Naučna istraživanja

Medjunarodni sud pravde

MEĐUNARODNI SUD PRAVDE

 

Međunarodni sud pravde je koristio selektivnu, negativnu selekciju i pogrešnu metodologiju

 

U procesu tužbe BiH za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim  sudom pravde {MSP}, Sud je koristio selektivnu, negativnu selekciju i pogrešnu metodologiju, uzimajući samo ono što je išlo u korist da se ne dokaže genocid. Presuda  Tadiću i 19 priznanja za genocid na Međunarodnom krivičnom tribunalu {MKTJ} nisu korištena. MSP je našao  presudu Krstiću na MKTJ ispod koje nije mogao ići, presudio je genocid, ali ne i direktnu odgovornost Srbije. Pri tome je koristio presude i određene činjenice koje su njiemu išle u prilog da zaključi da nije SRJ, odnosno Srbija i Crna Gora, direktno umiješana u genocid u BiH. Sve ono što je Bošnjacima išlo u prilog, MSP je stavio ad acta, čak neke notorne činjenice nije ni razmatrao, a neke koje je razmatrao, stavio  je u negativan kontekst, posebno Škorpione.  Dokumente koje je BiH prezentirala govorili su da je ta jedinica bila sastavni dio MUP-a Srbije od 1991, ali MSP je smatrao da dokumenti koje BiH posjeduje nisu validni.

 

BiH politički lideri, posebno bošnjački politički lideri nisu shvatili problem ograničenja međunarodnog prava u međunarodnoj zajednici

 

Političari u BiH, posebno bošnjački politički i drugi lideri  nisu shvatili da postoje značajne razlike u postupku pred MKTJ i pred MSP. MKTJ ima tužiteljstvo koje po službenoj dužnosti utvrđuje počinjenje zločine i trebao bi utvrditi i genocidnu namjeru kada je u pitanju taj najstrašniji zločin. U sporovima između država za koji je nadležan MSP toga nema - tu se vode sporovi gdje su tužitelji i tužena strana jednaki. BiH na području Srbije nije imala pravo istraživati genocidnu namjeru, a nije bilo tužiteljstva koje bi to moglo učiniti. Ni za Srebrenicu se ne bi mogla dokazati genocidna namjera da nije bilo dvije presude MKTJ koji je utvrdio genocid u Srebrenici i genocidnu namjeru u predmetima “Krstić i Blagojević“. Postupak pred MSP je vrlo težak, BiH nije imala mogućnosti da dokaže genocid. Problem je ograničenja međunarodnog prava u međunarodnoj zajednici.

 

Presuda MSP je morala utvrditi  zločine protiv čovjećnosti i ratne zločine počinjene u logorima koji su postojali u BiH

 

Ovdje dolazimo do jednog apsurda, presuda MSP konstatira da je republika srpskog naroda proglašena 1992. godine, da nije bila međunarodno priznata tvorevina, da je

imala vlast na jednom dijelu BiH i da je uživala podršku značajnog broja Srba. Uočljiv je jedan kontinuitet u odnosu njenog nastanka i zločina koji su počinjeni. Ako je to bila de facto tvorevina, onda je ta de facto tvorevina de facto odgovorna za sve zločine koje MSP u presudi konstatira. Ispalo je, međutim, da nije primjereno da Srbija plaća bilo kakvu odštetu, a da Republika Srpska zbog toga što nije međunarodni subjekt nije odgovorna. Ispalo je kao da se zločini nisu dogodili.

 

Trebalo je dosuditi odštetu Srebreničanima i njihovim nasljednicima za genocid

 

Presuda je dokazala genocid u Srebrenici i postojanje genocidne namjere uSrebrenici. To jeste jako važno, ali ja sam očekivao da će MSP to isto dokazati barem i za neke logore u sjevernoj Bosni, posebno u mom rodnom gradu Prijedoru u kome su fašističko – nacističkim metodama kakve su upotrebljavali fašisti i nacisti u Drugom svijetskom ratu protiv Jevreja i drugih naroda, osnovani strašni koncentracioni logori smrti Omarska, Tropolje i Keraterm, u kojima je na kraju 20. stoljeća u eri zaštite ljudskih prava i sloboda, mučeni Bošnjaci samo zato što su muslimani, građani, nosioci ideje Bosne i bosanskog duha {to se nije desilo. Ovakvom presudom Sud je prihvatio restriktivno tumačenje Konvencije o genocidu - on je utvrdio sve zločine koji su se događali na podrućju BiH tokom rata, a ja sam, ipak, očekivao da će Sud biti malo širi u svojim tumačenjima. On se, međutim, striktno držao definicije genocida iz Kovencije, ali to je nešto na šta sud ima pravo. Sud je dakle konstatirao da je odgovornost Srbije što nije spriječila genocid u Srebrenici, a to je tačka koju najviše kritiziram. Smatram da je trebalo dosuditi odštetu Srebreničanima i njihovim nasljednicima {to se, nažalost, nije dogodilo}.

 

Presudi li MKTJ Jovici Stanišiću, Frenkiju Simatoviću I Momćilu Perišiću zbog učešća u genocidu u Srebrenici, BiH može i mora obnoviti tužbu protiv Srbije za genocid

 

Kada bi MKTJ u Hagu završio postupke i utvrdio direktnu odgovornost, prvenstveno šefova srbijanske državne bezbednosti, Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića, te generala Momčila Perišića za genocid u Srebrenici, kada bi se njihova odgovornost utvrdila na temelju takve pravomočne presude, ali prije isteka deset godina od presude izrešene 2007. godine, BiH bi zaista pred MSP mogla pokrenuti postupak za reviziju te presude. Jedino na temelju naknadno utvrđenih podataka, na temelju presuda MKTJ, BiH bi mogla ponovo pokrenuti proces pred MSP.

 

Hrvatska se trebala pridružiti tužbi BiH za genocide protiv Srbije

 

Hrvatska loše vodi taj postupak koji će, mislim, izgubiti. Smatram da u Hrvatskoj genocida nije bilo niti sa jedne strane, ni srpske, ni hrvatske.  Hrvatska se trebala pridruži tužbi koju je pokrenula BiH. Pokojnom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu to, međutim, nije bilo bitno, nije mu iz nekih razloga odgovaralo, pa je mnogo kasnije Hrvatska samostalno podnijela tužbu koju, ne može dokazati.

 

Mi se borimo za sprovođenje  Presude MSP po kojoj je RS - njena vojska i milicija - odgovorna za genocid - te na osnovu Presude tražimo ukidanje RS i FBiH, a uspostavu RbiH

 

Konvencija o genocidu će jedino biti primjenjena ako postoji dovoljan međunarodni politički pritisak da natjera vlade da ispune svoje obaveze prema ovoj konvenciji. Vlade moraju znati da će platiti političku cijenu za njihove propuste da spriječe genocid. Kada smo suočeni sa kršenjem ljudskih prava, mi imamo izbor. Mi možemo stajati po strani. Ili, možemo zagovarati provođenje međunarodnih zakona i konvencija, koje osiguravaju zaštite i obaveze globalnog građanstva. Moramo govoriti o genocidu, ukoliko ga zaboravimo, to znači da smo ga mi ponovo počinili. Onima koji su počinili užasne zločine agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima  jasno poručujemo da će biti kažnjeni i da će pravda biti zadovoljena. Jer žrtve nose u sebi zahtjev za riječju istine i pravde, bez čega se ne mogu oporaviti poslije genocida, a sa čime se mogu osloboditi strašnog tereta nepopravljive prošlosti, ne morajući pribjegavati osveti, u ime pobjede ljubavi, a ne mržnje, mira, a ne rata, suživota, a ne nasilja, pravde, a ne krivde za zajednički spas ideje Bosne i bosanskog duha, tog jedinog zajedničkog spasa, zajedničke sreće, zajedničkog prava, zajedničke obaveze  i zajedničke blagodati bosanskohercegovačkog čovjeka i nacije. Sve dok države među svoje prioritete ne upišu borbu protiv nekažnjivosti, potencijal odvraćanja međunarodne pravde bit će ograničen. Pravda mora očistiti prošlost žrtve Nema istinske pravde, a samim tim i istinske države i društva u Bosni i Hercegovini bez poštivanja i realizovanja presude međunarodnog suda pravde, presude koja negira genocid i paradržavnu tvorevinu zasnovanu na njemu. Priznavanje Republike Srpske je negiranje genocida. Nema istinske pravde, a samim tim i istinske države i društva u Bosni i Hercegovini  bez usvajanja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine rezoluciju o genocidu.

 

Međunarodni sud pravde u Hagu smatra da se Srbiji i Crnoj Gori  ne može pripisati učešće u genocidu na cijeloj teritoriji BiH. Sudije su ocijenile da nema dovoljno dokaza da je genocid počinjen na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, ali je potvrđen stav da se genocid ipak dogodio na ograničenom području Srebrenice. Ocijenjeno je da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu jer nije spriječila masakr u Srebrenici. Ipak, sud je presudio da zvanični organi SRJ nisu planirali ni počinili genocid u Srebrenici. Nije dokazano da je armija SRJ učestvovala u genocidu, niti da su politički organi SRJ planirali, pripremali ili sproveli genocid u Srebrenici. Međunarodni sud pravde je zaključio i da odgovorna država nije bila u zavjeri da počini genocid, niti je poticala njegovo izvršenje. Utvrđeno da ne postoji međunarodna odgovornost Srbije i Crne Gore za genocid i saučesništvo u genocidu, ali da je ova država propustila da spriječi i kazni počinitelje genocida. 

Ali, kroz presudu Srbiji kako nije spriječila i kaznila genocid, Sud je ujedno izrekao i presudu svim članicama UN koje su znale, a nisu spriječile genocid. Tu je dobra strana presude i BiH bi je trebala iskoristiti i tužiti sve države koje nisu spriječile genocid. Iz Presude proizilazi da je RS genocidna tvorevina i da treba sve poduzeti na njenom rušenju, odnosno vraćanju na ustavno pravni-poredak RBiH prije genocida. Sada za to postoji i sudska podloga jer je Sud potvrdio da se genocid dogodio, da je Srbija kriva što ga nije spriječila. Republika srpska je kriva za genocid.  Sudije su rekle da je genocid u potpunosti dokazan u Srebrenici. Sud je amnestirao Srbij osuđujuci Srbiju za masovna ubojstva, ali ne i za genocid u Srebrenici i čitavoj BiH. 

Kako je mogućno da sudije priznaju da se dogodilo masovno ubijanje na mnogim, mjestima BiH, masovno silovanje, zatvaranje u koncentracione logore smrti, da su dogodili svi oblici ubijanja i mučenja ljudi, ali da nije bilo namjere to učiniti. Organizirani su koncetracioni logori smrti, masovno su ubijani ljudi, masovno silovani, masovno i nasilno protjeravani, izvrena je agresija i genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid ali sudije su presudile da nije bilo namjere u tim zlocinima.

Najvaznija tacka presude je Genocid se dogodio u Srebrenici, pa prema tome Republika Srpska je produkt genocida. Stoga Bosnjaci trebaju tražiti njeno ukidanje, jer je nastala na genocidu. Bosnjacima je dato pravo da izvrše restituciju prethodnog stanja prije agresije i genocida, a to je restituciju ustava Republike BiH.

 

 

MEĐUNARODNI KRIVIČNI TRIBUNAL ZA PODRUČIJE BIVŠE JUGOSLAVIJE

Optuženo je političko i vojno rukovodstvo i Srba i Hrvata

Imaju četiri presude koje se odnose na tmeđunarodni konflikt i agresiju Hrvatske na BiH: Zlatko Aleksovski, Tihomir Blaškić, Dario Kordić, Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela. Peti proces ide protiv Prlića i ostalih i ponovo se utvrđuje međunarodni konflikt, odnosno agresija Hrvatskena BiH , zšto je šansa da se u slučaju Karadžić dokaže genocid koji nije potvrđen u slučaju Krajišnik. U slučaju Krajišnik bitno je da je pravosnažno potvrđen zločinački poduhvat i rasprostranjenost zločina na teritoriji BiH. U toj presudi sudije su smatrale da nije počinjen genocid. Zbog toga su žrtve nezadovoljne. Svi tužioci od prvog do zadnjeg zastupaju poziciju da je u BiH nad nesrbima počinjen genocid i da se sve odvijalo u uslovima međunarodnog konflikta, a to znači agresija Hrvatske i Srbije. Nemojte misliti da neko ne bi dokazivao nešto drugo da postoje neki drugi dokazi. Dokazan je genocid u Srebrenici u slučaju Krstić, sad ide nova presuda za srebreničku šestorku, očekujemo da će genocid biti proširen osim presude Krstiću i na druge. Imamo silovanje nad Bošnjakinjama, po prvi put u historiji dokazano kao ratni zločin, zatim udruženi zločinački plan u obje varijante, Srbija i Hrvatska. Presude za agresiju Srbije, posebno presuda Tadić. Znači, optuženo je i političko i vojno rukovodstvo i Srba i Hrvata i to ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj i u Srbiji. Bošnjačke žrtve i njihovi potomci neće dobiti zadovoljeni samim priznavanjem zločina putem rezolucija, dok oni koji su kreirali i izvršili namjeru agresije i genocida budu na slobodi, nedostupni MKTJ koga se hoće prije vremena zatvoriti, dok je onoga {Srbija, Crna Gora} koji je dijelio tu namjeru i od nje napravio politiku, krivnje oslobodio MSP, dok se nedostatna presuda MSP ne ispoštuje i dok pravo žrtava da imaju svoja prava, među kojima i pravo da se vrate svojoj kući, još uvijek ovisi od volje njihovih krvnika, uz pristanak velikihsila.

Vijesti: