Naučna istraživanja

Dejtonska privemena unija - BiH

DEJTONSKA PRIVREMENA UNIJA BOSNA I HERCEGOVINA

 

Prema Dejtonskom ustavu (Aneks 4 Dejtonskog mirovnog ugovora), Bosna i Hercegovina nije država, unija jedne države u procesu legalizacije, Republike srpske (RS), i jedne nestabilne federacije od 10 mini-država (kantona), Federacije BiH. Unija država nije država.  Unija ima zajedničke, dok država ima jedinstvene organe. Ovakvo  nefunkcioniranje Unije BiH, omogućava jedino Ured Visokog Predstavnika organ Dejtonskog sporazuma zadužen za njegovu implementaciju koja se zove Dejtonski proces. Prevara da je Dejtonska BiH država služi da Republika srpska neometano dobije sve svoje državnost prije nego što se istina objelodani.  Popis stanovništva i podjela državne imovine RBiH su neki od zadnjih koraka u tom pravcu.  Kada se podjeli imovina RBiH, kada Unija BiH ostane bez imovine, a na pola BiH je daju RS, tada će proces biti okončan.  Republiku srpsku, nazivaju ¨entitet¨ , riječ ne postoji u Povelji UN i MeÄ‘unarodnom pravu ni u teoriji države.  Tu riječ koriste za prikrivanje istine da je prema Dejtonskom ustavu, ¨entitet Republika srpska¨, ništa drugo nego država. U Dejtonu je uspostavljena specijalna procedura koja diktira da RS postane potpuno legalna država tek na kraju Dejtonskog procesa. U Dejtonu je ¨Zapad¨ svoje MeÄ‘unarodno pravo zaštitio tako što nije ozakonio Republiku srpsku, nego je samo zacrtao Aneks 4 (ustav) i Dejtonski proces - u kojem će je ozakoniti upravo lideri i parlamentarci tobože ¨ispred graÄ‘ana RBiH¨. Već 14 godina traje  postupna legalizacija Republike srpske.  Svake se godine mogao napraviti spisak dodatnih državotvornih elemenata koje je RS dobila od ¨predstavnika¨ svoje žrtve.  Evo sada RS traži i državnu imovinu RBiH na svojoj teritoriji i popis stanovništva koji će poništiti popis iz 1991. godine i tako ozakoniti ¨realno stanje¨ stvoreno genocidom u BiH, a time ozakoniti i RS.  Poslije popisa nema niti priče o genocidu ili povratku.   Ono što se naziva ¨entitetska linija¨, nije linija razgraničenja ¨dva entiteta¨, nego će to nepovratno postati svjetski ozakonjena državna granica dvaju država, Republike srpske i Federacije BiH - ukoliko se Dejtonski proces privede kraju.  Oni koji žele državu BiH, moraju odbiti legalizaciju Dejtonskog ustava, jer bi Republika srpska konačnim aktima legalizacije postala samostalna država, amnestirana od svih zločina i svih presuda (poput Presude Svjetskog suda od 26. februara 2007).  Kao takva, ona se čak ne bi niti morala odvajati od Unije BiH, nego bi uvelike kontrolirala i Federaciju BiH preko svojih bošnjačkih poslužitelja, što već godinama čini - posebno jer dejtonska Unija BiH nema nikakvog veta i nikakve vlasti nad Republikom srpskom, dok Republika srpska ima veto i znatnu vlast nad Unijom BiH. 

 

Organizacija Ujedinjenih Nacija (OUN), Evropska Unija (EU) i sve njene članice, Sjedinjene Američke Države (SAD) i preko stotinu država širom svijeta, uključujući sve velike sile, priznale su Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) 1992. godine kao suverenu, jedinstvenu, graÄ‘ansku, parlamentarnu demokratsku državu - punopravnu članicu internacionalne zajednice.  Svi graÄ‘ani RBiH su tako postali subjektom internacionalnog pravnog poretka, priznati kao Bosanskohercegovačka nacija (svi graÄ‘ani jedne republike su njena nacija, jer se nacija u biti poistovjećuje sa državom).  U 'Završnom dokumentu Helsinške konferencije' iz 1975. godine, osigurano je pravo na samoodreÄ‘enje bosanskohercegovačke nacije, kojega je ona iskoristila, a što je njoj priznato po obavljenom graÄ‘anskom Referendumu od 29. februara i 1. marta 1992. godine.  Nije priznato pravo na samoodreÄ‘enje narodnim skupinama i narodnostima – nego nacijama, koje se poistovjećuju sa državama.  To je vrijedilo za sve države koje su proizašle iz raspadnutog Sovjetskog Saveza, sve države koje su osloboÄ‘ene raspadom Varšavskog pakta i sve države raspadnute Jugoslavenske federacije, SFRJ.  GraÄ‘ani, Bosanci i Hercegovci, su jedini subjekt internacionalnog pravnog poretka.  SamoodreÄ‘enje RBiH, njezino svjetsko priznanje i članstvo u OUN utemeljeno i na 'Helsinškoj konferenciji', moramo tretirati tako da graÄ‘anski Referendum i svjetsko priznanje RBiH čvrsto čuvamo kao neponištivo, neponovljivo, nezanemarivo. Republika Bosna i Hercegovina je i danas jedina priznata i legalna država na ovom tlu.  Naše metode trebaju ići za tim da se u pravnom domenu savladaju vanjski agresori i njihova unutarnja iredenta-surogati, koji su počinili neoprostive i u više slučajeva presuÄ‘ene zločine.  Zato u narednom razdoblju trebamo od svjetske zajednice zatražiti povrat ilegalno suspendiranog Ustava Republike BiH, na temelju Internacionalnog prava, svoga svjetskog priznanja - a ne odobriti legalizaciju agresorskih, ratno-zločinačkih, genocidnih, separatističkih zlodjela i tvorevina koje su načinili u BiH. Treba da ostane jedino nezavisna Republika Bosna i Hercegovina, te bosanskohercegovačka nacija kao realizacija univerzalnog principa graÄ‘anstva na kojem će biti nadograÄ‘ivani i unutrašnji i vanjski odnosi države.  Taj status ni u kojem slučaju ne zadire u interese i ne čini štetu narodnim skupinama unutar države, hrvatskoj, srpskoj, bošnjačkoj, i ostalim.

 

Zatražen od Pravne komisije EU, poznate pod imenom Badinterova komisija, proveden pod nadzorom eksperata EU na terenu, potvrÄ‘en kao legalan i priznat graÄ‘anski Referendum od 1. marta 1992. godine, je dokaz i platforma na kojoj je bosanskohercegovačkoj naciji priznata njena suverena, jedinstvena, nezavisna država, Republika Bosna i Hercegovina.  Taj pravni fakt je neponištiv, neponovljiv i nezanemariv.  Za razliku od dosadašnje prakse, mi ga moramo uvijek držati i nametati kao nezaobilazan.  Stoga su naši putokazi:

 

Jačanje Bosanskohercegovačke nacije Bosanaca i Hercegovaca, kojom graÄ‘ani obznanjuju svoje bosanskohercegovačko graÄ‘ansko, državotvorno, teritorijalno, svjetsko opredjeljenje u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj državi BiH i slobodnom civilnom društvu;

 

Nedjeljiv, neprenosiv i neupitan suverenitet, pravo na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omogućavaju legitimnu akciju Bosanskohercegovačkih graÄ‘ana na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva.

 

Za Bosanskohercegovačke građane postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, Republika BiH, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4.

 

Amendiranje dejtonskog ustava znači prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira Presudu MeÄ‘unarodnog  suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida; a to niko u ime žrtve nema pravo učiniti.  Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa Republikom srpskom), nama treba povratak Ustava RBiH iz suspenzije.  Ustav RBiH je priznat u skladu sa Poveljom OUN.  Taj Ustav ne poznaje niti etnički, niti entitetski princip podjele vlasti, nego uzima graÄ‘anina kao temeljnu jedinku univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i dužnostima ne može izuzeti ikojeg pojedinca, a niti vjerske skupine i narode.   

 

Bosanskohercegovački građani ne smiju potpisati dokument kojim BiH gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Međunarodnog prava i Povelje OUN.

 

Usprkos Dejtonskom ustavu postoji samo Republika BiH, a Republika srpska postoji samo kao dio mirovnog ugovora, što je nelegalno. 

MeÄ‘unarodni  sud u Hagu je 26. februara 2007. godine presudio da je RS rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput tvorevine Republike srpske, smatra ništavnim.  Zbog toga se strana kojoj se sudi na sudu i presudi, ne treba pitati za pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo.  Nije bitno šta o ustavu BiH misli bilo ko iz Republike srpske, nego šta o budućnosti BiH i njenom ustavu misle stvarni subjekti prava, a to su samo lojalni graÄ‘ani države, tj. graÄ‘ani države BiH koji je žele.

 

Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega će svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov i pregovora i veta RS nad BiH - predstavnici Bosanskohercegovačkih graÄ‘ana, a time i onih iz bošnjačkog naroda, na pregovorima se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Republike BiH a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti RS, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ RS.  Po objavi Presude MeÄ‘unarodnog suda o agresiji i genocidu, svaki poslanik i svaki parlament, pa i onaj Dejtonski, treba zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novčana naknada nego brisanje rezultata genocida, Republike srpske, jer bez toga neće biti niti novčane naknade.  Ako se od bilo kojeg pojedinog ustavnog predlagača ne zatraži primjena odluke MeÄ‘unarodnog suda u smislu ukidanja RS, to će značiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje RS.

 

Donošenjem pravosnažne odluke MeÄ‘unarodnog suda, prihvaćanje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znači i prihvaćanje onoga na šta se amandmani daju, tj. samog Dejtonskog ustava kojem se implicite presudilo 26. februara 2007, a i prije, kao ustavu nastalom na agresiji, ratnim zločinima i genocidu. Prihvaćanje dejtonskog ustava (Aneksa 4) bi ujedno značilo odustajanje od Presude od strane dejtonskih predstavnika same žrtve genocida, što niko u ime žrtve nema pravo učiniti.  Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), imperativ opstanka države BiH je povratak Ustava RBiH iz njegove ilegalne 14- godišnje dejtonske suspenzije - a zatim eventualnog amendiranja tog Ustava RBiH, da bi ono bilo u kontinuitetu sa tim zadnjim i jedinim legalnim ustavom, kakav je bio u trenutku kada je Republika BiH priznata (te kao takva napadnuta).  Umjesto amandmana na dejtonski ustav (Aneks 4), amandmane treba donijeti na Ustav RBiH, i to na principima Povelje UN, Evropskog ustava i Ustava RBiH, od kojih niti jedan ne poznaje etnički ili entitetski princip podjele teritorija i vla

Vijesti: