Naučna istraživanja

IZBOR iz INTERVJUA Knjiga o E. R.

 

 

IZBOR iz INTERVJUA

 

 

 

U dejtonskoj medijskoj zbilji rijetki su intelektualci i akademski autoriteti koji su u protekle dvije decenije bili toliko pitani za mišljenje, i toliko intervjuirani, koliko je to bio dr. Emir Ramić. Ulazeći u analizu oko 200 intervjua koliko je u ovom periodu dao dr. Ramić, nailazimo na jedan specifikum, koji treba potcrtati. Često bošnjački intelektualci, koji su prisutni u javnosti, inkliniraju jednom od medijskih blokova, a rijetko ćete naći nekoga ko je jednako interesantan za sve medije koji egzistiraju na polju političke i idejne šarolikosti. Profesor Ramić je svojim društvenim i naučnim angažmanom izgradio tu vrstu autoriteta i respekta da se njegovo mišljenje smatra meritornim za sve medijske kuće.

Kada uđemo u analizu svih tema o kojima je pitan, i o kojima je govorio dr. Ramić, susrećemo se sa svojevrsnom tematskom hronikom dejtonske zbilje, naravno, sa akcentom na pitanje kulture sjećanja i realizacije pravosudnih međaša postratne budućnosti. Profesor Ramić jednako meritorno govori o pitanjima kulture identiteta i imperativa njegovog očuvanja u dijaspori, u uvjetima asimilacije, o pitanjima institucionalnog odnosa prema iseljeništvu, o temama iz geostrateške oblasti, preko različitih replika na društveno-političku datost, pa do niza ekspertnih tumačenja presuda za genocid i ratne zločine. U našoj akademskoj i društvenoj realnosti vjerovatno ne postoji autor, poput dr. Emira Ramića, koji je dinamičnije, gotovo hroničarski, reagirao na mnogobrojne primjere revizionizma historije i pravosudne istine, te veličanja genocidaštva i zločinstva. Tu autorsku i akademsku posebnost u punoj mjeri svjedoče i ovi intervjui.  

U nastojanju da jedno poglavlje knjige bude posvećeno ovoj bogatoj javnoj aktivnosti dr. Emira Ramića – kakva jeste fenomen njegovih mnogobrojnih intervjua – nastojali smo da napravimo izbor koji će dati reprezentativnu sliku spektra tema o kojima je govorio i medija za koje je govorio u svojim intervjuima dr. Ramić. I ne samo to... Iz ovih intervjua smo izvukli najzanimljivije dijelove, tako da imamo izbor u izboru: izbor od 40 intervjua od njih preko 200, te izbor iz samog intervjua, gdje donosimo jedan upečatljiv odlomak. Treba i to reći, da su ovi intervjui razasuti na više od 30 medijskih adresa, među kojima su i one najuglednije medijske kuće.

Intervjui dr. Emira Ramića, u odnosu na cjelokupan njegov rad, ponajbolje su svjedočanstvo tog interaktivnog odnosa između javnosti - dakle publike, medija i urednika - i jednog od najvažnijih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih autora i mislilaca.  

 

Je li bh. ambasador u Kanadi zaista Vjekoslav Domljan?

 

„Ljiljan“: Ambasador BiH u Ottawi, prof. dr. Vjekoslav Domjan, nije odgovorio ni na jedno od pisama upućeno njemu i Ambasadi BiH od strane svih oblika organiziranja Bošnjaka Kanade. Kako tumačite ovakvo ponašanje bh. ambasadora?

-          Bošnjaci Kanade su sa radošću i nadom dočekali otvaranje Ambasade BiH u Kanadi. Međutim, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bošnjački Biznis Klub Sjeverne Amerike, Bošnjački Islamski Centri u Torontu, Hamiltonu, Kitchener-Waterloou, London Windsoru nisu zadovoljni odnosom Ambasade BiH prema bošnjačkoj dijaspori koja živi u ovoj zemlji. Psihološki osjećaj sigurnosti koje nam danas mogu dati bosanskohercegovačka predstavništva nadomještaju onu nesigurnost koju su rijeke prognanika osjećale na početku agresije kada su u tuđoj, hladnoj i nerazumljivoj i neželjenoj zemlji tragali za zaštitom i podrškom, na kraju, za pečatom na papiru i pasošu na kome se moglo vidjeti da smo živi, da smo Bošnjaci i da smo pod zaštitom - države. Tačno je da se ovaj bh. ambasador nije odazvao ni na jedan poziv povodom obilježavanja državnih praznika ili nekih drugih datuma iz novije bh. historije. Prema mojim saznanjima, u Južnom Ontariu, gdje živi više od 75 posto svih Bošnjaka u Kanadi, većina ih ne zna za postojanje Ambasade BiH u Kanadi, ne zna ko je ambasador, ko je prvi Bošnjak u Ambasadi, koje konzularne usluge i kakvu zaštitu državljanima nudi Ambasada. Nedolazak predstavnika Ambasade na manifestaciju „Never Again“ povodom deset godina agresije na BiH, održane aprila mjeseca na Toronskom univerzitetu je neprihvatljivo. Smatramo da pozivanje na materijalnu situaciju u ambasadi, odnosno BiH, ne može biti prihvatljiv izgovor za neprisustvovanje najvažnijim događajima po Bošnjake u Kanadi. Samo zajedničkim radom možemo biti na zadatku interesa naše domovine. “Domjanova ambasada” ostala je gluha i na vijest o sramnom davanju 75.000 dolara od strane Trillium Foundation nikom drugom do Četničkom ravnogorskom pokretu. Uz ovakve ambasadore možemo samo očekivati još više donacija za ravnogorske četnike, možda one iste koji i danas štite zločinca Karadžića. Ambasador Domjan stalno želi svoju neaktivnost i svoje nepriznavanje bošnjačkih organizacija prikazati kao lični sukob između njega i bošnjačkih vođa, što naravno ni u kom slučaju nije istina. Svi oblici bošnjačkog organiziranja Kanade - vjerski, nacionalni, kulturni, sportski i naučni su jednoglasni u zahtjevu da se poboljša odnos ambasadora prema bošnjačkom biću. Jer samo na takav način svi zajedno ćemo izgrađivati jaču i otvoreniju dijasporu a time i maticu, našu BiH.  

                                                                                                               „Ljiljan“ (29.08.2003.)

 

 

 

Bošnjački dijalog je put opstanka i prosperiteta

 

Bošnjaci.net: Gospodine Ramiću, često u svojim istupima govorite o potrebi otvaranja unutarbošnjačkog dijaloga, odnosno potrebi formiranja viših i složenijih organizacionih oblika, pojasnite nam način na koji to planirate uraditi i šta će to u konkretnom značiti za bošnjački narod?

-          Izlazak Bošnjaka iz hronične obamrlosti spram historijskih zbivanja, kao i buđenje njihove nacionane svijesti prevashodno nije moguće bez otvaranja vrata unutarbošnjačkom dijalogu, koji treba iznjedriti kritičnu masu pozitivne energije i snage, koja je sposobna da definira bošnjački nacionalni interes i instrumente na putu njegove realizacije i zaštite. Budući da je bošnjačka inteligencija danas, uglavnom, otuđena od svih komponenti bošnjačkog bića, prvi cilj unutar bošnjačkog dijaloga bio bi, dakle, kreiranje bošnjačkog fronta, unutar koga bi negativna bošnjačka energija, koja proizilazi iz podijeljenosti bošnjačkog bića, bila neutralisana, odnosno transformirana u pozitivnu energiju, baziranu na prihvatanju, poštovanju, tolerisanju  i priznavanju različitosti unutar jedinstvenog bošnjačkog bića. Zbog toga smatramo da je samo zdravim bošnjačkim aktivizmom i dijaloškim promišljanjem bitnih egzistencijalnih pitanja, moguće otvoriti put bošnjačkog preporoda. Dijalog koji je sam po sebi suprotstavljen diktaturi pojedinca, a koja se do sada kao prihvatljiv model nametala Bošnjacima, jedini je ispravan put otpora bošnjačkom nestanku, jer  se ne bazira na konceptu vođa-narod, nego se vodi među narodom. Dijalogom Bošnjaci izmiču zamkama dnevno političke, karijerističke i profiterske svrhe. S druge strane, dijalog generira proaktivnu bošnjačku javnost, koja se tako gradi na osnovama pluralizma, slobodnog mišljenja i javne rasprave, čime je ona u svojoj osnovi demokratska i na taj način obavezujuća. Bošnjački dijalog je, dakako, i bosanski dijalog, jer isključuje monoekskluzivističku, totalitarnu jednodimenzionalnost, podstiče pluralnost i uvažavanje razlika u jedinstvu. Veliki značaj u procesu produkcije bošnjačkog dijaloga zauzima lobiranje u zapadnim društvima za bošnjački interes, ali je to vrlo profesionalan, odgovoran i skup posao koji traži znanje i novac. U tom kontekstu valja promišljati i o kvalitativno boljem uvezivanja bošnjačke dijaspore i matice, te je na tom tragu bilo prijedloga  o uvođenju Ministarstva za dijasporu, pri Vijeću ministara BiH. U uslovima kada je veliki broj građana BiH, a naročito Bošnjaka van matice, formiranje jednog takvog ministarstva bi odigralo ključnu ulogu u procesu spajanja matice i dijaspore na dobrobit naše domovine. Važno je još jednom podsjetiti da je prošlo vrijeme bošnjačkog tolerisanja i pasivnosti i da se  Bošnjaci moraju osloboditi beskičmenjaštva, primitivizma, zajedljivosti i podaništva. Moraju biti odlučni u akciji za nacionalni, državotvorni, patriotski i vjerski preporod, kako u matici tako i u dijaspori, za preporod u kome će biti širen bosanski duh i ideja Bosne, a jedinstveno multidimenzionalno bošnjačko biće poštovano kao kičma ideje Bosne i bosanskog duha.          

                                                                                                    Bosnjaci.net (01.12.2003.)

Bošnjačka zajednica je garant bošnjačkog opstanka

 

 

Gospodine Ramiću, s obzirom da je Vaša uža stručna oblast interesovanja, stanje bošnjačke nacionalne svijesti u dijaspori, specijalno u Kanadi, recite ukratko kakvi su rezultati vašeg istraživanja na tom planu?

-          Buđenje bošnjačke nacionalne svijesti nije moguće bez otvaranja vrata, prije svega, unutarbošnjačkog dijaloga, koji će iznjedriti kritičnu masu pozitivne bošnjačke energije i snage, koja je sposobna da definira minimum bošnjačkih nacionalnih interesa, odnosno njihov zajednički imenitelj, sa kojima ne može i ne smije biti trgovine ili ustupaka. Na taj način bi se unutar bošnjačkog fronta neutralisala negativna energija, koja proizilazi iz podijeljenosti bošnjačkog bića i usmjerila ka stvaranju platforme i izradi strategije za zaštitu njihovog nacionalnog interesa. Ključnu ulogu u tom procesu morala bi imati bošnjačka inteligencija koja je danas, uglavnom, otuđena od svih komponenti bošnjačkog bića. Inteligencija je šutjela prije rata, šutjela u ratu i šuti poslije rata. Ona šuti i u ovoj trenutnoj podijeljenosti bošnjačkog bića. Ona nije nezavisna, ali glumi nezavisnost. Bošnjačko biće ne zaslužuje takvu inteligenciju. Ali, prošlo je vrijeme bošnjačkog tolerisanja i pasivnosti, i smatramo da je upravo Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike snaga koja može da otvori taj proces formiranja bošnjačkog fronta, koji će biti sposoban odbraniti bošnjačko biće sa njegovim vjerskim, nacionalnim i patriotskim osnovama na ovim prostorima.

 

Gdje su u svim tim bošnjačkim pa i svebosanskim kretanjima u dijaspori, misleći ljudi, intelektualci, naučnici i umjetnici kojih je došlo puno u Sjevernu Ameriku?

-          Države socijalnog blagostanja, kakve su ove u zapadnoj političkoj hemisferi nude sve, ali nažalost, useljenicima i asimilaciju! Ona visi iznad nas kao Damaklov mač. Bojim se da se veliki broj intelektualaca u dijaspori već nalazi u državotvornoj i emocionalno-tradicijskoj dubiozi, što je prvi korak ka gubljenju nacionalnog identiteta. Zapad nudi velike šanse intelektualcima da nastave svoj intelektualni i istraživački rad. Ali zapad nudi i veliki zamku asimilacije i zaborava. Ma kako, kao pojedinac, čovjek bio materijalno ili duhovno bogat, on je siromah bez svoje zajednice. U bošnjačkoj zajednici je garancija opstanka bošnjačkog bića. Dakle, ne u bilo kojoj zajednici ili u zapadnom društvu! Samo bošnjačka zajednica može držati Bošnjake organizirane i uzajamno povezane, smisleno i funkcionalno organizirane, udružene i ujedinjene. Istraživanje pokazuje, da je bošnjačkom biću neophodna kritična masa vjerski-nacionalno-patriotski osviještene inteligencije i biznismena, koji će biti nosioci preobražaja negativne energije bošnjačke potrganosti u pozitivnu energiju jedinstva bošnjačke različitosti. Vjerski, nacionalno i patriotski emancipovani, bošnjačka inteligencija i biznismeni, mogu povesti Bošnjake u bošnjački dijalog i front, koje će rezultirati produkcijom globalnog bošnjačkog interesa, čuvanog i jačanog lobističko-strateškim centrom, i tako svrstati Bošnjake u red demokratskih i progresivnih naroda.

­­­                                                 

         „SabaH“ – New York,

        „BH Ogledalo“ – Australija, “BH Pogledi” Toronto (23.10.2005.)

 

 

Dijaspora unese šest milijardi eura godišnje

 

-          Iako je bosanskohercegovačka dijaspora u je proteklih deset godina u BiH unijela više od 60 milijardi eura, država ni izbliza nije iskoristila finansijske i ekonomske mogućnosti više od milion svojih iseljenika i građana na privremenom radu u inostranstvu. Prema podacima Centralne banke BiH, dijaspora je samo u 2008. godini unijela u BiH dvije milijarde eura, ne računajući gotovinu koja nije registrirana. Stvarni priliv novca od iseljenika svake godine znatno je veći nego što to pokazuju službene brojke. Statistički podaci iz BiH, ali i informacije sa kojima raspolažu iseljenička udruženja u inostranstvu, govore da četveročlana porodica iz dijaspore, za mjesec dana u BiH, potroši između 2.000 i 4.500 eura, što je daleko više od prosječne mjesečne potrošnje većine građana koji žive u BiH. Unoseći po raznim osnovama od šest do sedam milijardi eura godišnje, dijaspora postaje najveći ulagač u gospodarstvo, i svojim novcem čuva socijalni mir u BiH. U ekonomskom smislu, dijaspora je važniji partner nego što su EU, MMF i druge asocijacije. Za razliku od njih, ona ne samo da ne ucjenjuje svoju zemlju, nego ne traži nikakve privilegije i benefite. Paradoksalno je da pred međunarodnim institucijama i fondovima BiH kleči i moli, a iseljeništvo arogantno odbacuje, ponižava i ne mari za njegove opravdane zahtjeve, čije bi rješenje bilo od koristi prije svega za samu maticu. Ono što iseljenici očekuju od vlasti je rješavanje njihovog pravnog statusa, jer veliki potencijal dijaspore je u generaciji mladih ljudi, od kojih su mnogi već istaknuti inženjeri, menadžeri, naučnici, uspješni privrednici, sportisti. Svi oni su jako dobro integrisani u ekonomski i društveni život zemalja u kojima žive. Ako BiH u najkraćem roku ne nađe način kako da ove mlade ljude animira za ideju nove, demokratske i prosperitetne države, oni će za  vrlo kratko vrijeme izgubiti interes i vezu sa maticom. Kroz desetak godina u maticu neće stizati ni ovih nekoliko milijardi dolara koje dijaspora unosi u zemlju, a zanemarene generacije mladih neće imati interes za bilo kakve investicije u BiH. Naprotiv, desit će se obrnut proces, jer će oni naslijeđenu imovinu prodavati i taj novac investirati, ne u BiH, već u zemlje u kojima žive. Znatna ekonomska moć dijaspore leži i u velikom broju malog kapitala, koji bi mogao da bude uložen u ekonomiju BiH. Međutim, problem je u tome što je marketing matice u dijaspori veoma slab, te se ovaj kapital ne može pokrenuti i fokusirati, pogotovo u uslovima neriješenog statusa dijaspore. BiH trebala da ide u susret ovom usitnjenom kapitalu inicirajući preko svojih privrednih komora i drugih asocijacija osnivanje raznih akcionarskih društava u dijaspori, a tamo gdje je moguće i održavanje aukcija, tendera, povezivanje poslovnih ljudi koji žive u dijaspori sa tržištem u BiH, učvršćivanjem mreže poslovnih ljudi dijaspore i matice, formiranje distribucionih kanala kojima će se bh proizvodi plasirati na svjetsko tržište i otklanjanje zakonskih prepreka za nesmetano investiranje kapitala dijaspore u maticu.

                                                                                                       

                                                                                                        „Večernji list“ (18.09.2006.)

 

 

 

 

Dijaspora je glasačka i turistička mašinerija

 

G-dine Ramiću, 350.000 Bošnjaka živi u Sjevernoj Americi i Kanadi, što je impozantna brojka. Kako biste Vi danas opisali veze te dijaspore sa BiH i zbog čega su takve?

-          Dijaspora je rijetko bila u prilici da osim davanja novca matici, utiče na bilo kakve promjene u političkom, ekonomskom, kulturnom i naučnom razvoju matice, iako ona predstavlja najkompetentniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da uloži u ekonomsku, pravnu, kulturnu, naučnu, političku i svaku drugu revitalizaciju matice. Da bi se to desilo, dijaspora mora osjetiti da su se na relaciji matica – dijaspora, desile suštinske, a ne samo deklarativne promjene. Institucije i građani BiH ne vide važnost dijaspore. Svoditi državni odnos sa dijasporom samo na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim građanima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše. Tek u novije vrijeme počinje se promišljati i govoriti u kontekstu znanja i iskustva koje ljudi iz dijaspore mogu staviti na raspolaganje svojoj matici, ali se isto tako dijaspora, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobrodošla matici.

Interes bošnjačke dijaspore za izborni proces u BiH više je nego loš. Šta je glavna smetnja da se pobudi interes ljudi, jer je jasno da bi oni svojim glasanjem mnogo toga mogli promijeniti u zemlji, posebno u dijelovima gdje je izvršeno etničko čišćenje?

-          Činjenica da dijaspora na izbore izlazi u vrlo malom procentu, jasan je pokazatelj stanja njene svijesti i osjećaja odgovornosti prema budućnosti BiH. S druge strane, mali procenat prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima odraz su (ne)rada bh. diplomatije u pravcu podizanja svijesti o značaju i važnosti dijaspore u participaciji u političkom i društvenom životu svoje zemlje. Većina ambasada i konzulata ne rade ništa da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogućnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvršne vlasti i tako ih približi realizaciji. Neizlazak na izbore znači glas protiv budućnosti dijaspore, protiv države BiH, glas za neprijatelje Bošnjaka i BiH, glas za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha.

Da li je u izbornom procesu zakazala država?

-          I pored brojnih propusta u izbornom procesu, vezanih za pitanja zašto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore, zašto je rok za registraciju kratak, zašto pored lične karte, vozačke dozvole i bh. pasoša i rodni list, bez obzira na datum vađenja, nije važeći dokument, smatram da je glavni propust nedostatak svijesti o tome da su izbori, odnosno izlazak na izbore, prije svega pokazatelj zrelosti jednog naroda i kao takav ključni instrument u izgradnji perspektivne i zdrave bosanskohercegovačke budućnosti. Mali procenat izlaska naših ljudi u dijaspori na izbore pokazatelj je loše slike odnosa dijaspore prema matici, ali i obratno. To pokazuje s druge strane nebrigu države za onaj dio svoga naroda koji uveliko može doprinijeti kreiranju boljeg života u matici.

                                                               Web magazin Sarajevo-x.com / Klix.ba (18.08.2008.)

 

 

 

Dodik je problem

 

Sarajevo-x.com: Iz perspektive sjevernoameričkih Bošnjaka, najveći problemi BiH su ustav i Milorad Dodik. Gospodine Ramiću, kako protiču pripreme za lokalne izbore u BiH koji dolaze uskoro i znate li išta o interesu ljudi za ovogodišnje izbore?

-          Politička situacija u BiH zasigurno otežava mnoge stvari pa i razmišljanja o svjetlijoj budućnosti zemlje. Što se tiče trenutne situacije u našoj zemlji, i onoga što se dešava na političkoj sceni, od prijetnji otcjepljenjem Republike srpske, do zahtjeva za njeno ukidanje, zastoja reformi u zemlji i opšte zaostajanje BiH za drugim zemljama u modernizaciji i evropeizaciji, smatramo da naša država treba, prije svega, riješiti dva problema. Jedan je novi ustav, potpuno suprotan ilegalnom Dejtonskom ustavu, koji ne samo da trga jedinstveno državno i društveno tkivo BiH, već i i produkuje nesuverenost bosanskohercegovačkog građanina na teritoriji njegove države. Dejtonski ustav diskriminira državljane BiH po nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj pripadnosti. Zato je Dejtonski ustav veoma opasan presedan, ne samo za BiH, već Evropu i svijet. Drugi problem je antibosanskohercegovačko djelovanje Milorada Dodika. Svojim konstantnim radom na planu podržavljenja entiteta Republika srpska, Dodik ruši temelje državnosti BiH, slabi političku, ekonomsku i kulturnu moć BiH, ruši njen ugled u svijetu. U rješavanju ovih problema uloga dijaspore bi mogla biti od presudnog značaja, zbog čega joj treba omogućiti ravnopravno učešće u političkom životu, politički, duhovno i ekonomski je približiti matici, stvoriti ekonomske zakone dostojne dijaspori, omogućiti sigurnost ulaganja i mogućnost plasiranja zdravog kapitala, kojim niko neće moći manipulisati. Dijaspora sa svježim kapitalom koga je pošteno zaradila i kojim vlast neće moći komandovati može oživjeti privredu, ubrati profit, a državu BiH staviti rame uz rame sa svojim susjedima i porodicom svjetskih država. Dakle, dijaspora je u situaciji da bude važan faktor u jačanju države BiH i civilnog društva. Zbog toga Bošnjaci trebaju voditi politiku BiH, a ne politiku stranaka i njihove borbe da ostanu na vlasti, dok politiku Hrvatske i Srbije cijeniti po njihovom odnosu prema državi BiH. Veoma je važno ne dozvoliti da se BiH podjeli na hrvatski i srpski dio, gdje će Bošnjaci biti građani drugog reda i tako istrijebljeni. Bošnjaci se moraju okrenuti prema svojoj jedinoj matici, a ne prema političkim shvatanjima. Za takvu političku borbu presudni su ideja i kvalitet ljudi koji je žele realizovati, i tu je bošnjačka dijaspora veoma značajna. Veoma je važno razumjeti da su građani u BiH i građani BiH u dijaspori - isti narod. Između njih nema nikakvih barijera, ekonomskih, kulturnih, duhovnih. Oni trebaju biti ravnopravni, sa jednakim pravom glasa, da se međusobno poštuju i uvažavaju. Osnovni moto dijaspore je: kako bolje živjeti u matici, biti konkurent, ostati ponosan na temelje tradicionalne bosanskohercegovačke kulture, historije i tradicije, uvažavati druge i biti uvažavan, rješavati probleme, a ne stvarati ih. To su osnovna temeljna načela koja zbližavaju maticu i dijasporu i sa kojima BiH treba izaći u Evropsku Uniju.

                                                                Web magazin Sarajevo-x.com / Klix.ba (22.08.2008.)

Bošnjacima je potrebna strategija u borbi za opstanak

 

Kliker.info: Prije nekoliko dana, akademik Muhamed Filipović je inicirao ideju o ponovnom održavanju Bošnjačkog sabora, na kojem bi najumnije bošnjačke glave zauzele osnovne smjernice djelovanja, u vrijeme kada se izabrani politički predstavnici bošnjačkog naroda ne snalaze najbolje u ovim prelomnim vremenima. Šta vi mislite o pomenutoj  ideji?   

-          Stanje bezidejnosti i bezizlaznosti u koju je zapala bošnjačka politika, zahtijeva hitno organiziranje Bošnjačkog sabora, na kojem bi se utvrdile osnovne smjernice i upute za spas Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. To znači da je konačno vrijeme da akademske elite, odnosno najumnije bošnjačke glave, izrade platformu i strategiju djelovanja, odnosno da definiraju osnovne smjernice bošnjačke politike u vrijeme kada se izabrani politički predstavnici bošnjačkog naroda ne snalaze najbolje u ovim prelomnim vremenima. Političke stranke koje danas zastupaju Bošnjake nejasno vide politiku i doživljavaju je kao poligon za međusobna lična prepucavanja i nadmetanja, pri čemu zanemaruju činjenicu da bi primarna vodilja u njihovom radu trebao biti nacionalni, a ne lični ili stranački interes. Za razliku od prvog Bošnjačkog sabora, kojeg su sazvali političari, iskoristivši ga za svoje uske političke ciljeve, ovaj sabor treba biti sazvan od dijela nacionalno svjesne, politički neutralne bošnjačke inteligencije. To bi trebao biti i svebošnjački sabor Bošnjaka u matici i dijaspori. Svakodnevno svjedočimo međusobnom nesporazumu i neslaganju vodećih bošnjačkih političara, koji imaju dijametralno suprotne stavove o istom problemu. Zato nama, Bošnjacima, treba strategija i platforma, koja će definirati minimum bošnjačkih zajedničkih interesa ispod kojih se ne može i ne smije ići, ma kojoj političkoj opciji pripadali, i u kojoj će političari biti samo realizatori ideja i interesa, a nikako mjera pameti u državi. U protivnom, Bošnjaci, bez sopstvene strategije ne mogu odgovoriti na pitanja koja historija postavlja pred njih. A glavno pitanje za Bošnjake je BiH, njen opstanak i opstanak Bošnjaka u njoj. Stoga, sabor mora ponuditi političke i ustavno-pravne solucije koje će jednom zauvijek onemogućiti podjelu BiH. To će biti najveća sigurnost za opstojnost bošnjačkog bića u BiH, ali i van nje. Pored sabora, Bošnjacima, također, treba i Kongres Bošnjaka svijeta, za jedinstveno nacionalno okupljanje Bošnjaka u dijaspori, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i Muzej genocida, za intelektualno, jedinstveno djelovanje na planu institucionalizacije bošnjačkog pamćenja. Bošnjacima danas nije ugrožen duhovni identitet, već nacionalni, ili bolje rečeno, Bošnjacima nedostaje nacionalna, državotvorna i teritorijalna svijest. Sabor treba da potvrdi konstantu da se bošnjačka nacija koju pratimo od najstarijih vremena, a iza koje stoji sasvim konkretan narod sa svojim jezikom, historijom, kulturnim naslijeđem i duhovnim svojstvima koji mu obezbjeđuju vlastitu samobitnost, može dalje profilirati i realizovati u jedinstvenoj, demokratskoj, građanskoj, sekularnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom društvu. Sabor treba da produkuje prodemokratski orijentiranu političku akciju kojom će se moći definitivno razviti moderna bošnjačka nacija i s njom svi nacionalni standardi koje imaju savremene nacije u uslovima multikulturne BiH.

                  

                                                                       Web magazin Kliker.info (08.12.2008.)

 

 

 

Kanadska Rezolucija o genocidu u Srebrenici potvrđuje Presude iz Haga

 

Kako se osjećate nakon što je Kanada konačno prihvatila Rezoluciju M-416?

-          Ovo je veliki dan za Bosnu i Hercegovinu i veliki dan za Bošnjake. Veliki dan za sve prijatelje istine i pravde u svijetu. U Srebrenici se desio zločin, desio se genocid, i u to ime niko nema pravo tražiti od Bošnjaka da šute. Cilj akcije bošnjačko-kanadske zajednice za usvajanje Rezolucije o genocidu u Kanadskom parlamentu je bio da Kanađani saznaju za pad Srebrenice i negaciju kanadskih vrijednosti koje ti događaji nose. Da bi išla naprijed, Kanada mora pamtiti Srebrenicu. Rezolucija treba da podstakne sve učesnike kanadskog društvenog života da se masovnije zainteresuju za srebreničku tragediju i da se na taj način uvjere o svjetskoj dimenziji ovog pitanja. I, evo, poslije pet godina velike političke borbe, istina o genocidu u Bosni i Hercegovini je politički i pravno formulirana u Parlamentu jedne od najrazvijenijih zapadnih demokratija. Ona simbolizuje priznanje Kanade da se desio genocid nad Bošnjacima pred pasivnim očima cijelog svijeta. Ona simbolizuje priznanje Kanade da zajedno sa drugim državama nije uradila sve što je mogla, da bi se najveća ljudska tragedija u Evropi poslije Drugog svjetskog rata spriječila. Kanada je ujedno i prva zemlja u svijetu koja će, ne samo Rezolucijom, već i zakonom regulisati prava bošnjačke žrtve da obilježava 11. juli kao Dan sjećanja na srebrenički holokaust. Sve zemlje, uključujući SAD i EU imaju samo rezolucije. U Kanadi je u parlamentarnoj proceduri Bill C-533 prošao prvo čitanje, koji će zakonom regulisati prava kanadskih Bošnjaka - žrtava genocida u BiH, da se dostojanstveno sjećaju svojih žrtava. Usvajanjem Rezolucije Kanada šalje jasnu poruku svim onim koji zloupotrebljavaju vlast, ljudska prava i slobode da će uvijek podržavati mir kroz pravdu i istinu o genocidu nad Bošnjacima. Svi Kanađani trebaju podržati ovu Rezoluciju, tako da se genocid nad Bošnjacima nikad ne zaboravi, da ljudi žive zajedno u miru, poslije pobjede istine i pravde i da se nikad ne ponovi ono što se desilo Bošnjacima. Na kraju, usvajanjem Rezolucije, Kanada daje nadu onima koji su je izgubili. Za kanadske Bošnjake Rezolucija treba biti početak rada na strateškoj viziji razvijanja kulture pamćenja u bošnjačkom biću.

 

U rezoluciji je ostalo "Srebrenica Massacre" a ne genocid. Je li ovo znači da Kanada još uvijek nije priznala genocid? Je li ovo prihvatljivo?

-          Tačno prije pet godina, na početku procesa kampanje za usvajanje Rezolucije Bošnjačko-kanadska zajednica je dala uvjete o kojima nema kompromisa. To su prije svega da Rezolucija mora govoriti o genocidu u Srebrenici, mora se tačno precizirati žrtva, njezin broj, mora se tačno precizirati zločinac, mora se 11. juli proglasiti Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i BiH u Kanadi. Svi ovi zahtjevi su ispunjeni usvojenom Rezolucijom koja se poziva na genocid koji je potvrđen Presudama međunarodnih sudova u Hagu. Prije prihvatanja Rezolucije mi smo obavili konsultacije sa najuglednijim stručnjacima međunarodnog prava u svijetu uključujući prof. Dr. Francisa Boyla, prof.  dr. Davida Pettigrewa, prof. dr. Nadera Hashemia, prof. dr. Smaila Čekića, prof. dr. Safia Solomana i mnoge druge. Svi su se oni složili da Rezolucija izražava uvjete koje je postavila Bošnjačko-kanadska zajednica.

                                                                         

Novine Univerziteta u Torontu (30.11.2010.)

 

Hapšenje Ratka Mladića otvara put ka ukidanju genocidne Republike srpske

 

Gospodine Ramiću, kakve efekte očekujete nakon hapšenja komandanta Vojske Republike srpske Ratka Mladića?

-          Rezolucijom broj 827 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od 25. maja 1993. godine, formiranjem Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, svečano je obećano žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini da će se glas žrtava čuti, da su Ujedinjene nacije bili svjedoci patnji žrtava i da će istina biti objelodanjena i pravda zadovoljena. Gotovo dvije decenije žrtve genocida su sa strahom i zebnjom iščekivale ispunjenje datog obećanja, jer bez pravde i istine o prošlosti nemamo gdje koračati u budućnost. Hapšenje ratnog zločinca Ratka Mladića se desilo, ali nažalost, sa zakašnjenjem od punih 16 godina i samo je potvrda nastavka agresorske i genocidne politike Srbije prema BiH, pokušaj političkog i pravnog pranja Srbije od zločina, iskorištavanje zločina od strane Srbije i EU za njen prijem u članstvo EU. Sudski vlasnici istine i pravde potvrdom optužnice protiv Ratka Mladića pretvaraju glasove tuge u glasove nade za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, ali i čovjeka i civilizacije uopšte. Ali, sve to će biti obesmišljeno ukoliko istovremeno ne bude značilo i promjenu zvanične srpske politike prema BiH, što prije svega podrazumijeva promjenu politike Srbije prema podržavanju genocidne tvorevine Republike srpske. Hapšenje Ratka Mladića treba značiti i početak procesa primjene Presude Međunardnog suda pravde, koja jasno govori da Srebrenica ne može biti pod vlašću snaga koje su izvršile genocid i da je Republika srpska genocidna tvorevina. Ono treba označiti i proces aktivnog djelovanja bošnjačkog i međunarodnog političkog faktora na ponovnom ujedinjavanju historijski jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. Mladić nije samo kriv za genocid u Srebrenici, već i za agresiju na BiH i za genocid u cijeloj BiH. Najava Tužilaštva međunarodnog suda u Hagu o proširenju odgovornosti Ratka Mladića za genocid u pet općina ide u prilog okončavanju mogućnosti negiranja genocida i glorifikacije zločinaca i ubica poput Ratka Mladića. Najava Tužilaštva je posebno važna za srpski narod, jer je ona šansa da se hipoteka, nesporno počinjenog zločina genocida, skine sa naroda i odgovornim učine zločinačka rukovodstva koja su narod poveli stranputicom. U tom smislu, ovo hapšenje treba ujedno biti upozorenje i bošnjačkom političkom faktoru da ubrza pripreme za obnavljanje Tužbe protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde. Pravda za žrtve agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima biće zadovoljena tek poništenjem Republike srpske i prestankom miješanja Srbije u unutrašnje poslove BiH. Od civilizacijske je važnosti za cijeli svijet da jedan od ključnih egzekutora i kreatora agresije i genocida u BiH bude osuđen za genocid u cijeloj BiH u poštenom i fer sudskom procesu. Na tragu ove presude otvorit će se pespektive za ukidanje genocidnog entiteta Republika srpska, što je jedina moguća satisfakcija za žrtve genocida. Sve izvan ukidanja Republike srpske je zamazivanje očiju onima koji su žrtve najvećeg stradanja koje se desilo poslije Drugog svjetskog rata.

                                                                                           

Kanadska televizija (29.05.2011.)

 

 

 

Izvinjenje Ban Ki-moona je pobjeda istine o genocidu

 

Gospodine Ramiću, možete li nam reći šta za američke i kanadske Bošnjake, žrtve i svjedoke agresije i genocida znači izvinjenje generalnog sekretara UN Ban Ki-moona, zbog skanadala sa izvođenjem srpske ratne pjesme ''Marš na Drinu'' na proslavi Srpske pravoslavne nove godine u velikoj sali Generalne skupštine UN-a u New Yorku. Da li ono znači pobjedu istine?

-          Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je sa partnerskim organizacijama, Institutom za istraživanje genocida Kanada (IRGC), Savjetodavnim vijeće za Bosnu i Hercegovinu (ACBH) i Bosansko-američkim institutom za genocid (BAGI) uputio  protestno pismo na adresu UN-a. Također, pismo generalnom sekretaru UN-a, Ban Ki-moonu, uputila su i udruženja žrtava genocida iz Srebrenice. Zahvaljujući svim tim dopisima, Ban se izvinuo bošnjačkim žrtvama zbog izvođenja pjesme ''Marš na Drinu''. To se, dakako, može smatrati trenutačnom pobjedom istine o zločinima genocidne agresije na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, ali ujedno znači i otvaranje vrata nadi u konačnu pobjedu pravde za žrtve tih zločina. Istina o zločinima, i pravda za žrtve, trebaju najprije doći iz UN-a, i to primjenom Povelje o zaštiti ljudskih prava i sloboda, a posebno je ona važna u kontekstu njihovog saučesništva u najvećem masovnom zločinu koji moderna povijest poznaje u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Zbog svoje historijske uloge vezano za genocid u Srebrenici i u cijeloj BiH, UN će trajno nositi biljeg na savjesti cijeloga svijeta. U isto vrijeme, izvinjenje je pozitivan događaj jer pokazuje da generalni sekretar Ban Ki-moon, ipak, vodi računa o sjećanju na žrtve genocida u BiH, jer je brzo reagirao nakon što su mu bošnjačke organizacije u SAD ukazale na podvalu Vuka Jeremića. Gest izvinjenja s najvišeg mjesta u UN-a, jasan je pokazatelj cijelom svijetu da su se Bošnjaci izborili da postanu respektabilan politički faktor, unatoč svim preprekama i barijerama koje im stoje na tom putu. Dakle, ovo je samo još jedna potvrda važnosti postojanja i djelovanja bošnjačkih nevladinih organizacija u dijaspori i domovini. Istovremeno, važno je napomenuti da kada se Bošnjaci i njihove organizacije udruže na zajedničkom interesu, uspjeh je zagarantiran. No, bh. udruženja u Americi i Kanadi neće stati na ovome. Poslije izvinjenja od strane Generalnog sekretara UN-a, mi ćemo nastaviti našu zajedničku akciju u smislu skidanja snimke izvođenja srpske nacionalističke pjesme sa zvanične web stranice UN-a. To je minimum koji zahtijevaju žrtve agresije. Također, tražimo ostavku ili smjenu Vuka Jeremića, jer svojim postupcima ponižava najvažniji svjetski politički i pravni autoritet. Bošnjačko jedinstvo nema alternative u ovim krucijalno važnim momentima za državu BiH, ali i za bošnjački narod. U ime žrtava agresije i genocida, ali i hiljada prognanih, tražimo od vlasti BiH da reagiraju povodom koncerta beogradskog hora "Viva Vox" u velikoj sali Generalne skupštine UN-a na kojem je, između ostalog, izvođena i srpska ratna pjesma "Marš na Drinu", jer je takvo ponašanje državnih organa u BiH žalosno i neprihvatljivo.

                                                                                             Agencija Anadolija (19.01.2013.)

Paradržavna diplomatija entiteta Rs je udar na legalizam

 

 

Profesore Ramiću, kako i u kojem kontekstu komentirate ambiciju entiteta Republika srpska za otvaranjem svojih paradržavnih diplomatskih predstavništava?

-          U cilju zaštite bošnjačke žrtve od barbarskih zločina i u cilju kažnjavanja zločina i zločinaca, smatramo da djela zločina i zločince treba tretirati iznad svega i neizostavno u domenu prava, sudske istine i sudskog metoda, kako na internacionalnim, tako i nacionalnim sudovima. Razlog je jednostavan, ne smije se dopustiti da bošnjačka žrtva ponovo bude izigrana tako što će se napustiti pravni domen rješavanja problema koji mora biti imperativ. Barbarske metode agresije i genocida usmjerene na Republiku Bosnu i Hercegovinu i protiv njenih građana, ne smiju biti prihvaćene u vidu legaliziranih oblika političkog života i državnog ustroja na nivou države Bosne i Hercegovine. Stoga, otvaranje predstavništva entiteta Republika srpska u Washingtonu, pored lobiranja za interese manjeg entiteta i njegovog političkog, akademskog i kulturnog establišmenta, prevashodno ima za cilj podrivanje integriteta suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Ovakvu vrstu nepoštivanja akreditacijskih pravila smatramo protivljenjem Dejtonskom mirovnom sporazumu i kršenjem Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Bosanskohercegovački entiteti imaju pravo da otvaraju svoja predstavništva u svijetu, ali prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora, ona se ne mogu smatrati diplomatskim predstavništvima, jer to mogu biti samo predstavništva države Bosne i Hercegovine. Entiteti nisu država. U normalnim prilikama, predstavništva entiteta se mogu koristiti za razvoj diplomatske ekonomije. U uslovima kada je manji bosanskohercegovački entitet nastao na  legalizovanim rezultatima agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, u uslovima kada se premanentno negira zločin genocida kao historijska i pravna činjenica, u uslovima kada politički establišment u manjem entitetu od Dejtona pa sve do danas ima političku strategiju podržavljenja entiteta na račun uništenja države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, u uslovima kada Bošnjaci nemaju nikakva prava i slobode u manjem entitetu, otvaranje predstavništva u Wašingtonu vidimo kao još jedan u nizu pokušaja da entitet Republika srpska preuzme što više nadležnosti države Bosne i Hercegovine, u cilju slabljenja integriteta, suvereniteta i državnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine. U praktičnom smislu, to znači da u diplomatiji Bosne i Hercegovine rade ljudi koji ruše vlastitu državu, a pri tome ih niko ne sankcionira, ne procesuira, niti poziva na odgovornost. Rušitelji Bosne i Hercegovine su zauzeli mjesta u diplomatiji koja zapravo nije državna diplomatija, već antidržavna, etnička, etnopartijska diplomatija. Takva diplomatija, koja je posljedica daytonskog ustrojstva države, detaljno demontira Bosnu i Hercegovinu na veoma važnom i osjetljivom polju diplomatije, čime se direktno slabi i ponižava ugled države Bosne i Hercegovine u svijetu, slabi njena politička, ekonomska, kulturna i naučna moć, slabi značaj ideje Bosne i bosanskog duha. Bosna i Hercegovina treba lidere koji će se boriti za državnu diplomatiju koja će biti isključivo u službi interesa države.

 

                                                                                              Agencija Anadolija ( 12.10.2013.)

 

 

 

 

 

Uz Dan Armije RBiH: Najviši stupanj spremnosti u odbrani univerzalnih vrijednosti

 

 

Kakav je historijskih značaj formiranja Armije RBiH?

-          Svi oni koji danas misle da su vrijednosti, za koje se junački borila Armija Republike Bosne i Hercegovine privremenog karaktera, u zabludi su. Armija RBiH formirana je u vrijeme najtežih historijskih iskušenja sa kojima se država BiH suočila u svome hiljadugodišnjem trajanju, u vrijeme kada su je sa obje strane napale agresorske snage sa namjerom da na njenoj teritoriji ostvare svoje hegemonističke velikodržavne ciljeve. Dakle, na današnji dan, prije 22 godine, službeno je formirana Armija Republike Bosne i Hercegovine kao odgovor na srpskocrnogorsku i hrvatsku agresiju. U nevjerovatno složenim uslovima skoro potpune logističke blokade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjačala nadmoćnije agresorske vojske, nadjačala svjetske urote i embarga, nadjačala one u svojim redovima koji su željeli osvetu. Uz snage Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, dakle, odigrala je ključnu ulogu u odbrani Bosne i Hercegovine. U Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, patrioti su bili vođeni ljubavlju prema domovini, iz čega je proizašla sva njihova hrabrost, požrtvovanje i vjera u dan konačnog oslobođenja od agresora. Ciljevi istočnih i zapadnih agresora nisu ostvareni. Armija je do kraja rata ostala multietnička, jer se borila za cjelovitu RBiH i ravnopravne narode i građane u njoj. Istovremeno s jačanjem Armije RBIH jačao je i međunarodni ugled države BiH, što je, na kraju, rezultiralo potpisivanjem sporazuma o miru, u novembru (Dejton) i decembru 1995. godine (Pariz).

 

Koje ciljeve je ostvarila Armija RBiH, s obzirom na blokade i međunarodne zavjere kojima je bio otežan njen oslobodilački put?

-          Dejtonski mirovni sporazum jeste zaustavio rat, ali je zaustavio i oslobodilački pohod Armije RBiH, što je rezultiralo legalizacijom rezultata agresije i genocida. Svaki život dat za slobodu Bosne i Hercegovine ugrađen je u temelje jedinstvene, suverene, samostalne, nezavisne Bosne i Hercegovine. U teškom historijskom periodu, Armija RBiH se nije svetila i nije vraćala istom mjerom za zločine koji su počinjeni. Ona nije vršila agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, nije vršila zločin silovanja, nije otvarala koncentracione logore smrti, nije protjeravala građane i narode, nije vodila rat protiv civila, već odbrambeni rat protiv rušitelja države. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Armija RBiH je bila vojska koja je obezbijedila mir i životni prostor za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju. Teško je u povijesti naći sličan primjer onome što ga je svojim načinom borbe za slobodu iscrtala Armija RBiH. Zahvaljujući njoj, Bosna i Hercegovina je opstala, zbog nje se bosanski duh i danas širi, zbog nje još uvijek dobro pobjeđuje zlo koje stalno prijeti. Zbog svega pomenutog, historijski trenutak formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine trebao bi se u Bosni i Hercegovini i dijaspori slaviti kao jedan od najznačajnijih događaja u hiljadugodišnjoj bosanskohercegovačkoj historiji.

 

                                                                                                               Klix.ba (15.04.2014.)

 

 

 

 

 

Uz manifestaciju „April mjesec svjesnosti o genocidu i njegovoj prevenciji“

 

 

Gospodine Ramiću, možete li nam predstaviti projekat posvećen afirmaciji mjeseca svjesnosti o genocidu i njegovoj prevenciji?

-          Jedan od najstarijih dokumenata međunarodne zajednice utjelovljene u Ujedinjenim nacijama jeste Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodnopravnih dokumenata, nastala kao rezultat iskustva međunarodne zajednice proizašlog iz Holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu. Vjerovali smo da je međunarodna zajednica izvukla poruku i pouku iz Holokausta, ali, nažalost, historija genocida se ponavlja. Agresija i genocid u BiH su pokazali da su UN izgubile svoj smisao kad je u pitanje zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda. Silne rezolucije i konvencije u praksi se ne poštuju. To su razlozi zašto je april proglašen „Mjesecom svjesnosti o genocidu i njegovoj prevenciji“. Time smo željeli da podsjetimo na univerzalni princip i činjenicu da je genocid zločin koji se ne može i ne smije zaboraviti, koji nikada ne zastarijeva i koji mora poslužiti kao opomena da se više nikada i nikome ne ponovi. Kada je u pitanju manifestacija svjesnosti o genocidu i njegovoj prevenciji, želim istaći četiri činjenice koje su bile i predmet ovogodišnje kampanje: Prvo, genocid nije puka statistička činjenica, jer svaka žrtva je imala ime i prezime i imala je svoj identitet. Drugo, zločinci genocida su uspjeli ne samo zbog oružja koje su posjedovali, nego zbog mržnje i netolerancije prema drugom i drugačijem koja ih je obuzimala. Treće, šutnja i ravnodušnost su veoma opasne, kao što smo vidjeli i u mnogim genocidima nad Bošnjacima u BiH i šire. Četvrto, potreba za borbom protiv masovnih zločina i društvenih normi koje ne kažnjavaju zločine kroz nacionalna i međunarodna prava je veoma bitna.

 

U fokusu interesovanja, kao polazišna tačka ovog nastojanja, jeste historijsko iskustvo bošnjačkog naroda. Koliko je važno da Bošnjaci budu posvećeni historijskom sjećanju?

-          Ako Bošnjaci zaborave genocid, osuđeni su na to da im se ponovi. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prije posljednjeg genocida učili zaboravu svoje historije, kulture, jezika i tradicije. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prisiljavali na debošnjakizaciju, pa sad nekima smeta što se Bošnjaci vraćaju svojoj etničkoj pripadnosti. O genocidu moramo učiti, da bi na temelju istine mogli graditi svoju budućnost, da nam bude opomena, uz oprez da nam se takva zvjerstva opet mogu ponoviti ako ne budemo pamtili i opominjali. Sjećanje na genocid ne treba samo nama, iz genocida u BiH čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost. Mada, genocid u BiH je na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidnu tvorevinu, pokazao, nažalost, ogromno negativno iskustvo. Baš zato, danas je više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o genocidu nad Bošnjacima, što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve, kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine. Sveti je zadatak bošnjačkih intelektualaca i odgovornost istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i maksimalno sužava prostor za sve i bilo kakve aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži.

 

                                                                                                                   Fena (15.04.2014.)

 

 

U Sarajevu se branila država Bosna i Hercegovina

 

 

Profesore Ramić, šta je značio 2. maj 1992. godine, i šta je za Vas opsada Sarajeva u historijskom i pravnom kontekstu?

-          Srpski agresorsko-genocidni plan da likvidira prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, osvoji Sarajevo i izvrši davno projektovanu i zamišljenu podjelu Bosne i Hercegovine, definitivno je osujećen na današnji dan,  prije 22 godine, tačnije 2. maja 1992. godine. Pucanj na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, značio je pucanj u srce cijelog demokratskog, savremenog čovječanstva, pucanj u ideju Bosne i bosanski duh, pucanj u čovjeka i civilizaciju koja se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta zavjetovala: nikada više. Sarajevo i Bosna i Hercegovina su tada odbranjeni zahvaljujući sarajevskim herojima i herojskom bosanskohercegovačkom narodu koji se odlučno suprotstavio agresiji i genocidu, koji se prema razmjerama onoga što je počinjeno smatra najvećim zločinom u Evropi poslije drugog svjetskog rata. Ali ta ideja o podjeli BiH koja je bila  povod srpsko-hrvatskog udruženog zločinačkog i genocidnog poduhvata i pohoda na BiH i njene narode i danas je, nažalost, prisutna samo se manifestira na drugačije načine i oblike. To se svakodnevno potvrđuje kroz negiranje zločina genocida dokazanog na internacionalnim i nacionalnim sudovima, kroz pokušaj revizije historije, kroz pravni terorizam Srbije i Hrvatske, te kroz degradiranje osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika u Republiku srpsku. Stoga, smatram da je 2. maj 1992. godine, jedan od najvažnijih datuma u odbrani Bosne i Hercegovinr, jer, da je tada pala zgrada Predsjedništva BiH, historija BiH bi bila drugačija. Agresor je svojim činom opsade i ubijanja potvrdio da Sarajevo nije njegov grad, niti će biti. To je bio vrhunac fašizma i zločina. Onaj ko može rušiti Sarajevo i BiH ne može pripadati čovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima, neljudima, zločincima. Staviti i držati grad u opsadi, onemogućiti mu normalno snabdijevanje hranom, vodom, energentima, lijekovima i danonoćno ga zasipati granatama, snajperima i drugim oruđima i oružjima, te se koristiti zabranjenim sredstvima i metodama ratovanja, ubijati i ranjavati nezaštićene, izgladnjele i iznemogle civile, predstavlja potpuno očigledan i jasan dokaz srpske agresorske i genocidne namjere.

 

Kako gledati na opsadu Sarajeva u odnosu na Konvenciju o genocidu i na druge međunarodne akte protiv ratnog zločina?

-          Generalna skupština Ujedinjenih nacija, usvajanjem Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, davno je osudila ovakvu vrstu zločina u teoretskom smislu, ali u praktičnom smislu, u dodiru sa barbarskim zločinima u BiH, ova Konvencija je izgubila svoj smisao i suštinu. Na primjeru Bosne i Hercegovine se pokazalo i potvrdilo da su konvencije ostale samo mrtvo slovo na papiru i da je šutnja međunarodnih faktora nad najdužom opsadom glavnog grada koju poznaje moderna historija ratovanja, ostala kao mrlja na savjesti cijelog svijeta koju ne mogu saprati nikakvi naknadni pokušaji i potezi. Zato se sa osjećajem dubokog bola, danas  prisjećamo i iskazujemo duboko poštovanje prema žrtvama opsade Sarajeva, posebno sarajevskoj djeci. Opsada Sarajeva je sumorni trenutak čovječanstva, ali i simbol otpora agresiji i genocidu sa jasnom porukom zločincima - Bošnjaci se ne daju pomesti, BiH ne može nestati.

 

                                                                                                                Klix.ba (03.05.2014.)

 

Institut za istraživanje genocida Kanada je u partnerstvu sa svjetskim organizacijama

 

 

 

Obzirom da je IGK je formiran 2009. godine Odlukom Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, te je registriran na federalnom nivou Kanade, koji je cilj Instituta, te kakve su komparativne prednosti da je on registriran u Kanadi ?

-          Ideja Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu za osnivanjem IGK se pokazala potpuno opravdanom. Institut za istraživanje zločina genocida Kanada (IGK) je samostalna naučnoistraživačka ustanova osnovana s ciljem da se putem naučnoistraživačkih saznanja dođe do istine o stradanju i zločinima koji su se u periodu od 1992. do 1995. desili na području Bosne i Hercegovine. Na ovaj način, dakle, putem naučne istine nastoji se reducirati prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, kako bi buduće generacije imale relevantne, naučno potvrđene i tačne podatke o razmjerama zločina. Bez naučno utvrđene istine o stradanjima ne može se graditi budućnost BiH. U tu svrhu, IGK je do sada ostvario saradnju sa brojnim relevantnim međunarodnim ustanovama i institucijama u cijelom svijetu koje se bave temom istraživanja Holokausta i genocida. Naš ekspertni tim ima više od 20 mladih intelektualaca, spremnih da se posvete istraživanju zločina genocida.

 

 

Koliko je ratnih zločinaca do sada, zahvaljujući Institutu, procesuirano u ICTY-ju ?

-          IGK ima svoj Internacionalni ekspertni tim sastavljen od više stotina eminentnih svjetskih autoriteta iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda. Korespondencija Internacionalnog ekspertnog tima sa ICTY je imala značajnog odjeka kako u javnosti, tako i kod pravnih autoriteta ICTY. IGK sarađuje sa nekoliko istaknutih svjetskih organizacija po pitanju sudskih procesa koji se trenutno odvijaju pred Haškim tribunalom.

 

Šta mislite o odluci Vlade Rs o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji entiteta Rs?

-          Radi se se antidržavnoj, jednostranoj odluci od strane vladajućeg establišmenta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, koja teško narušava osnovna ljudska prava i slobode. Ovaj nezakonit antibosanskohercegovački potez direktno diskriminira  hiljade bh. građana. Vlada manjeg entiteta je uzurpirala zakonodavne ovlasti bosanskohercegovačke države. Ovom odlukom prije svega ugrožena su ustavom zagarantovana prava povratnika, jer su njome stvorene neopravdane administrativno-pravne barijere za efektivan povratak. Odlukom se zapravo vrši pravno nasilje i ugrožava funkcionisanje pravne države. A glavni motiv za donošenje odluke je čišćenje biračkih spiskova povratnika. Ova anticivilizacijska, antihumana i antibosanskohercegovačka odluka osporava ono što je neotuđivo ljudsko pravo – da čovjek izabere gdje hoće da živi. Nadam se da će Ustavni sud BiH po hitnom postupku osporiti navedenu nepravednu odluku i tako zaštiti povratnike, odnosno žrtve agresije i genocida koji su ponovo ovom odlukom poniženi.

 

                                                                                                                       Fena (17.05.2014.)

 

 

 

Fašizam je još uvijek pred vratima Sarajeva

 

 

Profesore Ramiću, kako komentirate veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića u Istočnom Sarajevu?

-          Genocid nad Bošnjacima nikada nije ni prestao, naprotiv, nastavljen je, ali se danas vodi drugim sredstvima. Svjedoče tome brojni primjeri od kojih se posljednji desio u sarajevskom naselju Vrace, a zbog čega su žrtve i svjedoci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, najblaže rečeno, u šoku. Naime, boračka organizacija Istočno Sarajevo je na zidu, uz cestu, u sarajevskom naselju Vrace, na liniji razgraničenja između dva entiteta, u momentima katastrofalnih poplava, postavila ploču u znak sjećanja na smotru koju je izvršio ratni zločinac Ratko Mladić. Obilježiti mjesto gdje su se postrojavale četničke  jedinice koje su sijale smrt po opkoljenom Sarajevu, koje je trajalo 1430 dana, jedan je od najsramnijih činova u poslijeratnoj Evropi. Kod Srba se, odveć, ustalila praksa prekrajanja historije, po kojoj uporno pokušavaju od zločinaca napraviti heroje, od zločina napraviti ispravnu stvar, a od prevare napraviti istinu. To je pokazatelj da se još uvijek  nisu oslobodili recidiva i ambicija iz nedavne prošlosti. Tako se kontinuitet negiranja agresije i genocida i veličanje ratnih zločinaca kao, navodnih heroja, u ime tzv. velike Srbije sada nastavlja u obliku predizborne indoktrinacije biračkog tijela. Ovaj gnusni čin iza kojeg stoji politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta ima za cilj nastavak poricanja genocida i agresije kroz veličanje ratnih zločinaca kao navodnih heroja.

 

Da li se može ustanoviti linija odgovornosti za ovakve pojave?

-          Nema istine i pravde, nema procesa pomirenja i istinskog suživota bez suočavanja srpskog naroda sa istinom, bez prihvatanja sudski dokazane istine o genocidu kao platforme na kojoj će se graditi budućnost BiH, jer je i svako negiranje genocida koz ovakve postupke, također genocid. Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, zastupnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, odmah moraju reagovati, jer se ovim činom veliča Vojska manjeg entiteta, koja je odlukom najviše pravne instance  u svijetu, Internacionalnog suda pravde, označena kao počinitelj genocida. I nikakvih sankcija nema. To je izrugivanje žrtvama, to je ruganje Bosni i Hercegovini, najvećoj žrtvi u procesu raspada Jugoslavije, to je ruganje istini i pravdi, to je ruganje čovjeku, civilizaciji, čovječanstvu. Ako međunarodna zajednica nije htjela zaustaviti agresiju i genocid, sada mora zaustaviti povampireni hod velikosrpske nacionalističke politike. Svi oni koji šute i ne reagiraju smatrat će se saučesnicima u ovom nastavku genocida nad Bošnjacima. Zato se podhitno mora prekinuti kult šutnje političkih predstavnika žrtava i svjedoka agresije i genocida koji sve više ostaju gluhi za interese žrtava. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida Kanada će posebnim saopćenjem pozvati američku i kanadsku javnost i kompletnu međunarodnu zajednicu i sve probosankohercegovačke faktore na združenu akciju oko skidanja ploče, te, još jedne u nizu civilizacijskih sramota u režiji Milorada Dodika i njegovih istomišljenika.

 

                                                                                                                   Klix.ba  (07.06.2014.)

 

 

 

Noć kada je gorjela Vijećnica

 

Mnogo puta ste pisali i govorili o zločinu spaljivanja sarajevske Vijećnice. Molim Vas nam date sažetak Vaših osjećanja i razmišljanja o ovom događaju.

-          Imajući u vidu činjenicu da kolektivno znanje pohranjeno u spisima jednog naroda predstavlja bitan dio identiteta tog naroda, ne treba nas čuditi što je među prvim ciljevima napada za vrijeme genocidne agresije u BiH bila Vijećnica u Sarajevu, u kojoj su se nalazili milioni knjiga i rukopisa. Bio je to zločinački pokušaj uništenja bosanskohercegovačke države, ali i pokušaj uništenja ideje Bosne i bosanskog duha. Srpsko-crnogorski fašisti su, u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine, granatirali Vijećnicu, koja je bila svojevrsni čuvar kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i trn u oku agresorima, osobito u kontekstu kontinuiteta bosanskohercegovačke državnosti. Njezino blago su pisani dokumenti hiljadugodišnje historije bosanskohercegovačke države. Početak genocidne agresije u Bosni i Hercegovini, Vijećnica je dočekala s fondom od oko tri miliona raznih dokumenata, da bi samo u jednoj noći vatra u prah pretvorila oko 90 posto knjižnog fonda koji je Vijećnica sakupljala, stručno obrađivala, čuvala i davala na korištenje skoro pola stoljeća. Ovaj mračni čin vezan je za totalitarni režim zločinca Slobodana Miloševića i njegovih istomišljenika u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Toliki broj knjiga i unikatnih rukopisa, neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno zbog zločinačke politike mračnih sila. Ratni zločinac Radovan Karadžić direktno je izdao nalog da se na zgradu Vijećnice ispale fosforne bombe, koje osobito pospješuju rasplamsavanje vatre. Tako je Vijećnica postala sinonim kulturocida u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Ali, Vijećnica je istovremeno i simbol Sarajeva, Bosne i Hercegovine, čovjeka i civilizacije. Stoga je njena obnova i njeno otvaranje jasna poruka i pouka svim agresorima i svim kreatorima i izvršiocima genocida nad građanima Bosne i Hercegovine da su ideja Bosne i bosanski duh uvijek uspijevali pobijediti zlo i fašizam, agresiju i genocid. Oni koji su palili Vijećnicu, oni koji su agresijom i genocidom jurišali na državu Bosnu i Hercegovinu i njene građane, oni koji su ubijali djecu, oni koji su silovali, oni koji su mučili i ubijali u koncentracionim logorima smrti, oni koji su nasilu protjerivali, zapravo su palili i rušili ideju Bosne i bosanski duh, a time su palili i rušili i povijest, kulturu, tradiciju čovjeka i civilizacije. Zbog tog barbarskog, anticivilizacijskog, antihumanog zločina agresije i genocida, palitelji Vijećnice i rušitelji države Bosne i Hercegovine će vječno ostati na smetlištu historije. Obnova Vijećnice je istinski blagdan kulture, historije, tradicije i pamćenja za sve ljude BiH, za sve ljude svijeta, za sve civilizacije. Njena obnova, kao trijumf graditelja jasan je dokaz i pokazatelj da su dobra djela trajna i neuništiva baština, ali istovremeno i poruka da zlo i mržnja nikada neće i ne mogu nadvladati dobro i da  snagu misli i duha, bilo u obliku pisane riječi ili izraženu nekim drugim umjetničkim jezikom, nije moguće izbrisati. Još nije izmišljeno oružje koje je snažnije od snage duha. Fašizam još nije pobjeđen ni u Bosni i Hercegovini ni u svijetu.

                                                                                                                       Fena (28.08.2014.)

Norveška nagrada negatoru genocida Peteru Handkeu je uvreda za žrtve

 

 

Kako komentirate da je negator genocida u Srebrenici, austrijski pisac Peter Handke, dobio Ibsenovu nagradu u Norveškoj?

-          U povodu sramnog dodjeljivanja prestižne Internacionalne Ibsenove nagrade austrijskom piscu koji živi u Francuskoj, negatoru genocida Peteru Handkeu, želim poručiti da je to još jedan u nizu anticivilizacijskih ataka na istinu i pravdu i još jedno poniženje i uvreda žrtava agresije u BiH. U intervju nedeljniku "Nuvel Observater", Handke, koji je prisustvovao sahrani ratnog zločinca Slobodana Miloševića, kada je mahao srpskom zastavom i položio ružu na kovčeg zločinca, rekao je da je „srećan što je bio uz Slobodana Miloševića, čovjeka koji je branio svoj narod”. Handke ratnog zločinca Slobodana Miloševića očigledno ne smatra mogućim počiniocem i organizatorom agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. On zna samo za Srbe kao navodne žrtve. Handke je poznat i po oštrom protivljenju NATO bombardovanju Srbije 1999. godine, kada je iz protesta vratio njemačku književnu nagradu Georg-Bihner u vrijednosti od 10.000 njemačkih maraka i napustio Rimokatoličku crkvu, prešavši  u pravoslavlje, što je bila njegova reakcija na NATO udare po Srbiji. Očigledno da je Handke namjerno zaboravio agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, sociocid, koncentracione logore smrti, masovna silovanja, masovna mučenja, masovna protjerivanja, masovna uništavanja svega bošnjačkog, svega što krasi ideju Bosne i bosanski duh. Pored bliskih kontakata sa ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem u njegovoj ćeliji u Haagu i nacionalističkog  govora na njegovoj sahrani, u tajnosti je posjetio ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama, neposredno nakon što je za njim raspisana potjernica. Ono što posebno ponižava i vrijeđa žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, ali i žrtve svih zločina u svijetu jeste negiranje genocida u Srebrenici, prekrajanje historije, poređenje sudbine Srba sa sudbinom Jevreja, te proglašavanjem Srbije žrtvom geopolitike Zapada.

-           

Kako razumjeti norvešku podršku ovom činu?

-          Neshvatljivo je da Norveška, koja finansira ovu nagradu, nagrađuje čovjeka koji podržava ekstremnu nacionalističku politiku stvaranje tzv. Velike Srbije agresijom i genocidom, koji ne priznaje Presude internacionalnih sudova, koji negira međunarodnu Presudu za genocid u Srebrenici. Nagrađivanjem političkog i nacionalističkog ekstrema, revizora historije, Norveška šalje izuzeteno lošu poruku svijetu, civilizaciji, čovjeku. Zapravo ovom nagradom koja ide u pogrešne ruke, Norveška ohrabruje agresivni nacionalizam koji se želi širiti nasilnim zauzimanjem tuđih teritorija i porobljavanjem čitavih naroda. U ime poniženih i povrijeđenih žrtava i svjedoka agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, tražimo od predsjednika žirija Per Boye Hansen da se odmah povuče nepravedno dodijeljena nagrada, te zahtijevamo od vlade Norveške izvinjenje poniženim žrtvama i svjedocima agresije i genocida koji su izgubili povjerenje u norvešku objektivnost i nepristrasnost.

 

                                                                                                        „Dnevni avaz“ (17.09.2014.)

 

 

 

U susret Izborima: Ni jedna stranka ne traži konačnu pravdu za žrtve

 

 

Pred nama su Izbori. Koja je Vaša poruka?

-          Građani BiH zaslužuju da žive prosperitetnoj, politički i ekonomski stabilnoj i pravno uređenoj državi. Nakon potrošenih godina na priče o podjelama, vrijeme je da građani  podrže lidere koji su posvećeni napretku BiH, a ne one koji su posvećeni sebi i ličnom šićaru,  kandidate koji imaju viziju, čiji su prioriteti pokretanje privrede, unaprijeđenje zakona, pravosudnog sistema i borba protiv korupcije. Zbog toga, pozivamo građane da iziđu na izbore i na taj način pokažu da im je stalo do bolje države i društva. U najkraćem, da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke! Uloga građana u demokratskom procesu ne završava se prebrojavanjem glasova, već građani  imaju pravo da zahtijevaju od novoizabranih političara da ispune svoja obećanja. Ove godine, po prvi put na izborima će moći glasati i mladi ljudi rođeni 1995. godine. Dakle, prva poslijeratna generacija, oni koji su rođeni iste godine kada je potpisan Dejtonski sporazum. Nadamo se da će ova generacija dati svoj glas istinskim borcima za bolju BiH. Svi smo odgovorni za stvaranje bolje bosankohercegovačke države i društva i bolja budućnost se mora zagovarati svaki dan, ne samo u izbornoj kampanji.

 

Kada biste Vi preporučivali neku od stranačkih opcija, koja bi to bila?

-          Ono što posebno želim istaći i na čemu još ni jedna politička stranka nije ništa uradila jesu sljedeće tri stvari: Prvo, pravno ukidanje eniteta Rs, barem u nazivu. Ne možemo to ostvariti preko Ustavnog suda BiH, jer je entitet Rs ustavna kategorija, ali možemo preko Evropskog suda za ljudska prava. U članu 2. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda se kaže da je ista nadređena svim međunarodnim sporazumima i ustavima. Dovoljno je, dakle, da se iz manjeg entiteta pošalje Evropskom sudu nota o ugroženosti osnovnih ljudskih prava i sloboda jer naziv entiteta ne garantuje jednakopravnost za Bošnjake i Hrvate. Drugo, Dejtonski sporazum se može poništiti na Međunarodnom sudu pravde u Hagu. U članu 53. Bečke konvencije, koja je osnov međunarodnih govora se kaže da se svaki međunarodni sporazum poništava u slučaju da je zasnovan na kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda. Međunarodni sud pravde je presudom iz 2007. godine presudio genocid u Srebrenici i označio institucije entiteta Rs odgovornim za izvršenje genocida. To su osnove za poništenje Dejtonskog sporazuma, jer je isti baziran na kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda, odnosno na rezultatima genocida. Na ovom se nije ništa uradilo. Isto tako, veoma malo se radi na obnavljanju Tužbe za genocid protiv Srbije. Treće, sramno je što BiH na koju je izvršenja agresija i genocid, 20 godina poslije, nema Zakon o zabrani negiranja genocida, Zakon o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i cijeloj BiH, Zakon o proglašenju 30. avgusta Danom sjećanja na sve nestale u BiH i Zakon o pravima žrtava torture u BiH. Podržavam svaku političku opciju koja u svojim programima rada ima aktivnosti na realizaciji navedenih elemenata, bez čije realizacije nema istine i pravde, a bez istine i pravde nema pomirenja, nema bolje budućnosti BiH.

                                                                                                   

                     Cikagoraja.net (09.10.2014.)

 

Priznavanje Dana državnosti je pitanje patriotske, ali i ljudske časti

Profesore Ramiću, mnogo ste pisali i na svojim predavanjima govorili o značaju i značenjima ZAVNOBiH-a, o Danu državnosti BiH, ne samo kao izvorištu savremenog političkog identiteta, već i baštiniku civilizacijskih imperativa. Možete li za naše čitaoce napraviti sažetak Vaših stajališta?

-          Kao što nam je poznato, 25. novembra 1943. godine održano je prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a, u Mrkonjić Gradu. Na ovom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti Bosne i Hercegovine, potvrđene su njene historijske granice koje datiraju još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina je odlukom donesenom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država, u kojoj će svi narodi imati ista prava. Veličina i historijska vrijednost ZAVNOBiH-a ogleda u tome što je umjesto mržnje ponudio bratstvo, umjesto razdora jedinstvo, umjesto podvojenosti ravnopravnost, umjesto sluganstva samostalnost, nezavisnost, suverenost, u vlastitoj državnoj, političkoj, ekonomskoj i kulturnoj zajednici. ZAVNOBIH je forsirao i naglašavao jedinstvenu bosanskohercegovačku državu u kojoj susret sa državom čini radost, u kojoj je susret sa drugim i drugačijim vrlina i predstavlja paradigmu jedinstva u različitostima. Svima koji bojkotuju ovaj historijski datum, koji za državu Bosnu i Hercegovinu govore da je vještačka tvorevina bez budućnosti, koji negiraju antifašistički program oličen u borbi protiv agresije i genocida, koji guše osnovna ljudska prava i slobode, svim zarobljenicima prošlosti i neostvarenih ambicija pripajanja Bosne, poručujemo da je Bosna i Hercegovina historijski fakat, historijska činjenica, koja ima svoj hiljadugodišnji kontinuitet, svoj vlastiti identitet i vlastitu historiju. Naziv bosanski nije termin koji određuje nacionalnu, regionalnu ili teritorijalnu pripadnost. To je naziv za historijski i civilizacijski proces, nešto što kroz sve historijske promjene i političke suprotnosti traje jedan cijeli milenij, do jednakog stepena prakticiranog u svakodnevnom životu sa jednakom živošću u svakom. Bosnu i Hercegovinu je nemoguće poharati, a o čemu najbolje svjedoči herojska odbrana našeg naroda od višestruko jačeg i oružjem opremljenijeg neprijatelja. Bosne će biti i u Bosni bosanskog duha. Poraz te ideje i tog duha ne bi značio samo poraz Bosne i Hercegovine, već poraz i propast Evrope i civiliziranog svijeta i u odbrani ideje bosanskog duha ne bi smjelo biti kompromisa. Pomirenje nam treba radi povratka nade čovjeku i civilizaciji, ali uz neopoziv uvjet da ratni zločinci budu gonjeni i kažnjeni, a žrtve obeštećene, radi opomene i pamćenja, kako se nikada i nikome ne bi dogodilo i ponovilo. Bez toga nema niti može biti ni mira ni pomirenja, ni istine, ni pravde. Svim istinskim baštinicima ideje Bosne i bosanskog duha, svim onima koji rade da dobra zemlja Bosna i Hercegovina uvijek ostaje dobra, čestitamo 25. Novembar, Dan državnosti, uz dužnu počast svima onima koji su svoje živote utkali u njene temelje, njen suverenitet, politički subjektivitet i teritorijalni integritet, uz poruku  da je priznavanje 25. novembra pitanje patriotske ali i ljudske časti.

                                                                                            Bosnjaci.agensy (25.11.2014.)

Nema pravde bez suočenja sa istinom o genocidnoj agresiji

 

 

Kliker.info: Kanada će uskoro biti jedina zemlja u svijetu koja će prava žrtava genocida u BiH, koji žive u Kanadi, regulisati državnim zakonom. Može li se očekivati  da ovaj zakonski prijedlog jednog dana postane stvarnost i na području SAD?

-           Zakon u Kanadi je prošao prvo čitanje u Kanadskom parlamentu. Da bi stupio na snagu treba biti usvojen u oba doma parlamenta. To traži veliku aktivnost bh. zajednice u Kanadi. Nadam se da bi ovaj zakon mogao biti usvojen do kraja sljedeće godine, kada se navršava 20 godina od genocida u Srebrenici. I ovo je ogroman uspjeh. Što se tiče sličnog zakona u SAD, zakonodavna procedura u SAD je nešto drugačija, ali nas to neće obeshrabriti, pa ćemo sa našim partnerskim organizacijama pokušati da pokrenemo sličnu proceduru.

 

Kliker.info: Kako komentarišete činjenicu da je Haški tribunal nedavno pustio na slobodu četničkog vojvodu Vojislava Šešelja?

-           Nirnberški sud je za deset mjeseci presudio 24 nacista iz Drugog svjetskog rata, a Haški tribunal ni za deceniju nije presudio Vojislavu Šešelju. Plašim se da će i u slučaju Šešelja izostati osuda velikosprkoj politici koja je iznjedrila Šešelja i istomišljenike, tim prije što je Šešelj teško obolio, pa njegov odlazak može biti brži od dolaska presude. Računajući da je i Slobodan Milošević umro prije nego što mu je izrečena presuda, to može zapečatiti mogućnost da Srbija u revidiranom postupku dobije presudu za agresiju i genocid u BiH. Puštanjem Šešelja na privremenu slobodu, Haški tribunal je izgubio kredibilitet. Istovremeno, nanesen je težak udarac istini, pravdi i međunarodnom pravu, jer nije raskrinkana velikosrpska politika zla proistekla iz mitova i povijesnih krivotvorina oličenih u Memorandumu SANU. To je politička, nacionalna i srpska velikodržavna platforma za genocidne ratove. Vidite, takva politika koja može imati nesagledive posljedice, na žalost, neće biti poražena i raskrinkana na Međunarodnom sudu pravde i Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju.

 

Kliker.info: U Hagu su u toku suđenja arhitektima genocida u BiH Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Kakva su Vaša očekivanja i hoće li presude uticati na sudbinu države BiH?

-          Presude arhitektima agresije i genocida na BiH ne mogu uticati na historijsku činjenicu postojanja i kontinuita bosanskohercegovačke državnosti i opstojnosti države BiH, ali itekako mogu uticati na proces istine, pravde i pomirenja. Pravda za sve žrtve agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima zahtijeva, prije svega osudu Radovana Karadžića za genocid u Bratunacu, Foči, Ključ, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici, Zvorniku i Srebrenici, jer su projektanti i izvršioci agresije i genocida u BiH namjerno odabrali bošnjački narod i njegova materijalna, kulturna i duhovna dobra za istrebljenje i uništenje. Samo suočenje sa istinom o genocidnoj agresiji u BiH, kroz dokazane presude međunarodnih sudova, može biti zdrava platforma za izgradnju bolje bh. budućnosti u kojoj će pravda za žrtve biti zadovoljena.

                                                                                      Web magazin Kliker.info (23.12.2014.

 

Obilježavanje tzv. Dana Republike srpske treba proglasiti neustavnim

 

Profesore Ramiću, veoma je zapaženo prošlo pismo koje ste uputili u povodu obilježavanja tzv. Dana Republike srpske. Šta su osnovne poruke Vašeg obraćanja javnosti?

-          Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK) na čijem se čelu nalazim, uputio je međunarodnoj i bosanskohercegovačkoj javnosti, Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira u BiH i novoizabranom BiH i bošnjačkom političkom establišmentu otvoreno pismo u kojem ih pozivamo na priznavanje, poštivanje i primjenu presude Internacionalnog suda pravde iz 2007. godine, protiv entiteta Republika srpska koja je presuđena za genocid. Deveti januar se još uvijek na polovini bosanskohercegovačke teritorije slavi kao „Dan Republike Srpske“, iako je ovaj datum podsjetnik na sav užas agresije i genocida, na zločinački pokušaj uništenja međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine. Temelji entiteta Republika srpska na tlu Bosne i Hercegovine postavljeni su na masovnim grobnicama Bošnjaka i najmonstruoznijim zločinima koje današnji civilizirani čovjek može pojmiti. Danas Republika srpska sa svojim političkim predstavnicima, nastavlja u pravcu realizacije ideje o stvaranju tzv. Velike Srbije, na račun Bosne i Hercegovine, baštineći ideju zločinaca kojima se sudi, ili je već presuđeno za agresiju, ratne zločine i genocid, čime potvrđuje kontinuitet genocidne namjere da bude prostor u kome nema mjesta za druge i drugačije. Obilježavanje ovog datuma je uvreda za sve antifašiste, a posebno za žrtve genocida, na čijim kostima je izgrađen ovaj paradržavni spomenik genocidu.

 

U pismu ste ukazali i na aspekte nastavka genocida. O čemu se radi?

-          U pismu smo naglasili da je kontinuirano negiranje zločina agresije i genocida, ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika i nasilna zabrana sjećanja za žrtve i svjedoke agresije i genocida od političkog establišmenta Republike srpske, samo nastavak agresije i genocida u novim okolnostima i drugim sredstvima, ali sa potpuno istim ciljem. Također smo podsjetili na ius cogens načelo (Član 53. Bečke konvencije o pravu ugovora UN iz 1969. godine - poglavlje Ništavnost ugovora),  na osnovu kojeg se u pravnoj praksi svijeta izvodi sveto pravo na nepriznavanje rezultata genocida, zločina za koji ne postoji zastarijevanje. S obzirom da ovaj datum i njegovo veličanje kod žrtve budi uspomene i iznova otvara rane i traume proizašle iz genocidne agresije, neprihvatljivo je da se zločini i zločinci aboliraju na ovaj način, kroz oživotvorenje i veličanje njihovih zlodjela. Iz tog razloga, treba odmah da se pošalje apelacija Ustavnom sudu BiH, s preporukom da uvaži preporuke Venecijanske komisije i „9. januar“ proglasi neustavnim, štetnim za građane i narode u BiH, ponižavajućim za stotine hiljada žrtava i svjedoka agresije i genocida, nepravednim za sve prijatelje istine i pravde u svijetu. Priznavanje „9. januara“ može se prihvatiti samo u kontekstu njegovog obilježavanja kao Dana sjećanja na žrtve genocida.

                                                                                                             

        „Dnevni avaz“ (14.01.2015.)

 

 

 

Sakrivanje logora smrti je poniženje za žrtve genocida

 

Kako komentirate izostavljanje koncentracionih logora „Omarska“ i „Trnopolje“ u dokumentiranju logora od strane Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje iz Sarajeva i Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banja Luke?

-          Izostavljanje koncentracionih logora „Omarska“ i „Trnopolje“ i nepotpuno i neobjektivno tumačenje logora „Keraterm“ i drugih logora za vrijeme agresije na Republiku BiH i genocida protiv njenih građana, prije svega Bošnjaka, u dokumentiranju logora od strane Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje iz Sarajeva i Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banja Luke, je veliko poniženje žrtava genocida u Prijedoru i BiH i atak na istinu i pravdu. U malo kojem ratu u historiji čovječanstva je za tako kratko vrijeme i na tako malom prostoru počinjeno toliko zločina koje ne poznaje moderna civilizacija, kao što je slučaj sa Prijedorom. Genocid u Prijedoru je pokušaj ubistva čitavog grada i njegovih građana. On  je upotpunio svijet zločina novim fenomenološkim formama, dosad nepoznatim u historiji ratovanja, a posebno je svjetska javnost zaprepaštena i šokirana saznanjima o masovnosti izvršenih mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, masovnim silovanjima, ubijanjima i protjerivanjima Prijedorčana. Zato je istina o genocidu u Prijedoru zapravo istina o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim građanima, prije svega Bošnjacima, istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva,  nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta, istina o uništavanju svega postojećeg što održava nacionalni identitet, istina o getoizaciji, istina o prisvajanju tuđih teritorija, istina o podjeli tuđih imanja i istina o instaliranju hegemonističke tzv. Velike Srbije. Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na području prijedorske opštine najgrozomorniji su od svih mučilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su zatočene Bošnjake klali kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom ih masakrirali. Srpski su im zločinci nožem djecu vadili iz utroba i na njihove ih oči komadali. Prijedorska mučilišta su bila prva koja je svijet u BiH otkrio, a slike iz njih užasnule su i najtvrđa srca. Početkom augusta 1992. Godine, poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams, ostali su šokirani otkrivši prijedorske logore. Izostaviti takva stratišta i mučilišta, najveća poslije Drugog svijetskog rata u Evropi, u dokumentiranju logora je udar na čovjeka i civlizaciju, atak na nauku i istraživanja, nepoštovanje pravosnažnih presuda internacionalnih i nacionalnih sudova koji su pravno potvrdili zločine u prijedorskim logorima. Svjetska javnost, a prije svega organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, moraju biti upoznate sa navedenim ponižavanjem logoraša. Također je potrebno posebno analizirati ulogu Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje iz Sarajeva i Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banja Luke, te o tome obavijestiti akademsku i širu javnost. Potrebno je da  akademska javnost i akademske institucije pojačaju i udruže napore u naučnoistraživačkom tumačenju agresije i genocida u BiH. Novoizabrani bošnjački politički establišment, kao politički glas žrtava, konačno se mora staviti u zaštitu žrtve.

 

                                                                                                      „Novo vrijeme“ (12.03.2015.)

 

Bošnjačka žrtva nema istinskog političkog predstavnika

 

 

Kako komentirate ponašanje prijedorskog gradonačelnika Mirka Pavića kada je u pitanju njegov odnos prema ratnim događanjima u Prijedoru i obilježavanju mjesta stradanja?

-          Da genocid nad Bošnjacima nikada nije ni prestao, samo se danas vodi drugim sredstvima, svjedoče masovna kršenja ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava rata i svjedoka genocida, čime se braneći žrtvi pravo na pamćenje, zapravo, uskraćuje pravo na budućnost, jer je navikavanje žrtve na rezultate zločina ravno samom zločinu. Marko Pavić je, recimo, javno zabranio obilježavanja godišnjica agresije i genocida zbog korištenja riječi „genocid“, te naložio prijedorskoj policiji da podnese krivične prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Tako on, već duže vrijeme sustavno terorizira prijedorske Bošnjake i Hrvate, koji su i dalje poniženi građani drugog reda. Marko Pavić javno ponižava organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci, zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Marko Pavić dozvoljava skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ovi i mnogi drugi Pavićevi postupci napadi su na osnovne temelje savremene demokratije i temeljne odrednice međunarodnog prava. Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zločin. Marko Pavić je u miru nastavio ono što su ratni zločinci započeli u agresiji.

 

S druge strane, jedna od najvećih metalurških kompanija na svijetu, indijski Mittal Steel, danas ArcelorMittal, ne dozvoljava istraživanja u oknima Rudnika „Omarska“ i „Ljubija“ koji sigurno kriju posmrtne ostatke mnogih ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Kako se izboriti za pravo na dostojan pijetet žrtvama i istinitu interpretaciju povijesnih činjenica?

-          Djelovanje kompanije ArcelorMittal u vezi sa koncentracionim logorom „Omarska“ je neprihvatljivo i potpuno nemoralno. „Omarska“ je jedan od najozloglašenijih koncentracionih logora na evropskom tlu. ArcelorMittal je dao usmenu saglasnost da će „Bijela kuća“ u „Omarskoj“, koja je korištena kao objekat za mučenje i u kojoj su mnogi logoraši izgubili živote, ostati netaknuta i nepromijenjena, te da će pristup, odnosno ulazak u bivši logor, biti dozvoljen u svako doba. Međutim, unutrašnjost Bijele kuće je prekrečena i na taj način su dokazi o počinjenim ratnim zločinima prikriveni. Posljednjih godina aktivisti redovno nailaze na sabotaže i zabrane komemoracija u „Omarskoj“, kako od strane ArcelorMittala, tako i od strane lokalnih organa vlasti. Prijedorske vlasti svojim djelima, provokacijama i negiranjem genocida počinjenog u Prijedoru jasno pristaju uz velikosrpsku ideologiju iz 1992. godine. Sramno je što ArcelorMittal, kao jedna od najvećih multinacionalnih kompanija, dozvoljava da joj se ime veže za pomoć u nastavku genocida u Prijedoru u kojem je uskraćivanje pristupa logorskom prostoru posljednja faza istog.

                                                                     

                        Bosnjaci.net (07.10.2015.)

 

Generalni sekretar UN ne može biti iz Srbije, jer Srbija negira genocid

 

Uputili ste otvoreno pismo kanadskom premijeru u vezi kandidature Vuka Jeremića na mjesto Generalnog sekretara UN-a. Kakvu reakciju očekujte od strane kanadskih vlasti?

-          Pobjedom Liberalne partije Kanade na saveznim izborima i dolazak Justin Trudea za premijera Kanade daje novu nadu za mnogo konstruktivniju ulogu Kanade na svjetskoj političkoj pozornici. Očekujemo mnogo snažniju ulogu Kanade u UN i posebno kao članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH. U tom kontekstu očekujemo pozitivnu reakciju kanadske Vlade na naše pismo. Naša očekivanja su bazirana i na odgovoru ministra vanjskih poslova Kanade Stephane Dion na naše pismo u vezi nepoštovanja odluke Ustavnog suda BiH od strane Srbije i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta po pitanju proslave „9. januara“, tzv. Dana manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. U tom pismu Kanada je jasno dala do znanja da se odluke Ustavnog suda BiH moraju poštovati.

 

Smatrate da bi Jeremićevim izborom došlo do amnestiranja Srbije od odgovornosti za agresiju na BiH. Šta bi značilo imenovanje Jeremića u kontekstu svjetske spoznaje onog što se dogodilo u Srebrenici jula 1995. godine?

-          Vuk Jeremić nije našao za shodno da iskaže svoje neslaganje sa agresivnom genocidnom politikom Srbije devedesetih. On je svoje dosadašnje političke funkcije koristio da minimizira i negira odgovornost Srbije za agresiju i genocid na BiH. On zapravo negira pravosnažne odluke internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu u Srebrenici. Osoba poput Jeremića zasigurno neće doprinijeti stabilizaciji odnosa u Evropi i svijetu. Imajući u vidu Jeremićev selektivni osjećaj za istinu i pravdu i kontinuirani pokušaj izjednačavanja krivice, njegovo imenovanje bi štetilo radu najvažnije svjetske institucije, degradiralo bi njen rad i smanjilo šanse te institucije da bude faktor mira u svijetu.

 

Srbija je proglašena odgovornom za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida. Kakvu poruku Srbija šalje Jeremićevom kandidaturom?

-          Srbijanska kandidatura negatora genocida u Srebrenici za Generalnog sekretara UN je znak kontinuiteta političkog, akademskog i duhovnog establišmenta Srbije da što više umanji katastrofalne ljudske i materijalne posljedice agresivne genocidne politike devedesteih. Onaj ko se zalaže i koristi govor mržnje, strah, prijetnju, diskriminaciju i isključivost, ne može biti ni kandidat za časnu funkciju genralnog sekretara UN.

 

Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić također je kandidat za Generalnog sekretara UN-a. Kakvo je Vaše mišljenje o ovoj kandidaturi?

-          Vesna Pusić je prijatelj BiH. Dok je bila ministrica vanjskih poslova, snažno je podržavala evroatlanski put BiH, ističući da je promjena državnog i društvenog uređenja BiH njena unutrašnja stvar. Po prvi put u historiji Hrvatska ima šansu kandidirati se za mjesto Generalnog sekretara UN. Po postojećim pravilima, tu će šansu ponovno imati za 50 godina. Osoba na tom položaju mora zastupati univerzalne ljudske vrijednosti: mir i sigurnost, ljudska prava i pravo svih na razvoj i napredak. Vesna Pusić to radi. Agitirati protiv kandidature hrvatske predstavnice znači agitirati protiv Hrvatske. Ljudi koji to čine štete ugledu Hrvatske. Lično podržavam tu kandidaturu.

                                                                                                     Vijesti.ba (22.05.2016.)

Revizija Presude je šansa za pobjedu istine i pravde

 

 

Profesor filozofije na američkom Državnom univerzitetu David Pettigrew govorio je danas u Sarajevu o odluci da se podnese aplikacija za reviziju Presude u slučaju BiH protiv SRJ. Ima li BiH u ovom trenutku argumente za pokretanje procesa revizije Presude?

Sve vrijeme nakon donošenja  Presude, građani BiH, a naročito direktne žrtve genocida, traže od države BiH pokretanje postupka revizije Presude. Revizija, kao pravno sredstvo dopuštena je samo izuzetno i uslovi za njeno pokretanje zahtijevaju pronalazak novih činjenica koje su od značaja da opravdaju otvaranje postupka revizije. Kad se postupak revizije dopusti, to još uvijek ne znači da će Sud udovoljiti tužiocu i presuditi drukčije. Pokretanje postupka revizije u ovoj tužbi važan je korak ka uspostavi stabilnog i trajnog mira u regionu, ali je ona veoma složeno i teško pitanje. Prema članu 61. Statuta Međunarodnog suda pravde postoji pravni osnov za reviziju Tužbe. Dva su bitna aspekta obnove postupka. Prvi, otkriće neke činjenice od odlučujećeg značaja, koja prije izricanja Presude nije bila poznata ni Sudu ni stranci u sporu koja traži reviziju. Drugi, legalitet i legitimitet pravnog zastupnika. Prvostepena presuda ratnom zločincu Radovanu Karadžiću može ponuditi validne činjenice za obnovu postupka, posebno kada je u pitanju udruženi zločinački poduhvat. Istovremeno, smatram da se nove činjenice mogu tražiti i u arhivima Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Takođe smatram da nove činjenice imaju NATO i SAD. Potrebno je imati u vidi limitirajuči faktor, vrijeme. Ni jedan zahtjev za obnovu postupka se ne može podnijeti po isteku roka od 10 godina od dana donošenja Presude (objektivni rok), odnosno po isticanju roka od šest mjeseci od saznanja nove činjenice (subjektivni rok). Što se tiče pravnog zastupnika, davno je trebalo zatražiti mišljenje Međunarodnog suda pravde. Istovremeno, prof. dr. Francis Boyle, član našeg Internacionalnog ekspertnog tima, je ponudio da bude u timu pravnih zastupnika. Nažalost, ovu dobru volju jednog od najvećih pravnih autoriteta u svijetu i autora prvog teksta naše Tužbe nije se uzelo ozbiljno.

 

Kako bi prokomentarisali apelacije političara iz Republike srpske ka Ustavnom Sudu BiH, o ocjeni ustavnosti i zakonitosti Popisa stanovništva, imajući u vidu da upravo političari iz Rs ne poštuju odluke Ustavnog suda, što se najbolje vidjelo na primjeru odbacivanja odluke  o  neustavnosti tzv. „Dana Republike srpske“?

Ustavni sud BiH je najviša sudska instanca jedne države, najveći pravni autoritet. Zato se odluke tog autoriteta obavezno moraju poštovati. Onaj ko ne poštuje odluke Ustavnog suda ne poštuje državu. U slučaju BiH, politički establišment manjeg entiteta kontinuirano opstruira i negira odluke Ustavnog suda, čime negira državu BiH. Apsurd je da predstavnici političkog establišmenta manjeg bh. eniteta šalju apelacije prema Sudu čije presude u pravilu ne poštuju. Popis stanovništva je urađen u skladu sa važećim zakonom, nadležnostima direktora Agencije za statistiku i sa međunarodnim standardima. Ovaj popis je takođe pokazao stravične razmjere rezultata agresije i genocida na čijim osnovama je stvoren manji bh entitet.

 

                                                                                                                Vijesti.ba (06.07.2016.)

 

 

Onaj ko negira genocid ne bi smio biti načelnik Srebrenice

 

Da li ste tražili izdvajanje Srebrenice iz entiteta Rs i da li to smatrate neophodnim?

-          Negiranje genocida kroz veličanje osuđenih ratnih zločinaca, koje praktikuje novoizabrani gradonačelnik Srebrenice, ujedno je službena politika ne samo entiteta Republika srpska, nego i Srbije. Narodna skupština entiteta Republika srpska je dodijelila nagrade osuđenim ratnim zločincima, Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić i Momčilu Krajišniku. Veličanje osuđenih počinitelja genocida pokazatelj je ne samo da su zločini bili prihvatljivi, već čak i pohvalni. To je užasna poruka za sve normalne ljude i cijeli dobronamjerni svijet, uvreda za žrtve i ruganje istini i pravdi. Politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta je ovim činom još jednom pokazao da je na strani počinilaca genocida. U modernoj Evropi ne može biti mjesta za veličanje osoba osuđenih za najteže zločine protiv čovječnosti. Ovo veličanje jasan je pokazatelj da politički establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta nema ambiciju trajnog pomirenja i mirnog suživota, koji su ključni za budućnost stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine. Ovakva politika zvaničnih vlasti Republike srpske, nema sumnje, sprečava mnoge izbjeglice da se vrate u svoje domove iz kojih su prisilno protjerani. Također, predsjednik entiteta Republika srpska prijeti raznim referendumima koji su dizajnirani da podrivaju nadležnost nacionalnih sudova i državnih vlasti, kao i da destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu i regiju. Takva strategija aktivne destabilizacije je opasnost za nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Stoga, tražimo od međunarodne zajednice da odgovori odlučno na ovu drugu izdaju Srebrenice, na način da onaj ko negira genocid, ne može postati nečelnik grada u kome je izvršen genocid, i da one koji negiraju genocid i koji veličaju počinioce genocida u entitetu Republika srpska, treba smatrati odgovornim. Konačno, tražimo zaštitu stanovnika bošnjačke nacionalnosti u Srebrenici, kao i zaštitu grada Srebrenice i Memorijalnog centra u Potočarima. Također se zalažemo za izdvajanje Srebrenice iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Kao dugogodišnji istraživač nauke o genocidu mogu vam reći da postoji dovoljno pravnih, političkih, naučno-istraživačkih, ali moralnih i ljudskih argumenata za izdvajanje Srebrenice iz entiteta Republika srpska. Niko ne može osporiti pravo Općini Srebrenica na izdvajanje iz ustavno-pravnog sistema manjeg bosanskohercegovačkog entiteta nastalog legalizacijom rezultata agresije i genocida. To pravo Srebrenici garantuje Presuda Internacionalnog suda pravde protiv Srbije i Republike srpske, presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, odluke parlamenata najuticajnijih država svijeta, istraživački timovi najrenomiranijih istraživačkih institucija u svijetu, napose, i Zakon o lokalnoj samoupravi, prema kojem općine imaju pravo razmatrati  pitanja lokalnih zajednica.

 

                                                                                                       „Dnevni avaz“ ( 05.11.2016.)

 

 

 

 

Potrebne su dodatne garancije za zaštitu Bošnjaka u Srebrenici

 

Profesore Ramiću, upozoravali ste na opasnost da kandidat koji negira genocid u Srebrenici postane načelnik Srebrenice. Nakon što se to dogodilo, kako komentirate stanje i perspektive u Srebrenici?

Ovo predstavlja presedan u povijesti - da onaj ko je činio zločin jednako kao i onaj ko ga negira bude ponovo politička vlast žrtvi. Iz tog razloga smatram da su potrebne dodatne garancije za zaštitu Bošnjaka u Srebrenici, kao i za  zaštitu i očuvanje Memorijalnog centra u Potočarima. Istraživači zločina genocida, intelektualci i aktivisti za ljudska prava i slobode, traže od svjetskih i međunarodnih političkih faktora i autoriteta odgovorniji odnos prema svetome mjestu bošnjačkog stradanja. Srebrenica je mrlja na svjetskoj savjesti koju je potrebno satisfakcijama ublažavati, a ne dodatno povećavati. Nepravedni i dehumanizirani dejtonski status koji je dodijeljen Srebrenici daje za pravo da se na osnovu pravnih, političkih, naučno-istraživačkih, ali moralnih i ljudskih argumenata otvore procesi za izdvajanje Srebrenice iz entiteta Republike srpska. Niko ne može osporiti pravo općini Srebrenica izdvajanje iz ustavno-pravnog sistema manjeg bosanskohercegovačkog entiteta nastalog legalizacijom rezultata agresije i genocida. To pravo Srebrenici garantuje presuda Internacionalnog suda pravde protiv Srbije i Republike srpske, kao i mnoge druge presude i pravni argumenti. Dok se genocid danas nastavlja u promijenjenoj formi, u vidu sistematskog i sveopćeg ponižavanja žrtava, važno je upozoriti međunarodnu i svjetsku javnost da je krajnje licemjerna i paradoksalna situacija u kojoj Srebrenicom, nakon počinjenog i presuđenog genocida, rukovodi predstavnik političkog projekta koji je presuđen za genocid u Srebrenici. Svijet ne bi smio ostati imun na ove činjenice i ponovo ukaljati svoj obraz na pitanju Sreberenice. Bošnjaci ne bi smjeli ostati bez svoga dostojanstva i odustati od svojih prava! Stoga se najoštrije osuđuje poricanje genocida i veličanje zločina od strane novoizabranog gradonačelnika Srebrenice Mladena Grujičića. Grujičićeva podrška osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću je duboko uznemirila preživjele žrtve genocida. Istovremeno Grujičićeve anticivilizacijske izjave negiraju presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji su presudili da se u Srebrenici dogodio genocid. Danas, 21. godinu nakon  što je počinjen najveći zločin u Evropi poslije Holokausta, istina i pravda su prijeko potrebne ne samo Srebrenici u ime ozdravljenja i pomirenja, već i cijelom svijetu, kako bi se poslala poruka da zločin mora biti kažnjen a ne glorificiran i nagrađen. Umjesto da istina i pravda pobijede, ovakvom politikom rane se ponovo otvaraju. Onaj ko negira presude najviših internacionalnih sudskih instanci i autoriteta, onaj ko veliča osuđene ratne zločince, onaj ko ponižava žrtve genocida ne može i ne smije biti politički autoritet u u Srebrenici.

 

                                                                                                        24sata.info (05.11.2016.)

 

 

 

 

Trumpova pobjeda donosi mnoge neizvijesnosti

 

Tokom Trumpove predsjedničke kampanje mnogi su Amerikanci bili zgroženi izjavama o ženama, imigrantima, o muslimanima i izbjeglicama. Zbog nepromišljenih i bahatih istupa, Bošnjaci nastanjeni u SAD-u su svoju podršku uglavnom davali njegovoj protukandidatkinji Hillary Clintoin. Kada je u pitanju relacija između BiH i SAD-a, u kontekstu izbora novog američkog predsjednika, možete li nam dati svoje viđenje ovog pitanja?

-          Donald Trump je govorio jezikom mržnje, što nije bila dosadašnja praksa i što u potpunosti odudara od američke demokratije, koja je do sada bila na izuzetno visokom nivou, po čemu je ova zemlja i poznata. Žalosno je to i jako zabrinjavajuće da je zemlja kao što je SAD, dizajnirana moglo bi se reći, da se odupre tiraniji, upravo je prihvatila tiraniju. Ideja demokratičnosti, koja je već 240 godina inspiracija za čitav svijet(,) je odlučila, izgleda, da to sama ukine. Vrlo je vjerovatno kako ćemo doživjeti pad i patnju na svim relevantnim poljima. Ako se Trump kao predsjednik bude ponašao kakav je bio u predizbornoj kampanji, SAD, a samim tim i svijet će imati mnogo problema. Upravo iz tih razloga, kao i dobrih prijateljskih odnosa jednog od bivših američkih predsjednika Billa Clintona, naši građani su bili u potpunosti na strani njegove supruge, demokratskog kandidata Hillary Clinton. Onaj ko pobijedi glasovima mržnje ne može ujediniti razjedinjeni američki Melting pot, ne može raditi na pomirenju, ali i na jačanju nacionalnog ponosa, tzv. američkog sna. Onaj ko pobijedi najavama izgradnje zidova među ljudima i nacijama, ne donosi nadu, već strah. Onaj ko ne priznaje, ne prihvata, ne poštuje i ne toleriše drugog i drugačijeg je s onu drugu, suprotnu stranu od humanosti. Tek sada će doći do pravih sukoba unutar Republikanske stranke, u smislu da ipak tamo postoje ljudi koji smatraju neke od njegovih izjava neracionalnim i lošim. Za BiH bi bilo bolje da je pobijedila Clinton. Trumpova najava boljih političkih veza sa Rusijom ne ide u prilog stabilizaciji Bosne i Hercegovine, ne ide u prilog jačanju države Bosne i Hercegovina, posebno njenih evroatlanskih integracija. Trumpa će Bosna i Hercegovina zanimati samo preko ruskih interesa. A dobro je poznato koga Rusija štiti. Ovogodišnji predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama imali su skoro identičan rasplet kao i izbori 2000. godine. Iako je kandidatkinja demokrata Hillary Clinton osvojila više glasova, izabran je republikanac Donald Trump. Komplikovan  izborni sistem u SAD-u preuzimanje funkcije predsjednika omogućava kandidatu koji uspije doći do većine u izbornom kolegiju (elektorski glasovi). U izbornom sistemu SAD-a ukupan broj elektora iznosi 538, a pobjednik izbora je onaj kandidat koji sakupi minimalno 270 elektorskih glasova. Hillary Clinton je uspjela osigurati 228 elektorskih glasova, dok je Trump osigurao većinu u izbornom kolegiju koju čini 279 elektorskih glasova. Tako, iako je  Hillary osvojila 200.000 glasova više od Donalda Trumpa, on je u konačnici izabran za američkog predsjednika.

                                                                                                                Source.ba (14.11.2016.)

Obnova postupka je podrška pomirenju i zajedničkoj budućnosti

 

Kakav je pacificitički demokratski potencijal u reviziji postupka protiv Srbije pred Svjetskim sudom pravde?

-          Obnova postupka direktno ubrzava evroatlanske integracije BiH, jer doprinosi jačanju vladavine zakona, vladavine pravde, a time jačanju države Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Obnova postupka je najsnažnija podrška procesu pomirenja i boljoj zajedničkoj budućnosti, jer bez suočenja sa istinom o stradanju nema zdrave platforme za izgradnju bolje i svjetlije zajedničke budućnosti. Revizija postupka istodobno bi predstavljala značajan korak u poboljšanju dobrosusjedskih odnosa, a u konačnici dovela do pravednog ishoda i barem djelimične satisfakcije za žrtve. U povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, čije obilježavanje je rezultat kontinuiranog procesa jačanja historijske svijesti o važnosti pamćenja Holokausta, kao svjetskoj opomeni, istraživači zločina genocida i aktivisti za ljudska prava i slobode, članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada (IGK), podsjetili su svjetsku i bosanskohercegovačku javnost na potrebu revizije pravnog postupka države Bosne i Hercegovine protiv Srbije, pred Međunarodnim sudom pravde. Naša je želja da su razumije potencijal ovog postupka, jer nema stabilnog mira bez pravde, a ovo je put ka pravdi.

 

Bilo je mišljenja da se na ovaj način ruše dobrosusjedski odnosi. Šta Vi o tome mislite?

-          Srbija svojim ponašanjem i odnosom prema Bosni i Hercegovini nije dala ni jedan valjan razlog zbog kojeg se postupak ne bi obnovio. Naprotiv, puno je više razloga koji opravdavaju sumnju da se njena politika prema Bosni i Hercegovini do danas nije promijenila.  Poznato je da je Srbija  još 2010. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici, ali bez spominjanja riječi genocid. Dakle, svjesno i proračunato se zaobišla riječ genocid. Također, za razliku od većine evropskih država, u Srbiji nikada nije usvojen zakon o sprječavanju genocida, a nastoje se maksimalno relativizirati zločini koje su srpske snage počinile u BiH. Zbog toga,  Bosna i Hercegovina nema nikakvu ni moralnu ni pravnu obavezu da u ime, navodnih, dobrosusjedskih odnosa i mira na Balkanu odustane od obnove postupka. Iskrena saradnja Bosne i Hercegovine sa Srbijom moguća je samo onda kada se sudskim postupkom utvrdi odgovornost za genocid, istina o genocidu, i kada se zatraži oprost od žrtava na bazi istine i pravde. Ne smije se odustajanjem od obnove postupka pristati na žrtvovanje dostojanstva, kako žrtava genocida, tako i dostojanstva hiljadugodišnje bh. tradicije, kulture, duhovnosti. Ako bh. politički establišment ne iskoristiti pravo obnove postupka, to ne znači samo da time prihvataju prvostepenu presudu iz 2007. godine, nego to znači pristanak da nam drugi pišu bh. historiju. Zajedničkom akcijom istraživača zločina genocida, političkog establišmenta, organizacija i zajednica u BiH, ali i van nje može se zaustaviti zločin negiranja genocida, jednako kako je zabranjeno negiranje Holokausta.  Obnovom postupka će se poslati jasna poruka žrtvama da nisu same u borbi da dokažu istinu o svome stradanju.

                                                                                                                    Fena (27.01.2017.)

 

 

Zločini su opterećujući faktor koji se mora prevladati istinom i pravdom

 

 

Bosna i Hercegovina je danas i zvanično predala zahtjev za Reviziju presude po Tužbi protiv Srbije za genocid. Sada se očekuje da Sud utvrdi da li je zahtjev dopušten i da li postoje novi dokazi na osnovu kojih bi novi proces mogao da počne. Vjerujete li da će zahtjev biti prihvaćen?

-          Smatramo da aplikacija za reviziju Presude može i treba biti prihvaćena od Međunarodnog suda pravde, iz razloga što se revizijom Presude ne brani samo pravo, pravda i istina, već i ugroženi kontinuitet bosanskohercegovačke države i društva. Postoji više imperativa revizije Presude za genocid. Afirmacija prava, pravde i istine je samo jedan od imperativa. Drugi je potvrda Presude iz 2007. godine, kojom je entitet Republika srpska od Međunarodnog suda pravde direktno oglašen krivim za genocid. Treći imperativ je sudska potvrda kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine.

 

Jedan dio pravnih eksperata smatra da nisu predočeni novi dokazi. Ukoliko Međunarodni sud pravde aplikaciju odbije kao neosnovanu, ko će snositi moralnu i političku odgovornost, pošto krivične ne može biti?

-          Ne očekujem da će Međunarodni sud pravde odbiti aplikaciju. To je pravno sredstvo i moralna obaveza koje stoji na raspolaganju državi Bosni i Hercegovini i žrtvama agresije i genocida. U tom smislu očekujemo da Međunarodni sud pravde uradi svoj posao. Oni koji osporavaju pravo državi Bosni i Hercegovini na revizija Presude, krše međunarodno pravo. Ako želimo graditi stabilnu budućnost, sigurnost i mir u Bosni i Hercegovini, zločini se ne smiju prešutjeti. Zločini su opterećujući faktor koji se mora prevladati istinom i pravdom. Protivnici revizije Presude negiraju zapravo Presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine koja je osudila institucije entiteta Republika srpska, Vojsku i Policiju, za izvršeni genocid, a Srbiju kao prvu zemlju u svijetu koja je prekšila odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Time protivnici revizije Presude negiraju presuđeni genocid, minimiziraju razmjere zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, izjednačavaju žrtve genocida i izvršioce genocida, a zločince proglašavaju nacionalnim herojima. Bosna i Hercegovina mora biti utemeljena na istini i pravdi, na prihvatanju istine i pobjedi prava. Mir će biti trajan jedino ako se gradi i izgradi na čvrstim temeljima istine i pravde.

 

Kako komentirate najavu napuštanja državnih institucija BiH od strane srpskih političkih predstavnika i šta to ima za cilj?

-          Mladen Ivanić i drugi trebaju znati da za reviziju Presude nije potrebna nikakva saglasnost manjeg eniteta i njegovog političkog establišmenta jer je entitet Republika srpska od Međunarodnog suda pravde osuđen za genocid. Učesnici u zajedničkom projektu borbe protiv revizije Presude obmanjuju domaću i međunarodnu javnost, otvorenim lažima. Na taj način se, izrazito drsko i neprimjereno, bez moralne i političke odgovornosti, nastavlja kontinuitet ugrožavanja državnosti Bosne i Hercegovine.

                                                                                                        Vijesti.ba (23.02.2017.)

                                                                                                    

 

Džamija u Hamiltonu je čuvar našeg identiteta

 

Koliko dugo je trajala izgradnja džamije u Hamiltonu?

-          Ideja o izgradnji objekta koji će biti okosnica vjerskog života Bošnjaka u Hamiltonu i boriti se za očuvanje i jačanje njihove islamske, bošnjačke i bosanske komponente rodila se prije dvadeset godina. Danas, zahvaljujući Bošnjačkom islamskom centru Hamilton, Bošnjaci su, s jedne strane, znalački apsorbovali ona kulturna postignuća kanadskog društva koja korespondiraju sa temeljnim zahtjevima islamskog, bošnjačkog i bosanskog kreda, i s druge strane, uticali su na duhovno opleminjavanje i kulturno obogaćivanje kanadskog kulturnog mozaika. Početak naše zajednice je bio u tami podruma jedne zgrade. Potom se kupuje mala kuća i u rekordnom vremenu otplaćuje i adaptira u džamiju.  Tačno na desetogodišnjicu rada, članovi zajednice se odlučuju na treći, odlučujući korak u razvoju zajednice, za izgradnju potpuno nove džamije, na mjestu gdje do sada nikada nije bila džamija. Izgradnja džamije je trajala pet godina. U zajednici se manifestira snaga i jedinstvo i ona je zaista dobar štit u odbrani naše djece od stalno prijeteće asimilacije, izgubljenosti, zalutalosti. Kroz aktivnosti naše zajednice pokazano je da islam nije denacionalizirajući bošnjački faktor i da sva insistiranja na deislamizaciji Bošnjaka ne vode njihovom afirmisanju, nego upravo ukidanju. Duhovna snaga Bošnjaka je proizašla iz islama i ona se mora posebno graditi u dijaspori, gdje Bošnjacima prijeti asimilacija, gdje je islam brana toj asimilaciji, gdje zahvaljujući islamu Bošnjaci postaju omeđeni tolerancijom na osnovu koje se mogu prihvatiti svi pozitivni elementi integracije u kanadski sistem.

 

Koliko je za Vašu zajednicu bitna izgradnja džamije?

-          Ono što je sačuvano kroz vijekove, a vezano je za bošnjačku svijest, uspjelo se sačuvati kroz našu vjeru islam, naše vjerske institucije i tradicionalnu strukturu naše porodice. Džamije su mjesta dnevnog okupljanja muslimana i kao takve su simbol našeg jedinstva i prava duhovna snaga, koja povezuje i mobiliše muslimane. Gradnja džamija, formiranje džemata, masovniji dolasci u džamiju, ponuda različitih islamskih i nacionalnih sadržaja, sve će to postepeno mijenjati i popravljati profil džematlije, naročito mladih, pa će na taj način stvarati i preduslove ne samo za naš opstanak i opstanak islama u našem gradu, nego i mijenjati kompletnu sliku o nama, i nama unutar nas samih. Naša zajednica od svoga početka upućuje na mir, na dobro i na slobodno ispovijedanje vjere, čuvajući duh tolerancije i pravih ljudskih vrijednosti. Izraz je našeg prisustva i dostojanstva, našeg identiteta na prostoru na kojem živimo. Samo oni narodi koji su se sistematski uspjeli organizirati, opstali su i postali prepoznatljiv faktor u novim sredinama. Skoro dvadest godina rada naše zajednice je period očuvanja i jačanja vjerskog i nacionalnog identiteta našeg naroda. Izgradnjom džamije ovo se treba potvrditi ne samo u kvantitativnom, nego i u kvalitetnom smislu. Na našim zajednicama je da svojim načinom života i rada predstave islam kao okosnicu bošnjačkog identiteta u najboljem mogućem svjetlu, a posebno u kontekstu rastućeg trenda islamofobije, a mi smo, u tome svakako uspjeli, na šta smo posebno ponosni.

                                                                                                     Bosnjaci.net  (17.05.2017.)

 

 

Zakon o zabrani negiranja genocida treba da gradi mir i toleranciju

 

 

 

Znate li gdje, odnosno u kojim zemljama je kažnjivo negiranje genocida u Srebrenici?

-          Imamo evidenciju da su države koje zakonom zabranjuju negiranje genocida: Francuska, Njemačka, Češka, Belgija, Austrija, kao i druge demokratske zemlje svijeta.

 

Šta je kanadsko zakonodavstvo uradilo po ovom pitanju?

-          U Kanadi  je i dalje na snazi zakon po kojem su najviši zvaničnici SRJ i Srbije koji su bili na ključnim funkcijama u vladi, diplomatiji, vojsci, policiji i pravosuđu od februara 1998. do oktobra 2000. - nepoželjni u ovoj državi. S obzirom na to da su u tom periodu bili na važnim državnim pozicijama, kao ministri u vladi Mirka Marjanovića, na administrativne prepreke pri ulasku u Kanadu, ukoliko bi se njihovi propisi doslovce primenjivali, mogli bi da naiđu i Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, Maja Gojković, Jorgovanka Tabaković, Vojislav Šešelj, Milovan Bojić, Milan Beko. Pod udar kanadskih zakona potpadaju i Momir Bulatović, Zoran Lilić, Živadin Jovanović i Vuk Drašković, koji su bili članovi Savezne vlade u spornom periodu. A tu je i Milan Milutinović, kao bivši predsednik Srbije. Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije pod Slobodanom Miloševićem označene kao režimi koji su počinili gruba kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava od 28. februara 1998. do 7. oktobra 2000. i da(,) po kanadskom Zakonu o imigraciji i zaštiti izbeglica, funkcioneri tih režima nisu dobrodošli. Na spisku potencijalno nepoželjnih nalaze se svi oni funkcioneri koji su imali značajnu ulogu u kreiranju državne politike i donošenju odluka u navedenom periodu - šefovi država i vlada i njihovi savjetnici, članovi vlade, ambasadori i viši diplomatski službenici, visoki funkcioneri u vojsci, policiji i pravosuđu.

 

Koliko  sarađujete sa institucijama i organizacijama u BiH?

-          Institut za istraživanje genocida Kanada sarađuje sa mnogim organizacijama i institucijama u BiH, posebno sa naučno-istraživačkim institucijama i sa organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Institut ima svoj Internacionalni ekspertni tim sa više od 120 svjetskih eminentnih stručnjaka i istraživača u oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda i istraživanja genocida.

 

Zašto je ovaj zakon važan za BiH?

-          Implementacija presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je kao pravna činjenica utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid 1995. godine je jedan od najvažnijih faktora i preduslova za usvajanje zakona u Parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine. Zakon je potreban zbog poštovanja prema žrtvama, ali ponajviše zbog budućih generacija. Usvajanjem zakona doprinijelo bi se izgradnji sigurnog društva, ali i iskazala solidarnost sa žrtvama rata. Samo istina može biti platforma koja garantuje izgradnju boljeg i zdravijeg društva. Istraživači genocida posebno ističu kako je posljednja faza genocida poricanje, zbog čega je važno da se ovakvo ponašanje sankcioniše. Bez zakona BiH ne može biti član evroatlanskih integracija.

 

                                                                                             Al Jazeera Balkans (26.06.2017.)

Vučiću treba oduzeti časni Cvijet Srebrenice!

 

Kakvo je Vaše mišljenje o  stanju i perspektivama bošnjačkog naroda?

-          Govoriti o Bošnjacima, kao kulturnoj i narodnoj evropskoj formi znači, prije svega, govoriti o BiH, kao staroj evropskoj državi, kao povijesnoj činjenici koja se ne može potisnuti iz historijskog i državnog postojanja. Promišljanja bošnjačke pozicije kako u BiH, tako i u dijaspori su nužni koraci koje treba što prije napraviti angažovanjem svih važnijih bošnjačkih organizacija u matici i dijaspori. Ni jedan narod koji je formirao sopstvenu samosvijest, nikada nije došao do te samosvijesti tražeći pomoć od drugih. Ni Srbi ni Hrvati nisu zvali Bošnjake da se konsultuju s njima kada su gradili, stvarali, ideološki oblikovali sopstveni identitet. Jer, prisustvo drugog u takvom procesu ukida samu ideju samopotvrđivanja jednog naroda koja se ostvaruje ili kroz samostalnu autoidentifikaciju i samoosvješćenje, ili nikako. Bošnjačko narodno ime, bosanski jezik, bošnjačka kultura, moraju biti isključivo rezultat bošnjačkog naroda koji tako gradi svoj identitet. Na bošnjačkom skupu sljedeće godine Bošnjaci su dužni da se okrenu sebi i jednom zauvijek rasčiste sve nedoumice koje ih još muče u vezi njihovog identiteta. Prvo što je potrebno, osloboditi se uticaja svih dosadašnjih priča koje su drugi pisali o Bošnjacima i prekinuti svaku dalju raspravu na ovu temu. Drugo, internalizacija istine o bošnjačkom identitetu, usvajanje svoje istine o Bošnjacima predstavlja prvi i najvažniji uslov bošnjačke nacionalne emancipacije.

 

Šta mislite o zahtjevima koji su upućeni u pravcu da Majke Srebrenice povuku Cvijet Srebrenice sa Vučićevog revera?

-          S razlogom je pokrenuta ta inicijativa. U posljednje vrijeme Vučić namjerno izbjegava upotrebu kategorije međunarodnog prava "teritorijani integritet BiH". On izjavljuje da samo poštuje suverenitet BiH. Smišljeno se to radi, jer je teritorijalni integritet načelo međunarodnog prava prema kome suverene države uživaju pravo na nepovredivost vlastitih granica, prema kome države ne smiju podržavati i pomagati secesionističke pokrete, u našem slučaju to je Rs. U svojim posljednjim izjavama Vučić spominje samo da poštuje suverenitet BiH ali nikad teritorijalni integritet. Cvijet Srebrenice na nekome ko ne prizna genocid u Srebrenici i ko ne poštuje teritorijalni integritet BiH je poniženje ne samo za žrtve genocida u Srebrenici i BiH, već i poniženje međunarodnog prava i pravde.

 

Za kakvu BiH lobirate u Kanadi?

-          Mi se borimo za pluralno bosanskohercegovačko društvo i državu kojom vladaju državni zakoni, a ne entitetska ili partijska „politička sila". Dijaspora u Kanadi lobira za bosanskohercegovačku državu i društvo kao zajednicu građana i ravnopravnih naroda koji je vole i poštuju kao svoju jedinu domovinu.

 

                                                                                                    Dijaspora.net (05.10.2017.)   

 

 

 

 

 

Presude zločincma i zločinačkim projektima temelj su mira i stabilnosti

 

 

Nakon više od dvije i po decenije od početka srpsko-crnogorske agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, uključujući završetak rata i organizirano skrivanje ratnog zločinca Ratka Mladića od strane Srbije i genocidne tvorevine Rs, zatim hapšenje, izručivanje Tribunalu, nakon višegodišnjeg sudskog procesa, spinovanja i odugovlačenja, napokon se u Haškom tribunalu iščekuje prvostepena presuda. Kakva su očekivanja kada je u pitanju ovaj ratni zločinac?

-          Doživotna robija, Ratku Mladiću, komadantu Vojske Republike srpske, koja je, također, presudom Međunarodnog suda pravde okrivljena za genocid u Srebrenici, smatram jedino prihvatljivom i ispravnom kaznom i moralnom satisfakcijom za žrtve. Ratko Mladić je bio ključni izvršilac genocidnih radova na tom putu u pakao i nestanak, kojim je Radovan Karadžić u oktobru 1991. godine zaprijetio Bošnjacima, ali i svim građanima Bosne i Hercegovine koji poštuju svoju državu, u slučaju da pokušaju da slijede primjer Slovenije i Hrvatske i proglase nezavisnost. Mladićev put u pakao započeo je u proljeće 1992. godine, sistematskom kampanjom etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata iz velikih dijelova Bosne i Hercegovine, praćenom teškim zločinima nad civilnim stanovništvom, a zaključen je u julu 1995. godine ubistvom više od 8.000 srebreničkih muškaraca i dječaka, što su oba međunarodna suda i više nacionalnih sudova okarakterisali kao zločin genocida. Očekujem da će Mladić biti okrivljen po svim tačkama optužnice, posebno za sveobuhvatne udružene zločinačke poduhvate u Bosni i Hercegovini sa ciljem razdvajanja naroda, kultura i svjetova, teror nad Sarajevom i uzimanje osoblja UN za taoce i genocid u Srebrenici.

 

Također narednih dana se očekuje prvostepena presuda hrvatske šestorke, Jadranku Prliću i ostalima, za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu zločinačke tvorevine takozvane Herceg-Bosne. Šta očekujete u ovom postupku?

-          Prvostepenom presudom šestorki tzv. Herceg-Bosne, Jadranku Prliću i ostalima utvrđeno je da Hrvatsko vijeće odbrane nije branilo svoju državu, već je zajedno sa Hrvatskom vojskom izvršilo agresiju. Očekujemo da će i drugostepena presuda potvrditi međunarodni oružani sukob, odnosno agresiju Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Bio je to udruženi zločinački poduhvat, sa ciljem kreiranja etnički čistog prostora samo za Hrvate. Prvostepenom presudom je dokazano da je Hrvatska imala potpunu kontrolu nad samoproglašenom Herceg-Bosnom. Stoga, pozivamo bosanske Hrvate da se organizovano suprostave povampirenju tzv. Herceg -Bosne i podjele Bosne i Hercegovine, da se suprostave fašističkim vrijednostima u ime kojih je srušen Stari most, a koje su još i danas neodvojivi dio identiteta i ideologije Hrvatske demokratske zajednice. Tako će te dati najbolji doprinos jačanju naše jedine, zajedničke domovine, Bosne i Hercegovine.

 

            Bosnjaci.net  (20.11.2017.)  

  

 

 

                    

Bošnjaci su ravnopravan faktor kanadskog društva

 

 

Šira javnost vas poznaje kao borca za utvrđivanje odgovornosti kanadskog generala MacKenzia prilikom njegovog komandovanja snagama UN-a za vrijeme agresije i genocida u BiH. Tražili ste, također, od političkih i pravnih organa BiH, Kanade i posebno UN-a da se pokrene tužba za utvrđivanje njegove odgovornosti. Kakva je bila njegova uloga u BiH?

-          Kanadski general Lewis MacKenzie je učestvovao u evropskom i svjetskom eksperimentu nad državom Bosnom i Hercegovinom i njenim narodom. Dok je MacKenzie obnašao dužnost generala u našoj zemlji, Bosna i Hercegovina, kao suverena i nezavisna država, našla se u neprijateljskom okruženju kako istočnog tako i zapadnog diktatorskog režima, čija će djelovanja završiti kao fašistički pokušaj uništenja države Bosne i Hercegovine. Unutar tako opkoljene države, neprijatelji su počeli cijepanje i opkoljavanje unutrašnjih prostora koji su nazvani enklavama. To su bila ratna geta sa sudbinom kakvu su imala geta u Evropi tokom Drugog svjetskog rata. Srebrenica, Žepa, Goražde, Bihać, Sarajevo, sve opkoljeno, getoizirano duplim obručom. General MacKenzie je znao za kauzalitete, uzročne veze njegovog prisustva i djelovanja i onog što se dešavalo i što će se desiti. Gdje god je naišao general MacKenzie, tu je Kanada ostala osramoćena. Shame on you General, Bosanci i Hercegovci će uvijek uskliknuti. Ali nikad neće reči - Shame on you Canada, već će uvijek izraziti jedno beskrajno hvala za sve što je uradila za državu Bosnu i Hercegovinu, njene prognanike, obespravljene, silovane i potcijenjene, za doprinos kulturi sjećanja na najveći zločin poslije Holokausta u Evropi. 

 

Gospodine Ramić, Vi ste i odličan poznavalac kanadske političke scene. Možete li nam opisati kanadsku političku situaciju na dan parlamentarnih izbora? Šta kanadska bošnjačka zajednica očekuje od ovih izbora?

-          Sloboda kanadskog društva omogućava potpuno bošnjačko definisanje kao nacije. To znači da kanadski Bošnjaci nisu nikakvo strano tijelo u kanadskom društvenom sistemu, već njegov bitni, razvojni, organski i konstruktivni dio. Stoga Bošnjaci trebaju raditi na integraciji u kanadski društveni sistem kroz politički angažman, uključujući i kandidovanje za Parlament Kanade, uz prihvatanje svih onih vrijednosti koje nisu u suprotnosti sa našom tradicijom. Kada su izbori u pitanju obaveza je kanadskih Bošnjaka da pomognu onim kandidatima koji podržavaju vrijednosti istine, pravde, slobode i jednakosti. Jednako koliko je važno, s jedne strane, da kanadsko društvo prepozna opasnosti od govora mržnje i na odgovarajući način zaštiti manjine od eskalacije mržnje i diskriminacije, toliko je važno, s druge strane da se podrže kandidati koji osuđuju govor mržnje i negiranje genocida u BiH i svijetu. Izbori u Kanadi predstavljaju ključni trenutak za više od 20.000 kanadskih Bošnjaka, da izaberu predstavnike čija politika će pozitivno uticati na bošnjačku zajednicu u Kanadi i na BiH. Zato je veoma važno da ispune svoju građansku dužnost i glasaju na predstojećim izborima i da tako izraze svoje demokratsko pravo na glas i mišljenje.

                                                                                          

    Intelektualno.com (22.10.2019.)

 

 

 

 

Kanada je uzor poštivanja imperativa kulture sjećanja

 

 

Koliko Bošnjaci čuvaju svoju tradiciju, te koje su glavne aktivnosti u tom smjeru?

-          Vjersko, nacionalno i patriotsko sazrijevanje kanadskih Bošnjaka počinje krajem ’90. godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući(,) prije svega, bošnjačkim islamskim centrima, kanadski Bošnjaci razvijaju svijest o islamu kao najsigurnijoj brani njihove potencijalne asimilacije u kanadski kulturni mozaik.  Istovremeno se kod njih izgrađuje svijest o islamu kao najširem i najdubljem obliku različitosti od drugih. Zato kanadski Bošnjaci u samom početku(,) svoje nacionalne i patriotske potrebe izražavaju kroz svoje islamske institucije. Istovremeno sa otporom prema asimilaciji javlja se potreba za integracijom u kanadski društveni sistem, prihvatanjem svih onih vrijednosti koje nisu u suprotnosti sa islamom i bošnjačkom, odnosno bosanskohercegovačkom tradicijom. Nacionalna i državotvorna svijest koja je, dakle, očuvana zahvaljujući bošnjačkim islamskim centrima, kasnije se jasnije artikulira kroz Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje zločina genocida. Kroz uspješne akcije priznavanja bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjak u Kanadi, Kongres, dakle, preduzima aktivnosti u procesu nacionalnog, državotvornog sazrijevanja kanadskih Bošnjaka. Kongres nije govorio u ime svih kanadskih Bošnjaka, ali  se trudio da sve što radi odgovara interesima Bošnjaka u Kanadi i interesima Kanade i BiH.

 

Na koji način Bošnjaci sarađuju sa vlastima, te da li oni podržavaju naše aktivnosti?

-          Kanadska vlada je gotovo uvijek odgovarala na pisma u kojima se tražio veći uticaj Kanade na zaštitu bosanskohercegovačkih državnih interesa, posebno na zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političkog subjektiviteta BiH od raznih antibosanskih politika. Najvažniji rezultati lobiranja za bh. interes u Kanadi su: bosanski jezik je priznat u Kanadi, nacionalno ime Bošnjak se upotrebljava u kanadskim statističkim i dr. dokumentima, genocid u BiH se izučava u školama u Kanadi, kanadski parlament je jednoglasno usvojio dvije Rezolucije o genocidu u BiH, podržana inicijativa za osnivanje Klub Prijatelja BiH u Kanadskom Parlamentu, organizovana stalna izložbena postavka o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava u Vinipegu, genocid u BiH prezentiran Kanađanima i kanadskim univerzitetima, otkriven spomenik žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, iniciran projekat kojim je kanadska vlada podržala obilježavanje Svjetskog dana bijelih traka, parlamentarna peticija kojom se traži krivično sankcionisanje negatora genocida. Posebno je važno što kanadski gradovi na prigodan način obilježavaju Dan državnosti BiH i Dan nezavisnosti BiH, svjetski Dan bijelih traka i Dan genocida u Srebrenici. Od Kanade tražimo podršku i na evroatlanskom putu BiH, zatim nastavak saradnje na ranije dogovorenim projektima deminiranja BiH, potpisivanju sporazuma vezanih za socijalnu zaštitu, pitanje mladih, ali i drugim pitanjima značajnim za našu dijasporu, posebno ako se uzme u obzir  globalna pozicija Kanade  u svijetu i važnost  da  svoj fokus ineresovanja i dalje zadrži u BiH.

                                                                                   

                         Intelektualno.com (12.04.2019.)

 

Srbija i Hrvatska su  postale utočišta za ratne zločince

 

Konačna, drugostepena presuda Radovanu Karadžiću nije priznala da je odgovoran za počinjenje genocida u sedam bh. općina, među kojima su Bratunac, Foča, Zvornik, Vlasenica, ali i tri općine u Bosanskoj Krajini, Ključ, Sanski Most i Prijedor. Kako komentarišete činjenicu da je Karadžić faktički amnestiran od odgovornosti za počinjenje najtežih zločina koji su se desili na tlu Bosne i Hercegovine?

-          Dobro je što nije umanjena kazna zatvora, a negativno je što nije prihvaćena presuda za genocid u sedam općina BiH i što Srbija nije osuđena za udruženi zločinački poduhvat u BiH. Treba konstatovati važnu činjenicu, zbog historije, da su žrtve, posebno Bošnjaci, prvi put poslije deset genocida u svojoj dugoj historiji dočekali bar djelimičnu pravdu, prvi put u historiji su ljudi koji su počinili zločine osuđeni uz ogromne dokaze pred međunarodnom javnosti od strane sudova UN. Zbog toga je ovo bitna Presuda. Međutim, pravda u BiH i dalje je zadovoljena na simboličnoj razini. Jer, kako je moguće da se genocid u BiH poslije 26 godina rada Haškog tribunala svede samo na Srebrenicu? Time međunarodna zajednica, a posebno UN, štite sebe, sakrivajući vlastito moralno posrnuće u BiH. Na Međunarodnom sudu pravde Srbija je presuđena za nekažnjavanje i nesprečavanje genocida, a tom Presudom su Vojska i Policija Rs označeni kao realizatori genocida. Znači, na dva suda UN imamo presude o državnoj, entiteskoj i pojedinačnoj odgovornosti. Želim posebno istaći da je jedan žalbeni sudija, iako je preglasan, po prvi put u povijesti Suda izdvojio mišljenje i napisao da je Tužiteljstvo dokazalo genocid u sedam općina. O tome se skoro i ne govori u javnosti, a veoma je važno, jer daje nadu za žalbeni proces protiv Ratka Mladića. Pravosnažne presude su po istraživačima nauke o genocidu dovoljne da se pokrene pitanje ukidanja Karadžićevog zlodjela, entiteta Republika srpska. Međutim, za to ne postoji dobra volja ni bosanskohercegovačkog faktora, ni međunarodne zajednice.

 

Činjenica da je Radovan Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora satisfakcija je za mnoge žrtve agresije i genocida. Ali, postavlja se pitanje koliko će stotina i hiljada zločinaca, koji danas žive slobodno u BiH i diljem svijeta, ostati nekažnjeno jer se Haški sud nije bavio njihovim slučajevima, a bosansko pravosuđe nije bilo doraslo tom velikom i zahtjevnom poslu?

-          Srbija i Hrvatska godinama opstruiraju rad Haškog suda. One su  postale utočišta za ratne zločince, jer dvojna državljanstva onemogućuju izručenja BiH. Svi koji imaju državljanstvo Srbije i Hrvatske su po automatizmu amnestirani od pravosudnih organa BiH. Za to vrijeme BiH nema državnu strategiju o procesuiranju ratnih zločina. Od Dejtonskog sporazuma pravosuđe BiH nije podiglo optužnicu za opsadu Sarajeva i bilo koje „zaštićene zone UN“. Nema presuda o karakteru rata u BiH, ne postoji optužnica za genocid izvan Srebrenice. Da smo imali navedene presude za genocid pred Sudom BiH, Haški sud bi lakše dokazao genocid u BiH. Bez obzira na navedeno, BiH ne smije posustati u progonu ratnih zločinaca. Progon ratnih zločinaca je trajan zadatak i obaveza ne samo sudova, već i nauke, kulture, umjetnosti i politike. Ako BiH i njeni građani žele izgraditi zajedničku, poželjnu budućnost, onda trebaju institucionalizovati kulturu sjećanja kao put ka istini i pravdi, koja uključuje kontinuirani progon ratnih zločinaca. Ako nam oduzmu kulturu sjećanja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide.

-           

                                                                                                 Al Jazeera Balkans (28.03.2019.)

Revizionizam historijske i pravosudne istine je nastavak zločina

 

 

Kako gledate na formiranje komisija za Srebrenicu i Sarajevo od strane Vlade Repiblike srpske?

-          Formiranjem navedenih komisija Vlada RS ne priznaje internacionali poredak, negira sudski dokazane i utvrđene činjenice, u cilju promjene karaktera vojnog sukoba koji je bio obilježen agresijom i genocidom na BiH i njene građane, posebno Bošnjake. Istovremeno se pokušava internacionalizirati negiranje genocida. Podsjećamo da je Vlada RS još 2004. godine, formirala Komisiju za Srebrenicu, koja je utvrdila da je u Srebrenici izvršen genocid, te da su u genocidu učestvovale političke, vojne, policijske i upravne strukture Rs, kao i strukture tadašnje Vojske Jugoslavije i MUP Republike Srbije. Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, presudili su da se u Srebrenici desio genocid nad Bošnjacima, a Srbija, kao jedina država u svijetu, osuđena da nije spriječila genocid i kaznila počinioce. Dakle, imamo utvrđene sve sudske činjenice, historijske i naučno istraživačke činjenice i ovo je zapravo pokušaj revizionističkog pristupa onome što je već nedvosmisleno utvrđeno. Izveštaj Komisije Vlade Rs je konačan, verifikovan od svih političkih i pravnih subjekata u BiH i zbog toga ne može biti predmet rasprave.

 

Koja je svrha formiranja ovih komisija ako znamo da je Međunarodni sud u Hagu donio pravomoćne presude o tome šta se dogodilo na ovim prostorima?

-          Osnovna svrha formiranja komisija je pokušaj revizije historijskih, sudskih i naučnoistraživačkih činjenica, usmjeren direktno protiv mira i stabilnosti. Genocid u Srebrenici je nakon Holokausta prvi pravno verificiran genocid u Evropi, što znači da ima i pravnu i historijsku validnost. Zato je formiranje komisija kriminalni čin, novo civilizacijsko posrnuće Rs i nastavak genocidnih aktivnosti drugim sredstvima. Velikosrpski revizionisti pokušavaju sakriti sve tragove svojih zločina u BiH, te nastaviti s daljnjom destrukcijom države BiH, prebacujući teren svojih anticivilizacijskih aktivnosti i na međunarodnu zajednicu, odnosno u sve države, posebno Kanadu, gdje se vodi kampanja za krivično gonjenje negatora genocida. Radi se o kontinuiranoj strategiji političke pozicije i opozicije Rs da se kroz relativizaciju pravosnažnih presuda o genocidu opravdaju zločini. Novoformirane komisije predstavljaju kulminaciju poricanja genocida i historijskog revizionizma od strane svih vlada u Rs. Potrebno je posebno naglasiti da sudjelovanje jevrejskih profesora kao lidera navedenih komisija u pokušajima nepriznavanja međunarodnih pravosnažnih presuda i pokušajima negiranja počinjenog genocida u Srebrenici otvara prostor negatorima Holokausta i zagovornicima antisemitizma u Evropi i svijetu da nastave osporavanje Holokausta odnosno osnuju kontraverzne međunarodne komisije po istom modelu. I još nešto veoma važno, Vlada Rs troši velika sredstva za negiranje genocida i istine o opsadi Sarajeva u cilju poništavanja sudskih činjenica najvećih pravnih autoriteta u svijetu, odnosno onemogućavanja žrtvama da dosegnu krivičnu pravdu, a sve u cilju da se komisijama utiče na drugostepene presude protiv prvostepeno osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

                                                                                              

                                                                                                      Vijesti.ba (11.03.2019.)

 

Velikosrpski genocidizam ima podršku Rusije i Kine

 

 

Kako komentarišete prisustvo ambasadora Rusije i Kine saboru SNSD-a?

-          Prisustvo ambasadora Rusije i Kine na Saboru SNSD je jasna podrška lideru stranke Miloradu Dodiku, a puno više od toga ona predstavlja podršku njegovim secesionističkim, antibosanskim težnjama. Jasno je da se na čelu antibosanske koalicije, koja sve više jača ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u dijaspori, posebno sjevernoameričkoj dijaspori, nalaze Rusija, Kina i Srbija. Neposredni realizator te antibosanske politike je SNSD i Milorad Dodik. Dobra saradnja Komunističke partije Kine i Partije Jedinstvene Rusije, liderskih političkih partija tih država i obraćanja dvojice ambasadora delegatima SNSD na svojim maternjim jezicima, a ne na engleskom, je politička poruka da antibosanska koalicija ne odustaje od svojih antibosanskih ciljeva. Iako su bili jedini ambasadori na najvećem samitu SNSD od osnivanja Dodikove stranke, njihovo prisustvo treba biti opomena da se mnogo više aktivira i angažuje probosanska koalicija, kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i u međunarodnoj zajednici. Ovo je znak da antibosanski interesi nisu samo usmjereni unutar BiH, već imaju podršku iz vana, što je utoliko opasnije za Bosnu i Hercegovinu. Stoga, nisu više dovoljni proglasi, saopćenja, prazni govori onih koji formalno podržavaju državu Bosnu i Hercegovinu. Potrebna je konkretna politička akcija. Prije svega potrebno je ukloniti sa političke scene sve one koji sa svojih dobro plaćenih političkih pozicija rade protiv interesa države Bosne i Hercegovine. Potrebno je, također, što prije formirati državnu, a ne partijsku, etničku ili entitetsku diplomatiju koja će raditi i djelovati u interesu države BiH, jer mnoge sadašnje diplomate rade za antibosansku koaliciju. Sve dok Rusija, Kina i Srbija smatraju manji bh. entitet, nastao na rezultatima agresije i genocida, kao najvažniji uspjeh nacionalističke politike, ideje i prakse Srbije, sve dok srpska politička elita na čelu s Aleksandrom Vučićem uz pomoć Rusije i Kine smatra da je najveći spoljnopolitički uspjeh Srbije u tome što je zajedno sa Rusijom i Kinom onemogućila usvajanje Rezolucije o Srebrenicu u Savjetu bezbjednosti UN-a, sve dok nema niti jednog traga o priznanju odgovornosti političkog, vojnog i policijskog režima Srbije za agresiju i genocid na Bosnu i Hercegovinu, sve dok se udruženim djelovanjem Rusije, Kine i Srbije ne poštuju historijske, naučne i sudske činjenice o genocidu u Srebrenici, sve dok na bazi udruženog djelovanja antibosanske koalicije  nema iskrenog priznanja genocida i pokajanja za njega, sve dok nema pravde za žrtve genocida, Rusija, Kina i  Srbija će ostati tamne mrlje u svijetu, koje ugrožavaju teritorijalni integritet, suverenitet i politički subjektivitet države Bosne i Hercegovine, ali i mir i stabilnost  u regionu i svijetu. Ovo bi ujedno trebao biti pokazatelj u kojem pravcu moraju ići i razvijati strategiju probosanski orijentirane snage, koje ne smiju biti uspavane, pasivne i razjedinjene, jer rušitelji i razaratelji BiH nikada ne miruju.

 

                                                                                                               Vijesti.ba (18.06.2019.)

 

 

 

 

 

 

 

Vijesti: