Naučna istraživanja

M. Causevic - spoenik zrtvama genocida u Prijedoru

 Ja se zovem Mirsad Čausević, rođen sam u Prijedoru, sa trenutnim boravkom u Amerci. Kao i većinu, i mene je zahvatio talas nemilog rata, te me je učinio svjedokom ogromnog stradanja Bošnjaka i Hrvata na Prijedorskom podrucuju tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih. Postao sam preživjela žrtva zločinačkih zlodjela,  preživio sve moguće torture tokom zatočeništva u logorima Omarska i Manjača. Moje zatočeništvo trajalo je više od pet mjeseci, tako da me još uvijek prate traume kojima sam bio izložen. Moja tužna priča se ne završava na mom sopstvenom tečkom iskustvu, ona nosi neopisivu bol koju nosi gubitak braće. Dakle, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu ubijena su mi dva brata, od koji se jedan još uvijek vodi kao nestao.

Nedavno sam objavio i svoju biografsku knjigu, SMRT U BIJELOJ KUĆI, u kojoj sam pokušao opisati svoju ličnu bol i patnju, kroz koju smo moji sugrađani i ja prolazili tokom stravičnih događanja, koje su uzrokovane tim nemilim događajima koje je donio rat. Pored ovog razloga, želio sam da upoznam javnost sa svojom ličnom pričom i istinom, a na posledku da kompletno sav prihod od prodaje knjige usmjerim na tročkove izgradnje spomenika, u znak na vječno sjećanje nevino stradalim žrtvama grada Prijedora. Knjigu smo distribuisali u cijeloj Bosni i Hercegovini, tako da je dostupna na “I novine” kioscima, a za one koji žive izvan granica Bosne i Hercegovine, dostupna je i putem online prodaje na web stranici, Amazon.Trenutno postoje knjige na Engleskom i Bosanskom a u toku je priprema i na Njemackom jeziku.

 Danas je medjunarodni dan sjecanja na zrtve genocida i tim povodom se obracam javnosti.Iako medjunarodni sud pravde u Hagu nije potvrdio da je bio genocid u Prijedoru i u  nekoliko drugih opstina ipak je to potvrdjeno i naucno dokazano u mnogim medjunarodnim institucijama.Nama zrtvama ne treba nicija potvrda sta se to stvarno desilo a znamo da koristenje rijeci genocid nekome smeta.Mi ne zelimo s time staviti ljagu na sav srbski narod i bez obzira na sve ne zelimo nikome zlo i ne zelimo dalje komplicirati stvar.Mi samo trazimo pravdu i istinu za sve  zrtve bez obzira kojoj oni vjeri pripadali.Mislim da je vrijeme da svi dobro razmislimo i razumijemo zrtve rata .Niko od nas nema dva zivota i nemamo puno vremena da iz godine u godinu pricamo i raspravljamo o istim problemima.

Osjećao sam jaku moralnu potrebu i obavezu, kako prema mojoj vlastitoj braći, tako i prema svim ostalim nevino stradalim žrtvama, koji su nemilosrdno ubijeni, da sa svojim preživjelim sugrađanima, uradimo nešto, što će zauvijek održavati sjećanje na njih. Zaključili smo da je neophodno da se pokrene inicijativa izgradnje memorijalnog centra, koji će ujedno biti i znak opomene svima nama da se ovakvo zlo nikad i nikome više ne ponovi. Na nama je da iskoristimo svaku mogućnost koja nam se ukaže da to i ne dozvolimo. 

Jako sam ponosan što mogu da vas ovom prilikom informižem, da uz veliku pomoć profesora Emira Ramića, direktora za istraživanje Genocida Kanada, a na moj prijedlog, model ovog spomenika je već pripremljen. Poznati arhitekt iz Sarajeva Faruk Pirić, koji je inače projektovao i memorijalni centar u Potočarima, je također projektovao model za memorijalni centar Pijedora.

U poslednjih nekoliko sedmica,mi iz Udruzenja Prijedorcana  vodili smo mnogobrojne razgovore sa predstavnicima iz političkog kruga ovdje u Čikagu, uključujući nekoliko oldermena, kao i kongresmenena, koji su izrazili pozitivno mišljenje o samoj ideji, tako da smo optimisiči u smislu rješavanja odbrenja za izgradnju spomenika. Da budem malo precizniji, njima smo se obratili jer imamo namjeru spomenika graditi ovdje u Čikagu, jer dozvolu za isti ne možemo dobiti u našem gradu Prijedoru, gdje bi ovaj spomenik ustvario i trebao biti podignut.

S toga, koristim ovu priliku da se obratim svim relevantnim institucijama, političkim organizacijama, kao i predstavnicima vlasti, u Bosni I Hercegovini, koji mogu imati bar neki uticaj na rješavanje ove mogućnosti o postavljanju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u  gradu Prijedoru. 

Mišljenja sam da je krajne vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora ukaže adekvatna počast, da se na ovom spomeniku zabilježi zlo koje nam se dogodilo, da se obezbijedi mjesto gdje će se majke, sestre, sinovi, kćeri, ubijenih žrtava dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati sjećanje na svoje namlilije. Jedino ćemo se na ovaj način moći pomjeriti sa mrtve tačke, te se okrenuti prema pozitivnoj isvjetlijoj budućnosti I posvetiti se konkretizaciji ekonomske situacije u našem gradu.

Želim podvući jednu važnu tačku, a to je da ukoliko proradi svijest onih koji su nadležni za odobrenje izgradnje spomenika u Prijedoru, i ako dođe do toga da se izgradnja dozvoli u Prijedoru, mi ćemo u tom slučaju odustati od izgradnje spomenika ovdje u Chicagu.

Mirsad Causevic

Udruzenje Prijedorcana Chicago

Vijesti: