogih ubijenih i razdvojenih prijedorskih porodica. Otac, bespomoćan klonule glave, sa jedne strane, i majka sa djetetom ispružene ruke prema ocu, osjete njegovu prisutnost i kroz zid koji ih dijeli od „zemlje do svemira“. Slika koja zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te će potaknuti prolaznike da više saznaju o tom tužnom i mračnom trenutku ljudske historije.

Obavezan dio ansambla čini i sadnja čempresa (Cupressus Sempervirens) u neposrednoj blizini spomenika. Osim što vizuelno čini pandan visokom zidu i upotpunjuje ga, također je i izuzetno snažan i internacionalan simbol vječnog života (kao što mu i ime kaže). On je jedno od najstarijih stabala na svijetu, a zbog svojih osobina prozvano je i „drvo uskrsnuća“. Nezaobilazan motiv je svih grobalja i harema, jer simboliše vječni život i duše umrlih.

 

Materijali i arhitektura:


Korišteni materijali su uglavnom prirodni. Bazen sa vodom oko spomenika je obložen bijelim štokovanim mermerom, kao i kružna baza ispod spomenika, na kojoj stoje tri figure napravljene od pločastog cor-ten B čelika ili kao alternativa od kovanog željeza. Cor ten B čelik je čelik koji je već dostigao određeni stupanj oksidacije te je nakon ugradnje otporan na atmosfersku koroziju. Ipak ovo ne znači da ovaj materijal ne mijenja vizuelne karakteristike kroz godine. Njegova vrijednost je u tome što dugi niz godina mijenja nijanse crvene, smeđe i narandžaste boje sve do stvaranja potpunog zaštitnog sloja. U prvoj fazi dolazi do rastvora oksida gvožđa što može prouzrokovati manje bojenje okolnih ploha, što se može spriječiti nanošenjem zaštitnih premaza u periodu oksidacije. Kružna staza kao i dolazna i odlazna staza su popločane granitnim pločama dimenzija 8x8x8cm a okolina spomenika je pokrivena kvalitetnom travom. Četiri klupe za posjetioce napravljene su od masive bijelog štokovanog mermera sa drvenim gredicama od bijelog bora lakiranim i propisno zaštićenim od atmosferilija. Ispod svake od klupa postaviti zvučnike sa ograničenim krugom dejstva preko kojih bi se neprekidno vrtila imena i godišta rođenja ubijenih. Zvuk bi bio ograničen i čujan samo za one koji se nalaze u blizini klupa. Veliki zid od spomenika je zamišljen da se napravi od transparentnog betona. Relativno moderan materijal koji spomeniku daje dozu ekskluzivnosti i suvremenosti. Alternativno, moguće bi bilo ovaj veliki zid napraviti i od natur betona ili od velike kamene gromade bijelog mermera. Međutim zbog vjerovatno prevelikih troškova prevoza i nabavke ovakvog komada kamene masive ova zadnja varijanta je manje realna. Transparentni ili tačnije translucentni beton je djelomično providan materijal i veoma interesantan sa estetskog aspekta (igra svjetla i sjene), prvenstveno zbog fiberoptičkih vlakana koja se u njega ugrađuju te prenose svjetlost sa jednog kraja na drugi. Na zid spomenika u gornjem desnom vrhu je predviđena gravura slijedeće rečenice napisane CASTELLAR fontom u odgovarajućoj veličini:

“Lest the world forgets the genocide that befell Prijedor, with all his lost sons and daughters, all humankind suffers and is made incomplete.

Na lijevoj strani zida, 50 cm ispod nivoa ljudskog oka predviđena je metalna ploča (kovano željezo) koja obuhvata cijeli zid i poput U profila zauzima tri strane zida sa ugraviranim sljedećim tekstom (font CASTELLAR u odgovarajućoj veličini):

This memorial is dedicated to the 3,176 innocent victims of genocide killed in the city of Prijedor, Bosnia and Herzegovina, during the war that engulfed the Balkans between 1991 and 1993.  Situated here in the great city of Chicago, this memorial shall serve as an instrument of hope and peace, reminding all who would look upon it of the tragedies of the past, and the importance in guarding against future atrocities. We dream of a world devoid of the pain suffered during those dark years, and hope that future generations do not repeat the same mistakes.  Mindful, we honor our fallen men, women and children, cruelly taken from this world and with unified voices proclaim a steady vigilance against those forces that seek to blur history.  With this common voice, both mournful and determined, we rise above the ashes of war and reverberate throughout the world, insistent that the past not be ignored or dismissed.  As an appeal to justice, and as an example for our descendants to draw strength and perspective from, we seek above all to be imbedded upon the hearts of all citizens of the world, so that each of us may live in brotherhood and peace.”

 

 

 

 

 Idejno rješeje za spomenik bošnjačkim i hrvatskim žrtvama genocida u Prijedoru je uradio istaknuti sarajevski arhitekta gospodin Faruk Pirić,dipl.ing.arh

 

 

Vijesti: