Naučna istraživanja

LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA - RAMIC EMIR

Nazif Veledar
LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA

RAMIĆ, Emir (Prijedor, ?), akademik, univerzitetski profesor, doktor nauka, naučnik, istraživač, slobodni intelektualac, mislilac, borac za slobode, ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i ljudsku i društvenu istinu i pravdu, član BANU.

Rođen je u Prijedoru. Godine 2006. izabran je za predsjednika UO KBSA (Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike). Za ogromne zasluge, KBSA mu je dodijelio nagradu 25. decembra 2008. godine, na Manifestaciji u Chicagu, za bošnjački patriotizam i nemjrljiv doprinos u afirmaciji Bošnjaka, kroz promociju, afirmaciju i efektivnu legalizaciju imena Bošnjak i bosanskoga jezika u službenim aktima SAD, Kanade i diljem svijeta.
Direktor je Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK). Prezentirao je genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992-1995. kanadskim univerzitetima. Na brojnim simpozijima, kongresima, raznim naučnim i drugim skupovima (na području Sjeverne Amerike, Evrope i Australije) prezentirao je fundamentalna empirijska naučna istraživanja iz oblasti genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, posebno genocid u Srebrenici i genocid u Prijedoru. Na prestižnim univerzitetima u svijetu održao je više predavanja. Objavio je zapažene radove u sredstvima javnog informiranja. Svojim naučno-istraživačkim radom derogirao je „rezultate“ kvaziistraživanja genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i kvaziistraživače.
Zahvaljujući njegovom zalaganju i naučno-istraživačkom radu Kanadski parlament je jednoglasno usvijio prvu, a kasnije i drugu Rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992-1995., čime je akademik Ramić ojačao impulsivnu energiju Majki Srebrenice u njihovim pravednim nastojanjima da dođu do istine i pravde. Njegova je zasluga da postoji stalna postavka o genocidu nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992-1995. u Kanadskom muzeju za ljudska prava, i da se genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini izučava u školama u Kanadi. Jedan je od osnivača Kluba prijatelja Bosne i Hercegovine u Kanadskom Parlamentu. Učestvovao je u projektu izgradnje spomen obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u gradu Windsoru (Kanada), prvom spemeniku takve vrste u dijaspori. Svojim naučno-istraživačkim djelima doprinio je da Vlada Kanade podrži Međunarodni dan bijelih traka. Između ostalog, razotkrio je i svijetu pokazao razmjere zločina kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u Bosni i Hercegovini.
Akademik Ramić i IGK su usporili i zaustavili promociju četničkog pokreta Darka Trifunovića na račun bošnjačke žrtve, i demaskirali četnički pokret u Kanadi. IGK je reducirao prostor lažima, historijskim falsifikatima i revizionistima povijesti Bosne i Hercegovine.
IGK je jasno i glasno osudio, sve slučajeve, da se presuđenim ratnim zločincima, nakon presude kao i nakon odsluženja kazne, odaju priznanja i da se oni slave i veličaju kao nacionalni heroji, u čemu, ne tako rijetko, učestvuju srpska i hrvatska politička, vjerska, akademska i kulturna „elita“, u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Međutim, akademiku Ramiću i Institutu za istraživanje genocida Kanada (IGK) se kontinuirano prijeti, telefonom i na društvenim mrežama. Iza tih prijetnji i napada stoji udružena antibosanska koalicija sastavljena od negatora agresije, zločina i genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992-1995., odnosno negatora države Bosne i Hercegovine. Cilj tih napada i prijetnji udružene antibosanske koalicije koja je naročito aktivna u Sjevernoj Americi, je pokušaj da se promijene povijesne činjenice o agresiji, zločinima i genocidu na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. U konačnoci, cilj im je lobiranje kod američkog i kanadskog političkog, akademskog i kulturnog establišmenta za podjelu države Bosne i Hercegovine.
No, međutim akademik Ramić i IGK se ne mogu zastrašiti. IGK sa svojim internacionalnim timom, od više od 300 eminentnih istraživača, akademika i boraca za ljudska prava i slobode, nastavlja svoj rad.
