Naučna istraživanja

Vještak Haškog tužilaštva za historiju Robert Donia je na suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću

Vještak Haškog tužilaštva za historiju Robert Donia je na suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju izjavio da su vlasti Srbije podržavale vođstvo bosanskih Srba u ostvarivanju ratnog cilja stvaranju homogene srpske države u BiH.
Prema Doniji, vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj su imale isti cilj, ali je razlika bila u tome da je vlast Slobodana Miloševića željela da se prihvate mirovni planovi koji bi “postepeno doveli do homogene srpske države u BiH”, dok je Radovan Karadžić želio da teritorije preuzete etničkim čišćenjem budu odmah priznate. Donia je kazao da su najvažniji ciljevi bili “demografsko i političko” razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata, povezivanje srpskih teritorija u Hrvatskoj i BiH sa Srbijom preko posavskog koridora, uklanjanje “granice među Srbima” na Drini i podjela Sarajeva. Kao dokaz da je Stanišić još krajem 1991. znao za namjeru bosanskih Srba da formiraju svoju državu i podržavao je, Donia se pozvao na presretnuti razgovor Stanišića s Karadžićem nakon što je, u decembru te godine, skupština srpskog naroda u BiH “obavila pripreme” za proglašavanje Republike Srpske.
Bivši šef Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Stanišić i njegov pomoćnik Simatović optuženi su za progon, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje nesrba u Hrvatskoj i BiH. Po optužnici, ti zločini počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorije BiH koje su lideri Srba proglasili srpskim. Na čelu tog zločinačkog udruženja, prema optužnici, bio je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a među protagonistima su bili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Korijene uspostavljanja odvojene srpske vlasti u BiH, Donia je identifikovao u formiranju zajednica srpskih općina, s proljeća 1991. godine, koje su ubrzo prerasle u srpske autonomne oblasti. Vještak optužbe kao dokaz za to naveo je kasnije izjave poslanika Skupštine Republike Srpske, poput Voje Kuprešanina, da je “svrha regiona bilo (…) uništavanje Alijine države” ili unitarne BiH. Kao sljedeći korak, Donia je označio Karadžićevu direktivu iz decembra 1991. godine, poznatu kao “varijanta A i B” o preuzimanju vlasti u općinama gdje su Srbi većina, ali i tamo gdje su manjina. Donia je, zatim, opisao kako su srpski poslanici formirali svoju odvojenu skupštinu pošto su, uprkos njihovom protivljenju, Bošnjaci i Hrvati u Parlamentu BiH, sredinom oktobra 1991. godine, usvojili deklaraciju o suverenosti. Tužilac Douglas Stringer prikazao je u sudnici govor kojim je Karadžić “preklinjao” većinu poslanika da to ne čine, uz upozorenje da će to BiH odvesti “u pakao” rata u kojem će Bošnjaci “nestati”. U historijskom pregledu nastanka Republike Srpske, Donia je, kao posebno važnu, izdvojio sjednicu skupštine održanu 12. marta 1992. godine, na kojoj je, pored usvajanja strateških ratnih ciljeva, praktično formirana Vojska Republike Srpske (VRS) postavljanjem Ratka Mladića za komandanta. Do tih zaključaka američki historičar Donia došao je, kako je rekao, analizirajući hiljade stranica zapisnika sa zasjedanja Skupštine Republike Srpske, kao i sa sastanaka Savjeta za usklađivanje državne politike Jugoslavije.

Vijesti: