Naučna istraživanja

BESJEDE Knjiga o E. R.

 

 

 

 

 

 

 

BESJEDE

 

 

 

 

Prof. dr. Emir Ramić je u posljednje dvije decenije jedan od najprominentnijih bošnjačkih besjednika. Ne samo kao organizator brojnih manifestacija i konferencija, već i kao sudionik i gost na mnogim događajima, prof. Ramić se pokazao kao briljantan govornik, svjedočeći i tu svoju erudiciju i analitičku preciznost. Ono što je zapisano ostaje, a kako mnoge sjajne besjede, općenito, ostaju nezabilježene, nezapisane, tako je ovo polje djelovanja dr. Ramića ostalo u sjeni njegovih pisanih tragova. Bilo bi nepotpuno praviti presjek naučnog, publicističkog, aktivističkog djelovanja prof. Ramića, a skrajnuti taj važni dio njegovog poslanja – da se u različitim povodima, bilo da se radi o državnim praznicima, o naučnim konferencijama, o promocijama knjiga i filmova, ili o komemorativnim povodima – obraća prisutnima, kao istaknuti predstavnik akademske zajednice. Iako je nemoguće ući u trag mnogim ovakvim povodima, gdje je prof. dr. Emir Ramić bio besjednik, onaj koji drži slovo u povodu, pronašli smo i sačinili izbor od nekoliko takvih materijala, tek kako bismo ukazali i na ovaj veoma važan segment akademskog i patriotskog aktivizma jednog od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca s početka 20. stoljeća.

 

 

 

Bosni je suđeno da bude most između Istoka i Zapada

Na manifestacijama sa Amorom Mašovićem u Vankuveru, Seatlu i Portlandu, 2009.

Podsjećanje na srebrenički genocid je sastavni dio strategije opstanka BiH i Bošnjaka. Angažirano i organizovano podsjećanje na srebrenički genocid, proističe iz spoznaje da mi, Bošnjaci, kojima je BiH zalog i sudbina, druge domovine nemamo. Mi, koji dobro znamo da nigdje pod svodom nebeskim zemlja ljepše ne miriše, a sunce toplije ne grije, i nigdje kao u Bosni snovi ne uznose, a život ne ranjava i ne kažnjava, nemamo drugog izbora osim odbrane demokratske, ujedinjene i prospreritetne BiH i žrtvovanja za nju. Bez Bosne nas nema. Bez pravde i istine o Srebrenici, bez podsjećanja na Srebrenicu, nema Bosne. Braneći takvu BiH i sječajući se takve Srebrenice, mi branimo pravo Bosne na postojanje u ovom beščasnom svijetu, branimo sveto pravo istine, slobode i čovjekoljublja, branimo svoje pravo na izbor. Nama ne treba nikakvo priznanje niti nadoknada za našu borbu. Naša su nagrada vedri dječiji osmijesi koje ponovo gledamo u našim vrtićima i školama i saznanje da smo sačuvali bar malo slobodne bosanske zemlje na kojoj se ponovo može snivati neuništivi san bosanskog duha i ideje Bosne. Agresija koja je iza nas, zapravo je bila isplanirana nakana da se sa karte svijeta izbrše BiH i da se istrijebi bošnjački narod. Rat je završen, a oni koji su bili dužni podsticati razmah duhovnog preporoda Bošnjaka i Bosne - još spavaju. Zlo je u široku, naivnu i rastvorenu ideju Bosne i bosanski duh, u tu bosansku dušu, došlo s polja, ono je u nju instalirano. Oduvijek je bilo jasno da je Bosna nezamisliva i nemoguća kao zaseban životni prostor jednog naroda, jedne nacije, jedne vjere, jedne istine, jedne dobrote i jedne ljepote. jer Bosna je zemlja susretanja, upoznavanja, prožimanja i razumjevanja dobrih ljudi. Bosna je insanska zemlja. Ona je po insanskom principu stvorena, a insan je mjera svih stvari. Biti insan znači razumijevati tajnu ljudskog poslanja u svijetu, posjedovati širinu i otvorenost duha, prihvatati obilje i raznolikost svijeta kao Božiji Dar, ne kao kaznu, uvažavati pravo svakog stvorenja na životnu osobenost, sebe davati svijetu, a ne od njega otimati, dostojanstveno i smireno hodoti zemljom, čuvati i uzgajati dobročinstvo, milosrđe i istinoljublje. Bosni je suđeno da bude civilizacijski most i da spaja i pomiruje dva udaljena svijeta i dva suprotna svjetonazora. ...Da Istoku objašnjava Zapad i da Zapadu približava Istok. Koliko god je Bosna stjecište i sabiralište različitosti svijetova, prema drugima bila otvorena i tolerantna, oni prema njoj najčešće nisu. Bosna je bila uvijek svoja, ali uvjek svojatana. Ta Bosna rađala je poseban soj nesavitljivih, nepodmitljivih, prijekih, odvažnih i buntovnih ljudi. Ako prihvatimo definiciju države kao oblika svjesnog i organizovanog djelovanja naroda na svojoj matičnoj zemlji, sa ciljem očuvanja svoga opstanka i osmišljavanja, uljepšavanja i unapređenja ljudskog života, onda državnost BiH ima valjanost aksiomskih stavova - BiH je samosvojna i samostalna država. To što joj neke susjedne države osporavaju suverenitet više kazuje o karakteru njihove "državotvornosti", nego li o nesuverenosti Bosne. BiH je država na svojoj zemlji.

                                                                                                                                

 

Ustavne reforme kao preduvjet za evropske integracije

Uvodna riječ na okruglom stolu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Torontu, 2010.

Rasprava o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini s različitim intenzitetom i motivima, traje više godina. Kako se približava deseta godišnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma i kako proces približavanja evropskim institucijama postaje sve konkretniji, sve više raste spoznaja o tome kako je neophodno napraviti sveobuhvatne promjene postojeće ustavne i političke strukture u Bosni i Hercegovini. Daytonski sporazum koji je zapravo ugovor o prekidu vatre nije nikada bio zamišljen kao završni sporazum jer mnoge klauzule i aneksi nisu do kraja razrađeni. Mnoge stvari u Daytonskom sporazumu sve su ovo vrijeme ostale nepromijenjene zato sto međunarodna zajednica nije imala sposobnosti ili volje da ispravi neke stvari. Tek u posljednje vrijeme uviđa se neophodnost promjena tog sporazuma. Treba znati da su njime uvedene promjene koje nisu postojale prije rata. Zemlja je podijeljena na entitete. Njihovo se postojanje nekima ne sviđa, ali su tu i postali su realnost. Ljudi u Republici srskoj zabrinuti su da bi promjene Daytonskog sporazuma dovele do ukidanja entiteta. Dakle, uvjeti za uvođenje bilo kakvih ustavnih promjena u BiH su vrlo teški za svakoga ko je uključen u taj proces. Moramo promijeniti postojeće stanje kako bi osigurali bolji život, postali sastavnim dijelom međunarodne zajednice, kako bi  uveli BiH u Evropsku uniju. Moraju se usvojiti novi zakoni do kraja ove godine kako bi se idući opći izbori održali u boljim uvjetima. Venecijanska komisija je zaključila prošlog mjeseca da ustavni okvir BiH ne odgovara evropskim standardima, niti standardima za zaštitu ljudskih prava. Ako možemo pristupiti rješenju pitanja vitalnog nacionalnog interesa tako da se njime ne destabilizira struktura vlasti, onda će biti moguće pristupiti razumnom rješavanju i ostalih pitanja na svim razinama. Ako se uspješno riješi problem zaštite vitalnog nacionalnog interesa, onda će biti moguće reformirati parlament, Predsjedništvo, restruktuirati Vijeće ministara i redifinirati ulogu premijera i ministarstava, reformirati izborni zakon. Zato se ovaj problem mora riješiti prvi. Ovaj proces građani Bosne i Hercegovine moraju provesti sami. Ne moze više biti Daytona, ne može više međunarodna zajednica pisati ili reformirati ustav. To mora biti autentični bh proces. KBSA zeli pomoći. Imamo prijedloge i želimo o njima pokrenuti dijalog. Mora se stvoriti osjećaj zajedničkog interesa kod svih strana i do kraja godine pripremiti paket ustavnih promjena o kojima postoji suglasnost i koje nije nametnuo neko drugi, nego su ih pripremili i usvojili sami Bosanci i Hercegovci.. Tada će i međunarodna zajednica biti spremna uključiti se i pomoći pokretanju ovog procesa. Cilj je na kraju doći do ustavnih amandmana koji ce omogućiti značajno približavanje BiH evroatlantskim institucijama do 2006. i 2007. Inicijativa za promjene ustava Bosne i Heregovine dobila je podršku Kongresnog odbora za vanjsku politiku u SAD i Kanadskog parlamenta.  Nema nikakve sumnje da Sjedinjene Države i Kanada žele prepustiti Evropskoj uniji odlučujuću ulogu u svim preostalim ključnim pitanjima na Balkanu. To je razumljivo jer se radi o dijelu Evrope. Međutim, i u takvom kontekstu Sjedinjene Države i Kanada mogu odigrati vrlo konstruktivnu ulogu, ako izabaru politiku koja će podržati i omogućiti integraciju Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana u Evropsku uniju.

 

Tako je zborio Nedžad Ibrišimović

Besjeda u povodu smrti akademika Nedžada Ibrišimovića (20.10.1040. - 15.09.2011.)

I mada se pisac, književnik ili umjetnik prvenstveno vrednuje po svome djelu, ja ću takav pristup prepustiti onima koji su kompetentni u toj oblasti, pa ću, ovim povodom, kazati nekoliko riječi o našem bratu Nedžadu Ibrišimovićiu kao jednom od nas, našem džematliji, muslimanu, Bošnjaku, ličnosti čija je životna lađa nakon burnih brodoloma i iskušenja u prošlom sistemu, kakvim smo manje-više svi bili izloženi, pristala i potpuno se ukotvila u mirnu luku islama, pronalazeći istinski smiraj i vrelo nove duhovne inspiracije. Malo je kod nas intelektualaca ili umjetnika koji su našli snage da naprave takav nagli rez i prekinu dotadašnju životnu putanju, uzdižući se iznad trivijalnosti svakodnevlja i, čvrstog karaktera, kritički prosuđujući o sebi i svome djelu, sa svrhom promjene, kao što je to učinio Nedžad:

„Ja sam bosanski musliman terorisan takozvanom svjetskom književnošću“ - kazao je on – „i sve su moje knjige, da mi Allah oprosti, manje-više šejtani, a ne ruhani inspiracije“. Pa iako je Allah, dž.š. posljednji i najpravedniji sudija, po onome što je insansko oko moglo da vidi, mi, koji smo ga kako-tako poznavali, možemo svjedočiti o njegovom istinskom preobražaju, urastanju u islamske zasade i izrastanju u ono što bi se moglo definirati paradigmom muslimanskog umjetnika, istinskog patriote, Bošnjaka koji osjeća najdublje porive svoga naroda i čija ruhani inspiracija posljednje dvije decenije radikalno prekriva ono što je on nazvao šejtani inspiracijom: "Vjeru doživljavam kao nadu za budućnost, kao suštinu sveopšteg pokreta bošnjačkog naroda" - rekao je u intervjuu za naš list "Preporod", proširujući misao na njegove osnovne karakteristike... „Čak i ako Allah dragi dadne da mi nestanemo, mi se ne možemo lišiti svojih osnovnih odlika i svojih osnovnih vrlina. Mi ne možemo ne biti tolerantni, mi ne možemo ne biti merhametli, mi ne možemo ne biti dobri i plemeniti. Mi moramo samo još uz te naše vrline dodati snagu, sabur, disciplinu, abecedu kulture i otkriti u sebi ako treba i neviđene sifate, u borbi za svoj opstanak, ali ne možemo se lišiti ni jedne svoje vrline. Naprotiv, ja mislim da vrlina i buja i cvjeta u istinskom insanu onda kada je ta vrlina napadnuta nevrlinom."

Imali smo mi niz velikih, odličnih književnika i umjetnika, od Kulenovića do Dizdara, koji su živjeli i umrli sa svojevrsnom mimikrijom, svojevrsnim zagušenjem, kao mučenici: morali su se ponašati pa i pisati kako je to od njih tražio tadašnji društveni i politički poredak, a to znači negirati svoje istinsko biće, i samo su u potaji ili pred istinskim prijateljima ostavljali tragove svoga sanjanog muslimanstva ili pripadnosti islamu. Nedžad Ibrišimović je, hvala Bogu, bar djelimično izbjegao tu sudbinu: nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu i njegovog otpora sa puškom u ruci, ali i genijalnim perom, on je jasno i glasno mogao izgovoriti da je MUSLIMAN i da je to, za njega, prava sreća i smisao življenja na ovome svijetu. No, nebriga društva prema velikim umjetnicima pokazala se i u slučaju ovoga velikog pisca i čovjeka: sa malom, mizernom penzijom, morao je sam ne samo izdavati nego i prodavati svoje knjige, pa i posljednju "Knjigu o El-Hidru", ali to nije umanjilo smisao praštanja i njegovo dostojanstveno, islamsko ponašanje do posljednjeg daha.

                                                                                                                    

 

 

 

 

Dugujemo trajnu zahvalnost Kanadi

Besjeda prilikom dodjele Plakete prof. dr. Emiru Ramiću od strane člana Kanadskog parlamenta Briana Massea, 2016.

Profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, je na manifestaciji zahvale kanadskim aktivistima u borbi za istinu i pravdu, u organizaciji Briana Massea, člana Kanadskog parlamenta, pod nazivom: "Nikad zaboraviti Srebrenicu",  koja je održana 31. 08. 2016. u Windsoru, dobio veliko priznanje Ureda Briana Massea, višegodišnjeg člana Kanadskog parlamenta, velikog prijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Plaketa profesoru Ramiću od strane člana Kanadskog parlamenta je uručena za zasluge u borbi za istinu i pravdu, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, za kontinuiranu borbu za ljudska prava i slobode, za kontinuiranu podršku Brian Masse, Kanadskom parlamentu i kanadskoj Vladi za usvajanje Rezolucija o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Na manifestaciji, profesor Ramić je između ostalog rekao:

- “Trajna obaveza sadašnjih generacija prema svim žrtvama Holokausta i genocida, uključujući i genocid u Srebrenici, jeste da otkrijemo i utvrdimo ljudsku, društvenu i naučnu istinu o genocidu i drugim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao bitan uslov za ostvarivanje pravde i prava, bez kojih nije moguće postići pomirenje i graditi zajedničku budućnost u Bosni i Hercegovini. Koristim datu privilegovanu mogućnost da kao, prije svega, čovjek, a zatim istraživač i žrtva genocida, u svoje ime, i u ime svih žrtava genocida u Republici Bosni i Hercegovini, izrazim iskrenu i najdublju ljudsku zahvalnost Kanadi što je: priznala bosanski jezik kao World heritage language; što se bošnjački narodno upotrebljava u statističkim i drugim kanadskim podacima; što je Parlament Kanade usvojio dvije Rezolucije o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; što su gradovi Hamilton i Windsor odali počast žrtvama genocida u Srebrenici; što kanadska Vlada obilježava 31. maj kao Svjetski dan bijelih traka; što je Vlada Kanade zatražila primjenu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti proslave 9. januara; što se u Kanadskom muzeju za ljudska prava nalazi stalna izložbena postavka o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini; što se prepoznaje značaj Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Dana državnosti Bosne i Hercegovine,. Zahvaljumem se i za otkrivanje spomenika u Windsoru. Imamo izuzetnu čast i zadovoljstvo da izrazimo najdublju ljudsku zahvalnost članu Kanadskog parlamenta Brianu Masseu za kontinuiranu podršku borbi za istinu i pravdu u Bosni i Hercegovini. Svi građani bosanskohercegovačkog porijekla koji žive u Kanadi i mnogi Kanađani, mogu posvjedočiti doprinos Briana Massea u borbi da Kanada prizna i proglasi Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, te prizna da je u Srebrenici počinjen zločin genocida. I pored otpora da se koristi riječ genocid, Brian Masse nije odustajao od ovog termina i Rezolucije su usvojene u Kanadskom parlamentu. Proces lobiranja i zalaganja za ovu Rezoluciju je trajao više od godinu dana, a Brianova predanost, zalaganje, integritet i hrabrost su bitni faktori koji su doveli do ostvarenja ovog, za nas veoma bitnog cilja.

 

 

Fim o kontinuitetu genocida -  prevencija protiv ponavljanja historije

„Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“, film Avde Huseinovića, 2017.

„Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“ je kompleksna priča o genocidu nad Bošnjacima i drugim muslimanima koji traje preko tri stoljeća na balkanskim prostorima – od Like, Dalmacije i Banije (Republika Hrvatska) preko Herceg Novog, Cetinja, Sjenice, Kolašina, Užica, Šapca, Nikšića, Plava i Gusinja, Šahovića, Limske doline, Bihora (Srbija i Crna Gora, istočne Hercegovine, Podrinja, pa do posljednje agresije i genocida u RBiH u periodu od 1992-1995. godine. U vremenskom periodu od 1870. do 1890., za nepunih 20. godina, na Balkanu je ubijeno preko 300.000 Muslimana a preko pet miliona Muslimana je protjerano u Tursku, tačnije u Anadoliju. Riječ je, prema rezultatima istraživanja američkih historičara o jednoj od najvećih evropskih demografskih katastrofa. Tokom Drugog svjetskog rata ponovo je izvršen genocid nad Bošnjacima, u teškim uslovima kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i antifašističke borbe. Tada je Četnički pokret Draže Mihailovića, u skladu sa velikosrpskom ideologijom, politikom i praksom, izvršio genocid nad Bošnjacima, posebno na području jugoistočne Bosne. Preko 100.000 Bošnjaka je ubijeno, procentualno 8,1 posto od ukupne populacije, što znači da su, nakon Jevreja i Roma, procentualno Bošnjaci najviše nastradali u Drugom svjetskom ratu. Antifašistički pokret je omogućio Bošnjacima da biološki prežive. Akademik Vladimir Dedijer je konstatovao „da su Muslimani narod koji je u Drugom svjetskom ratu stradao više nego drugi evropski narodi s obzirom na broj stanovništva“.  Najokrutniji i najveći genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je trajao od aprila 1992. do septembra 1995. godine. Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i na neki način zajednički učestvuju Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Genocid se desio na svim okupiranim opštinama i svim gradovima koji su se našli u opsadi srpskog i hrvatskog agresora.

Film „Bošnjaci - genocid u kontinuitetu“, autora Avde Huseinovića, je nastao u produkciji BANA-e (Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije) iz New Yorka, koja je proistekla iz njujorškog Odbora za očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Plavu i Gusinju. „Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“ je snimljen u povodu obilježavanja 100. godišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju 1912./1913., uključujući i 1919. godinu. Ovaj film obavezno trebate pogledati. Razmjere zločina genocida nad jednim evropskim autohtonim narodom nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ovim filmom ćete jasno saznati ko je počinio genocid, te gdje su Bošnjaci nekada živjeli a tamo ih više nema. Nakon genocida, potpuno su zatrti tragovi njihovog bitisanja. Zemlja je popljačkana i konfiskovana. Bošnjački kulturo-historijski i islamski objekti su potpuno uništeni, ne postoje! Nekim mjestima je čak naziv promijenjen, tako da ničim ne podsjećaju na Bošnjake. Krajem XX i početkom XXI stoljeća sve su prisutniji mnogobrojni i raznovrsni historijski falsifikati iz političkih i ideoloških razloga, kojima se iznose neistine o događanjima. Dokumentarni film „Bošnjaci - genocid u kontinuitetu“, autora Avde Huseinovića, institucionalni je i nacionalni projekt, koji u traženju istine i pravde, te borbe protiv zaborava, ima preventivnu namjenu spriječavanja da nam se nikada i nigdje ne ponovi genocid!

 

Borba za kulturu sjećanja se vodi naukom, a ne emocijama

Pristupna besjeda na Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti, 2017.

Živimo u vremenu sve većeg kršenja ljudskih sloboda i prava, s težnjom ne samo da se one urede i normiraju brojnim i raznovrsnim zakonima, već je evidentno i sve prisutnije njihovo kršenje na najbrutalniji način u brojnim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Rješavanje navedenih problema u savremenom svijetu nije moguće bez valjanih naučnih istraživanja, koja svojim rezultatima obezbjeđuju značajan, validan i pouzdan naučno-saznajni osnov za pristupanje rješavanju navedenih problema, organizovanju raznovrsnih društvenih akcija, ali i prognostiku tendencije kretanja društvenih procesa koji bi se drukčije usmjeravali, kako bi se negativne tendencije po obimu rasprostranjenosti sadržaja i intenzitetu značajnije smanjile. Na prostoru Sjeverne Amerike, prema raspoloživim procjenama, boravi približno pola miliona naših ljudi, od toga više od 30 hiljada u Kanadi, porijeklom sa prostora Bosne i Hercegovine, prisilno protjeranih za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1991-1995., i isti su žrtve brojnih i raznovrsnih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, posebno žrtve genocida iz reda Bošnjaka. To je za Bosnu i Hercegovinu ogroman ljudski potencijal koji iznosi oko 10% ukupne populacije stanovništva u Bosni i Hercegovini. Neophodno je predmetnim istraživanjima obuhvatiti i prinudno iseljenu populaciju iz Bosne i Hercegovine, koja sada živi na prostoru Kanade. Predvodeći uglednu naučnoistraživačke instituciju, Instituta za istraživanje genocida, Kanada, nastojao sam razotkriti i svijetu pokazati razmjere genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ideja za osnivanje Instituta za istraživanje genocida, Kanada  je proizvod potrebe da se na drugačiji način počne promišljati kultura pamćenja. Ta kultura pamćenja podrazumjeva da se o najvećim zločinima treba promišljati upotrebom nauke i istraživanja, jer borba protiv revizionista historije nije moguća samo emocijama. Samo naučnoistraživačka saznanja mogu biti trajna osnova razvijanja naših sposobnosti u pravovremenom otkrivanju, identifikovanju, spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, u čemu istraživači genocida imaju historijsku ulogu i odgovornost. Istraživači moraju imati profesionalnu odgovornost i dovoljno moralne hrabrosti u istraživanju i saopćavanju javnosti naučne istine o genocidu. Institut za istraživanje genocida Kanada nastoji utjecati na svijest ljudi i njihovih kolektiviteta o shvatanju potrebe udruživanja svih ljudskih snaga u borbi protiv genocida, ma gdje i u koje vrijeme se oni događali. Ukupnom djelatnošću Institut za istraživanje genocida Kanada dolazi do naučne istine, koju blagovremeno i adekvatno predstavlja javnosti, čime opominje na brojne razmjere genocida, što je jedan od mogućih adekvatnih oblika preventivne strateške djelatnosti. Institut za istraživanje genocida Kanada je reducirao prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te uticao na svijest, ponašanje, iskaze i djelanje pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju, odnosno poriču genocid.

 

 

 

Dan državnosti BiH je podsjetnik na prošlost i putokaz za budućnost

Kulturno-umjetničko društvo „Bosna od behara“, 2018.

 

Kulturno umjetničko društvo "Bosna od behara" je obilježilo najvažniji datum u bosanskohercegovačkoj historiji – Dan državnosti BiH, dan kada je BiH definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi i građani imati ista prava. Odlukama ZAVNOBiH-a, uz prisustvo 247 delegata iz svih dijelova zemlje, usvojena je Rezolucija kojom je BiH konstituisana kao ravnopravna federalna jedinica u Jugoslaviji, te je iskazana odlučnost naroda BiH da njihova država bude zajednica u kojoj će biti uspostavljena ravnopravnost svih naroda. Odlukama ovog akta u suštini je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine te su priznate državne granice prema odlukama Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Na manifestaciji se obratio akademik Emir Ramić koji je između ostalog rekao:

 

                                                                                                                 - "ZAVNOBiH je najznačajniji događaj u historiji BiH. Svojom Rezolucijom na Osnivačkoj skupštini i Proglasom narodima BiH, ZAVNOBiH je tačno prije 75 godina, a nakon 480 godina, obnovio državnost BiH, potvrdio njen historijsko-politički i državno-pravni individualitet i formirao državu BiH, što je najznačajnija tekovina antifašističkog rata. To je historijski datum BiH. Nezavisnost BiH je samo logični slijed i rezultat onoga što je cijela historija BiH iskazala i za što je ZAVNOBiH ostavio bitne političke i ustavno-pravne pretpostavke. Tekovine narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu bile su značajan temelj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. protiv fašizma, a za očuvanje BiH. Vrijednost ZAVNOBIH  je u tome što je potvrdio i utemeljio kontinuitet državnopravne bosanskohercegovačke tradicije, historije, kulture, obnovio državnost i bio legalističkopravni politički legitimirani osnov za kasniji državnopravni razvoj Bosne i Hercegovine sve do njene, međunarodno-pravno priznate, nezavisne državne egzistencije. ZAVNOBIH je predstavljao pobjedu političke volje svih bosanskohercegovačkih naroda i građana, kao i presudan moment u njihovom svrstavanju u veliku antihitlerovsku koaliciju savezničkih zemalja protiv trojnog fašističkog saveza Njemačke, Italije i Japana.  Nema nikakve rasprave o tome da li je ZAVNOBiH kamen temeljac savremene, moderne državnosti BiH. Nema nikakve rasprave o tome da je na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a obnovljena državnost BiH. Nema nikakve rasprave o tome da je 25. novembar proglašen Danom državnosti RBiH u martu 1995. godine. Parlament RBiH, internacionalno priznate zemlje, donio je Zakon o proglašenju 25. novembra kao Dana državnosti, nakon čega je Predsjedništvo stavilo pečat na ovaj čin. To znači da je Zakon po kojem slavimo Dan državnosti i dalje na snazi, i jedino može biti promijenjen od strane Parlamentarne skupštine BiH, što nije do dana današnjeg urađeno – istakao je Ramić.

 

Na kraju je Ramić istakao da grad Hamilton jedini u svijetu Odlukom gradonačelnika grada obilježava sve državne bosanskohercegovačke praznike i sve bitne datume iz kulture pamćenja. Za doprinos u očuvanju i jačanju bosanskohercegovačke kulture, historije i tradicije u Kanadi i svijetu, Kulturno umjetničko društvo "Bosna od Behara" je odlikovalo profesora Ramića priznanjem povodom 20 godina njegovog izuzetno značajnog rada.

 

 

 

Bosanska soba – izvor bosnoljublja

Bosanska soba u BIZ Gazi Husrev-beg Toronto, 2018.

Kultura, tradicija i jezik igraju odlučujuću ulogu u stvaranju i opstanka jednog naroda i države. U Bosanskoj sobi i biblioteci u sastavu BIZ Gazi Husrev-beg Toronto, je kulturni, tradicijski i jezički komad Bosne i Hercegovine, koji samim svojim postojanjem na najbolji način brani najbolje bosanskohercegovačke vrijednosti. To je mjesto kome se dive svi mnogobrojni posjetioci, ali i mjesto gdje se uči, brani i jača bosanskohercegovački identitet, mjesto gdje se ideja Bosne i bosanski duh, taj najbolji bosanskohercegovački brend, susreće sa kanadskim kulturnim mozaikom. Bosanskohercegovačka kultura i tradicija su temelji našeg identiteta i ako ih ne sačuvamo, ne njegujemo i ne prenesemo na našu djecu, našem narodu i našoj zajednici prijeti nestanak i potpuna asimilacija. Kanada je u velikoj mjeri doprinijela opstanku našeg identiteta kroz pravo na znanje, na bosanski jezik, na nacionalno ime Bošnjak. Pružila je priliku da steknemo nova znanja i da sačuvamo svoj bosanski jezik u vremenu kad je naš narod bio na rubu egzistencije. Ali, najvažniji udjel u spoznavanju Bosne i Hercegovine u Torontu je Bosanska soba i biblioteka, koje služe kao edukativni centar svim Bosancima i Hercegovcima u Torontu. To je posebno mjesto u kojem se sastajamo, upoznajemo i družimo. Bosanska soba je svjedok jednom dostojanstvu, intelektu i svijesti o Bosni i Hercegovini koji domaćini prenose svakom gostu. A domaćini su Ismeta i Mirsad Smajić koji su višegodišnjim radom izgradili ovo izvorište bosnoljublja u Torontu, kao most između Bosne i Hercegovine i njene dijaspore, između Bosne i Hercegovine i Kanade, što ima neprocjenjivu vrijednost. U toj sobi učimo čitati, pisati i govoriti na bosanskom, graditi i dograđivati svoje znanje o bosanskom zelenilu, planinama, rijekama, gradovima i narodima. Čitamo pjesme Nedžada Ibrišimovića i Maka Dizdara i učimo sevdalinku, folklor i tradicionalne nošnje, gajimo  ljubav prema domovini. Ova Bosanska soba svjedoči, daleko u Kanadi,  da je Bosna i Hercegovina jedna. Ova soba je mjesto gdje se ljudi nisu dijelili na osnovu različitosti već su se ujedinili zbog svojih sličnosti. Postojao je zajednički cilj koji je na kraju prevagnuo u želji i nadi za jednom zdravom, cjelovitom i prosperitetnom Bosnom i Hercegovinom. Danas, više godina poslije agresije i genocida, prve generacije dijaspore postale su kompletne ličnosti sa svojim školama, poslovima i porodicama. Bosanci i Hercegovci su među uspješnijim grupama po pitanju školovanja i poslovanja u Kanadi. Ova dostignuća nisu isključivo doprinos Kanadi i kanadskom društvu, već i Bosni i Hercegovini - jer ukazuje na jednu moralnu pobjedu. Uistinu su dostignuća Bosanaca i Hercegovaca u dijaspori veliki podsjetnik da nada i potencijal za bolje sutra itetako postoji. Za sve nas. Mi danas svjedočimo važnosti očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta, i nabolja smo potvrda da se čuvanjem i baštinjenjem svoga mogu polučiti rezultati gdje god da se nalazimo. Nije nužno odreći se svoga identiteta da bi bio uspješan, pokazatelj su to naši Bošnjaci u Kanadi koji su se isprofilirali u uspješne poslovne ljude držeći do sebe i svoga.

 

 

 

Kultura mira je promicanje kulture sjećanja

Islamski Centar Bošnjaka Sjevernog Phoenixa u Arizoni, 2018.

U organizaciji Islamskog Centra Bošnjaka Sjevernog Phoenixa u Arizoni održano je predavanje na temu "Kultura mira je promicanje kulture sjećanja", te prezentacija knjige akademika prof. dr. Smaila Čekića "Dejtonski mirovni sporazum, legalizacija genocida u BiH". Predavač je bio akademik Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada. Dr. Ramić je govorio o značaju kulture sjećanja, te je između ostalog istakao:

-          "Kultura mira je promicanje kulture sjećanja u ime istine i pravde, kako bi se pobijedila ravnodušnost. Mi znamo koliko je skupa cijena odsustva kulture mira, ali i kulture sjećanja. Mir nije vlasništvo političkih lidera nego je odgovornost svakog pojedinca. Mir ne znači samo odsustvo nasilja, naprotiv, mir predstavlja trajni napor pojedinca, porodice, zajednice, društva i države u kontinuiranoj, beskompromisnoj borbi za istinu, pravdu i pravednost. Svi možemo biti mirotvorci ako to želimo. Moj motiv borbe za istinu i pravdu nije mržnja protiv drugog i drugačijeg, nego oslobađanje žrtve od straha pomoću kulture sjećanja, a u ime bolje budućnosti naroda i građana koji žive u i van BiH. Ne može se progres iskopavati na smetljištu historije, niti na porazu istine od pravde, na pobjedi mržnje nad ljubavlju, na porazu nade od beznađa, na prevladavanju zaborava nad sjećanjem i pamćenjem."

Govoreći o djelu akademika prof. dr. Smaila Čekića, dr. Ramić je kazao:

-          "Najnovija knjiga akademika Smaila Ćekića predstavlja vjerovatno najznačajniji naučno fundiran dokument u istoriji savremene Evrope. Koncentrisana na istraživanje najtežeg zločina – genocida – izvršenog u Evropi  krajem XX-og vijeka,  ova knjiga je utemeljena na rigoroznoj primjeni naučne metodologije i realizirana uz beskompromisno poštovanje zahtjeva faktografske dokumentacije svake sekvence genocida izvršenog nad Bošnjacima u Srebrenici, tada još uvijek zoni pod zaštitom UN, u julu mjesecu 1995 godine. Sa priloženim spiskom i ličnim podacima  nevjerovatne brojke koja prelazi 25.000 imena pripadnika vojske entiteta Rs, direktno ili indirektno uključenih u genocid izvršen nad preko 8.000 Bošnjaka civila, prikupljenim uz nadljudske napore i ogromne rizike autora, ova knjiga je bez presedana u praksi pravnih nauka Evrope i Svijeta poslije Drugog svjetskog rata. Istraživanja sabrana u ovoj monumentalnoj studiji i izložena na preko 2000 stranica, čine od nje djelo epohalnog značaja, nezaobilaznu naučnu referencu i politički argument najveće važnosti za budućnost BiH. Ova kapitalna knjiga predstavlja rezultat tri decenije sistematskog naučnoistraživačkog rada akademika Smaila Čekića, koji se afirmisano na međunarodnoj sceni kao vodeći istraživač i naučnik poznat po izuzetno krupnim rezultatima u području istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunardnog prava. Njegov neumorni rad do sada je već krunisanim djelima koja po svojoj važnosti spadaju u sam vrh naučne misli i pravne relevantnosti. U najkraćem kazano, naučno djelo najvišeg ranga koje svojim saznanjima predstavlja zalog budućnosti cijelog Balkana i ostatka Evrope.“

                                                                                                                

***

 

Vijesti: