Dodjela plaketa neprijateljima države BiH je dokumentirano svjedoÄanstvo o bešÄašÄ‡u kako naÄelnika Srebrenice tako i nagraÄ‘enih antibosanskih elemenata iz politiÄkog establišmena RS
Autor akademik Emir Ramić
Dodjelom najvećeg općinskog priznanja - plakete sa zlatnim grbom općine Srebrenica, Miloradu Dodiku i plakete sa srebrnim grbom općine Srebrenica srpskom Älanu Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću, liderima antibosanske politike i kampanje, liderima negiranja pravosnažnih presuda internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu u Srebrenici, politiÄararima koji nastavlja hod optuženih i presuÄ‘enih ratnih zloÄinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Slobodana Miloševića i drugih, naÄelnik Mladen GrujuÄić, takoÄ‘e negator genocida, i njegova skupštinska većina koju Äine srpski odbornici su ponovo pucali u državu BiH, u Ideju Bosne i Bosanski duh, u bosanskog Äovjeka, ženu djecu i civilizaciju, u istinu, pravo, pravdu, u interacionalnu zajednicu. Sramna, antihumana dodjela plaketa je sastavni dio smišljene, kontinuirane kampanje i udruženog zloÄinaÄkog poduhvata protiv države BiH, poduhvata koji paralelno eskalira u matici i dijaspori, posebno sjevernoameriÄkoj dijaspori. Oni koji daju plakete liderima antibosanske kampanje ne pripadaju niti državi BiH, niti Ideji Bosne i bosanskom duhu, niti Äovjeku i civilizaciji, niti istini, pravu i pravdi. Oni pripadaju neljudima, zloÄincima. Oni koji negiraju suverenitet, teritorijalni integritet, politiÄki subjektivitet i nezavisnost države BiH, oni koji prizivaju podjelu države BiH odcjepljenjem njenog administrativnog dijela nastalog legalizacijom rezultata agresije i genocida, oni koji negiraju pravosnažne presude internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu ne mogu biti nosioci plaketa grada u kome se desio najveÄi zloÄin poslije holokausta u Evropi. Dodjela plaketa Dodoku i Ivaniću je zlobna, protiv je graÄ‘ana i naroda BiH, protiv je države BiH, protiv je Ideje Bosne i Bosanskog duha, protiv je Äovjeka i civilizacije. Dodjelom se ponovo kažnjavaju žrtve i država BiH. To je atak na pravdu i istinu, dobro i sreću. Dodjela plaketa jaÄa mržnju, ruši dobrosusjedske odnose, remeti mir. Ona je udar na priznavanje, prihvatanje, poštovanje, priznavanje i tolerisanje drugog i drugaÄijeg.
Genocid u Srebrenici dogodio se pod supervizijom Holandskog bataljona Ujedinjenih Nacija. Neuspješna politika UN “sigurnih zona” i Holandskog bataljona zaduženog za sigurnost Srebrenice, doveli su u pitanje moralne vrijednosti i politiÄku volju UN i meÄ‘unarodne zajednice. Kad je bosanski Srbin general Ratko Mladić zauzeo Srebrenicu Jula 11, 1995. i onda nastavio da Äini genocid, meÄ‘unarodna zajednica je svjedoÄila pad Srebrenice u tišini. Srebrenica u kojoj je izvršen genocid dodijeljena je u politiÄku upravu onih institucija koje su izvršile taj genocid. Ovo je dovoljan razlog da ni jedan pripadnik institucija koje su izvršile genocid ne može biti naÄelnik masakrirane Srebrenice, a kamoli da isti daruje plaketama lidere antibosanske kampanje. Dok se u postgenocidnim godinama pokopavaju kosturi žrtava, red u Srebrenici nadziru iste one snage koje su izvršile genocid. Manji bh. entitet koji baštini rezultate genocida, danas se homogenizira u cilju vladanja općinom u kojoj je poÄinio genocid i koja im je data na upravu. Dok se genocid ponavlja u promijenjenoj formi sistematskog i sveopćeg ponižavanja žrtava i nagraÄ‘ivanja negatora genocida, upozoravamo moralni dio svijeta da je anticivilizacijski da uopće postoji namjera i mogućnost da Srebrenicom rukovodi predstavnik manjeg bh. entiteta koji je nastao na genocidu upravo u Srebrenici. Kada je Dejtonski mirovni sporazum zvaniÄno priznao entitet RS 1995. godine, to je, tragiÄno bila nagrada za uspješan genocid. Osim toga, kao što je ugraÄ‘en entitet RS u dejtonski ustav BiH, legitimitet entiteta RS i njegovih teritorijalnih granica, je ništa manje od onoga što je legalizacija genocida. Izborna pobjeda Mladena GrujiÄića, te njegov prijedlog za nagraÄ‘ivanje lidera entiteta RS je razorna politiÄka afirmacija genocida. Plaketama se dodatno negira genocid, veliÄanjem antibosanske kampanje i veliÄanjem negatora svijetski priznatog genocida. NagraÄ‘ivanje Dodika i Ivanića je užasna poruka za sve normalne ljude i cijeli dobronamjerni svijet, uvreda za žrtve i ruganje istini i pravdi. GrujiÄić je ovim Äinom još jednom pokazao da je na strani poÄinilaca genocida. NagraÄ‘ivati negatore genocida jasno pokazuje da nije u interesu RS trajno pomirenje i miran suživot, koji su kljuÄni za budućnost stabilne i sigurne BiH.
Plakete su i dokaz da je srpski nacionalizam masovnog karaktera zahvaljujući srpskoj intelektualnoj, svjetovnoj i duhovnoj, i politiÄkoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podršci srpskog naroda, te iza kojeg je uvijek stajala država. Zbog svega nabrojanog i mnogo šta što nije nabrojano dodjela plaketa kao antibosanski Äin je znak kontinuiteta koncepta srpske velikodržavne ideologije politike i prakse, koja ima anticivilizacijski, antidemokratski, neljudski karakter. Zato je teško zamiliti Ideju Evrope poslije zloÄina agresije i genocida na BiH, zloÄina koji su dubinu bosanske slobode sveli na prezir države BiH sa potpunom disolucijom bosanskog društva u kome žrtva, a prva žrtva je bosanskohercegovaÄka država, i dalje nije došla do istine i pravde. BiH je stoljećima svjedoÄila da se može u miru živjeti sa razliÄitostima i koja je zbog svoga insistiranja na odbrani ideja suživota i multikulturalnosti, prihvatanja, poštovanja, priznavanja i tolerisanja drugog i drugÄijeg platila visoku cijenu agresije i genocida. Pravedni mir zasnovan na institucionalizaciji kulture pamćenja i istini i pravdi i insistiranje na njemu nema alternative. Zalaganje za mir, istinu, pravdu, ljudska prava i slobode ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo raÄunati na Dodike, Ivaniće GrujiÄiće i na sve one koji su zajedno sa njima. Mlade generacije Äemo uÄiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vijednostima Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji Äiji su oni najbolje oliÄenje. Mi ćemo govoriti istinu ma koliko ona bila za nas teška i gorka, za njih je još gorÄa i još teža. Bošnjaci nisu narod koji mrzi, ali jesu narod koji pamti i koji neće odustati od svog pamćenja. Bošnjaci nikada u svojoj historiji nisu imali vlastiti fašistiÄki pokret, ideologiju, politiku. BošnjaÄka pobjeda jeste mir i mi ćemo živjeti u miru, ali nećemo zaboraviti zloÄine i zloÄince, nećemo zaboraviti negatore genocida, nećemo zaboraviti kvazi lidere antibosanske kampanje.
Svjedoci smo postagresijskih i postgenocidnih godina kako se genocid u Srebrenici poriÄe institucionalno, i to upravo od onih institucija koje su ga poÄinile, uz Äinjenicu da meÄ‘unarodna zajednica ne osjeća potrebu da to institucionalno osporavanje genocida u Srebrenici makar verbalno osudi. To je jedan u nizu tragiÄnih apsurda. Institucionalno poricanje genocida jednako je njegovom kontinuiranju i, što je najgore, negiranje svjedoÄi o tome kako su etika i savjest negatora još uvijek u stanju nakaznosti, i kako te institucije, marljivo negirajući genocid, spremne su poÄiniti ga ponovo u ime nikada poražene velikonacionalistiÄke ideje Velike Srbije na raÄun podjele države BiH i uništenja njenog najbrojnijeg naroda Bošnjaka. U mnoštvu paradoksa kojima je izložen bošnjaÄki narod u vrijeme agresije i genocida na BiH, pa i danas, jest paradoks da su prinuÄ‘eni dokazivati istinu o genocidu u Srebrenici, ili genocid kao istinu, uprkos Äinjenici da su najveće meÄ‘unarodne sudske instance donijele presude o tome. Paradoks je i presedan u povijesti – da se oblast u kojoj je izvršen genocid dodijeli meÄ‘unarodnom odlukom upravo onim institucijama koje su ga izvršile i koje ga uporno negiraju. To je ispod svakog praga etiÄnosti i pravde, tako da Bošnjaci i danas trpe zulum. Uostalom, meÄ‘unarodna zajednica je u tome zulumu konzistentna, jer je presedan i to što je genocid izvršen u „sigurnoj zoni“ UN.
Dodjela plaketa neprijateljima države BiH je dokumentirano svjedoÄanstvo o bešÄašÄ‡u kako naÄelnika Srebrenice tako i politiÄkog establišmena RS. Radi se o moralnoj nakaznosti institucija koje su presuÄ‘ene za genocid i koje negiraju genocid. Plaketama je poražena ljudskost, poražen humanum. Srebrenica, himna dehumaniziranih žrtava, zaslužuje neke bolje naÄelnike. U svakoj državi u svijetu ima zloÄina i zloÄinaca, ali samo u administrativnom dijelu države BiH nazvanom RS, zloÄini i zloÄinci se nagraÄ‘uju i veliÄaju. Kako žrtve mogu živjeti u gradu poražene ljudskosti, u gradu u kome se desio bosanski holokaust? BiH i posebno Srebrenica zovu na buÄ‘enje u vremenu gdje neljudi laž proglašavaju istinom, zloÄin smatraju dobrom. Antibosanska kampanja, ideologija, politika nas budi, da vidimo stvari kakve su, da postanemo svjesni položaja u kojem se nalazimo, da tražimo putove izlaza, da u tome budemo hrabri, jedinstveni, struÄni.