Kulturu pamćenja (koja nije baš odlika Bošnjaka, op.a.) treba promišljati u svjetlu nauke i istraživanja, jer borba, protiv revizionista povijesti, negatora zločina i genocida, i glorifikacije zločina i zločinaca, nije moguća samo emocijama.
Akademik prof. dr. Emir Ramić član je Međunarodne asocijacije istraživača genocida, Komiteta memorilanog muzeja holokausta SAD i Kanade, Kandskog muzeja za ljudska prava, Asocijacije “ Svijet bez genocida”, Udruženja za ugružene narode, i mnogih drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda širom svijeta.
Dobitnik je više nagrada i priznanja: Posebne Plakete Kanadskog parlamenta za doprinos nauci o genocidu i zaštiti ljudskih prava i sloboda, Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, za posebne zasluge na planu naučnog istraživanja i prezentovanja rezultata naučnih istraživanja o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadi; Velike plakete Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Velike Plakete Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Velike plakete kanadske bosanskohercegovačke zajednice i mnogih drugih.
Reisul-ulema dr. Husein-efendija Kavazović uručio je posebno priznanje akademiku prof. dr. Emiru Ramiću, direktoru Instituta za istraživanje genocida u Kanadi (IGK), za širenje istine o genocidu počinjenom nad Bošnjacima za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. od strane Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Po obimu i naučnoj vrijednosti on je svojim radovima ostvario značajne naučne rezultate iz oblasti savremene nauke o genocidu. Ukupnim naučnim i društvenim angažmanom za Emir Ramića može se reći da je jedan od velikih istinskih boraca za slobode, ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i ljudsku i društvenu istinu i pravdu. Kao istraživač genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, istovremeno je i svjedok najdramatičnijih i najtežih događaja u historiji BiH na kraju XX stoljeća i žrtva genocida. Kod Ramića je prisutna integracija i prožimanje bogatog istraživačkog iskustva i osjećanja bola i tuge za žrtve genocida, koji ga snažno inspirišu, podstiču i hrabre da nepokolebljivo, istrajno, odvažno i sa potpunim odsustvom mržnje, primjenom naučne metodologije, istražuje i istraži genocid, kao ljudsku sramotu i jednu od najvećih prijetnji savremenom svijetu, ljudskoj civilizaciji, kulturama i tradiciji naroda na planeti Zemlji.















Nazif Veledar

LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA

Naučnu, kulturnu, historiografsku i svaku drugu duhovnu djelatnost prati odgovarajuća leksikografija, u vidu leksikona, rječnika, enciklopedija i drugih sličnih priručnika, u kojima se prati spomenuta produkcija. Nažalost, kod bošnjačkog naroda leksikografija nije pratila razvoj društva. Da bi se popunila ta velika praznina u našoj leksikografiji prišlo se određenom, smišljenom naporu, da se jedno ovakvo djelo napiše, koje ima svoje značenje i vrijednost u ukupnosti i raznolikosti postojećih problema današnjice. Djelo ističe, prvenstveno, njegov značaj za bošnjačko (bosansko) društvo i njegovu ideologiju, direktno se angažirajući u društvenim previranjima; težište promatranja postavlja na opće društveno - političke, naučne, kulturne, religijske, umjetničke i historijske vrijednosti Bošnjaka i njihove domovine Bosne i Hercegovine. Tako je nastala ideja o enciklopedijskoj konstrukciji najvažnijih sadržaja u duhovnoj i materijalnoj produkciji bošnjačkog naroda. Iako, stavljati na jedno mjsto stvaralaštvo jednog naroda nije baš zahvalan i jednostavan posao, prišlo se prikupljanju građe i traženju raznih usluga od brojnih konsultanata opterećujući njihovu dobrotu raznim pitanjima o pojedinim autorima, njihovim djelima i postupcima.
LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA obrađuje vrlo složenu i bogatu tematiku, koja je nastalala, mijenjala se i nestajala u vrlo širokom vremenskom rasponu, od najstarijih vremena do savremenih zbivanja. U knjizi se nalazi preko 1400 znamenitih Bošnjaka, od početaka Bosne pa sve do danas, poredanih leksikografski. O svakom pojedinom Bošnjaku je napisano od pola do nekoliko kucanih stranica formata A4. Knjiga ima preko 800 stranica. Izdavač je BZK „Preporod“ u Bosni i Hercegovini.
Knjiga može olakšati samostalno obrazovanje, a u tome i jeste prednost leksikonske obrade u kojoj se znanje povezuje u cjelinu. Ta ogromna piramida znanja sakupljena je u stotinama knjiga. Da bi se, bar djelimično, olakšao taj težak i dugotrajan put, pružen je čitaocu sažeto napisan pregled dešavanja vezanih za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu, na polju nauke, kulture, tehnike, historije, religije, književnosti, muzike, arhitekture, jezika, filma, pozorišta, likovnih umjetnosti i posebno kaligrafije, baleta i drugih oblasti.
Potreba, za nekom vrstom leksikografskog sadržaja, nije samo od strane naučnika, profesora, studenata, nego i od strane svih Bošnjaka, i svih onih koji žele više saznati o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini. Za ovaj projekat nije bilo dovoljno imati velike zalihe dobre volje, potrebno je bilo čekati pogodne okolnosti u društveno - historijskom kontekstu, da se ovo djelo zaokruži i objavi.
Savremeno društvo s najvećom osjetljivošću prati šta kažu ljudi od pera i nauke. A leksikografija treba da pruži sažete i provjerene informacije, donoseći ih na jednom mjestu, u preglednoj i povezanoj cjelini.
„Leksikon znamenitih Bošnjaka“ je knjiga-mozaična konstrukcija, a značaj jedne vrijedne knjige je, možda najbolje, objasnio jedan američki pisac, koji kaže: „Nije u tome stvar koliko knjiga košta. Stvar je u tome koliko tebe košta da je ne pročitaš“.
Smatramo da je nepotrebno naglašavati, da je u izboru vrlo teško – zapravo nemoguće – pronaći, mjeru koja bi bila bez prigovora. Uz svu koncentraciju, pažnju, savijest i rigoroznost koja se može uložiti u takav rad, leksikoni ove vrste, nikad, ni u naroda koji imaju veliku tradiciju na tom području, ne mogu biti bez prigovora. I u njima će se naći neopravdano izstavljenih književnika, umjetnika, ljudi od pera i nauke. Knjiga je otvorena za nadogradnju i popunjavanje, koje će vremenom i uslijediti, jer je ovo pionirski poduhvat u ovakvom poslu.
Ne treba zaboraviti, da kada je sultan Mehmed II El-Fatih 1463. godine stigao u Kraljevinu Bosnu, da su Dobri Bošnjani tražili od sultana „... da se ne zatre ime Bosna, da se ne progoni bosanski jezik, da se ne diraju stećci, da se muslimanska djeca iz Bosne primaju u adžami oglane, da bosanski valija bude Bošnjak ili po volji Bošnjaka, da se ne dešava na bojištu da Stambolije jedu halvu a Bošnjaci puru i da na koncu Bošnjaci ne dobiju po turu.“
Mi smo danas u dolini rijeke Bosne, a doprinos ovog kraja historiji Bosne i Bošnjaka, je ogroman, jer je, upravo, ovaj kraj, bio kristalizaciona jezgra oko koje će se formirati bosanska država – tu su Arnautovići kod Visokog (srednjovjekovni lokalitet Mile) i kraljevski grad Bobovac (političke prijestolnice srednjovjekovne države Bosne), i Moštre (duhovna prijestolnica srednjevjekovne države Bosne). Otkrivena su dva mauzoleja gdje su pokopani srednjovjekovni bosanski vladari, u Arnautovićima kod Visokog i na Bobovcu. U Arnautovićima su pokopani bosanski vladari-banovi starije generacije te zadnji bosanski ban i prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, a u kraljevskom mauzoleju na Bobovcu bosanski vladari mlađe generacije - bosanski kraljevi iz dinastije Kotromanića, od bosanskog kralja Dabiše i dalje.
Smatramo da je neophodno napomenuti, da nije tačna tvrdnja, da je kraljeca majka Katarina Kosača Kotromanić (supruga bosanskog kralja Tomaša) ukopana u Rimu u crkvi Santa Maria in Arecoeli, tvrdnja je izmišljena i falsifikat je. U Rimu je samo natpis na spomen ploči. Grob je prazan što će Vam reći i posluga u crkvi. Na spomen ploči piše: „Catharinae Reginae Bosnensi Stephani ducis San(c)ti Sabbae sorori ex genere Helenae et domo principis Stephani natae Thomae regis Bosnae uxori quantum vixit annorum LIIII et obdormivit Romae anno Domini MCCCCLXXVIII dei XXV octobris monumentum ipsius scriptis positu.“
Kako vidimo iz natpisa na spomen ploči, Katarina Kosača Kotromanić greškom je predstavljena kao sestra svome ocu.
Kraljica majka Katarina Kosača Kotromanić nije ostavila nikome bosansko kraljevstvo. To je izmišljeno i falsifikat je, kao što je falsifikat i tvrdnja da je ukopana u pomenutoj crkvi u Rimu. Katarina Kosača Kotromanić je kidnapovana (1463), sprovedena u Rim gdje je mučena, ali je pored toga uspjela pobjeći, i na putu za Istanbul umrla u Skoplju, tu je i ukpana.
Pronađena je sablja sultana Mehmeda II El-Fatiha s posvetom kraljici Katarini Kosača Kotromanić, za njezine zasluge.
Marija Jelena (Marija vladarsko ime, Jelena kršteno) Branković Kotromanić (supruga bosanskog kralja Stjepana Tomaševića), rođena u Smederevu, posljednja srpska despoina, kćerka srpskog despota Lazara Brankovića, je otišla majci u Ugarsku, a potom odlazi u Istanbul na poziv sultana Bajezida II i živi na njegovom dvoru, bez potrebe da se odriče svoje vjere. Ni jedna, ni druga, nisu legitimni nasljednici bosanske kraljevske krune, što forsiraju neki nedobronamjerni propagandisti, a i pojedini Bošnjaci koji žele da kopiraju dosadašnje historičare Srbe i Hrvate, a i ponekog Bošnjaka, te u svojim djelima pokušavaju dokazati nešto što opet nema nikakve historijske podloge, a niti istine. Ni jedna, ni druga, nemaju kraljevsku krv Kotromanića. Time se zapostavljaju i na njih se namjerno baca sjena, punokrvni Kotromanići: princ Sigismund (Žigmund) Tomašević Kotromanić, sin bosanskog kralja Tomaša i njegova sestra princeza Katarina Tomašević Kotromanić, kćerka bosanskog kralja Tomaša. Princ Sigismund Tomašević Kotromanić je završio u Istanbulu, dobio je ime princ Ishak-beg Kraljević Kotromanić (Ishak-beg Kraloglu). Njegov djed je bosanski kralj Ostoja, pradjed bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Zapostavljaju se i Sigismundova djeca: bosanski princ Alija Kotromanić, bosanski princ Mustafa Kotromanić, bosanska princeza Hatidža Kotromanić i bosanska princeza Nilufer Kotromanić, koji su posljednji živući punokrvni pripadnici dinastije Kotromanić, za koje zna savremena historija i kao takvi legitimni nasljednici bosanske kraljevske krune. Amidžić Ishak-bega Kraljevića Kotromanića je Matija Kotromanić (1465-1471) nominalni kralj Bosne u vrijeme Osmanlija. Njegovi daidžići su djeca Ahmed-paše Hercegovića Kosače, sina hercega Stjepana Kosače: Ali-beg Hercegović Kosača Širi (nešto prije 1509-1550), pjesnik i sandžak-beg nekoliko sandžaka, unuk sultana Bajezida II i hercega Stjepana Kosače, sestrić sultana Selima II, nosio je pjesnički pseudonim Širi (Lavlji), što aludira istodobno i na hazreti Aliju i, na potomka „Lava“ sa porodičnog grba Kosača i tako čini spoj duhovno-viteške tradicije; hafiz Ahmed-beg Hercegović Kosača, Mustafa-beg Hercegović Kosača i Huma Hercegović Kosača, prva bošnjačka plemkinja rođena kao muslimanka. Objedinjuje u sebi evropsko plemićko porijeklo (od oca) i osmansko (od majke, princeza/sultanija Hundihatun, kćerka sultana Bajezida II). Pradjedovi su joj Vukac Hranić (umro 1432) i sultan Mehmed II El-Fatih, nane kneginja Barbara, kćerka vojvode Bavarskog i Bulbul sultanija; tetke Katarina Kosača Kotromanić i princeza Seldžuka, majka Gazi Husrev-bega. Udala se u Mostar za Ali-bega Alibegovića i tu podigla brojne zadužbine. Huma Hercegović Kosača je vodila sudski spor sa Dubrovčanima, koji su samovoljno prisvojili Gruž i Konavlje, koji su bili vlasništvo njenog djeda hercega Stjepana, odnosno porodice Kosača.
Projekat „Leksikon znamenitih Bošnjaka“ je direktan odgovor na bilo koju vrstu historijske propagande uperene protiv države Bosne i Hercegovine, protiv bošnjačkog nacionalnog blaga i kulturno-historijsko-znanstvenih dostignuća Bošnjaka i Bosne i Hercegovinre.
Misao vodilja Leksikona je služba istini i našim narodnim potrebama, poruka, da trebamo, neustrašivo, braniti naše interese, ali da se, istovremeno, moramo čuvati, da drugi te iste vrijednosti ne trebaju braniti od nas, a suština ove mozaične konstrukcije nije u tome da li je neko prisutan u knjizi ili nije, ili, da li je više ili manje obrađen, jer su leksikoni dinamička materija koja se dopunjava, dograđuje i zanavlja. Suština je u tome da iznese, da je Bosna i Hercegovina nedjeljivo umotana u bosanskohercegovački povijesno - duhovni kontinuitet, da je „drijemajući“ duh domovine – genius patriae u bosanskohercegovačkom čovjeku davno probuđen, da je naše geslo „živjeti i pustiti druge da žive“, da mi bosnocentrični (bh. centrični) građani države Bosne i Hercegovine čvrsto stojimo na prirodnom toku izvora bosanskohercegovačke povijesti i duhovnosti, u ovim (a i ranijim) današnjim vremenima, kada hara pošast „bratske“ kuge, koja pokušava progutati državu Bosnu i Hercegovinu i njezine građane (bosanskohercegovačku naciju); da se fenomen Bošnjaka (muslimana, a isti su plod duhovne intervencije islama na ovim prostorima; uz napomenu da Bošnjaci nisu samo muslimani) i Bosne (a kada kažem Bosna, pod tim pojmom podrazumijevam i Hercegovinu kao sastavni dio historijske Bosne) ne može razumjeti bez poznavanja njihovih predislamskih korijena, jer se etičko i društveno ponašanje Bošnjaka (muslimana) ne temelji samo na islamskoj etici; da tri Abrahamske religije islam, kršćanstvo i judaizam imaju zajedničke temeljne principe, što treba biti pomirujući faktor, svakako uz dovoljnu amneziju u pogledu prošlih sukoba; da tvrdnja, da Bosna i Hercegovina ne može opstati zbog toga što u njoj žive tri naroda, nije tačna, jer po toj logici oko 170 država članica Ujedinjenih nacija ne bi bile sposobne za život; i da su Bošnjaci ostavili (i danas ostavljaju) značajne tragove u kulturi i znanosti, bez čijeg stvaralaštva bi i svjetska kulturna baština bila osiromašena.

Vijesti: