Naučna istraživanja

Dodjela plaketa neprijateljima države BiH je dokumentirano svjedočanstvo o beščašću kako načelnika Srebrenice tako i nagrađenih antibosanskih elemenata iz političkog establišmena RS

Dodjela plaketa neprijateljima države BiH je dokumentirano svjedočanstvo o beščašću kako načelnika Srebrenice tako i nagrađenih antibosanskih elemenata iz političkog establišmena RS

Autor akademik Emir Ramić

Dodjelom najvećeg općinskog priznanja - plakete sa zlatnim grbom općine Srebrenica, Miloradu Dodiku i plakete sa srebrnim grbom općine Srebrenica srpskom članu Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću, liderima antibosanske politike i kampanje, liderima negiranja pravosnažnih presuda internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu u Srebrenici, političararima koji nastavlja hod optuženih i presuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Slobodana Miloševića i drugih, načelnik Mladen Grujučić, takođe negator genocida,  i njegova skupštinska većina koju čine srpski odbornici su ponovo pucali u državu BiH, u Ideju Bosne i Bosanski duh, u bosanskog čovjeka, ženu djecu i civilizaciju, u istinu, pravo, pravdu, u interacionalnu zajednicu. Sramna, antihumana dodjela plaketa je sastavni dio smišljene, kontinuirane kampanje i udruženog zločinačkog poduhvata protiv države BiH, poduhvata koji paralelno eskalira u matici i dijaspori, posebno sjevernoameričkoj dijaspori. Oni koji daju plakete liderima antibosanske kampanje ne pripadaju niti državi BiH, niti Ideji Bosne i bosanskom duhu, niti čovjeku i civilizaciji, niti istini, pravu i pravdi. Oni pripadaju neljudima, zločincima. Oni koji negiraju suverenitet, teritorijalni integritet, politički subjektivitet i nezavisnost države BiH, oni koji prizivaju podjelu države BiH odcjepljenjem njenog administrativnog dijela nastalog legalizacijom rezultata agresije i genocida, oni koji negiraju pravosnažne presude internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu ne mogu biti nosioci plaketa grada u kome se desio največi zločin poslije holokausta u Evropi. Dodjela plaketa Dodoku i Ivaniću je zlobna, protiv je građana i naroda BiH, protiv je države BiH, protiv je Ideje Bosne i Bosanskog duha, protiv je čovjeka i civilizacije. Dodjelom se ponovo kažnjavaju žrtve i država BiH. To je atak na pravdu i istinu, dobro i sreću. Dodjela plaketa jača mržnju, ruši dobrosusjedske odnose, remeti mir. Ona je udar na priznavanje, prihvatanje, poštovanje, priznavanje i tolerisanje drugog i drugačijeg.



Genocid u Srebrenici dogodio se pod supervizijom Holandskog bataljona Ujedinjenih Nacija. Neuspješna politika UN “sigurnih zona” i Holandskog bataljona zaduženog za sigurnost Srebrenice, doveli  su u pitanje moralne vrijednosti i političku volju UN i međunarodne zajednice. Kad je bosanski Srbin general Ratko Mladić zauzeo Srebrenicu Jula 11, 1995. i onda nastavio da čini genocid, međunarodna zajednica je svjedočila pad Srebrenice u tišini. Srebrenica u kojoj je izvršen genocid dodijeljena je u političku upravu onih institucija koje su izvršile taj genocid. Ovo je dovoljan razlog da ni jedan pripadnik institucija koje su izvršile genocid ne može biti načelnik masakrirane Srebrenice, a kamoli da isti daruje plaketama lidere antibosanske kampanje. Dok se u postgenocidnim godinama pokopavaju kosturi žrtava, red u Srebrenici nadziru iste one snage koje su izvršile genocid. Manji bh. entitet  koji baštini rezultate genocida, danas se homogenizira u cilju vladanja općinom u kojoj je počinio genocid  i koja im je data na upravu. Dok se genocid ponavlja u promijenjenoj formi sistematskog i sveopćeg ponižavanja žrtava i nagrađivanja negatora genocida, upozoravamo moralni dio svijeta da je anticivilizacijski da uopće postoji namjera i mogućnost da Srebrenicom rukovodi predstavnik manjeg bh. entiteta koji je nastao na genocidu upravo u Srebrenici. Kada je Dejtonski mirovni sporazum zvanično priznao entitet RS 1995. godine, to je, tragično bila nagrada za uspješan genocid. Osim toga, kao što je ugrađen entitet RS u dejtonski ustav BiH, legitimitet entiteta RS i njegovih teritorijalnih granica, je ništa manje od onoga što je legalizacija genocida. Izborna pobjeda Mladena Grujičića, te njegov prijedlog za nagrađivanje lidera entiteta RS je razorna politička afirmacija genocida. Plaketama se dodatno negira genocid, veličanjem antibosanske kampanje i veličanjem negatora svijetski priznatog genocida. Nagrađivanje Dodika i Ivanića je užasna poruka za sve normalne ljude i cijeli dobronamjerni svijet, uvreda za žrtve i ruganje istini i pravdi. Grujičić je ovim činom još jednom pokazao da je na strani počinilaca genocida.  Nagrađivati negatore genocida jasno pokazuje da nije u interesu RS trajno pomirenje i miran suživot, koji su ključni za budućnost stabilne i sigurne BiH.


Plakete su i dokaz da je srpski nacionalizam masovnog karaktera zahvaljujući srpskoj intelektualnoj, svjetovnoj i duhovnoj, i političkoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podršci srpskog naroda, te iza kojeg je uvijek stajala država. Zbog svega nabrojanog i mnogo šta što nije nabrojano dodjela plaketa kao antibosanski čin je znak kontinuiteta koncepta srpske velikodržavne ideologije politike i prakse, koja ima anticivilizacijski, antidemokratski, neljudski karakter. Zato je teško zamiliti Ideju Evrope poslije zločina agresije i genocida na BiH, zločina koji su dubinu bosanske slobode sveli na prezir države BiH sa potpunom disolucijom bosanskog društva u kome žrtva, a prva žrtva je bosanskohercegovačka država, i dalje nije došla do istine i pravde. BiH je stoljećima svjedočila da se može u miru živjeti sa različitostima i koja je zbog svoga insistiranja na odbrani ideja suživota i multikulturalnosti, prihvatanja, poštovanja, priznavanja i tolerisanja drugog i drugčijeg platila visoku cijenu agresije i genocida. Pravedni mir zasnovan na institucionalizaciji kulture pamćenja i istini i pravdi i insistiranje na njemu nema alternative. Zalaganje za mir, istinu, pravdu, ljudska prava i slobode ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na Dodike, Ivaniće Grujičiće i na sve one koji su zajedno sa njima. Mlade generacije čemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vijednostima Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji čiji su oni najbolje oličenje. Mi ćemo govoriti istinu ma koliko ona bila za nas teška i gorka, za njih je još gorča i još teža. Bošnjaci nisu narod koji mrzi, ali jesu narod koji pamti i koji neće odustati od svog pamćenja. Bošnjaci nikada u svojoj historiji nisu imali vlastiti fašistički pokret, ideologiju, politiku. Bošnjačka pobjeda jeste mir i mi ćemo živjeti u miru, ali nećemo zaboraviti zločine i zločince, nećemo zaboraviti negatore genocida, nećemo zaboraviti kvazi lidere antibosanske kampanje.


Svjedoci smo postagresijskih i postgenocidnih godina kako se genocid u Srebrenici poriče institucionalno, i to upravo od onih institucija koje su ga počinile, uz činjenicu da međunarodna zajednica ne osjeća potrebu da to institucionalno osporavanje genocida u Srebrenici makar verbalno osudi. To je jedan u nizu tragičnih apsurda. Institucionalno poricanje genocida jednako je njegovom kontinuiranju i, što je najgore, negiranje svjedoči o tome kako su etika i savjest negatora još uvijek u stanju nakaznosti, i kako te institucije, marljivo negirajući genocid, spremne su počiniti ga ponovo u ime nikada poražene velikonacionalističke ideje Velike Srbije na račun podjele države BiH i uništenja njenog najbrojnijeg naroda Bošnjaka. U mnoštvu paradoksa kojima je izložen bošnjački narod u vrijeme agresije i genocida na BiH, pa i danas, jest paradoks da su prinuđeni dokazivati istinu o genocidu u Srebrenici, ili genocid kao istinu, uprkos činjenici da su najveće međunarodne sudske instance donijele presude o tome. Paradoks je i presedan u povijesti – da se oblast u kojoj je izvršen genocid dodijeli međunarodnom odlukom upravo onim institucijama koje su ga izvršile i koje ga uporno negiraju. To je ispod svakog praga etičnosti i pravde, tako da Bošnjaci i danas trpe zulum. Uostalom, međunarodna zajednica je u tome zulumu konzistentna, jer je presedan i to što je genocid izvršen u „sigurnoj zoni“ UN.

Dodjela plaketa neprijateljima države BiH je dokumentirano svjedočanstvo o beščašću kako načelnika Srebrenice tako i političkog establišmena RS. Radi se o moralnoj nakaznosti institucija koje su presuđene za genocid i koje negiraju genocid. Plaketama je poražena ljudskost, poražen humanum. Srebrenica, himna dehumaniziranih žrtava, zaslužuje neke bolje načelnike. U svakoj državi u svijetu ima zločina i zločinaca, ali samo u administrativnom dijelu države BiH nazvanom RS, zločini i zločinci se nagrađuju i veličaju. Kako žrtve mogu živjeti u gradu poražene ljudskosti, u gradu u kome se desio bosanski holokaust? BiH i posebno Srebrenica  zovu na buđenje u vremenu gdje neljudi laž proglašavaju istinom,  zločin smatraju dobrom. Antibosanska kampanja, ideologija, politika nas budi, da vidimo stvari kakve su, da postanemo svjesni položaja u kojem se nalazimo, da tražimo putove izlaza, da u tome budemo hrabri, jedinstveni, stručni.

 

Vijesti: