Naučna istraživanja

HRONIKA BORBE ZA PRAVDU I ISTINU -Knjga o E. R.

 

 

 

HRONIKA BORBE ZA PRAVDU I ISTINU

 

 

 

 

Prof. dr. Emir Ramić je svoj akademski i kreativni potencijal - kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima – iskazao u mnogostrukim spisateljskim i aktivističkim formama, kao naučnik, recenzent, promotor, predavač i govornik, a nadasve, kao istaknuti borac za istinu i pravdu. Neko bi mogao pomisliti da smo kroz prethodna poglavlja, i kroz sačinjene izbore iz bogate arhive, iscrpili sve vidove djelovanja iz bogatog opusa prof. dr. Emira Ramića. Ali, tada bismo zaboravili jedan segment po kome se misija prof. dr. Emira Ramića razlikuje u odnosu na najvažnije bošnjačke intelektualce našeg vremena. To ćemo nedvosmisleno reći: dr. Emir Ramić je naš najznačajniji hroničar političkih i društvenih zbivanja koja se odnose na aspekt borbe za pravosudnu pravdu i historijsku istinu. A to ćemo lahko i dokazati:  Uz uvažavanje nekolikih bošnjačkih autora i autoriteta, činjenica je da ne postoji niko – poput prof. dr. Emira Ramića – ko je u posljednjih dvadeset i više godina bezmalo svakodnevno pratio političku i medijsku scenu i momentalno reagirao na sve one teme koje proizilaze iz domena njegove osnovne misije, kao osnivača Instituta za istraživanje genocida Kanada.  Čovjek-institucija, treba bez dvojbe priznati! Dr. Ramić je u bosanskohercegovačkoj društvenoj i medijskoj zbilji prepoznat kao akademski brend, bez usporedivosti, jedinstven kao hroničar i tumač tema iz oblasti kulture sjećanja, te imperativa borbe za pravdu i istinu. I ne samo to... Godine iza nas su iznjedrile jednu posebnu akademsku i publicističku scenu u dijaspori, a gdje je dr. Ramić nedvojbeno najprepoznatljivija i najaktivnija akademska figura. Valjalo je ovo reći da bismo sačinili valjan uvod u ovo poglavlje knjige, koje je zapravo reprezent onih oko tri hiljade tekstova, otvorenih pisama, saopćenja za javnost i različitih reakcija koje je na aktuelne događaje pisao i objavljivao prof. dr. Emir Ramić. Nemoguće je napraviti pravedan izbor među 2329 naslova sa kojima smo se susreli na početku rada na ovoj knjizi, da bi u međuvremenu taj broj porastao za nekoliko stotina, i da bismo ustanovili da je odveć nemoguće bibliografski upratiti sve tragove djelovanja i rada prof. dr. Emira Ramića. Zato je ovo izbor, zato je ovo uzorak, čiji je cilj da pokaže hroničarsku i aktivističku agilnost jednog od najvažnijih bošnjačkih intelektualaca, i vjerovatno najrevnosnijeg hroničara našeg vremena, prof. dr. Emira Ramića.

 

 

Rektoru Carleton univerziteta: Banjalučki univerzitet je leglo diskriminacije

 

Predstavnici Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovne organizacije koja zastupa interese oko 300.000 Bošnjaka Sjeverne Amerike, zaduženi za obrazovanje, jezik i kulturu, pažljivo su pratili odjeke međunarodne konferencije o Jugoistočnoj Evropi, u kojoj je učestvovao i ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić.

Dakako, smatramo da je razgovor na temu pokretanja pozitivnih ciklusa u tom dijelu Evrope jako važan i takva aktivnost uistinu zaslužuje svaku pohvalu. Prilikom posjete ministra Ivanića Carleton univerzitetu, upozoravaju nas naše kolege u Bosni i Hercegovini, da je visokocijenjeni Carleton univerzitet obećao pomoć banjalučkom Univerzitetu i podršku u formiranju Centra za evropske studije pri istom.


Poštovani rektore, Carleton univerzitet je najbolji ambasador onoga na što je Kanada najviše ponosna - a to je kulturni mozaik - specifičan kanadski put ka globalnom multikulturalizmu u kome se poštuje, prihvata i priznaje kulturna, etnička i vjerska različitost, kao osovina ljudskog i civilizacijskog progresa. Mi, koji smo porijeklom iz Bosne i Hercegovine, i koji smo ponosni na neprevaziđenu multikulturalnost BiH, s velikom zahvalnošću prihvatili smo kanadsko sveto poslanje multikulturalnosti u našoj novoj suđenoj životnoj stanici.
S tim u vezi, moje kolege i prijatelji, ne možemo naći odgovor na pitanje: zašto bi jedan renomirani, multikulturalni univerzitet, u glavnom kanadskom gradu, podržavao i razvijao saradnju sa banjalučkim Univerzitetom, koji je pojam vjerske i nacionalne diskriminacije i apartheida, izraslih kao posljedica agresije i genocida u Bosni i Hercegovini?

Smatramo, poštovani rektore, da bi prilikom definitivne odluke o podršci banjalučkom Univerzitetu trebali uzeti u obzir podatke o nacionalnom i vjerskom statusu studenata tog univerziteta i usporediti ih sa statistikama od prije jedanaest godina, kada je počeo genocid, ili “etničko čišćenje”, koji su, nažalost, podržani iz same Banja Luke i njenog Univerziteta.

U samom gradu Banja Luci, kao i najbližem okolišu, desila su se zlodjela najvećeg genocida i kulturocida, formirani su stravični koncentracioni logori smrti.
Nakon svega, na tom Univerzitetu, u procentu većem od 90%, studiraju samo Srbi, u istom omjeru predaju profesori Srbi i to je realnost.

Stoga se opravdano pitamo - Okud tu Carleton University – Ottawa, Ontario, Canada?!
Na kraju, nadamo se da ćete još jednom razmisliti o Vašoj pomoći Banjalučkom univerzitetu. Ukoliko želite čuti iz prve ruke izjave Banjalučana, koji su studirali na tom Univerzitetu, rado ćemo Vam predložiti nekoliko imena.

U prilogu Vam šaljemo jučerašnju vijest sa BBC-a (ili CNN-a) iz koje možete pročitati da se jučerašnjom odlukom Međunarodni sud pravde u Haagu oglasio nadležnim povodom Tužbe za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, koja uključuje i kazneno djelo genocida. Vjerujte, današnja Banja Luka i njen Univerzitet, dio su ove mračne priče.

 

                                                                                                                         (12.02.2003.)

 

 

 

 

Ambasador BiH u Kanadi V. Domljen ne štiti interese države i njenih naroda


Vijest o otvaranju Ambasade BiH u Kanadi dočekali smo sa velikim oduševljenjem. Sa velikim očekivanjima dočekan je i ambasador Vjekoslav Domljan. Međutim, sve je ostalo samo na očekivanjima! Zgranuti smo prema onome što bi se moglo opisati samo jednom riječju - opstrukcija. Ambasador nije predstavljao BiH, niti je poslao svog opunomoćenika na manifestaciju "Never again" u Torontu. Istaknuti intelektualci zajedno sa hiljadu prisutnih u najvećoj sali toronskog Univerziteta pitali su se i još se pitaju da li BiH ima svog Ambasadora u Kanadi.
Ambasadora Domljana nema ni tokom službenog i promocijskog boravka na filmskom festivalu u Torontu, Danisa Tanovića, najvećeg bh. ambasadora na polju kulture i promocije njene umjetnosti. Tako rado i tako dugo smo čekali zajednički nastup državnih i kulturnih predstavnika na najvišem nivou, na najvažnijem kulturnom događaju, a kao dokaz jedinstvenog predstavljanja države BiH. Ali, izgledi su da ćemo još dugo čekati.
Reakcija šefa našeg diplomatskog predstavništva u Kanadi izostaje i nakon štampanja i distribuiranja turističke brošure, u kojoj se negira postojanje BiH i ista svrstava pod teritorijalnu "cjelovitost" Hrvatske.
Nema objašnjenja Ambasade ni o inicijativi u vezi otvaranja Katedre Mirovnih studija na "etnički očišćenom" Univerzitetu u Banja Luci, uz tajnu pomoć ambasadora Domljana i programiranog uvlačenja multikulturalnog Univerziteta Ottawa. Gdje je tu konkurs, jednake prilike, transparentnost? Postoji li uopšte obaveza upoznavanja ostalih univerziteta u BiH koji uistinu zaslužuju da budu domaćini Mirovnim studijama?!

I na kraju, najveći pokazatelj neprofesionalizma ogleda se u činjenici da se Ambasador nije

odazvao ni na jedan od naših poziva za razgovor koji su redovno upućivani prigodom obilježavanja svih državnih praznika BiH.
Sada u Ambasadi uopšte nema Bošnjaka na diplomatskoj funkciji. Ali i ima Hrvata i Srba. Zar je Kanada toliko nebitna, mala, siromašna, nerazvijena i bilateralno neinteresantna pa je Bošnjaci velikodušno prepuštaju hrvatsko-srpskom predstavljanju?
Mi duboko shvatamo da diplomatska i konzularna predstavništva dijele sudbinu države BiH. Znamo da situacija u našoj matici nije sjajna i znamo da se stoga diplomati ne mogu odazivati na sve manifestacije. Ali isto tako znamo da postoje prioriteti bez izuzetaka, da se ravnopravno sva tri konstitutivna naroda i njihove organizacije moraju obilaziti.  Kao najodgovornije bosnjačke političke predstavnike, molimo vas, da se svojim autoritetom založite u smislu poboljšanja odnosa između Ambasade BiH u Kanadi i KBSA. KBSA smatra da je vrijeme ili da Ambasador mijenja svoje ponašanje prema bošnjačkim oblicima organizovanja u Kanadi, ili u suprotnom da bude smijenjen. Mi smo uvjek spremni i otvoreni na saradnju koja ide u smjeru dobrobiti države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Također vas obavještavamo i o inicijativama KBSA zapisanim u rezolucijama iz St. Lousa i Toronta za promjenu Ustava BiH u smislu konstituisanja Ministarstva za dijasporu, te za što hitniju popunu bošnjačkog mjesta u Ambasadi BiH Ottawa.
                                                                                                                                        (29.07.2003.)

 

Pismo Predsjedništvu BiH: Presuda koja nije zadovoljila pravdu

Presuda Međunarodnog suda pravde protiv Srbije je najteža osuda jedne države od postojanja MSP. Srbija je proglašena krivom po dva osnova. Prvi osnov je nesprječavanje genocida u Bosni i Hercegovini a drugi osnov je nekažnjavanje genocida. Od dana donošenja Presude pa do danas, Srbija je nastavila kršiti Konvenciju o genocidu, a garant izvršenja Presude je Vijeće sigurnosti UN-a. BiH kao podnosilac Tužbe ne može biti u potpunosti zadovoljna. Nezadovoljstvo se očituje u dva pravca. Naime, MSP je oslobodio Srbiju direktne odgovornosti za genocid u BiH, ali i direktne odgovornosti za genocid u Srebrenici. MSP je presudio da se zločin genocida desio samo u Srebrenici a odgovornost za genocid u Srebrenici je prebacio na Republiku srpsku (Rs), odnosno na Vojsku i Policiju Rs. Drugi razlog nezadovoljstva BiH je pasivan, zbunjujući, licemjeran i ničim objašnjiv odnos MSP u odnosu na znanje o postojanju za postupak izuzetno bitnih skrivenih "zaštićenih" dokumenata na MKTRJ i u arhivama Srbije. KBSA smatra da je MSP donio Presudu koja nije utemeljena na međunarodnom pravu i međunarodnim standardima i propisima koji reguliraju rad. KBSA traži od državnih organa BiH preduzmu sve mjere da se dođe u posjed dokumentacije koja je sakrivena i zaštićena u Srbiji i na MKTJ, ali i druge dokumentacije koja bi bila relevantna za pokretanje revizije. KBSA traži da Predsjedništvo BiH uputi pismo predsjedniku MKTJ i Glavnom tužiocu MKTJ da se u narednim postupcima i suđenjima protiv Perišića, Šešelja, Stanišića i drugih u pravno propisanoj proceduri skine oznaka tajnosti sa dokumenata kojima je MKTJ dao zaštitu, a vode porijeklo iz arhiva Srbije. Posebna odgovornost je na Predsjedniku MKTJ i na Glavnom tužiocu od kojeg očekujemo inicijativu u svim postupcima i podnošenje zahtjeva za skidanje oznaka tajnosti i zaštite. KBSA zahtijeva od Predsjedništva BiH da se presuda MSP hitno objavi u Službenom glasniku BiH na engleskom jeziku i na jezicima konstitutivnih naroda BiH. KBSA traži od Predsjedništva BiH da pokrene proceduru u okviru UN i EU za trajno brisanje i ukidanje naziva „MUP Rs“ i da se trajno zabrani postojanje zločinačke organizacije pod nazivom MUP Rs, kao organizacije odgovorne za genocid u Srebrenici, što je utvrđeno presudom MSP i presudama MKTJ. Osnova Konvencije o genocidu iz 1948. je primarno kažnjavanje genocida, ali i sprječavanje genocida sa idejom da se nikada više ne ponovi Holokaust. Trajnim ukidanjem MUP Rs i trajnim brisanjem naziva MUP Rs mi zapravo tražimo poštovanje dijela Konvencije koji podrazumijeva sprječavanje i prevenciju genocida. KBSA traži od Predsjedništva BiH pokretanje inicijative da se, na osnovu presude MSP, svim pripadnicima MUP Rs i VRS iz 1995. godine trajno zabrani rad u svim sigurnosno-obavještajnim strukturama BiH i budućoj policiji BiH, kao i u radu Oružanih snaga BiH. KBSA traži od Predsjedništva BiH da utvrdi koliko je presuda izrečeno za zločin genocida u Srebrenici od strane pravosudnih organa BiH i da se zatraži odgovornost svih nadležnih zbog propusta u nekažnjavanju zločina genocida u Srebrenici.

 

 

                                                                                                                   (13.02.2008.)

 

 

 

Inicijativa KBSA: Arhiv Međunarodnog krivičnog tribunala smjestiti u Sarajevo

 

S obzirom da postoji otvoreno pitanje gdje će biti smještena arhiva Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije nakon zatvaranja Tribunala, te imajući u vidu rezolucije UN-a 1503 i 1504 koje predviđaju okončanje rada MKTJ 2010. godine i osnivanje "UN Advisory commision on the courts archive", Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike traži da se arhiva MKTJ smjesti u BiH, konkretno u grad Sarajevo. Grad Sarajevo ima moralnu obavezu da preuzme i smjesti arhivu MKTJ iz više suštinskih razloga: kao grad u kojem je u proteklom ratu stradalo više od 14.000 građana, upravo Sarajevo ima obavezu čuvati sjećanje na svoje sugrađane, ali i ostale nastradale građane Bosne i Hercegovine. Nadalje, Sarajevo je grad koji može ispuniti veoma visoke tehničke kriterije zaštite, ponuditi adekvatne prostore, obezbijediti kadrove i adekvatan način upravljanja i postupanja sa takvom vrstom arhive, a u skladu sa kriterijima i pravilima koji budu utvrđeni. KBSA posebno naglašava važnost arhiva u procesu uspostavljanja zajedničkog memorijalnog prostora u kojem će, pored arhiva MKTJ, biti smješten i niz drugih dokumenata koji će nastati tokom sudskih postupaka pred domaćim sudovima. Stoga, cijenimo da bi memorijal bio jedinstveno mjesto okupljanja i podsjećanja, izvor neospornih činjenica o događajima koje bi doprinijele ostvarenju pravde, izgradnji povjerenja i dugoročnog i stabilnog mira u cijeloj BiH. Svjesni činjenice da se transfer arhive MKTJ u Sarajevo, projekat smještaja, čuvanja, upotrebe i korištenja arhive, zasigurno ne bi mogao realizovati bez direktne i bezuslovne pomoći i saradnje UN, a posebno bez saradnje sa predstavnicima MKTJ, ovim pismom KBSA, upućuje zahtjev UN da se arhiv MKTJ, nakon okončanja rada Tribunala, preda gradu Sarajevo. Smatramo da grad Sarajevo posjeduje sve pretpostavke da se arhiv MKTJ bezbijedno smjesti i čuva, te stavi na ravnopravno raspolaganje svim zainteresovanim, a prevashodno tužilačko-istražnim organima, naučnim institucijama, žrtvama, kao i budućim generacijama, sve u cilju ostvarivanja pravde, povjerenja, edukacije i prevencije. Vjerujemo da će Vaša odluka o budućnosti arhiva MKTJ biti u interesu žrtava, progona zločinaca, stabilnosti i mira u regionu, kao i u interesu budućih generacija koje će izučavajući ovu problematiku, biti u poziciji da grade bolju budućnost za sve narode i države na prostorima bivše Jugoslavije. Srpskim vetom u Predsjedništvu BiH zaustavljen je pokušaj da arhiv MKTJ bude smješten u BiH. Apsolutno treba biti protiv ideje izmještanja arhiva ispod okrilja UN-a i dislokacije u bilo koju državu ili intituciju, osim u BiH, nakon završetka rada MKTJ. Zbog toga, krucijalno je ne samo pitanje gdje će biti izvorna arhiva MKTJ i u kakvoj formi. BiH mora osujetiti i svaki pokušaj da se arhiva izmjesti ispod formalnog i suštinskog okrilja UN-a kako to neki danas zagovaraju i predlažu da se arhiva prebaci u grad Hag, Beč ili Budimpeštu.

                                                                                                         (13.05.2008.)

 

 

 

 

 

 

Američka „Legija časti“ nagrađuje četnike

 

Sa zakašnjenjem od 57 godina četnički vojvoda Dragoljub Draža Mihailović, osuđen i pogubljen nakon Drugog svjetskog rata kao ratni zločinac, posthumno će dobiti “Legiju časti”, kojom ga je odlikovao američki predsjednik Harry Truman. Američko izaslanstvo donijet će odlikovanje - koje je Mihailović dobio zbog spašavanja 500 američkih pilota tijekom rata - u Beograd u sklopu obilježavanja 60. godišnjice pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Srpski pokret obnove, čiji je visoki dužnosnik, Dražin unuk, Vojislav Mihailović, zatražio je još prije 11 godina od State Departmenta da SAD službeno uruči to priznanje, a prema riječima Mihailovića, ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Drašković prošle je godine, u razgovoru s tadašnjim državnim tajnikom Colinom Powellom, obnovio taj zahtjev.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike poziva građane demokratskog i slobodarskog svijeta da dignu svoj glas protiv nagrađivanja zločinca Draže Mihailovića. KBSA posebno zabrinjava što nagrada dolazi od SAD - "zemlje izlazeće demokratije i slobodarske misli" -  zemlje koja se nesebično žrtvovala pomazući druge, odričući se lagodnijeg života zarad pobjede nad idejnom potlčenošću, a sada nagrađuje počinitelje drugog po redu najstrašnijeg genocida u Drugom svjetskom ratu - genocida nad Bošnjacima. Poslije ovoga nameće se pitanje kada će i drugi ratni zločinci dobiti nagradu, među njima i Hitler, makar posthumno.

Ovim putem posjećamo da su sve zemlje potpisnice obvezne raditi na sprječavanju genocida, a ukoliko do njega ipak dođe, i na kažnjavanju izvršitelja, bez obzira na vrijeme, jer ti zločini ne zastarijevaju. Četnici su, ne samo u namjerama, već i u krvavoj stvarnosti, izvršili više oblika zločina genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Svoja genocidna shvaćanja četnici su iskazali u svim prigodama brojnim dokumentima, zemljovidima, govorima, izjavama i praksom, uoči i tijekom, a na žalost i nakon Drugoga svjetskoga rata, što se dakako, potvrdilo i kroz posljednji genocid nad Bošnjacima. Tako su, planski čisćena od Bošnjaka i Hrvata mnoga područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od Srbije i Crne Gore do Slovenije. Svugdje gdje su stizale četničke postrojbe izvršeni su stravični zločini i ovisili su jedino od odnosa snaga i okolnosti na datom području. Povijesno iskustvo pokazuje da vojnički poraz četnika omogućuje povratak većine preživjelog bošnjačkog pučanstva na svoja spaljena ognjišta, ali da to nije dovoljno. Potrebno je i sve zločince privesti zasluženoj kazni, jer dok se to ne učini neće biti mira na ovim prostorima i stalno će prijetiti opasnost od novih sukoba i novih četničkih zločina, čega moraju biti svjesni i svi oni međunarodni čimbenici, ako im je zaista do mira stalo i ako ne žele i sami snositi svoj dio odgovornosti za te četničke zločine genocida.

Eventualno uručivanje američke „Legije časti“ Draži Mihajloviću je svojevrsno nagrađivanje za genocid, protiv koga se danas bori čitav demokratski svijet, uključujuci i SAD. Stoga KBSA oštro osuđuje ovu mogućnost i poziva na preispitivanje takve namjere kojom ne samo da se vrijeđaju žrtve već se šalje poruka da zločini ne samo da mogu proći nekažnjeno, već mogu biti i nagrađeni.

 

                                                                                                                       (22.10.2009.)

 

Iz analize: Nezadovoljstvo i zabrinutost povodom usvajanja prijedloga ustavnih promjena

KBSA je naglasio da se svi pregovori o budućnosti Bosne i Hercegovine moraju voditi javno i transparentno, uz nadzor građana Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu, KBSA je od svih političara i političkih faktora zatražio da ozbiljno pristupe ustavnim promjenama.
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike izražava nezadovoljstvo i zabrinutost oko usvajanja prijedloga ustavnih promjena od strane grupe političkih stranaka. Prijedlog ustavnih promjena nekoliko političkih partija koji je urađen iza leđa javnosti i koji će biti usvojen bez javne rasprave i po hitnom postupku nije na tragu demokratskih imperativa i zahtjeva KBSA.
Prema navedenom prijedlogu u nadležnosti institucija države nema vojske i policije.  Potom, građanin i dalje ostaje nekonstitutivan u Ustavu BiH. Podržavljeni entiteti i dalje ostaju države u državi. Bosanskohercegovačko društvo i država ostaju kao nejedinstveno političko, ekonomsko i kulturno tkivo. Obezbjeđenjem entitetskog glasanja u Paralementarnoj skupštini Bosne i Hercegovine već podržavljeni entiteti će biti potpuno zaštićeni i još više će cementirati genocidnu tvorevinu Republiku srpsku. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, koja se sastoji od predstavnika političkih stranaka, gubi svoj politički smisao jer se zastupnici u njemu razvrstavaju po entitetskoj pripadnosti. Praktično sve odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine donose se entitetski, uz dodatno etničko glasanje u Domu naroda. To znači da se niti jedna odluka ne može donijeti u Paralamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dok je posebno ne usvoje zastupnici iz Republike srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Odlučivanje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine je entitetski paritetno i konsenzusno. Svaki entitet ima jedan glas bez obzira na broj stranačkih predstavnika. Parlamentarna skupština nije jedinstveno zakonodavno tijelo već se sastoji iz entitetskih dijelova. Republika srpska i Federacija Bosne i Hercegovine "preseljavaju" svoje entitetske parlamente u državni i iza njega nastavljaju djelovati. Svaki entitet može blokirati donošenje zakona i odluka. KBSA smatra da predloženim ustavnim promjenama država BiH ne može da funkcioniše. BiH se udaljava od evroatlanskih integracija. Paritetno entitetsko glasanje u kojem jedan glas imaju zastupnici Republike srpske, a jedan glas zastupnici Federacije Bosne i Hercegovine, praktično direktno ugrožava princip ravnopravnosti naroda. S obzirom na faktičku nacionalnu strukturu u Republici srpskoj i u Federaciji Bosne i Hercegovine, to se svodi na to da Srbi imaju jedan glas, a Bošnjaci i Hrvati zajedno jedan glas. Hrvati su dodatno u podređenom položaju jer nije teško izbrojati da će u Predstavničkom domu biti manjina. Opstrukcija povratka u Republiku srpsku, koja je bila strateška politička odluka, sada će dobiti ustavnu legalizaciju. KBSA smatra da neće biti moguće u budućnosti jačati državu, jer se ovim ustavnim aranžmanima entiteti premještaju u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Svaki pokušaj smanjivanja nadležnosti entiteta ojačat će entitete u Parlamentarnoj skupštini, jer je on ustrojen kao mehanički spoj entitetskih predstavnika.   

                                                                                                                             (22.10.2009.)

 

 

Reforma policije legalizira zločinačku policiju Republike srpske

Evropska Unija ne bi trebala insistirati na aktuelnoj reformi policije kojom se legalizira policija Republike srpske, kao uvjet za uključivanje BiH u evropske integracije. Ponuđena reforma policije je na tragu „Dodikove Rezolucije o odgovornosti“, ponuđene u Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH, kojom je želio da dejtonsku Rs pretvori u trajan državotvorni entitet, čime se otvara put njenom osamostaljenju i otcjepljenju. „Dodikova Rezolucija“ je i na tragu veta Narodne Skupštine Rs na odluku Predsjedništva BiH da Ministarstvo pravde i Arhiv BiH pripreme pravni i stručni projekat za prihvat arhivske građe Medunarodnog krivičnog tribunala, sa konačnim ciljem sakrivanja istine o agresiji na BiH i genocida nad Bošnjacima. KBSA smatra da ta ostavština mora ostati nedjeljiva, dostupna svim zainteresovanim stranama i mora biti ustupljena BiH radi nastavka sankcionisanja ratnih zločina i poslije zatvaranja MKTJ. Ponuđeni Zakon reforme policije ne donosi ništa novo na nivou države BiH, nego cementira postojeće stanje u policijskoj strukturi, pa time i policiju Rs koju je osnovao ratni zločinac Radovan Karadžić, a koja je odgovorna za počinjeni genocid i druge zločine, pa i progon nas sjevernoameričkih Bošnjaka, što je potvrdio i Međunarodni sud pravde. Odlukom MSP su bili stvoreni pravni uvjeti za ukidanje genocidne policije Rs i same genocidne tvorevine Rs. Sada se nudi Zakoni o reformi policije koji genocidnu policiju Rs legalizuje ne samo kao bosansku, nego i kao evropsku vrijednost. KBSA smatra da se EU ne može zalagati, lobirati, i vršiti pritisak na žrtvu genocida, da Parlamentarna skupština BiH ozakoni okrivljenu i osuđenu policiju Rs kada je tu presudu donio najviši pravni organ na svijetu, MSP. Time EU doista želi ignorirati, odbaciti i prekršiti presudu MSP po pitanju Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. KBSA predlaže da EU nastavi proceduru prijema BiH u evropske integracije bez uvjetovanja ovakve nezakonite policijske reforme. KBSA predlaže da EU nakon potpisa dokumenata o evropskim integracijama ponovno pokrene istinsku, legalnu reformu policije, prema međunarodnom pravu, Povelji UN-a, presudi MSP, kao i zakonima u EU. Zakon iz oblasti reforme policije, koje EU putem visokog predstavnika u BiH - Miroslava Lajčaka, britanskog ambasadora Rycrofta i drugih birokrata nameću našoj zemlji, prejudiciraju i buduća ustavna rješenja u BiH, jer reformu policije će slijediti druge reforme, što je takoder nedopustivo u međunarodnom pravu i praksi u suvremenom demokratskom svijetu. KBSA traži od zastupnika Parlamentarne skupštine BiH da ne usvoji zakone o reformi policije po Dodikovim diktatu. Time će dokazati svoju patriotsku i državničku zrelost, potvrditi da im je stalo do pravde i do građana, prije svega svih žrtava genocidne policije Rs. Umjesto toga, od partijskih vođa i evropskih birokrata zahtijevamo da se okanu obećanja o drugoj fazi refrome policije, te da se vrate izvornim principima koje je za reformu policije na početku predložila EU i na osnovu kojih je već bio postignut dogovor od kojeg je prvo odustao Dodik.

 

                                                                                                                  (22.10.2009.)

 

 

 

 

U čije ime se vodi(la) pasivna bošnjačka politika?

Ovaj put prijetnja nije od agresije i genocida, već od entitetskih paradržavnih prostora! Agresorske, genocidne metode, prihvaćene su kao osnov budućnosti države BiH. Danas su Bošnjaci postali zarobljenici lutanja nedefiniranih političkih stavova koji ih vode u opasno polje egzistencije. Bošnjačka agonija, oličena u nepostojanju bošnjačkih nacionalnih institucija, bošnjačkog kolektivnog pamćenja, pogodno je tlo da se instalira genocidna tvorevina na tlu međunarodno priznate RBiH. Bošnjačka politika je reducirana na uzak krug ljudi koji nisu dorasli vremenu postgenocidnog življenja Bošnjaka. U toj bosanskohercegovačkoj izopačenosti, Bošnjake se nastoji gurnuti u tzv. religijski radikalizam, da bi se tako došlo do konačnog izjednačavanja i opravdanja zločina. Ključno prvo pitanje savremenog bošnjačkog bitka je: U ime kojih Bošnjaka se vodi bošnjačka politika? Bošnjaci su usljed neodgovorne pasivističke politike u položaju u kojem nemaju vlastite stavove o pitanju države i njene budućnosti. Oni dopuštaju da internacionalna zajednica vodi bitne državne i narodne poslove koji direktno određuju njihovu sudbinu. Država RBiH morala je biti zaštićena od UN kao punopravna članica, a ne prepuštena sumnjivim pregovaračima i internacionalnim konferencijama na kojima se rastakala njezina državna i društvena supstanca uz paralizu bosanskohercegovačke vlade. RBiH bio je nametnut embargo na naoružanje kojim joj se sprječavalo pravo na samoodbranu. Oni koji su stajali na čelu UN trebaju biti pozvani na odgovornost, jer su saučesnici u zločinu nad RBiH. U Daytonu je došlo do poništenja legitimiteta vlade RBiH, pogažen je Ustav RBiH, pregovaralo se s agresorom kao s ravnopravnim članom pregovaračkog procesa. Nakon toga otvara se internacionalni proces suđenja zločincima dok njihovo djelo ostaje. Internacionalna zajednica i bosanskohercegovački političari se moraju vratiti pravu, a to onda znači da se moraju poništiti rezultati genocida. Na tome bh. političari uz pomoć internacionalne zajednice moraju insistirati ako doista zastupaju građane koji su odani državi BiH. BiH se danas brani tako što se na pravu zasniva buduća politika. S pravne tačke gledišta postoji Presuda za genocid u Srebrenici na osnovu koje internacionalna zajednica može i treba poduzeti korake primjene prava u vezi s ukidanjem Rs. Presuda se mora ispoštovati. Niko na svijetu nije mogao bez Skupštine Republike BiH, i predviđene pravne procedure za izmjenu Ustava Republike, uraditi izmjenu ili dokinuti Ustav RBiH, te onda podmetnuti unutar Okvirnog ugovora o miru Ustav države na koju je izvršena agresija, Anex IV. Oktroirani ustav je izvan legalnog Ustava Republike BiH. Zato „mirovni ugovor“ ne može zamijeniti Ustav države – Povelja UN, Bečka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine. Bošnjaci ništa ne uče iz povijesti. Sačuvano pamćenje na barbarski zločin, neviđeno divljaštvo  agresora, mora biti stožer budućnosti mladih bošnjačkih generacija, jer velikosrpski projekt nije mrtav. Niko normalan ne bi prihvatio da ga se nasilno izbaci iz vlastite države i da se onda pomiri s tim kao s nužnim, sudbinskim davanjem. Zbiljska nacionalna politika Bošnjaka u BiH jeste bosanskohercegovačka. Jednom će to shvatiti Bošnjaci.

 

                                                                                                (14.05.2010.)

 

 

 

Politička platforma Saveza nezavisnih intelektualaca Bosne i Hercegovine

Namjera Saveza nezavisnih intelektualaca BiH (SNIBiH) jeste da inicira jedan pozitivni podsticaj kod građana, intelektualaca, političkih stranaka i nevladinih organizacija, koji bi svojim primjerom pojedinačnog i kolektivnog angažmana mogli da proizvedu potrebnu kritičnu masu bh. građana, nephodnu za pozitivne promjene kako unutar bh. dijaspore, tako i u matici. Za ostvarenje takve misije neophodan je jedan slobodan, otvoren i višesmjerni protok ideja koje su neophodne za promjenu aspekata društveno-političke stvarnosti neprirodnih u hiljadugodišnjoj tradiciji bosanskohercegovačke koegzistencije različitosti i međusobnog uvažavanja. Takav protok ideja pokazat će ne samo da bosanskohercegovačko društvo nije društvo beznađa, uništenih nada i dejtonskih zidova, već da su bosanskohercegovačko društvo i država mogući u obliku moderne, demokratske i građanske države, utemeljene na hiljadugodišnjem kontinuitetu bosanskohercegovačke državnosti, bogatoj tradiciji, toleranciji i bogatstvu različitosti, kao historijski i iskustveno potvrđenog interesa većine bh. građana. Represija javnog dijaloga i svijesti o težini situacije u kojoj se građani trenutno nalaze je prouzrokovala krizu bosanskohercegovačkog društva, uzrokovanu zloupotrebom vlasti nacionalističke oligarhije, koje u takvim uslovima nije u stanju producirati vlastitu, općeprihvaćenu strategiju izlaska iz te krize, prepuštajući vlastitu sudbinu u ruke međunarodnom faktoru. Među nosiocima vlasti u podijeljenoj državi, nema argumentovanih suprotstavljanja mišljenja, postoje uglavnom samo svađe, podmetanja, sve pod lažnim izgovorom zaštite interesa naroda, a u stvarnosti zaštiti beneficija i imovine korumpiranih političara. SNIBiH se zalaže za otvoreni dijalog, protok i pozitivno sučeljavanje različitih mišljenja i stavova, spoznaja i samog znanja baziranog na činjenicama. Svaka spoznaja i znanje su podložni proceduri racionalnog ispitivanja validnosti kroz analizu činjenica. Isključivanjem analize vjerodostojnih činjenica znanje bi postalo dogma koja u sebi nosi klicu nesporazuma, što bi onda vodilo ka nasilju prema neistomišljenicima. Neophodno je u javnom prostoru BiH odlučno svjedočiti i pokazivati da bosanskohercegovačko društvo ne samo da je moguće, već da je njegova revitalizacija na temelju povjerenja među njegovim različitostima, zapravo, jedini zbiljni i održivi interes svih građana. SNIBiH insistira na otkrivanju istine o historiji Bosne i Hercegovine i protekloj agresiji sa kojom bi se utjecalo na trenutne stavove i ponašanja, koja svi osjećamo kao neprihvatljiva. Također apelira na javnost da konačno krene u borbu protiv etabliranih mafijaških skupina i korumpiranosti kao “normalne” pojave u bh društvu. SNIBiH radi na otvaranju dijaloga o uspostavljanju političke platforme bh. države koja bi proizvela konstruktivnu bosanskohercegovačku politiku u cilju stvaranja prosperitetnih, demokratskih promjena za bolju RBiH. Polazeći od činjenice da je gotovo trećina populacije, prvo agresijom i ratom, a zatim i ekonomskom besperspektivnošću, protjerana van granica RBiH, SNIBiH se zalaže za stvaranje uslova za ravnopravno i produktivno učešće dijaspore, kako u afirmaciji pozitivnih demokratskih promjena, tako i u kreiranju političke, ekonomske i kulturne bolje budućnosti BiH i njenih građana. Dijaspora posjeduje intelektualne, ekonomske i naučne kapacitete koje je neophodno međusobno uvezati, kako vani, tako i sa maticom, od čega svi mogu imati samo koristi.

                                                                                                                             (11.01.2011.)

 

 

 

Komentar: Oslobađanje zločinca M. Krajišnika je veliki rizik za mirovni proces

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je Momčila Krajišnika za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu u kojem je izvršen zločin širokih razmjera ubijanja i progona Bošnjaka, bosanskih Hrvata i drugih nesrba u 37 općina u Bosni i Hercegovini. Zločinac Krajišnik je bio na istaknutom položaju u rukovodstvu bosanskih Srba. Bio je član Savjeta za nacionalnu bezbijednost, proširenog Predsjedništva “Srpske Republike Bosne i Hercegovine”, Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i Skupštine bosanskih Srba, čiji je također bio predsjednik. Zločinac Krajišnik je proglašen krivim za progone, istrebljenja, ubistva, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovnistva. Zločinac Krajišnik je prisiljavao srpski narod u Sarajevu da napusti glavni grad Bosne i Hercegovine. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je presudio da je Krajišnik igrao ključnu ulogu u udruženom zločinaćkom poduhvatu, čiji je cilj bio nasilno smanjenje procenata bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Odluka predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Teodora Merona da usvoji Krajišnikov zahtjev da bude prijevremeno oslobođen, poslije dvije trećine odslužene kazne, navodeći da je pokazao spremnost na rehabilitaciju, te sama ceremonija za doček zločinca na Palama, veličanje zločina agresije i genocida i falsifikovanje historije su jedne od najvećih uvreda za žrtve agresije i genocida. To je težak udarac istini o zločinima i zločincima i pravdi za žrtve zločina, ne samo u Bosni i Hercegovini, već u čitavom svijetu. Ričard Holbruk, bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjenim nacijama, o zločincu Krajišniku kaže: „Krajišnik je bio jedan od dvojice najviših rukovodilaca (sa Karadžićem) separatističkih, rasističkih, smrtonosnih ljudi koji su počeli rat u Bosni i Hercegovini. Njegovim hapšenjem je uklonjen najistaknutiji javni protivnik mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini. Krajišnik je rasista, on je separatista i on podržava ubice”. Krajišnikovo puštanje na prijevremenu slobodu predstavlja veliki rizik za vraćanje pomirenja i za ponovno uspostavljanje procesa prihvatanja, priznavanja, poštovanja i tolerisanja drugog i drugačijeg, na čemu je zasnovana civilizacijska ideja jedinstva u razlikama. Odluka Teodora Merona je svojevrsna nagrada za idejne tvorce i izvršioce agresije i genocida, i ne doprinosi miru i povjerenju u Bosni i Hercegovini, regionu, Evropi i Svijetu. Ova odluka samo nastavlja degradaciju rada ove značajne internacionalne pravne institucije, čime se zapravo degradira međunarodno pravo i poredak i ugrožava mir i stabilnost u svijetu. U to ime, izražavajući jednoglasnu volju sjevernoamričkih Bošnjaka, od kojih su većina preživjele žrtve i potomci žrtava agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, pridružujemo se zahtjevu organizacije “Majke Srebrenice”, koje su uputile zahtjev sa šest hiljada potpisa generalnom sekretaru Ujedinjenih Nacija Ban Ki-moonu da preispita ulogu predsjednika Međunarodnog krivičnog sudu za bivšu Jugoslaviju, Teodora Merona. Smatramo da je on u više navrata pokazao pristrasnost u određenim predmetima, te da je vršio pritisak na druge suce. Od Ujedinjenih nacija očekujemo da će preispitati ulogu Teodora Merona i da će učiniti sve da preispita njegove postupke, kako bi vratili ugled Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, ali i kako bi Ujedinjene nacije vratile svoj ugled koji je ozbiljno narušen sramnom ulogom u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini.

                                                                                                                   (01.09.2013.)

 

 

 

Veličanje Njegoša je proslava genocida nad Bošnjacima

Odbor za obilježavanje stogodišnjice od crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja, a u povodu obilježavanja 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, objavio je saopćenje u kome se kaže:

Đukanović je još jednom pokazao svoje stvarne agresivno genocidne namjere kazavši da „su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode, da Njegoš nije bio pjesnik genocida, niti inspirator zločina, da nije pozivao u borbu protiv bilo kojeg naroda, već u borbu za slobodu“. U toku agresije na  Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima kod četnika koji su izvršavali najteže oblike zločina protiv čovjeka i civilizacije redovno je pronalažena knjiga „Gorski vijenac“ Petra Petrovića Njegoša, kao opijajući izvor za agresiju i genocid. Stihovi Njegoša „da se ne zna ni traga od nevjerna domaćeg vraga, od šiljka i turske džamije napravismo prokletu gomilu“ ili „ko ne misli na Koran pljunuti neka bježi glavom bez obzira“, pjevani su prilikom klanja Bošnjaka. Njegoš i posebno „Gorski vijenac“ je bio hrana srpske zločinačke horde u njenom krvavom piru koji je imao, ima i imat će za cilj zatrtati svaki trag fizičke i duhovne egzistencije bošnjačkog bića, ma gdje ono bilo. Njegoš svojim odabranim stihovima poziva na poniženje i uništavanje Bošnjaka, zatiranje njihove nacionalne, vjerske i patriotske svijesti, kako bi svi pravoslavni živjeli u jednoj državi, bez pripadnika drugih vjera. U stihu 858. Njegoš poziva na rušenje džamija i munara, i četnici su ga poslušali. U stihu 1143. pominje „svečanu kobilu“, a misli na poslanika Muhammeda, a.s. U 1778. stihu Turke naziva „pasjim narodom“, a onda uzvikuje „…i sve turske kule i džamije, da naš Pazar ne smrdi nekršću…“ U stihovima 2723 do 2784., Njegoš govori: „Sad ti nema u našu nahiju obilježja od turskog uha do trupine, ali razvaline“. Danas Njegoševo djelo pozivanja na poniženje i uništenje Bošnjaka nastavlja premijer Crne Gore Milo Đukanović koji smatra da su Lovćen i Njegoš sinonimi crnogorske slobode. Tako se Đukanović pridružije Njegoševom osnovnom motu da sve nesrbe treba protjerati, ubiti, zaklati, zapaliti, raskomadati. Đukanović to vrši podržavanjem zločina protiv čovjeka i civilizacije, i to ne samo za vrijeme srpskocrnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, već i danas kada su ljudska prava i slobode crnogorskih Bošnjaka jednako ugrožena kao i prije. „Gorski vijenac“ ima zadatak da „Načertanije“ dovede u operativnu funkciju, da mobilizira narodne mase, kako bi se što više ponizili, protjerali, pobili Bošnjaci. Zato Njegoš traži da se očisti zemlja od „nekrsti“. A, operativno provođene „Gorskog vijenca“ danas radi Đuaknović sa svojim establišmentom. Njegošem se kunu Đukanovićevi nacionalisti, pravoslavlje, a najviše četnici, koji su prije svakog klanja i pohoda na muslimanska sela, govorili: “Njegoš prije, Njegoš poslije”. U ime žrtava agresije i genocida, Odbor za obilježavanje stogodišnjice od crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja upozorava svjetsku javnost na nastavak politike srpskocrnogorskog veličanja agresije i genocida i kontinuiranog negiranja genocida, o čemu ćemo izvijestiti organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Energično u ime žrtava agresije i genocida odbacujemo Đukanovićeve riječi podrške idejnim tvorcima i izvršiocima genocida, te tražimo bezuslovno, javno i hitno izvinjenje primijera Crne Gore, Mila Đukanovića, čije riječi su ponizile sve žrtve, nanijeli snažan udarac pravdi i istini i dokazale da Crna Gora još ne štiti prava i slobode svih svojih građana.

                                                                                                                          (23.10.2013.)

 

 

***

Deveti januar je Dan početka genocida

Venecijanska komisija osporila je tzv. „Dan Republike srpske“. Označila je dan entiteta kao diskriminatorski, jer nije u skladu sa univerzalnim vrijednostima dijaloga, tolerancije i razumijevanja. Deveti januar, tzv. „Dan entiteta Republike srpske“ u narodu je poznat kao Sveti Stefan ili Stevandan, slava koju proslavljaju pravoslavni vjernici. Njegovo preimenovanje u praznik potaknuto je „Deklaracijom o proglašenju republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine“, 9. januara 1992. godine. Venecijanska komisija stoga je odlučila da je izbor ovog datuma diskriminatorski prema ostalim narodima i građanima, jer nije usklađen sa antidiskriminatornim standardima Vijeća Evrope, odnosno Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Imajući u vidu osporavanje odluke Venecijanske komisije od strane političkog establišmenta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, Institut za istraživanje genocida Kanada informiše javnost o sljedećem: U manjem bosanskohercegovačkom entitetu i danas je prisutna nacionalna i vjerska majorizacija građana koji nisu većina u tom entitetu, negiranje vrijednosti multilateralne ideje Bosne i bosanskog duha, dakle, tolerancije i jednakosti, negiranje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, nezavisnosti države Bosne i Hercegovine, negiranje državnih praznika, pečatiranje rezultata agresije i genocidne, ratne politike kojim se prostor entiteta Republike srpske pokušava markirati kao isključivo vlasništvo srpske nacionalističke elite i njima potčinjenog dijela srpskoga naroda... Prisutna je legalizacija projekta sveobuhvatnog nasilja u Bosni i Hercegovini u kojem je posebno ekstremnu ulogu imala vlast optuženih za ratne zločine Karadžića, Mladića, Krajšnika, Plavšićeve i drugih zločinaca, a koju danas nastavlja aktuelna vlast, kroz negiranje i osporavanje žrtvama i svjedocima agresije i genocida prava na kolektivno pamćenje, kao i kroz negiranje i osporavanje osnovnih prava i sloboda povratnicima. Ovo su jasni dokazi da se politika agresije i genocida u tom entitetu nastavlja drugim sredstvima. Namjera udruženog zločinačkog poduhvata, s razmjerama agresije i genocida, čiji se početak praznuje u manjem entitetu, bio je stvaranje čistog etničkog prostora očišćenog od sveg što je nesrpsko na račun uništenja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine, što se jedino može obilježavati kao Dan početka genocida. U ime žrtava agresije i genocida, Institut za istraživanje genocida Kanada će nastaviti svoju borbu protiv nasilja prema preživjelim žrtvama i svjedocima agresije i genocida i prema povratnicima, koje i danas provodi kleronacionalistički establišment manjeg entiteta.

 

                                                                                                                            (24.10.2013.)

 

 

 

 

 

 

 

 

Diskriminacija Bošnjaka kao oblik mirnodopskog genocida

 

Sedamdeset godina poslije Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog Oslobođenja Bosne i Hercegovine i 20 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima  i dalje  se vrši  politika eliminacije Bošnjaka sa teritorije zemlje Bosne i Hercegovine. Ta politika eliminacije Bošnjaka se vodi putem nastavka etničkog čišćenja koje se različitim pritiscima, od terorističkih do diskriminatorskih, provodi na teritoriji entiteta Republika srpska i dijelovima teritorije u kojima vlada hrvatska većina. To se posebno vidi na preliminarnim rezultatima popisa stanovništva. U entitetu Republika srpska živi oko 195 hiljada Bošnjaka prema nezvaničnim, preliminarnim rezultatima popisa stanovništva 2013. Prema popisu iz 1991. godine, na prostoru na kome se trenutno nalazi entitet Republika srpska, živjelo je 440 hiljada Bošnjaka, što znači da je sa tog prostora praktično nestalo (ubijeno, protjerano ili se iselilo) 245 hiljada osoba bošnjačke nacionalnosti. Politika eliminacije Bošnjaka se također vodi i putem ponižavanja i diskriminiranja njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda, otvorenim kršenjem Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama. Bošnjaci se pokušavaju tretirati kao manjina na teritoriji svoje države. Politika eliminacije Bošnjaka se vodi kroz duhovni, moralni, psihološki i politčki teror koji se ogleda u sljedećem: prisiljavanje bošnjačke djece da se školuju po programima srbizacije, škole u entitetu Republika srpska su ne samo srbizirane, nego i pravoslavizirane, bošnjačka djeca u entitetu Republika Srpska se prisiljavaju na  krsnu slavu i svece zaštitnike, u entitetu Republika srpska se slave samo srpski vjerski i nacionalni praznici. Kroz duhovni, moralni, psihološki i politički teror Bošnjacima se pokušava izbiti svijest o njihovoj historijskoj, nacionalnoj, jezičkoj, vjerskoj, kulturnoj tradiciji. Bošnjaci se ne osjećaju slobodno i dostojanstveno i podvrgnuti su užasu odnarođavanja u sopstvenoj zemlji. Nad Bošnjacima se vrši najgora vrsta psihološkog i ideološkog terora. Prema Deklaraciji o genocidu to je sastavni dio vršenja genocida. Bošnjačkog odgovora na duhovni, moralni, psihološki i politčki teror nema, jer Bošnjaci još nemaju izgrađene nacionalne institucije koje bi istraživale, čuvale i širile bošnjačku nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest koja se više ne treba i ne može bazirati samo na obrambenom smislu, kao svijest o nepristajanju da budu ono što se od njih zahtijevalo, tj. Srbi, Hrvati. Bošnjacima trebaju pozitivni sadržaji nacionalnosti, zašto je nužan aktivizam društvene i  intelektualne elite, a nadasve bošnjačko jedinstvo oko krucijalnih tema i imperativa.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                         (09.11.2013.)

 

 

 

 

 

 

Savjetnik Predsjednika Hrvatske u pohodu na istinu o genocidu

(Javni odgovor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Instituta za istraživanje genocida Kanada, Dejanu Joviću, savjetniku predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića)

 

Povodom našeg pisma upućenog predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću, a u kojem smo izrazili našu zabrinutost što za svoga glavnog analitičara i savjetnika ima Dejana Jovića, čovjeka koji svojim stavovima relativizira karakter rata na prostoru bivše Jugoslavije i piše pozitivne recenzije knjige koja pod plaštom kritike američke spoljne politike relativizira genocid u Bosni i Hercegovini i svodi ga na nivo “odgovora” na “provokacije”, svojim autorskim tekstom na portalu Autorgaf.hr oglasio se lično Dejan Jović. Kao nosiocu nekoliko akademskih titula nije mu smetalo da metodom ad hominem a ne argumentum brani svoje stajalište. Tako smo mi po gospodinu Joviću “marginalne i potpuno nevažne udruge iz bošnjačke dijaspore”, “ekstremisti kojima nije u interesu očuvanje mira”. Pitamo gospodina Jovića da li se zapitao kada je odgovarao na naše pismo da li se njegova rečenica: “Uostalom, sudovi su presudili da u Bosni i Hercegovini nije bilo genocida {osim u Srebrenici}….”, imalo razlikuje od tvrdnji srpskih nacionalista o “izoliranim incidentima” i “neodgovornim pojedincima” iako presude internacionalnih i nacionalnih sudova eksplicitno kažu da su to učinile institucije - Vojska i Policija entiteta Republika srpska. Tražimo od Vas da nama i javnosti predočite presudu suda kojom je utvrđeno – „...da u Bosni i Hercegovini nije bilo genocida” Ne podupire li ova rečenica tezu ekstremnih srpskih nacionalista da je Bosna i Hercegovina samo “zemljopis”, “reljef”, a ne država, jer i samu Srebrenicu stavljate u zagrade kao da nije dio države Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu sve Vaše titule, a i poziciju savjetnika Predsjednika susjedne države, ne možemo vjerovati da Vam nije poznato da je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za područije bivše Jugoslavije u Hagu još uvijek aktuelna optužnica za genocid u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine. Vas mnogo više brine činjenca upotrebe “...te teške riječi {genocid}…”, nego negiranje ili neprihvatanje sudski utvrđenih činjenica, pa Vas pitamo da li je brisanje riječi “genocid” sa  spomenika u Višegradu doprinijelo da građani istog žive mirnije i da li će vaše insistiranje da protekli rat ”bude zaboravljen” doprinjeti miru i razvoju historije “kao nauke” u istom onom smislu u kome u svome odgovoru pominjete razvoj pravne nauke? Pitamo Vas gospodine Joviću šta će studenti koji su zainteresovani za protekli rat na prostoru Bosne i Hercegovine naučiti iz tvrdnje koju Vi, a i mnogi drugi koristite o “zločinima i manipulacijama koje su činile sve tri strane”, ako im se pri tome ne ukaže na razliku između onih koji su činjeni planirano, organizirano i institucionalno, sa ciljem da “jednog naroda nestane” i onih pojedinačnih, incidentalnih i daleko malobrojnijih. Izjednačavanjem krivice ne doprinosite ni miru, ni istini, a bez istine nema katarze onih koji su činili zločine, a nema ni prevencije, već ima izvijesnost opetovanja istih u budućnosti. Na kraju, obzirom da nas smatrate “nebitnim”,  da nas zovete “ekstremistima”, jasno nam je da Vaše reagiranje nije odgovor nama već pokušaj bacanja prašine u oči hrvatskoj javnosti, a nas ste uvjerili da smo imali i te kakav razlog za pismo predsjedniku Josipoviću. Vjerujemo da će hrvatska javnost tražiti od Vas da im objasnite koje su to “domaće, unutrašnje snage” koje su dovele do raspada Jugoslavije. Ne vjerujemo da će argument “da ste predsjednikov glavni analitičar” biti dovoljan da Vam se vjeruje. To nije argument već manipulacija!

                                                                                                             (06.01.2014.)

Bošnjaci nisu teroristi!

(Otvoreno pismo Džordžu Kopliju, direktoru Međunarodnog Instituta za strateške studije iz Vašingtona)

Vaše riječi prilikom uručivanja „Zlatne zvijezde“ Draganu Čaviću, osobi sumnjive ratne prošlosti, vrijeđa potomke više od stotinu hiljada ubijenih Bošnjaka, oko 50.000 silovanih Bošnjakinja, te više od milion protjeranih Bošnjaka. Dok vaša „Zlatna zvijezda“ sija na osobi mračne prošlosti, Bošnjaci se ne mogu vratiti na teritoriju stvorenu na osnovama genocida, koju kontroliše Vaš laureat. Bošnjačka djeca za to vrijeme ne mogu učiti na svome maternjem bosanskom jeziku, bošnjački profesori se ne mogu vratiti u naučno-nastavni proces, Bošnjaka nema u sudstvu, tužilaštvu, policiji, bošnjačka privatna, vjerska i kulturna imovina se i dalje uništava i napada.

Zar su to gospodine, Džordž, elementi visokog nacionalnog liderstva i strateškog doprinosa nagrađenog? Jeste li svjesni činjenice da nagrađujete genocid i njegove izvršitelje? Zar niste svjesni činjenice da tako podržavate podržavljenje Rs i rušenje jedne zvanično priznate drzave BiH.

Mi, Bošnjaci, smo bili ti koji smo htjeli multikulturnu, multietničku i multireligijsku BiH. Mi Bošnjaci smo bili ti koji smo zbog takvog našeg htijenja bili predmet genocidne agresije na kraju 20. stoljeća, pred očima slobodarskog i slobodoumnog svijeta. Svjedoče  tome brojke ubijenih, silovanih, protjeranih, mučenih Bošnjaka, brojke uništenih vjerskih, kulturnih, nacionalnih objekata, svjedoče mezarja nevino ubijene djece. Mi Bošnjaci, boreći se za vlastiti opstanak, za očuvanje svoje vjere, nacije i domovine, borili smo se istovremeno i za multidimenzionalnu BiH, u kojoj će svi konstitutivni narodi biti ravnopravni i u kojoj bošnjačko biće više nikada neće biti ponižavano. Svjedoče to mnogi Srbi, Hrvati i drugi narodi koji su se priključili Bošnjacima u odbrani takve BiH. Mi Bošnjaci smo prihvatili nepravedni Daytonski ugovor koji je legalizovao na genocidu produkovanu Rs, samo zato da prestane rat, da se u miru pokušaju naći konture demokratske i pacifističke BiH. Prihvatili smo to svjesni golemih žrtava koje smo imali. Prihvatanje Daytonskog sporazuma je veliki, od globalnog značaja, bošnjački žrtveni korak, koji je jasno svima pokazao da smo mi civilizovan narod, spreman i na vlastitu žrtvu po pitanju opstanka i razvoja BiH. Mi Bošnjaci se u postdaytonskom vremenu političkim sredstvima nastavljamo boriti za vlastitost svoje egzistencije i egzistencijee BiH. Zar je to „terorizam“?

Daytonski sporazum je prekinuo rat ali je i definitivno postao kočnica izgradnji BiH kao prosperitetne države. Državne institucije BiH ne funkcionišu. Umjesto toga funkcioniše Visoki predstavnik za BiH i njegova mašinerija pasivnosti i konformizma.

Povijesno vrelo, izrođeno voljom Tvorca, na veličanstvenoj raskrsnici svih velikih civilizacija, vrelo koje se bori za očuvanje svoje vjere, nacije i države, vrelo što puno pruža, ne samo za sebe i po sebi, vrelo koje živi kao kuća bez zida i majka bez sina, to vrelo doista ne može biti terorističko, makar ga i najviše sile pokušavale napraviti takvim.

MI NISMO TERORISTI. MI SMO CIVILIZOVAN EVROPSKI NAROD KOJI KAO I SVAKI DRUGI CIVILIZOVAN NAROD HOĆE DA BRANI OSNOVNE ELEMENTE EGZISTENCIJE: VJERU - NACIJU - DRŽAVU.

                                                                                                              (17.01.2014.)

Bošnjaci će sačuvati sjećanje i tražiti pravdu

(Zajedničko saopćenje IGK i KBSA povodom vandalskog uklanjanje  riječi ''genocid'' sa spomenika na mezarju Stražište u Višegradu) 

U ime žrtava i svjedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, u ime mnogobrojnih Amerikanaca i Kanađana i njihovih organizacija, prijatelja istine o zločinima u Bosni i Hercegovini i pravde za žrtve tih zločina, u ime istine i pravde najoštrije osuđujemo i protestvujemo protiv vandalskog, anticivilizacijskog čina uklanjanja riječi “genocid” sa spomen-obilježja žrtvama genocida u Višegradu, u mezarju Stažište, od strane inspekcijske službe Općine Višegrad, uz asistenciju oko stotinu pripadnika policije entiteta Republika srpska, policije koja je Presudom Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine osuđena kao zločinačka organizacija koja je izvršila genocid u Bosni i Hercegovini. Još jednom ističemo da je na međunarodno priznatu, nezavisnu, suverenu, jedinstvenu Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija, a nad njenim građanima, posebno Bošnjacima, genocid. Posebno želimo još jednom podvući da se u Višegradu  desio genocid, što je i potvrđeno u presudama Međunarodnog krivičnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju.  Milan i Sredoje Lukić su osuđeni na doživotni zatvor, odnosno na 30 godina zatvora za genocid u Višegradu. Uklanjanje  riječi ''genocid'' sa spomenika na mezarju Stražište  je dokaz da agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim građanima još traje. Zločini se sada rade drugim sredstvima. Ali cilj je isti. Napraviti tzv. „veliku Srbiju“ na račun podjele Bosne i Hercegovine i uništenja ili smanjenja Bošnjaka na minimum u njihovoj vlastitoj zemlji i državi. Ovaj neljudski čin pokazuje zatrovanost duha nasljednika genocidaške politike Miloševića, Karadžića, Mladića i drugih, koji sada nastavljaju agresiju i genocid negiranjem tih zločina, zabranjivanjem sjećanja i obilježavanja stratišta agresije i genocida, oduzimanjem osnovnih ljudskih prava i sloboda Bošnjacima u genocidnom entitetu, ometanjem povratka na silu prognanih na svoja ognjišta, razdržavljenjem Bosne i Hercegovine i podržavljenjem genocidnog entiteta. Institut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike će upotrebom svih demokratskih sredstava izvršiti pritisak na Vlade Sjedinjenih američkih država i Kanade, organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda i druge organizacije, zajednica i pojedinaca, da se svim pravnim sredstvima zaustave ponižavanje i progon bošnjačkih povratnika i zatiranja sjećanja na žrtve agresije i genocida. Nasljednicima genocidne i ekspanzionističke politike poručujemo da se Bošnjaci nikada neće odreći istine i pravde, niti bilo kojeg dijela svoje domovine. Bošnjaci su davno uzeli nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest u svoje ruke. Više niko i nikada neće moći kreirati bošnjački hod u budućnost. Bošnjaci su dovoljno jaki i zreli da sačuvaju kolektivno pamćenje na zločin agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim građanima. Bošnjaci su dovoljno jaki i zreli da odbrane istinu o tim zločinima i da traže pravdu za žrtve tih zločina.

 

                                                                                                     (23.11.2014.)

 

 

 

Ivan Ivanović je napao čast Bošnjakinje i povrijedio žrtve genocida

 

Institut za istraživanje genocida Kanada najoštrije osuđuje Prvu TV i voditelja Ivana Ivanovića zbog anticivilizacijskog, nehumanog, neprijateljskog i sramnog vrijeđanja žena, žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u emisiji "Veče s Ivanom Ivanovićem".  Sistemsko silovanje Bošnjakinja, kao strategija agresivno genocidnog i udruženog zločinačkog poduhvata protiv države i zemlje Bosne i Hercegovine je najstrašniji zločin, najveća sramota savremenog svijeta i najkrvavija rana Bosne i Hercegovine. Postupke  Ivanovića osuđuju svi Bošnjaci i svi pošteni i pravedni ljudi u cijelom svijetu. Bošnjakinje su kroz svoje patnje, kroz odbranu svoje časti i vrlina postale dio otpora bošnjačkog naroda koga su htjeli da unište i države Bosne i Hercegovine koju su htjeli da podjele. Silovana žena je mučenik čija patnja i trauma je nebeskih razmjera. Ali, Bošnjakinja više nema straha, ali nema ni nepotrebnog stida, posebno kada je istina u pitanju i zločin koji je počinjen nad njom. Došlo je vrijeme da se Ivanović i svi Ivanovići, Mekenziji i drugi moraju stidjeti, a posebno plašiti pravde koja će ih u skorije vrijeme stići. Bošnjakinje žele da osudom zločina silovanja spriječe zločin sutra i rađanje novih “Ivanovića”. Bošnjakinje vjeruju u pokajanje, ali nada u bolje sutra traži i kaznu u ime pravde do koje se dolazi jedino istinom. Ivanović je ponizio silovane žene i tako napao na svijetli obraz Bošnjakinje. Glavni cilj masovnog silovanja Bošnjakinja je bio ratna strategija da se ubrza proces obeščašćenja Bošnjakinja i protjerivanja Bošnjaka. Zato se zločin silovanja neće prešutjeti. Bošnjacima i naročito Bošnjakinjama se neće desiti da ostanu bez istine o zločinu, kao temelju za budućnost. Zločin silovanja nad Bošnjakinjama je i zločin protiv porodice kao osnovne ćelije ljudskog života. Žena, Bošnjakinja, velika stradalnica nije uništena u agresiji i genocidu, niti je postala manje vrijedna u sebi i za druge, u porodici i društvu. Uzvišeno dostojanstvo žene – Bošnjakinje, nedužne žrtve, izvor je još većeg samopoštovanja žene i daje joj neprolaznu vrijednost kod Boga i svih poštenih ljudi. Polazeći od toga da je silovanje Bošnjakinje, kao sastavni dio agresivne genocidne strategije, i kao najteži oblik zločina protiv žene, moralno ponizio Bošnjakinju, sa trajnim posljedicama, a u cilju da se najteži oblik zločina protiv žene više nikada i nikome ne ponovi, i posebno da se više nikada ne koristi kao sredstvo za ostvarivanje agresorskoih genocidnih ciljeva, IGK u ime žrtava i svjedoka agresije i genocida u Bosni i Hercegovini podržava ideju da se hitno kod nadležnih komisija za medije podnese tužba i izvrši pritisak na kablovskog operatera da ukine sve kanale koji u Bosni i Hercegovini prenose pomenutu emisiju. U ime žrtava i svjedoka agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, IGK zahtijeva od Ivana Ivanovića javno izvinjenje. Uz informisanje svjetskih organizacija i pojedinaca koji se bore za zaštitu ljudskih prava i sloboda o njegovom sramnom nastupu, IGK najavljuje i podržava podnošenje tužbe protiv njega.

 

                                                                                                     (03.12.2014.)

 

 

 

 

Zločinci upravljaju dejtonskim sigurnosnim strukturama

 

Ili: Kako više od 500 osumnjičenih zločinaca za genocid u BiH koji su trenutno zaposleni u SIPA i u policijskim strukturama BiH mogu raditi na otkrivanju i hapšenju ratnih zločinaca?

 

Ekspertni tim napravljen od stručnjaka iz Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice prije nekoliko godina sačinio je spisak osoba za koje se zna da su učestvovali u genocidu u Srebrenici. Više od 500 osoba sa tog spiska trenutno su zaposleni u Agenciji za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) i u policijskim strukturama BiH. Jedan od učesnika u srebreničkom genocidu bio je i Jovan Ilić, šef Odjela za ratne zločine u Regionalnom uredu SIPA-e u Tuzli. Ilić je rođen u Banovićima, a u vrijeme agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima radio je u CJB Bijeljina i to u vrijeme kada su u Bijeljini i Janji počinjeni mnogobrojni zločini nad bošnjačkim stanovništvom. Stotine drugih osoba koje su počinile zločine u BiH sada radi na vrlo važnim pozicijama u državi. Ovakav neprihvatljiv, krajnje neodgovoran i ciničan odnos bosanskohercegovačke dejtonske države i njenog civilnog društva, ali i međunarodne zajednice, koja je u Dejtonu napravila eksperimentalnu državu, je poniženje ne samo žrtava agresije i genocida, već poniženja čovjeka i civlizacije uopšte, poniženja istine i pravde. Ratni zločinci nisu samo na slobodi, već se nalaze na odgovornim državnim pozicijama, što pogađa svakog normalnog čovjeka i proizvodi veliku zabrinutost boraca za istinu i pravdu, udaljava državu BiH od normalne države, stvara nesigurnost u regionu i opasno ugrožava mir i stabilnost. Ratni plan Miloševićeve velikosrpske agresije na BiH, bio je poniziti, silovati i biološki istrijebiti čitav jedan narod. Na tome se radilo i sistematski još uvijek neumorno radi. Nakon što, i pored svih zločina, projekat tzv. „velike Srbije“ nije uspio, postratni period obilježen je kontinuiranim naporima prevrednovanja i minoriziranja stravičnih zločina, uz medijsko-populističko promovisanje najvećih zločinaca, pa čak i onih osuđenih, u “nacionalne heroje”. Tako je otvoreno i sofisticirano poricanje genocida, postao novi strateški zadatak (Memorandum 2) velikosrpske politike. U tom novom srpskom strateškom zadatku vidnu ulogu imaju ratni zločinci na slobodi i u vlasti.

 

 

                                                                                                     (18.12.2014.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentar: Sutorina pripada Bosni i Hercegovini

IGK i KBSA su 9. oktobra, u zajedničkom otvorenom pismu Predsjedništvu BiH, upozorili da je Sutorina povijesni dio državnog bosanskohercegovačkog teritorija, te da je ilegalnim usmenim internim dogovorom nekadašnjih visokih komunističkih funkcionera Đure Pucara i Blaže Jovanovića 1947. godine ustupljena Crnoj Gori u zamjenu za lovište u dolini Sutjeske kod Foče. Podsjećam da je na sjednici Berlinskog kongresa 1878. godine Sutorina verifikovana kao dio BiH i drugi izlaz na more, te je sve do 1947. godine u svim geografskim mapama Sutorina pripadala našoj domovini. Tek 1948. se pojavljuju prve karte koje Sutorinu ucrtavaju unutar Crne Gore. Ni jedan argument ne vidim da naši političari daju Crnoj Gori nešto što i Crnogorci znaju da nije njihovo. Svaki potpis naših političara da se odreknu Sutorine bio bi veleizdaja naroda i države. Međunarodna arbitražna komisija treba pregledati svu dokumentaciju i utvrditi istinu o Sutorinu kao bosanskohercegovačkom teritoriju. Dotle prijedlozi i odluke o potpisivanju međudržavnih granica sa susjednom državom Crnom Gorom se moraju zaustaviti kako se ne bi nanijela šteta teritorijalnom integritetu BiH. Iako Crna Gora nad Sutorinom već decenijama ima posjedovno, BiH ima vlasničko pravo! Samim gubitkom Sutorine, naša država gubi izlaz na otvoreno more. Sutorina ne pripada samo ministrima, da bi oni mogli odlučivati o sudbini ovog područja, jer iznad svih njih je pravni i legalistički poredak, a narod je taj koji ima odluku u svojim rukama. Mora se zaustaviti narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH! Politički faktori BiH se konačno trebaju početi ponašati patriotski i zaštitnički prema državi BiH. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike u saradnji sa Institutom za istraživanje genocida Kanada, te uz podršku američkih i kanadskih organizacija i intelektualaca, javno upozorava sve političke subjekte u državi Bosni i Hercegovini, a posebno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, da je Sutorina dio državnog bosanskohercegovačkog teritorija, te da niko nema pravo na potpisivanje dokumenata u ime bosanskohercegovačke države i njenih građana, koji utiču na njen teritorijalni integritet, suverenitet, političku nezavisnost i internacionalni subjektivitet. Prema procjenama Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, katastarske općine Kruševica i Sutorina zauzimaju površinu od oko 83,5 km2, a dužina obale koja je u posjedu Republike Crne Gore, a koja trenutno pravno pripada BiH, od starog graničnog kamena u Igalu (R. Crna Gora) do rta Konfin (R. Hrvatska), je oko 5,3 km. Direktor Instituta za strateška ekonomska istraživanja, dr. sci. Anton Jekauc, iznio je grubu procjenu vrijednost katastarskih jedinica Sutorina i Kruševice, te je dao podatak dubrovačkih stručnjaka da samo zemljište vrijedi više od tri milijarde dolara. Govoreći o ekonomskom potencijalu tog područja, jasno je ukazao da je on neprocjenjiv, s obzirom na mogućnost izgradnje turističkih kapaciteta, kao i luke koja bi imala izlaz na otvoreno more, te bi se time morskim putem imao slobodan pristup robama iz cijelog svijeta, a zaobišli bi se i nameti susjednih država preko kojih nam roba sada dolazi, što opet predstavlja niže cijene za svakog građanina BiH. U posljednje vrijeme je područje Južnog Jadrana (susjedna Prevlaka) poznato i po mogućim nalazištima plina i nafte, tako da vrijednost Sutorine ima i još veći potencijal.

                                                                                                     (23.12.2014.)

 

Dodikova posjeta Srebrenici je manipulacija istinom i uvreda za žrtve

 

Krvava genocidna agresija protiv međunarodno priznate, suverene, nezavisne države, Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda, Bošnjaka, je pravdana lažima koje je najbolje opisao ideolog projekta tzv. „velike Srbije“ Dobrica Ćosić: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga. Lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu. Lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Agresija i genocid se ne mogu reducirati na takozvani “veliki zločin” kako to radi Dodik i njegov politički establišment i njemu slični u Srbiji i Crnoj Gori. Priča o “velikom zločinu” u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini je negiranje agresije i genocida, poniženje istine i pravde, udar na međunarodni pravni poredak i njegove sudske autoritete. Doći u Potočare, u godini kada se navršava dvadeset godina od najvećeg zločina poslije Holokausta u Evropi, genocida u Srebrenici, sa idejom o “velikom zločinu” - poniženje je žrtava, pravde, istine, čovjeka i civilizacije. Samo u  genocidu nad Bošnjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. učestvovalo je preko 25.000 „ljudi“. Načini i sredstva ubijanja žrtava mogu se označiti monstruoznim. Žene, muškarci, djeca i starci ubijani su vatrenim oružjem za direktno djelovanje, iz svih vrsta pješadijskog oružja, minobacača, modifikovanih aviobombi, itd., zatim noževima, te posebnim spravama u tu svrhu. Postoje dokazi da su Bošnjake žive spaljivali, ubijali na zvjerski način, uključujući i čitave porodice, te su tako u nekim masovnim grobnicama otkriveni i identifikovani posmrtni ostaci čitavih porodica. U “operaciji ubijanja”, prema tačno utvrđenom obrascu, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, likvidirano je preko 8.000 Bošnjaka, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, i što su živjeli na teritoriji koju srpski agresor, u skladu sa srpskim velikodržavnim projektom, sa politikom i praksom osvajačkog i genocidnog karaktera, teži osvojiti i pripojiti Srbiji. U zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i izvršenju genocida nad Bošnjacima učestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga genocidne tvorevine Republike srpske, i oružane snage Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Zaboravljajući navedene činjenice, cilj Dodikove manipulacije u Potočarima je pravdanje Miloševićeve ideje, politike i prakse tzv. „velike Srbije“ drugim sredstvima, koji se sada ogledaju u prekrajanju i falsifikovanje historije, kontinuiranom vrijeđanju Bošnjaka i negiranju njihovih prava i sloboda, veličanju zločina i zločinaca, podsticanju mržnje prema državi Bosni i Hercegovini i njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima, podsticanju mržnje prema ideji Bosne i bosanskom duhu, sa konačnim ciljem spajanja otetih teroritorija sa Srbijom. Iskreno pokajanje i izvinjenje žrtvama podrazumijeva jasno imenovanje zločina, agresijom i genocidom, jasnu proklamaciju o manjem entitetu kao sastavnom i neodvojivom dijelu države, tertorije i zemlje Bosne i Hercegovine, zakonsku zabranu negiranja genocida, izučavanje genocida u školama, potpunu zaštitu ljudskih prava i sloboda preživjelim žrtvama i njihovim organizacijama, kao i definitivno odustajanje od negiranja države Bosne i Hercegovine.

                                                                                                     (19.04.2015.)

 

 

Demarš povodom kupovine meta s uvredljivim nazivom “Bosanski muški“

Lideri kanadskih Bošnjaka su dobili pismene odgovore od Kanade i Velike Britanije na zajedničko pismo Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK) povodom informacije da je kanadska Vlada naručila mete za vježbe britanskih vojnika, među kojima su i mete nazvane “Bosanski muški“. U pismu je od nadležnih kanadskih i britanskih državnih organa zatraženo objašnjenje imenovanja vojnih meta, opoziv imenovanja i izvinjenje za ovaj ponižavajući i diskriminirajući čin, koji je građane Bosne i Hercegovine u Kanadi, kao preživjele žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, ponovo vratio u ratne strahote i narušio njihov osjećaj sigurnosti i jednakosti kao građana i naroda u kanadskom društvu. U odgovoru Ministarstva odbrane Velike Britanije se između ostalog kaže: „Imena meta o kojima govorite u vašem pismu su komercijalno dostupni proizvodi za koje su nazivi u katalogu stvar pitanja za kompaniju koja iste proizvodi. Vama će, međutim, biti drago da znate da Britanska armija koristi nespecifične geopolitičke scenarije i nijedna pretpostavka nije napravljena između naziva u katalozima i geografije operativnih aktivnosti Velike Britanije. Nazivi mete u katalogu o kojima vi govorite u vašem pismu neće se stoga koristiti kao dio obuke koju preduzimaju britanske trupe u Kanadi.” U odgovoru Paula Dewara, člana Kanadskog parlamenta i NDP kritičara vanjskih poslova, između ostalog, stoji: “Dijelim sa vama svoje razočarenje po pitanju odluke Vlade Kanade za kupovinu vojnih meta sa etničkim imenom 'Bosanski muškarac'. Pozivam Vladu Kanade da se prvo izvini za odabir tih meta, a zatim da spriječi kupovinu takvih meta u budućnosti. Vojne mete sa etničkim ili nacionalnim imenom nisu u skladu sa kanadskom ponosnom tradicijom multikulturalizma i ne trebaju se nikada upotrebljavati na kanadskom tlu“. Prema informaciji koju su IGK i kanadski ogranak KBSA dobili od Ambasade Bosne i Hercegovine u Ottawi, putem koje je naše pismo uručeno nadležnim državnim organima Kanade, Vlada Kanade je pozitivno odgovorila na naše zahtjeve u pismu, izrazila žaljenje za nazivom meta koji je ponizio dio kanadskih građana – prije svih kanadske Bošnjake i izvinula se građanima Bosne i Hercegovine u Kanadi za ponižavajuće imenovanje vojnih meta. I ako su građani Bosne i Hercegovine koji žive u Kanadi, posebno Bošnjaci, još uvijek poniženi navedenom, nehumanom odlukom o nazivima meta, pozdravljamo odluke Vlada Kanade i Velike Britanije da ponižavajući i diskriminirajući naziv za mete “Bosanski muški“ ne koriste na svojim treninzima u Kanadi. Istovremeno pozivamo Kanadu i Veliku Britaniju, kao članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, na još veću aktivnost da se istina o najvećim zločinima poslije Holokausta u Evropi, genocid u Bosni i Hercegovini, sazna i da pravda za žrtve tih strašnih zločina bude zadovoljena. U tom smislu pozdravljamo Nacrt rezolucije o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, koji je Velika Britanija pripremila i uputila Generalnoj skupštini UN-a na usvajanje. Pozivamo Vladu Kanade da podrži navedenu rezoluciju. Istina o genocidu u Bosni i Hercegovini i pravda za žrtve tog zločina su najbitniji uslovi za pomirenje i budući zajednički život. Na žalost, dvadeset godina poslije genocida u Srebrenici svijet još uvijek nije izvukao pouke i poruke iz toga zločina                                                                                                            

                                                                                                             (20.03.2015.)

 

 

***

Saopćenje povodom eskalacije napada na bošnjačke povratnike

Svjedoci smo kontinuiranog ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika, odnosno preživjelih žrtava agresije i genocida od strane vladajućeg establišmenta u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Napadi na Bošnjake u Prijedoru, Bratuncu, Srebrenici, Vlasenici, Konjević Polju, Kotor Varoši i drugdje izraz su kontinuirane antibosanskohercegovačke i posebno antibošnjačke, diskriminirajuće politike i prakse, koja se sprovodi od momenta dejtonske legalizacije rezultata agresije i genocida, oličene u entitetu Republika srpska. Temelji entiteta Republika srpska na tlu Bosne i Hercegovine postavljeni su na masovnim grobnicama Bošnjaka i najmonstruoznijim zločinima koje čovjek jedva može pojmiti. Danas taj entitet sa svojim političkim predstavnicima, nastavlja ideju stvaranja tzv. „velike Srbije“ na račun Bosne i Hercegovine, baštineći ideju zločinaca kojima se sudi, ili je već presuđeno, za agresiju, ratne zločine i genocid. Danas je taj genocidni entitet primjer aparthejda u Evropi. Entitet Republika srpska nikada nije bio sigurna sredina za bošnjačke povratnike. Kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, uskraćivanje prava na bosanski jezik, na nacionalnu grupu predmeta, neravnopravnost prilikom zapošljavanja u javnom sektoru, a prije svega kontinuirana ugrožena fizička bezbjednost povratnika, jasno govori da je cilj entiteta Republika srpska ostao isti kao i u agresiji i genocidu - etnički čista sredina koju u pogodnom momentu treba odvojiti od matične Bosne i Hercegovine i pripojiti Srbiji. Kontinuirano negiranje zločina agresije i genocida, ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika i nasilna zabrana sjećanja za žrtve i svjedoke agresije i genocida od strane političkog establišmenta entiteta Republika srpska je nastavak agresije i genocida u novim okolnostima i drugim sredstvima, ali sa potpuno istim ciljem. Sistematskim napadima na povratnike bošnjačke nacionalnosti vrši se dodatni pritisak i sprečava obnova bošnjačkih zajednica i prostora. Iako politički predstavnici entiteta Republika srpska koji je nastao na genocidu i progonu Bošnjaka, pokušavaju pokazati napade na Bošnjake kao incidente, međutim jasno je da su ovo sistematski napadi orkestrirani iz samog vrha istih onih koji su učestvovali u sprovođenju genocida i etničkog čišćenja, kao i onih koji slijede ideologiju genocida, a koji su sada na vlasti. Pozivamo Vlade SAD i Kanade i Vlade svih drugih članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini da hitnom upotrebom svih mogućih demokratskih sredstava zaustave diskriminirajuću politiku i praksu vladajućeg establišmenta u entitetu Republika srpska, koji dvadeset godina poslije Dejtonskog sporazuma nastavlja negirati bošnjački narod, njegovu historiju, kulturu, tradiciju i jezik, kao i suverenitet, cjelovitost, teritorijalni integritet i državnost Bosne i Hercegovine. Pozivamo Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini da primjenom svojih ovlasti osigura potpunu zaštitu ljudskih prava i sloboda Bošnjaka u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Pozivamo bošnjačke lidere da konačno ustanu u zaštitu svoga naroda, prije svega povratnika i žrtava agresije i genocida. Na kraju pozivamo međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, prije svega Amnesty International i Human Rights Watch da u svojim aktivnostima imaju redovnu pozornost na ugrožavanje ljudskih prava i sloboda u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

                                                                                                                               (17.08.2015.)

 

 

 

Diskriminacija žrtava je završni čin genocida nad Bošnjacima

Jedanaesti novembar je Dan sjećanja. Dan kada se sjećamo svih onih koji su svoje živote dali za slobodu. Dan kada se sjećamo svih oni koji su širom svijeta položili svoje živote za ljudska prava i slobode, za demokratiju, u borbi za toleranciju drugog i drugačijeg. Posebno se danas sjećamo onih koji su dali svoje živote za suverenu, nezavisnu, slobodnu, jedinstvenu BiH - koja na žalost još to nije. I baš na Dan sjećanja, u gradu simbolu najvećeg zločina poslije Holokausta, genocida u Srebrenici, treba doći predsjednik Vlade države koja još ne priznaje pravnu, političku, historijsku i naučnu činjenicu o genocidu u Srebrenici. Njega po ko zna koji put dočekaše politički predstavnici žrtava. Ima li kraja našem samouništenju, našem samoponižavanju, samoiživljavanju? Šta će biti s našom djecom, našim unucima? Zašto se tako odustaje od borbe za istinu i pravdu? Zašto se tako trenira um protiv istine i pravde? Zašto je značajnije biti sa predstavnikom sistema uništenih vrijednosti, nego istinski i dostojanstveno predstavljati žrtvu? Dijelili su nas, čupali iz korijena, preseljavali, ubijali, mijenjali nam tradiciju, kulturu i identitet. Poslije vojnog dijela agresije i genocida, za nas nema ništa važnije od istine i pravde. Bez istine i pravde nismo narod, već stanovništvo, amorfna masa koja se može oblikovati po želji više od 25.000 slobodnih ratnih zločinaca u BiH koji se još slobodno kreću i kreiraju bosanskohercegovačko državno i društveno tkivo. Dakle, dominacija zločinačkog uma ne miruje! Moramo shvatiti da su ratni zločinci još među nama, počinioci, pomagači i posmatrači genocida. Samo naizgled preobraženi i dalje njeguju duhovnu prazninu koja ne voli borbu za istinu i pravdu, koja se odrekla ljudskih vizija i vrijednosti. Još smo daleko od toga da je veličina poraza oslobađanje od zla. Svijest o zločinu, priznavanje istine i pravde, katarza i duhovno čišćenje je značajnije za budućnost od ekonomije. Niko normalan nije protiv ekonomskih imperativa! Pogotovo ne protiv ekonomskog oporavka i razvoja Srebrenice. Naprotiv! Ali, bez katarze, bez priznavanja istine i pravde, bez duhovnog čišćenja, sam ekonomski razvoj može biti jalov. Istina i pravda se ne kupuju novcem. Novac bez katarze hrani društvenu destrukciju u kojoj rušilačke snage dobijaju sve veći društveni i državni prostor. Jedna od manifestacija kontinuiteta destruktivnog uma je veličanja ratnih zločinaca, kojom se ne samo nasljeđuje mržnja već se generacije uče mržnji, što predstavlja potpuno rastrojstvo pameti. Druga manifestacija je kontinuirano čupanje žrtava iz njihovog duhovnog, nacionalnog, društvenog i državnog korijena. U kontinuitetu usporenog genocida nad Bošnjacima i dalje se ostvaruje strateški cilj velikosrpskog nacionalističkog programa – etnički čista Republika srpska. Svijet i mnogi članovi bošnjačkog političkog i akademskog establišmenta su vjerovali ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću. A, on ih u tom slijepom vjerovanju izigrao i putem agresije i genocida krenuo u bitku za tzv. „veliku Srbiju“. Zašto da se vjeruje Vučiću koji ne priznaje agresiju i genocid, koji bježi od istine i pravde? Pred činjenicom od više stotina ubijenih Bošnjaka, više desetina hiljada mučenih u koncentracionim logorima smrti, više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja, više stotina hiljada na silu protjeranih... - tu pada demokratija, čovjek, civilizacija! Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi kojima treba garantirati miran život, u skladu sa standardima pravde i istine.

                                                                                                     (14.11.2015.)

 

 

 

Analiza Presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću

Iako svaka presuda za zločin protiv čovjeka i civilizacije može predstavljati mali korak ka postepenom dolasku do istine i pravde, u ime američkih i kanadskih Bošnjaka od kojih su većina žrtve najvećeg zločina poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, smatramo da je Presuda Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju za ratnog zločinca Radovana Karadžića razočarenje za sve žrtve genocida u Bosni i Hercegovini. Iskazi kojima je data kvalifikacija djela u Presudi su nekorespodentni sa faktičkim događajima u društvenoj stvarnosti. Eklatantan primjer navedenog stava je ocjena Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju da su na području sedam bosanskohercegovačkih općina dokazana ubijanja i drugi masovni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava, tj. actus reus, a nije izveden zaključak o postojanju genocidne namjere, što bi u prevodu značilo da je genocid izvršen bez postojanja genocidne namjere. Ocjene Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju duboko vrijeđaju i ponižavaju žrtve genocida u Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je svojim neutemeljenim ocjenama umanjilo univerzalni značaj Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u društvenoj i sudskoj praksi, što upućuje na neodgovornost i nekažnjavanje izvršilaca zločina genocida. Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ovom Presudom de facto i de jure negira zločin genocida na cijelom područiju Bosne i Hercegovine, čime, imajući u vidu naučnu činjenicu da negiranje genocida predstavlja zadnju fazu procesa genocida, neposredno učestvuje u zločinu genocida. Ističemo da je Presuda u suprotnosti sa svim relevantnim podacima i dokazima, koji potvrđuju, verifikuju i dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida nad Bošnjacima u svim okupiranim mjestima Bosne i Hercegovine, gradovima u opsadi, sigurnim zonama UN-a i slobodnim područjima. Navedeno saznanje je objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima. Međutim, treba naglasiti da određeni dijelovi Presude idu u pravcu zadovoljavanja najvažnija dva segmenta svakog sudskog procesa, a to su istina i pravda. Naime, po ovoj Presudi zločinac Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici, što prvi put odgovara historijskim činjenicama da genocid u Srebrenici nije bio faktor navodne „međuetničke mržnje“, nego je to bila namjera iskazana u političkom djelovanju samog zločinačkog političkog vrha Republike srpske, na čelu sa zločincem Karadžićem. Zatim, treba istaći da tačke optužnice za eksterminaciju, to jest istrebljenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva i zločine protiv čovječnosti po kojima je zločinac Karadžić proglašen krivim, zadovoljavaju principe istine i pravde. Zajednička budućnost Bosne i Hercegovine se može graditi jedino na potpunoj istini i pravdi. Zato tražimo od Tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da uloži prigovor na prvostepenu presudu i u drugostepenom postupku vrati nadu preživjelim žrtvama, potomcima i svjedocima agresije i genocida u bolju zajedničku budućnost u Bosni i Hercegovini.

                                                                                                     (25.03.2016.)

 

 

 

Velikohrvatski apartheid u Stocu mora biti ukinut

Apartheidska atmosfera u Stocu poslije lokalnih izbora, produkovana od strane antibosanskih i antibošnjački orjentisanih pojedinih čelnika, unutar lokalnog HDZ, jasno pokazuje da je uz odobravanje hrvatskog političkog establišmenta, Dragan Čović ubrzao proces institucionalizacije secesionističkih težnji tzv. Herceg-Bosne, zločinačke tvorevine nastale s ciljem razbijanja bosanskohercegovačke države. Radi se o zločinačkoj politici i praksi koja je imala za cilj podjelu države Bosne i Hercegovine i stvaranje hrvatske paradržave u Bosni i Hercegovini. Iako je njenim ideolozima bilo jasno da je realizaciju tog projekta moguće sprovesti samo na štetu većinskog bošnjačkog naroda, svjesno su ušli u njegovu agresivnu, genocidnu realizaciju. Ideja tzv. Herceg Bosne, na čijem je čelu bio Mate Boban, rezultirala je međunarodnim oružanim sukobom u kojem je učestvovala Republika Hrvatska, što je potvrđeno, uz ostalo, prvostepenom Presudom Haškog tribunala kojom su šestorica bivših čelnika tzv. Herceg Bosne za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1991. do 1994. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Iako ta paradržava nije legalizovana Dejtonskim sporazumom, ona je nastavila svoj zločinački pohod na državu Bosnu i Hercegovinu samo drugim sredstvima. Primjer za to su kontinuirano odgađanje lokalnih izbora u Mostaru, te antibosanskohercegovačko djelovanje poslije lokalnih izbora u Stocu. Mi podržavamo rad Inicijative za Stolac, jer je ponudila svim građanima Stoca promjene za bolju budućnost grada. Lokalna HDZ je protiv ne samo Inicijative, već protiv bilo kakvih promjena. Najoštrije osuđujemo antibosanskohercegovačku izjavu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića o Stocu kao navodnom hrvatskom gradu. Bošnjaci Stoca ni u najtežim ratnim uslovima nisu prihvatili „HZHB“, pa neće ni danas. Nezamislivo je da lider jedne države radi protiv svoje države. U normalnim državnim sistemima takvi lideri se odmah sankcionišu. Osuđujemo i ilegalni dolazak delegacije Vlade Republike Hrvatske u Stolac i otvorenu podršku samo jednom, hrvatskom narodu. Anticivilizacijski ulazak delegacije Vlade Republike Hrvatske u Stolac preživjele žrtve i svjedoke genocida u Stocu podsjeća na strašni agresivni genocidni ulazak splitskih, riječkih i metkovičkih brigada tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Najoštrije osuđujemo ponašanje čelnika lokalnog HDZ, koji su ometanjem procesa izbora organizovano stvarali atmosferu navodne ugroženosti Hrvata u Stocu. Mnogi američki i kanadski Bošnjaci su žrtve genocida u Stocu. Preko naših organizacija oni poručuju da Stolac nikada nije bio, nije sada i nikada neće biti samo hrvatski grad. Stolac je bosanskohercegovački grad, grad u kome mnogobrojni historijski vrijedni spomenici trajno svjedoče ideju Bosne i bosanski duh, to svojevrsno priznavanje, poštovanje, prihvatanje i tolerisanje drugog i drugačijeg kao modusa bitka jednog multilateralnog identiteta. Od bosanskohercegovačkog, posebno bošnjačkog političkog establišmenta na svim razinama vlasti, tražimo hitno angažovanje i upotrebu svih političkih sredstava da se obezbijedi demokratski i civilizacijski modus života i rada u gradu Stocu.

 

                                                                                                     (10.10.2016.)

 

 

 

 

 

Reakcija povodom uručivanja „povelje zahvale“ ratnim zločincima

Dati priznanja osuđenim za ratne zločine - Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić, te posthumno Nikoli Koljeviću - znak da je politički, policijski, akademski i kulturni establišment manjeg bosanskohercegovačkog entiteta nastavlja ne samo antibosansku, već i zločinačku politiku i praksu. Istraživači genocida, aktivista za ljudska prava i slobode, članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, preživjele žrtve i svjedoci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, ali i mnogi Amerikanci i Kanađani i njihove organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda - ponovo su u šoku. Zakonodavni organ eniteta na tlu Republike Bosne i Hercegovine, nastao genocidom i drugim ratnim zločinima, davanjem priznanja ratnim zločincima, učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, sa najtežim međunarodno pravnim krivičnim nedjelima, uključujući agresiju i genocid - po ko zna koji put nanosi  bol dušama onih koji su imali sreću da prežive najteže oblike zločina poslije Holokausta u Evropi. Istovremeno ovo anticivilizacijsko nagrađivanje je kontinuitet intencije da se odbace sve presude sudova u Hagu i da se one ne priznaju u srpskoj politici. To nas  upozorava da ta agresivno genocidna zločinačka politika s kraj 20. stoljeća nije završena niti je napuštena od današnjih srpskih političara. Oni samo nastavljaju poslove u drugom povijesnom kontekstu. Ratni zločinci se nagrađuju ne samo na dan skupštine genocidnog entiteta, već i na Dan UN-a, 24. oktobra.   Zato je to nagrađivanje osuđenih ratnih zločinaca  ne samo anticivilizacijski zločinački čin nastavka antibosanske politike i prakse, već i čin kršenja Povelje UN i Konvencije o  sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Žrtve zločina genocida i međunarodna demokratska javnost očekivali su da Ujedinjene nacije odlučno djeluju i spriječe zločin genocida. To se nije desilo. Istraživači genocida, aktivisti ljudskih prava i sloboda, i posebno žrtve zločina genocida, očekuju od UN da mnogo odlučnije djeluju i spriječe nastavak zločina prema državi BiH i njenim građanima od strane političkog establišmenta manjeg bh. entiteta. Velikosrpski hegemonijski antibosanski projekt se nastavlja. To mora biti jasno svakom borcu za istinu i pravdu, svakom borcu za jedinstvenu, suverenu, nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. To mora biti jasno posebno svakom Bošnjaku u matici i dijaspori, jer oni nemaju drugu rezervnu domovinu. Samo Bošnjaci mogu tu svoju jedinu domovinu braniti i odbraniti. Više od dvije stotine godina velikosrpska nacionalistička ideologija ne posustaje i ne odstupa od uništenja Bosne i Hercegovine. Zaboraviti prošlost i sadašnjost, u kojima se u kontinuitetu pokušava uništiti Bosna i Hercegovina, značilo bi ponavljanje navedenih najvećih zločina poslije Holokausta u Evropi. Umjesto da istina i pravda pobijede, rane se ponovo otvaraju. Pozivamo svjetske autoritete da upotrijebe snagu moralnog kredibiliteta te zaustave kontinuirano ugrožavanje bosanskohercegovačke države od strane vlasti manjeg bh entiteta! Pozovamo i bošnjački politički. akademski, kulturni establišment da se probudi iz sna i produzme konkretne mjere u odbrani Bosne i Hercegovine! Onaj ko veliča osuđene ratne zločince, onaj ko ponižava žrtve genocida - mora biti sankcioniran!

 

                                                                                                     (25.10.2016.)

 

 

 

Povodom hapšenja osmorice osumnjičenih za genocid u Prijedoru

 

Pozdravljamo hapšenje osumnjičenih ratnih zločinaca: Slobodana Taranjca, Miodraga Glušca, Ranka Babića, Marinka Praštala, Ranka Došenovića, Zdravka Panića, Trive Vukića i Milana Vukića. Dvadeset i četiri godine nakon zločina u Ljubiji kod Prijedora, nekadašnji policajci tadašnjeg tzv. MUP-a Rs-a, osumnjičeni su za zarobljavanje i ubistva 117 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Riječ je o uhapšenim civilima iz šest sela smještenih na lijevoj obali Sane. Njihova ubistva samo su djelić genocida iz ljeta 1992. godine, kada je na ovom području u svega nekoliko dana ubijeno oko 1.800 ljudi. I ako je ovo hapšenje osumnjičenih ratnih zločinaca korak ka istini, još jednom upozoravamo da se idejni tvorci i nalogodavci genocida u Prijedoru i dalje slobodno šetaju. Komandanti 43. brigade VRs-a Vladimir Arsić i Radmilo Zeljaja nikada nisu odgovarali za zločine svojih potčinjenih. Obojica uživaju u penzionerskim danima u Srbiji. Isto tako, osim Milomira Stakića, niko od članova prijedorskog Kriznog štaba nije priveden pravdi. A većina ih i danas živi u Prijedoru. Predaju na fakultetima, rade u općini. U Prijedoru su danas čak i šefovi općinskih odsjeka nekadašnji članovi Kriznog štaba, isljeditelji iz logora „Keraterm“, kojima se žrtve genocida moraju obratiti kada trebaju izvaditi kakav dokument ili potvrdu. Agresor je u Prijedoru, kao području srpskih strateških prioriteta, izvršio nad civilima zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava, neslućenih razmjera, a sve u skladu sa velikosrpskim projektom „Svi Srbi u jednoj državi“. Masovne grobnice žrtava genocida, posebno „Tomašica“, ključni su i objektivni indikator izvršenog genocida i nesporni i neoborivi materijalni dokazi njegovog izvršenja. Vršeno je prisilno prevođenje Bošnjaka i Hrvata u pravoslavlje, što potvrđuje raspoloživa dokumentacija, a posebno preživjele žrtve genocida, te je planski, organizovano, masovno i sistematski uništavana i njihova kultura. Genocid u Prijedoru je potvrda da je historija svijeta, historija krvnika i žrtve, u kojoj krvnik svim sredstvima, a prije svega ubijanjem i zatiranjem žrtve, hoće gospodariti žrtvom, a da za to ne snosi nikakvu odgovornost, pravdajući zločin činom povijesnog osvješćenja i katarze, za koga treba još biti nagrađen. Još uvijek se kontinuirano zabranjuju obilježavanja godišnjica agresije i genocida, zbog korištenja riječi „GENOCID“, te se nalaže prijedorskoj policiji da podnese krivične prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Ponižavaju se organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako se namjerno, organizovano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci, od kojih mnogi drže visoke funkcije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi svjetskih pravnih i moralnih autoriteta koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti.

                                                                                                     (07.12.2016.)

 

 

 

Otvoreno pismo Bakiru Izetbegoviću: Revizija Tužbe je put ka trajnom miru

Američki i kanadski Bošnjaci smatraju pitanje žalbe na Presudu Međunarodnog suda pravde po Tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije veoma bitnim i važnim pitanjem za budućnost, kako Bosne i Hercegovine, tako i istine i pravde u svijetu. Međunarodni sud pravde je presudio da je Srbija odgovorna za kršenje Konvencije o genocidu, jer nije učinila sve što je bilo u njenoj moći za sprječavanje genocida te za kažnjavanje i predavanje Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju individualnih počinitelja. Međutim, Srbija nije proglašena odgovornom za genocid ili saučesništvo u istom, čak ni za genocid u Srebrenici koji je stavljen na teret isključivo policijskim i vojnim organima entiteta  Republike srpske. Bosna i Hercegovina,  kao tužiteljska strana, uspjela je dokazati djela genocida, međutim ne i genocidnu namjeru. Genocidna namjera dokazana je samo u slučaju Srebrenice i to povodom entiteta Republika srpska. Bosna i Hercegovina može podnijeti žalbu na Presudu u slučaju pronalaska novih dokaza koji joj u vrijeme donošenja Presude nisu bili poznati ili nisu bili dostupni. Istraživači nauke o genocidu su došli do tih novih, kredibilnih dokaza. Ovom prilikom ističemo otkrivanje masovne grobnice „Tomašica“ kod Prijedora, te sve presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, posebno prvostepena Presuda Radovanu Karadžiću i Presuda Apelacionog vijeća od 19. aprila 2004. u kojoj se navodi da je počinjen genocid u Srebrenici 1995. godine. Polazeći od činjenice da postoji pravna mogućnost za reviziju Tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije, te da istraživači nauke o genocidu imaju nove, kredibilne dokaze za reviziju, u ime američkih i kanadskih Bošnjaka, u ime mnogih istraživača genocida u svijetu, a posebno u ime preživjelih žrtava, njihovih potomaka i svjedoka genocida - pozivamo Vas da poduzmete sve potrebne mjere za reviziju Presude. Ako ne iskoristite pravo revizije, onda to ne znači samo da time prihvatate prvostepenu Presudu iz 2007., nego to isto znači da će drugi pisati bosanskohercegovačku historiju. Ukoliko ne dođe do revizije Tužbe postoji realna mogućnost da Bosna i Hercegovina ostane talac srbijanskog režima i pojedinaca koji simboliziraju projekat tzv. „velike Srbije“. Sloboda Bosne i Hercegovine je moguća samo onda kada se utvrdi sudska odgovornost za agresiju i genocid na čijim rezultatima se danas temelji ta sloboda. Žrtve agresije i genocida se ne smiju ponižavati. Istina i pravda su najbolja brana ponižavanju žrtava agresije i genocida, ali i najbolji put fuzije bosanskohercegovačke države i društva i njenog puta ka evroatlanskim integracijama. Vrijeme je da i Vi pokažete da ste ne samo aktuelni politički lider Bošnjaka, već da ste i politički predstavnik preživjelih žrtava, njihovih potomaka i svjedoka genocida. Revizija Tužbe nije poziv na osvetu, već poziv na traženje istine i pravde, jer se samo na njima može graditi bolja budućnost za sve bosanskohercegovačke narode i građane. 

                                                                                                         (28.12.2016.)

 

 

 

 

 

***

 

Da li bi negatori Holokausta mogli biti načelnici općina u Njemačkoj?

 

(Mladen Grujičić: - "Ne mogu prihvatiti da se u Srebrenici desio genocid")

Dehumanizacija žrtava, istine, pravde, prava, mira, dehumanizacija ideje Bosne i bosanskog duha, ta dehumanizacija mora imati svoj kraj! Na potezu je bosanska koalicija protiv dehumanizacije žrtve, a žrtva je država Bosna i Hercegovina. Jer pomoć od UN, EU, međunarodne zajednice ne treba očekivati. Anticivilizacijska, neprijateljska, nehumana, antibosanska i genocidaška izjava aktuelnog načelnika Srebrenice Mladena Grujičića o nepriznavanju naučnoistraživački, politički i sudski dokazanog genocida u Srebrenici - još jedan je dokaz o kontinuitetu genocida. Izbor srpskog kandidata za načelnika općine Srebrenica Mladena Grujičića, koji negira genocid, može se smatrati završnim činom genocida u Srebrenici. To je još jedan katastrofalni moralni propust kako bosanskohercegovačkog, posebno bošnjačkog političkog faktora, tako i međunarodne zajednice. Srebrenica nikada nije ni smjela biti dodijeljena pod administrativno-političku nadležnost institucija koje su u njoj počinile genocid. Genocid u Srebrenici su potvrdili najveći svjetski pravni autoriteti i to Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični tribunal, najvažnije svjetske naučnoistraživačke institucije i parlamenti najvažnijih svjetskih sila. Zato nijedan pripadnik institucija koje su izvršile genocid ne bi trebao biti načelnik općine Srebrenice. Izborna pobjeda Grujičića i njegove strašne, anticivilizacijske postizborne izjave i negiranje presuda najvećih svjetskih pravnih autoriteta je razorna politička afirmacija genocida. Poricanja genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca je ponižavajuće i zastrašujuće za preživjele žrtve, za istinu, pravdu, mir, slobodu. Oni koji negiraju genocid i veličaju počinioce genocida treba smatrati odgovornim i sudski procesuirati. Politički predstavnik žrtava je dužan zaštiti Bošnjake u Srebrenici, grad Srebrenicu i posebno Memorijalni centar u Potočarima. Negiranje genocida je također genocid. Kako Bošnjaci mogu  biti sigurni da im se zlo neće ponoviti, ako se na vlasti nalaze oni koji negiraju zločin genocida koji su presudile najviše pravne instance u svijetu. Paradoksalno je, i možda jedino u Bosni moguće - da neko ko je ubijao, i ko to ubijanje ponovo negira, može biti vlast nad žrtvom. Samo se zapitajmo nad nezamislivom mogućnošću - da li bi negatori Holokausta mogli biti načelnici općina u Njemačkoj? Da li bi to dozvolile UN, EU, država Njemačka, međunarodna zajednica?

 

                                                                                                     (17.04.2017.)

 

 

 

 

 

 

Zločin na Korićanskim stijenama je genocidni akt

 

Prije 25 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. Zločin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da istraživači genocida ovaj strašni zločin smatraju genocidnom namjerom. Zločin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etničko čišćenje grada Prijedora. Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zločinu, kako u pogledu izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen od strane interventnog voda Policije Republike srpske iz Prijedora, po naredbi Kriznog štaba Opštine Prijedor, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora. Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zločina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske Policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto čiji su stanovnici znali i čuli za zločin. Prema svjedočenjima preživjelih vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „čišćenje“ terena uključila i Civila zaštita iz Skender Vakufa, izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima, o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbijednosti Prijedor, nastali 4. septembra 1992. godine. Dakle radi se o zločinu genocida, a ne tek o zločinu protiv čovječnosti. Specifičnost genocida kao zločina jest njegova posebna namjera, želja da se zločinom fizički uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili druga skupina, ili njen značajan dio. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri. Istraživače genocida, prvenstveno i isključivo interesuje naučna istina do koje se dolazi kroz određenu naučnu proceduru, uz strogu primjenu logičkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta naučnog istraživanja i naučnih metoda istraživanja kojima se obezbjeđuje objektivno, istinito saznanje. Svjedoci smo svakodnevnih napada na historiju BiH, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranja zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa nažao uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zločinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BiH. Umjesto bježanja od moralne katarze, od zajedničke države BiH, bosanski Srbi trebaju prihvatanjem istine i pravde prihvatiti državu Bosnu i Hercegovinu.

                                                                                                     (21.08.2017.)

 

 

U susret presudi Ratku Mladiću: Očekujemo pravnu i povijesnu pravdu

Genocid i udruženi zločinački poduhvati su najteže kvalifikacije ratnih zločina u Statutu Haškog tribunala. Sadržane su u optužnici protiv Mladića. Kao ključna ličnost udruženih zločinačkih poduhvata, Mladić se tereti za trajno uklanjanja Bošnjaka, bosanskih Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva s velikih dijelova Bosne i Hercegovine. Očekujemo presudu kojom se Mladić oglašava krivim i odgovornim za izvršeni genocid u Srebrenici i šest opština u Bosni i Hercegovini. Ovo temeljimo na otkriću najveće, masovne, primarne grobnice „Tomašica“ kod Prijedora, koja potvrđuje razmjere agresije na Bosnu i Hercegovinu i dokazuje genocid nad njenim građanima u Prijedoru. Činjenica je da su Bošnjaci prvi narod poslije Drugog svjetskog rata koji ima u međunarodnom pravu verificiranu Presudu za genocid. Međutim, genocid se ne može lokalizovati na jedan dio bosanskohercegovačke teritorije. Smatramo da presuda treba potvrditi zločin ne samo na nivou entiteta Republika srpska, već preko dokazanih udruženih zločinačkih poduhvata i direktnu povezanost Mladića i političkog, vojnog i policijskog establišmenta tadašnje Srbije. Ovo temeljimo na činjenicama i dokazima nauke o genocidu koja nedvosmisleno potvrđuju da je Srbija svojom oružanom silom, Jugoslovenskom narodnom armijom, odnosno Vojskom Republike srpske, vodila osvajački rat protiv Bosne i Hercegovine, izvodila oružane akcije u cilju realizacije genocidnog, političkog projekta, formiranja velikosrpske države na Balkanu. Svi relevantni izvori i njihova saznanja dokazuju i potvrđuju da je prije izvođenja agresije na Bosnu i Hercegovinu i izvršenja genocida nad Bošnjacima, u skladu sa srpskom nacionalističkom ideologijom i politikom, genocidnog karaktera, postojala namjera, jasno iskazana kroz plan i projekt, za izvršenje agresije, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, čemu su prethodile određene planske, organizovane i ciljne političke, vojne i druge pripreme. Državno, političko i vojno rukovodstvo Srbije je s namjerom i jasno postavljenim ciljevima i utvrđenim zadacima, planiralo, pripremalo, organizovalo i učestvovalo u izvršenju zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i zločin genocida, u Bosni i Hercegovini. Mladić i svi oficiri i pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, kao i iz drugih komandi, jedinica i ustanova Vojske Jugoslavije, bili su, pod beogradskom komandom i unutrašnjim zakonodavstom Srbije. Akte genocida  u Bosni i Hercegovini izvršila su: pravna i fizička lica, koja su imala status organa Srbije. Pravna i fizička lica bila su potpuno zavisna  od Srbije, te su, kao takva izjednačeni sa organima Srbije. Republika srpska i Vojska Republike srpske bili su samo puki instrumenti Srbije, bez ikakve stvarne, političke i vojne samostalnosti, a preko kojih je Srbija djelovala. Politička i vojna organizacija paradržavne tvorevine Republika srpska izjednačuje se sa organima Srbije i ona je u potpunosti zavisila od Srbije, čija se djela pripisuju Srbiji. Politička, vojna i finansijska pomoć i sredstva koju je Srbija pružala Republici srpskoj i Vojsci Republike srpske dokazuju da su genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima, izvršeni sredstvima Srbije. Samo sa pravnom i povijesnom pravdom možemo graditi povjerenje, mir, stabilnost i bolju zajedničku budućnost. To su ujedno uslovi za izvinjenje, katarzu i traženje oprosta od strane zločinaca prema žrtvama.

                                                                                                     (18.11.2017.)

 

Povodom odlikovanja za negiranje genocida u Srebrenici ruskom diplomati V. Čurkinu

 

Tražimo od „Majki Srebrenice“ da javno povuku „Cvijet Srebrenice“ od Aleksandra Vučića, negatora genocida u Srebrenici! Najveće postignuće međunarodnih sudova, nacionalnih sudova i brojnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN je pravosudno i historijsko imenovanje  genocida u Srebrenici. Ustanovljeno da su Bosanski Srbi, predvođeni Mladićem i Karadžićem, uz ključnu podršku tadašnjeg srbijanskog režima, krivi za genocid, što je ključno za historijsko razumijevanje i razotkrivanje prirode Republike srpske kao entiteta zasnovanog na genocidu. Genocid u Srebrenici je osuđen i rezolucijama Kanadskog parlamenta, Američkog kongresa i Senata, Australijskog parlamenta, Evropskog parlamenta i parlamenata više od 20 drugih država. Tako cijeli civilizirani svijet zna istinu, koju Vučić pokušava da prikrije. Veto zbog kojeg Vučić posthumno nagrađuje Čurkina ne može zaustaviti istinu niti umanjiti borbu za pravdu. Vučić je samo po ko zna koji put ponizio žrtve, pokazujući sebe u pravom svjetlu. Na ovakve poteze Vučića „Majke Srebrenice“ moraju reagovati, moraju aktivno djelovati, ne smiju šutjeti. Došlo je vrijeme da od Vučića, negatora genocida u Srebrenici, „Majke Srebrnice“ javno povuku „Cvijet Srebrenice“, simbol najvećeg zločina u Evropi poslije Holokausta. „Cvijet Srebrenice“ na nekome koji ne prizna genocid u Srebrenici je poniženje ne samo za žrtve genocida u Srebrenici i BiH, već i za sve žrtve svih dosadašnjih zločina protiv čovjeka i civilizacije. Onaj ko nastavlja zločinački hod ka realizaciji Karadžićeve i Mladičeve zločinačke ostavštine, na račun države BiH, ne može nositi „Cvijet Srebrenice“. Umjesto da se Vučić ogradi od onih koji su činili agresiju i genocid, umjesto da osudi negatore genocida, umjesto da natjera sve one koji znaju za lokacije grobnica da iste otkriju, umjesto traženja oprosta i izražavanja pokajanja na pružene majčine - srebreničke  ruke, on vraća anticivilizacijskim, nehumanim, ponižavajučim činom postuhumne dodjele odlikovanja ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu, zbog uloženog anticivilizacijskog veta na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o osudi genocida u Srebrenici. Vučić navedenim nehumanim odlikovanjem negira Presude oba internacionalna suda u Hagu, ne priznaje suverenitet, integritet i politički subjektivitet države BiH, ugrožava mir i stabilnost, uslovljava pomirenje samo ako se svi zločini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao činjenično. Karadžićeva ostavština se nastavlja zahvaljujući Vučiću i Vučićima. Dok Beograd i Zagreb kontinuirano negiraju mogućnost postojanja BiH, što je kontinuitet antibosanske politike, žrtve nikada ne smiju zaboraviti da je nad građanima BiH, posebno Bošnjacima, sa ciljem da se BiH izbriše s lica svijeta, izvršen genocid i da rezultat tog genocida pod imenom „entitet Rs“ i danas postoji na tlu BiH. Bosansko pitanje prevazilazi srpsko-hrvatske historiografske mitove. Zločinci koji kontinuirano antibosanski djeluju nisu se suočili sa svojim zločinima. Zato se žrtve ne smiju priviknuti da genocidom određuju svoju budućnost. Jer BiH ima samo priznat teritorijalni integritet, ali nepotpun suverenitet i politički subjektivitet.

 

                                                                                                     (21.12.2017.)

 

 

 

Godišnjica velikosrpskog zločina na Markalama: Bez priznanja i pokajanja

Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korijena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Hiljade granata nemilosrdno je razaralo Sarajevo. Civili i branioci su izdržali najdužu opsadu u historiji čovječanstva, što ih čini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumima, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, diplomski, magistarski i doktorski radovi i vođene duboke akademske rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti bosanskog i sarajevskog duha, moći i snage svih, volje da se podignute glave izađe iz kataklizme. Građani Sarajeva su u stravičnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo BiH. Odgovor idejnim tvorcima i izvršiocima zločina na Markalama je pravda, odgovor na njihovu laž je istina, odgovor na njihovu mržnju je kultura sjećanja koja je ujedno i najveći resurs BiH. Dvadesetčetiri godine poslije Markala se pitamo zašto je kultura sjećanja smetnja za ostvarivanje poželjne zajedničke bh. budućnost? Zašto je kultura sjećanja još uvijek samo neiskorišteni bh. potencijal? I odgovaramo, zato što međunarodna zajednica, posebno sve nesposobnija EU, odbija da osujeti kontinuirane agresorske ambicije Srbije i Hrvatske na BiH. Zato što razjedinjen bosanski patriotski faktor u matici i dijaspori još nije uspio postići minimum zajedničkih interesa za maksimalnu akciju protiv kontinuiteta antibosanske politike od strane susjednih zemalja i njihovih političkih, akademskih i kulturnih eksponenata u BiH. Zato što su internacionalni i nacionalni sudovi i pored određenih rezultata propustili priliku sudski definisati karakter rata u BiH, definisati agresore i delocirati i degetoizirati zločin genocida iz Srebrenice na nivo BiH. Zato što se nauka o genocidu uglavnom bavi simptomima, odnosno manifestacijama, a ne uzrocima bosanske tragedije. Ako BiH i njeni građani žele izgraditi zajedničku, poželjnu budućnost, onda trebaju institucionalizovati kulturu sjećanja kao put ka istini i pravdi, a zatim oprostu i zajedničkom poželjnom životu. Ako nam oduzmu kulturu sjećanja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Odnos prema žrtvama stvar je ljudskosti i odgovornosti za budućnost. Politizacija žrtava i negiranje genocida vodi u dalje podjele. Pijetet prema žrtvi ne može se iskazivati negiranjem ili minimiziranjem zločina na Markalama. Kultura sjećanja je dobro sredstvo protiv onih koji javno poriču zločine ili slave zločince kao heroje. Suočavanje sa istinom i spremnost na pravdu i oprost je jedini put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja, koje su preduslov trajnog mira i stabilnosti. Jedna od bitnih istina je zločin na Markalama. Današnji bh. entitet Rs, svojim odnosom prema žrtvama, pokazuje da ne saosjeća sa stradanjima i patnjama ljudi i time potvrđuje svoje genocidno ishodište i necivilizacijski pristup u rješavanju svih problema s kojima se susreću žrtve.

 

                                                                                                     (09.02.2018.)

 

 

 

 

Povodom Čovićeve laži o postojanju tzv. islamske države u BiH

Sa zabrinutošću smo primili izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića o građanskoj državi koja bi prema njegovom mišljenju mogla postati islamska. Izjava je teška, ali je ujedno zloupotreba odgovorne državne funkcije u cilju realizacije HDZ-ove antibosanske kampanje - formiranja trećeg entiteta. Mnogi subjekti u SAD i Kanadi sa kojima sarađujemo su nam se obratili i tražili da se zaustavi opasno antidržavno djelovanje Čovića. Dragan Čović će se u svom antibosanskom pohodu morati susresti s nama – bh. patriotima u SAD i Kanadi koji se neće odreći bh. historije, kulture, tradicije, jezika, bh. suvereniteta, na kraju - uspomena i patnje. Prošlo je vrijeme nadmoćnosti i nametanja “istina” koje su, ustvari, najobičnije podvale i laži. Sve je to hegemonijska naracija u sklopu projekta “treći entitet”. Za taj antibosanski udruženi politički projekat formirana je antibosanska koalicija u dijaspori, posebno u Sjevernoj Americi. Čovićeva uvreda bh. državljanima u Sjevernoj Americi zadala je bol, ali i svijest o temeljnoj zalutalosti HDZ politike i njihovih pristalica. Predsjedavajući Čović baštini tradicije NDH u svojoj zapadnoj Hercegovini, kao i ubistva, logore, protjerivanje, uništavanje svih kultura i tradicija koje ne pripadaju velikohrvatskom svjetonazoru. To je, dakle, tzv. treći entitet. Njegovo znakovlje, koketiranje sa ustaštvom, nazivlja ulica u Mostaru, jasno pokazuju da je na putu bez povratka. Treći enetitet je bomba unutar BiH. To je finalna destrukcija BiH. A da li nas destrukcija može uništiti? Može! Zato neće proći.  Predsjedvajući Predsjedništva BiH, pored svog cinizma i kontradiktornosti kojima zbunjuje običan svijet, zanemaruje ključnu činjenicu: Treći entitet može uništiti i Hrvatsku! I zato gospodin Čović uživa neprikrivenu i direktnu podršku gospodina Dodika. Preko vrhuške HDZ-a BiH, Dodik, želi uništiti Hrvatsku. Trećim entitetom u BiH, to je valjda jasno, pobijedile bi ustaše u Hrvatskoj. Dragan Čović cinično se poigravao antiislamizmom, emigracijskim strahovima i destabiliziranom EU. Mi iz SAD i Kanade smo morali odgovoriti na američko-kanadski način, jasno i direktno. Mlade generacije čemo učiti o vrijednostima BiH, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji čiji je on oličenje. Krajnje je vrijeme da najučeniji dio Hrvata u BiH shvati da je pet iza dvanaest. Katolička crkva i dobri franjevački umovi, prijatelji i susjedi, naši uglađeni sugrađani, preklinjemo vas: reagujte! O grubom ataku na državu BiH objavijestit ćemo američke i kanadske subjekte, te partnerske organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda u svijetu. Izražavajući mišljenje mnogih Amerikanaca i Kanađana tražimo od gospodina Čovića da se izvine državi BiH i njenim građanima. Takođe tražimo da se izvini i Evropskom parlamentu u kome je grubo ponizio svoju državu. Ako to ne učini u saradnji sa subjektima u BiH, zatražićemo da nadležni organi razmote mogućnost krivičnog progona zbog zloupotrebe položaja, ovlaštenja i iznošenja neistinitih podataka.

 

                                                                                                     (09.02.2018.)

 

 

 

 

 

 

San Martina Luthera Kinga poražen je u Bosni i Hercegovini

 

Vizionarsko obraćanje Martina Luthera Kinga, borca za ljudska i građanska prava i slobode, dobitnika Nobelove nagrade za mir, prije pedeset godina, smatra se najvećim američkim govorom dvadesetog vijeka. Govor je pomogao afirmaciji pokreta za zaštitu ljudskih i građanskih prava i sloboda, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, već i širom svijeta. „I have a Dream“, „Imam san“... Rekao je Martin Luther King okupljenima - „da će se jednog dana ova nacija uzdići i istinski živjeti po sopstvenom vjerovanju“. San Martina Luthera Kinga o pobjedi ljudskih prava i sloboda kojim je pozvao na okončanje rasizma i koji je nadahnuo generacije boraca za ljudska prava i slobode nije se ispunio. San Martina Luthera Kinga je doživio jedan od najvećih poraza u Bosni i Hercegovini. Jer genocid u Bosni i Hercegovini predstavlja konačan dokaz ljudske destrukcije i definitivno sramotan poraz ljudskog, civilizacijskog, evropskog i svjetskog morala, poraz ljudskih prava i sloboda, poraz čovjeka i civilizacije, potonuće ljudskog uma. Za samo dvadeset godina prostor na kojem je 1991. godine živjelo više od 500.000 Bošnjaka gotovo je etnički očišćen. Proces povratka na silu prognanih u manji bosanskohercegovački entitet je propao. Bošnjaci nemaju nikakav politički, ekonomski, kulturni, obrazovni i naučni uticaj u tom entitetu. Oni su sabijeni u enklave u „novoj Palestini“ na tlu Evrope, u dvadesetom stoljeću, u eri ljudskih prava i sloboda, o kojima je sanjao Martin Luther King. Politički i etnički egzodus jednog starog, autohtonog, evropskog naroda se mirno posmatra. Nikog nije briga za to. U više od 40 gradova u Bosni i Hercegovini Bošnjaci danas ne postoje. Historija bošnjačkog ostvarivanja sna Martina Luthera Kinga je konstantna borba za opstanak na sopstvenoj zemlji protiv agresivno-genocidnog okruženja. Kingov san u Bosni i Hercegovini znači graditi pomirenje na istini o agresiji i genocidu i pravdi za žrtve tih zločina. Zato ovo nije vrijeme za slavlje. Kingov san nije ostvaren. Žrtvama agresije i genocida predstoji dugi marš istine i pravde u ime pobjede ideje Bosne i bosanskog duha, u ime poraza animalnog animoziteta, represije i brutalnosti koji čuće u “ljudskog umu“. Marš i Kingov govor daju žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini nezaustavljivu moć. Bosanskohercegovačke žrtve vode istu bitku koju je Martin Luther King vodio prije 50 godina. Danas žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini traže put do istine i pravde. Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja Holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti je početak toga puta. “Na kraju, mi ćemo zapamtiti ne riječi naših neprijatelja, već ćutanje naših prijatelja” – rekao je Martin Luter King.

                                                                                                     (12.04.2018.)

 

 

 

 

 

 

 

Povodom sve opasnije ruske uloge u destabilizaciji BiH

Internacionalni ekspertni tima Instituta za istraživanje genocida Kanada podsjeća da je na BiH izvršena višestrana agresija, a nad njenim građanima, posebno Bošnjacima, genocid, što potvrđuje niz presuda najviših međunarodnih i nacionalnih sudova, te nauka o genocidu. Izjava ruske zvaničnice Matvijenko da je u BiH bio građanski rat - nastavak je agresije na suverenitet, teritorijalni integritet i politički subjektivitet države BiH, članice UN. To je jasan znak da Rusija ne podržava bosanskohercegovačku državu, odnosno da podržava velikosrpske nacionalističke aspiracije na račun podjele države BiH. Izjava ruske zvaničnice da vlast u BiH treba podijeliti između entiteta, da treba reformirati Ustavni sud i Tužilaštvo BiH, te da OHR treba što prije napustiti BiH, direktno je miješanje u državne poslove BiH sa konačnim ciljem potpunog ruskog uticaja na državna i društvena kretanja u BiH. Radi se o agresivnom nastavku ruske antibosanske kampanje koja je počela na početku oružane agresije na BiH slanjem ruskih dobrovoljaca. Takvi antibosanski, ali i antikanadski i antiamerički stavovi, ponižavaju žrtve agresije i genocida u BiH, ali i samu državu BiH, te sve one snage, uključujući SAD i Kanadu, koje podržavaju bosanskohercegovačku državu i njen put u evroatlanske integracije. Nakon ovakvih nasrtaja na istinu, pravo i pravdu, nakon ponižavanja pravosnažnih presuda međunarodnih i nacionalnih sudova, i nakon ponižavanja države BiH, konačno bi trebala biti jasna poruka antibosanskog pakta na čelu sa Rusijom, koji pokušava uvjeriti javnost da je moguće normailizirati užas agresije i genocida u cilju zaborava. Radi se o opasnoj polugi za uništavanje BiH putem sve dominantnije ideologije protiv bosanske države, koja je postala sveobuhvatna ideološka matrica velikodržavnih hegemonizama susjednih država, gdje glasnike destrukcije svega bosanskog predvodi Rusija. Članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada su izuzetno zabrinuti da su pojedine bosanskohercegovačke vlasti dopustile da ruski predstavnik, koji se nalazi na američkoj i kanadskoj „crnoj listi“, vrijeđa i podriva međunarodno priznatu državu BiH, kao i njene narode i građane. Nije valjda da Rusija misli ratovati sa Zapadom preko države BiH, članice UN?! Zato pozivamo UN i EU, a posebno SAD i Kanadu, da mnogo konkretnije ojačaju svoju opredijeljenost prema državi BiH, kao suverenoj, multietničkoj državi i njenoj evroatlantskoj budućnosti, i da na taj način se konkretnije suprotstave opasnom ruskom prodoru u region. Na kraju, posebno ističemo da država BiH mora stvoriti obrazovni sistem koji će je zaštiti od novog genocida i fašizama. Već decenijama se namjerno krivo interpretira i neargumenotavno govori o BiH sa strane velikodržavnih idelologa i političara, pomognutih od strane Rusije i drugih. Internacionalni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida Kanada će svoju djelatnost u buduće posebno fokusirati na čuvanje argumenata i činjenica o historiji BiH, njenoj državnosti, o bosanskoj povijesti i kulturnoj formi koja traje stoljećima i koja je najbolja odbrana protiv ruskog i svakog drugog antibosanskog pakta.

 

                                                                                                     (25.04.2018.)

 

 

 

 

Slovo u povodu 122. rođendana sarajevske Vijećnice

 

Njeno blago su pisani dokumenti hiljadugodišnje historije bosanskohercegovačke države. Početak agresije i genocida u BiH Vijećnica je dočekala s fondom od oko tri miliona raznih dokumenata. U samo jednoj noći vatra je u prah pretvorila oko 90 posto knjižnog fonda koji je Vijećnica sakupljala, stručno obrađivala, čuvala i davala na korištenje skoro pola stoljeća. Bez obzira na izvršeni kulturocid, bez obzira na trenutnu neljudsku kampanju antibosanske koalicije, sarajevska Vijećnica ostaje trajni svjedok i simbol neuništivosti države Bosne i Hercegovine. Jedan od najljepših i najreprezentativnijih objekata u Bosni i Hercegovini, sarajevska Vijećnica, danas slavi 122. rođendan. Od 20. aprila 1896. godine Vijećnica svjedoči duh Sarajeva i zemlje Bosne i Hercegovine. Vijećnica 122 godine svjedoči hiljadugodišnju tradiciju države Bosne i Hercegovine, kao svojevrsni čuvar njenog kulturnog i historijskog naslijeđa. Njezino blago su pisani dokumenti stamene historije bosanskohercegovačke zemlje, bosanskih ljudi, društva i države. Vijećnica u sebi sintetizira povijest Sarajeva, Bosne i Hercegovine, ali i šire. Obnova Vijećnice i njeno novo otvaranje je poruka i pouka svima agresorima na državu i zemlju Bosnu i Hercegovinu i svim kreatorima i izvršiocima genocida nad građanima Bosne i Hercegovine da su ideja Bosne i bosanski duh, svojevrsni bosanski odgovor za prihvatanje, poštovanje, priznavanje drugog i drugačijeg, uvijek uspijevali pobijediti zlo i fašizam, agresiju i genocid. Oni koji su palili Vijećnicu, oni koji su agresijom, kulturocidom i urbicidom, a nadasve genocidom jurišali na državu Bosnu i Hercegovinu i njene građane, oni koji su ubijali djecu, silovali, mučili i ubijali u koncentracionim logorima smrti, oni koji su na silu protjeravali, zapravo su palili i rušili civilizacijsku ideju Bosne, a time su palili i rušili i povijest, kulturu, tradiciju čovjeka i civilizacije. Zbog tog barbarskog, anticivilizacijskog zločina agresije i genocida, palitelji Vijećnice i rušitelji države Bosne i Hercegovine će vječno ostati na smetljištu historije. Kolektivno znanje pohranjeno u spisima jednog naroda predstavlja okosnicu identiteta tog naroda. Do danas brojni vlastodršci širom svijeta, a posebno kreatori i izvršioci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i genocida nad njenim građanima, nisu shvatili da se snagu misli i duha, bilo u obliku pisane riječi, ili izraženu nekim drugim jezikom, nije moguće izbrisati. Još nije izmišljeno oružje koje je snažnije od snage duha koga godinama čuva i simbolizira sarajevska Vijećnica.

                                                                                                     (26.04.2018.)

 

 

 

 

 

 

***

 

U povodu  hapšenja generala Dudakovića i njegovih saboraca iz 5. korpusa

 

Institut za istraživanje genocida (IGK) Kanada najoštrije osuđuje neprimjeren način hapšenja pripadnika 5. Korpusa Armije RBiH i njihovog legendarnog komandanta, generala Atifa Dudakovića. Protiv smo spektakularnih hapšenja pripadnika Armije RBiH, jer je Armija RBiH antifašistička sila koja je sa tako visokim moralom, hrabrošću i dostojanstvom branila sve narode i građane, kao  i pravo na slobodu države Bosne i Hercegovine. Nije potrebno, i nije primjereno, putem policijskih snaga, sa maskama na glavi, i pod punim naoružanjem, hapsiti legaliste koji su odbranili državu BiH i sve njene građane. Ovakvim postupcima se uznemiravaju građani u matici i dijaspori i ponižavaju borci koji su časno i pošteno stali u odbranu od agresije. Pošto se radi o legalistima koji poštuju zakone BiH, dovoljno je bilo poslati poziv. Sve eventualne nejasne detalje u predmetima koje obrađuju nadležni pravosudni organi moguće je rješavati bez upotrebe sile. Želimo posebno istaći da je u toku antibosanski projekat, sramotan, anticivilizacijski čin i opasan pokušaj revidiranja historije sa ciljem izjednačavanja zločinaca i žrtava. Na ovakve i slične pokušaje prekrajanja historije moramo odgovoriti institucionalizacijom kulture pamćenja, kako u matici, tako i u dijaspori. U teškom historijskom trenutku agresije na nezavisnu, suverenu državu BiH, članicu UN, Armija RBiH se nije svetila i vraćala istom mjerom za zločine agresije i genocida. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji trajno ostaju univerzalna vrijednost borbe za slobodu svake države. IGK poziva akademski, naučnoistraživački, politički i kulturni bosanskohercegovački, posebno bošnjački establišment, da čuva sjećanje na časnu i hrabru Armiju RBiH, njene simbole i tradiciju, koji predstavljaju temelj opstojnosti države BiH. Pozivamo prije svega bosanskohercegovačku mladost da preuzme odgovornost za nastavak misije Armije RBiH, misije pravde i istine za jedinstvenu, suverenu, nezavisnu državu BiH. Čvrsto vjerujući u nevinost generala Atifa Dudakovića i njegovih saboraca, pozivamo političkog predstavnika žrtava agresije i genocida da osigura najbolji mogući pravni i naučnoistraživački tim za sudsku odbranu navedenih, što je i brana od opasnog manipulatorskog procesa izjednačavanja agresora i branilaca. U teškom historijskom periodu, Armija RBiH se nije svetila, već je bila morana i humanistička vertikala u odnosu na sve druge vojne sile. Ona je pokazala najviši stupanj morala i spremnosti da se bori za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost. Pripadnici Armije RBiH su branili ideale borbe za bolju budućnost svih bosanskohercegovačkih naroda i građana. Ta želja, ideja, politički projekt o zajedničkoj slobodi i življenju - bio je ključ pobjede u ratu za očuvanje državnosti Bosne i Hercegovine, a naspram genocidne agresije protiv države BiH.

                                                                                                     (27.04.2018.)

 

 

 

 

 

 

Analiza ideje o izdvajanju Srebrenice iz manjeg bh. entiteta,

Rezultat razoružavanja Srebrenice je da je u julu 1995. godine UN sigurna zona Srebrenica postala najveće stratište u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, gdje je preko 8000 muškaraca, žena i djece bilo brutalno ubijeno. Poslije toga, Dejtonskim mirovnim sporazumom, počinitelji genocida su bili nagrađeni sa 49% teritorije Bosne i Hercegovine, takozvanom Republikom srpskom, u koju je bila uključena i stavljena pod njihov tzv. suverenitet i Srebrenica, čime su agresori nagrađeni vlašću nad žrtvama genocida u Srebrenici. Dejtonski sporazum, i takozvana Republika srpska koja je uspostavljena tim sporazumom, izgrađena je na genocidu počinjenom u Srebrenici. Prema Povelji Ujedinjenih Nacija, iste su bile dužne da zaštite svoju članicu Republiku Bosnu i Hercegovinu od agresije i genocida, a ne da nagrade počinitelje genocida sa teritorijom države žrtve agresije. Internacionalni i nacionalni sudovi su pravno presudili genocid u Srebrenici. Američki Kongres i Senat, Kanadski parlament, Australijski parlament, Evropski parlament i parlamenti više od 20 zemalja su svojim odlukama politički potvrdili genocid u Srebrenici. Internacionalni sud pravde je 27. februara 2007. donio svoju odluku u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije po kojoj je Internacionalni sud pravde presudio da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Sud je potvrdio da su genocid počinili Vojska i Policija tzv. Republike srpske i da je Srbija imala obavezu da to spriječi. Preživjele žrtve, potomci žrtava i svjedoci genocida su i dalje ugnjetavani od strane agresora i izvršilaca genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Smatramo da niko ne može osporiti pravo na izdvajanje Srebrenice iz ustavno-pravnog sistema manjeg bosanskohercegovačkog entiteta nastalog legalizacijom rezultata agresije i genocida. To pravo Srebrenici garantuje prije svega Presuda Internacionalnog suda pravde protiv Srbije i genocidne tvorevine Republike srpske, presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, odluke parlamenata najuticajnijih država svijeta, istraživački timovi renomiranih istraživačkih institucija u svijetu. Kao istraživači genocida smatramo da postoji dovoljno pravnih, političkih, naučno istraživačkih, ali moralnih i ljudskih argumenata, za izdvajanje Srebrenice iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Nažalost, pravni argumenti su za sada samo na strani žrtava genocida u Srebrenici, jer presude internacionalnih i nacionalnih sudova govore samo o genocidu u Srebrenici. Takođe politički argumenti su za sada samo na strani žrtava genocida u Srebrenici, jer parlamenti najmoćnijih zemalja u svijetu svojim deklaracijama i rezolucijama govore samo o genocidu u Srebrenici. Jedino naučni istraživači genocida govore ne samo o genocidu u Srebrenici već i o genocidu u Bosni i Hercegovini. Istraživači smatraju da izdvajanje Srebrenice iz genocidnog entiteta je početak procesa ukidanja tog entiteta. Dovoljno je da politički predstavnici žrtava na bazi Presude Internacionalnog suda pravde ponište Aneks 4 - Dejtonski ustav, vrate Ustav Republike Bosne i Hercegovine do donošenja novog ustava Bosne i Hercegovine bez entiteta.

                                                                                                     (16.08.2016.)

 

 

 

***

Umjesto pokajanja za zločin, u Tomislavgradu se podiže spomenik Tuđmanu

 

Umjesto pokajanja za zločin koji se desio 10. augusta 1993. godine, u Tomislavgradu se danas podiže spomenik Franji Tuđmanu. Postoji veliki broj dokumenata i činjenica na osnovu kojih se pouzdano može utvrditi karakter "sukoba" u BiH: radi se o klasičnoj agresiji koju su izvršile dvije susjedne države, Srbija i Crna Gora na jednoj strani, a na drugoj Republika Hrvatska, uključujući i jedinice kolaboracionističkih snaga i formacija koje su režimi u Beogradu i Zagrebu formirali – tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i tzv. Republika srpska, sa svojim vojnim formacijama. Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, je zločinac koji je kreirao agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na osnovu zločinačke ideje o podjeli BiH i nestanku Bošnjaka. Ubijanje, paljenje, razaranje, protjerivanje i silovanja, koja su vršili pripadnici regularne Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, a bili su izvođeni pod njegovim zapovjedništvom. Cijeloj svjetskoj javnosti je poznato da je Franjo Tuđman sa državne pozicije predsjednika Republike Hrvatske planirao i izvršio agresiju na RBiH. Posebno ističemo period 1993–1994. godine kada su Hrvatska vojska (HV) u vremenu agresije na BiH, sa Hrvatskim vijećem odbrane (HVO), počinili brojne ratne zločine nad Bošnjacima, otvarajući brojne masovne logore smrti u Hercegovini, te posebno uključujući zločin u Ahmićima kod Viteza, Stupni Do kod Vareša. Postrojbe HV i HVO su također počinili masovna silovanja žena i muškaraca, kao i kulturocid i urbicid. Poseban zločin je rušenje dragulja svjetske baštine – Starog mosta. Za ratne zločine nad Bošnjacima pred Haškim tribunalom su osuđeni brojni hrvatski politički i vojni čelnici. Na spomeniku, koji je djelo hrvatskog kipara Ilije Skočibušića, zapisane su riječi koje je Tuđman izrekao 1993. godine prilikom posjeta Tomislavgradu: "Ovdje je rođena i ovdje se brani Hrvatska". Zapisane riječi negiraju suverenitet, teritorijalni integritet i politički subjektivitet države BiH. U Tomislavgradu upravo na današnji dan prije 25 godina (10.8.1993.) dogodio se ratni zločin u Mokronogama, selu kod Tomislavgrada, kad su pripadnici HVO-a pobili devetero civila iz porodica Bešlaga. Podizanje navedenog spomenika na godišnjicu pokolja nad Bošnjacima Mokronoga, svojevrsno je slavljenje presuđenog Udruženog zločinačkog poduhvata, poniženje je istine, prava i pravde, uvreda za žrtve agresije i genocida, dokaz kontinuiteta ideje, prakse i politike tzv. „velike Hrvatske“ na račun Bosne i Hercegovine, i još jedan poraz ljudskosti i morala kod bosanskohercegovačkih susjeda.

 

                                                                                                                        (12.08.2018.)

 

 

 

 

 

 

 

Povodom 25. godišnjice osnivanja tzv. Herceg-Bosne

 

"Haška šestorka" - Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić krajem novembra prošle godine osuđeni su za Udruženi zločinački poduhvat, u kojem je dokazano da je bivši državni vrh Hrvatske učestvovao u agresiji na BiH. I pored navedene pravosnažne sudske činjenice od strane vrhovnog svjetskog pravnog autoriteta, veličanje ove zločinačke paradržave nastavlja se 28. avgusta pod pokroviteljstvom Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH koji tako nastavlja djelovati protiv vlastite države koja ga plaća. Za Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) skup u Mostaru je antilegalistički, antibosanski, imajući u vidu da je Sud UN pravosnažnom presudom utvrdio da je stvaranje tzv. zločinačke paradržave „Herceg-Bosne“ bilo protiv međunarodnog prava i da je predstavljalo sastavni dio agresije na državu BiH. Udruženim zločinačkim poduhvatom stvaraoci zločinačke paradržave „Herceg-Bosne“ imali su namjeru državu BiH agresijom, ratnim zločinima i zločinama protiv čovječnosti razbiti i izdvojiti njene teritorije koje su po dogovoru iz 1939. između Cvetkovića i Mačeka bile označene kao tzv. „hrvatske“. Radilo se o ratnom zločinu i zločinu protiv čovječnosti, te  slavljenje godišnjice zločinačke paradržave „Herceg-Bosne“ znači kontinuitet zločina prema državi BiH drugim sredstvima. U smislu političke i vojne organizacije, velikodržavni genocidni politički projekt je reakcija a time i kopija velikosrpskog projekta, i s obzirom na agresivne političke ciljeve i teritorijalne apetite u BiH, ali i s obzirom na mehanizme i strategije kojima se želio ostvariti taj zločinački plan. Taj hegemonistički i separatistički srpsko-hrvatski udruženi zločinački projekt u i van  BiH traje i danas, pod strateškim liderstvom Milorada Dodika i Dragana Čovića. Udruženi srpsko-hrvatski zločinački projekat je iredentistički i separatistički projekt. Politika koja se vodi s ciljem realizacije tog projekta je zločinačka. Projektanti i izvršioci tog udruženog zločinačkog projekta moraju biti zaustavljeni. Povlađivanje srpskom nacionalizmu, čija je dominantna struja neočetništvo i hrvatskom nacionalizmu, čija je dominantna struja neoustaštvo - neodrživo je. Moraju se sankcionisati jer predstavljaju egzistencijalnu prijetnju po opstanak BiH kao države. Krajnje je vrijeme za redefiniciju bosanskohercegovačke državne politike prema entitetu Rs i tzv. „Herceg-Bosni“, kako bi se ti antibosanski projekti konačno zaustavili i poslali u historiju. Entitet Rs i tzv. „Herceg-Bosna“ su stvorili neprijateljsku, antibosansku i antievropsku ideju u kojoj i danas građani i narodi u i van BiH žive. Smatramo nedopustivim veličanje zločinačke paradržave kojoj je pravosnažno presuđeno pred sudom UN-a. Radi se o kontinuitetu vrijeđanja žrtava, udaru na pravdu, pravo i istinu, radi se o ugrožavanju stabilnosti i mira. Osuđujemo taj gnusni čin promocije zločina. Pošto nismo dobili odgovor na naša pismena upozorenja od strane međunarodnih organizacija, obraćamo se građanima i narodima u i van  BiH koji trebaju znati da se zločinačke politike prema BiH sve više revitaliziraju i da su iste zločine spremi ponoviti.

                                                                                                     (27.08.2018.)

 

 

 

 

Školstvo u entitetu Rs: Udžebnik koji podučava historijskim lažima

U sklopu antibosanske politike i prakse novi udžbenik historije u entitetu Rs je nastavak pokušaja revizije historijskih, naučnih i sudskih činjenica o agresiji na RBiH i genocidu protiv njenih građana, posebno Bošnjaka. U tom tzv. udžbeniku piše - da se  u BiH vodio građanski rat u kojem je malobrojnija srpska vojska bila nadmoćna, da su mjesta počinjenih zločina Srebrenica i Kazani, da je Haški tribunal nakon rata sudio i presuđivao najviše Srbima, što je dokaz političkog uticaja, itd. Piše dalje da je Četnički pokret u Drugom svjetskom ratu bio antifašistički, dok su “Mladi muslimani” bili “prohitlerovska organizacija”. Dio je ovo sadržaja novog udžbenika historije za deveti razred osnovnih škola u entitetu Rs, autora Dragiše D. Vasića. Navedeni udžbenik negira presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine kojom je pravosnažno presuđeno da su institucije entiteta Rs, Vojska i Policija počinili genocid. Republika Srbija je istom Presudom označena kao prva zemlja u svijetu koja je prekšila odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i pred više nacionalnih sudova osuđeno je više osoba za genocid u Srebrenici. Novim nastavnim planom i programom historije politički establišment entiteta Rs negira presuđeni genocid, minimizira razmjere zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina i međunarodnog prava, izjednačava žrtve genocida i izvršioce genocida, a zločince proglašava nacionalnim herojima. Odsustvo istine i pravde proizvodi kontinuitet straha žrtava. Zato je pitanje revizije historije u entitetu Rs, zloupotrebom obrazovanja mladih, državno i pravno pitanje bosanskohercegovačkog suvereniteta, nezavisnosti, političkog subjektiviteta, slobode i moralna obaveza prema žrtvama. To nije pitanje jednog naroda, pojedinca, institucije i entiteta. To nije pitanje izborne kampanje. To je pitanje zaštite države BiH! Nedopustivo je da vlast entiteta, u kojem je počinjen genocid, i danas baštini ideologiju agresije i genocida. Sramne odluke negiranja i zabrane bosanskog jezika, udžbenika historije i knjiga, te pokušaj revizije historije, Dodika i njegove istomišljenika svrstavaju u antibosanske govornike mržnje i diskriminatore žrtava genocida. Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Nama treba moralno, bosanskohercegovački jako, ljudski, humano i na istini i pravdi zasnovano obrazovanje mladih Bosanaca i Hercegovaca, koje će umjesto straha, mržnje i ponižavanja drugog i drugačijeg ponuditi nadu mladima u bolju BiH u kojoj će oni ostati, koju će oni braniti i odbraniti, u kojoj će istina i pravda biti u akciji protiv udruženih antibosanskih koalicija. Mlade generacije treba učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima multilateralne ideje Bosne i bosanskog duha.

 

                                                                                                     (03.09.2018.)

 

 

 

 

 

 

Zašto je pao sudski proces u Osnovnom sudu u Banja Luci zastavi sa ljiljanima?

Osnovni sud u Banjoj Luci oslobodio je Sejfudina Tokića i Adnana Bajrića optužbe za „izazivanje nacionalne mržnje“ zbog isticanja zastave sa ljiljanima. Pod zastavom sa ljiljanima su odbranjeni suverenitet, nezavisnost i samostalnost Bosne i Hercegovine. Zastava koja je usvojena 4. maja 1992. godine za zastavu Republike Bosne i Hercegovine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. Prvi put je zvanično predstavljena 22. maja 1992. godine ispred zgrade UN-a u New Yorku. Ova zastava, grb i himna “Jedna si jedina” bila je aktuelna sve do 1998. godine kada je odlukom Visokog predstavnika zamijenjena današnjom zastavom i himnom bez teksta. Zastava je zamijenjena “jer se smatrala previše” bosanski orjentisana. A, zar bosanska zastava ne treba biti potpuno bosanski orijentisana? Zar ljiljani koji svjedoče hiljadugodišnju bosanskohercegovačku tradiciju, kulturu, povijest i jezik ne trebaju biti na zastavi i grbu, slobodne države Bosne i Hercegovine? Zar o zastavi i grbu slobodne, suverene, međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine ne trebaju odlučivati njeni građani? Zar se uopšte može pomisliti suditi zastavi slavne narodnooslobodilačke Armije Republike Bosne i Hercegovine čiji najbolji sinovi su dali svoje živote za slobodu domovine? Da li će krikovi preživjelih žrtava i svjedoka genocida u Bosni i Hercegovini, kojih je sve manje i manje, konačno biti poslušani od strane svakim danom kvantitetom i kvalitetom sve malobrojnih istinskih političkih predstavnika žrtava i svjedoka genocida? Da li će krikovi biti poslušani i od strane onih koji su Dejtonskim sporazumom ponizili žrtve, humanost, ljudskost, međunarodno pravo, hiljadugodišnju tradiciju bosanskohercegovačke države? Da li će krikovi žrtava probuditi uspavanu savjest pravnih autoriteta i konačno presuditi genocid ne samo u Srebrenici, već i u cijeloj Bosni i Hercegovini? Da li će krikovi žrtava genocida konačno biti dovoljni da politički vlasnici istine i pravde u i van Bosne i Hercegovine konačno započnu ukidanje legalizovanih rezultata agresije i genocida u državi bez čije istinske slobode nema ni slobode Evrope i svijeta? Da li je moguće da ovi krikovi tuge, više od dvadeset godina poslije, postanu krikovi nade za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, ali i čovjeka i civilizacije uopšte? Bosanskohercegovačka nada u bolje sutra leži u stećku i ljiljanu, simbolima bosanskoherceovačkog historijskog kontinuiteta. Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog narada. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda, što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija. Zato zastava sa ljiljanima ostaje trajni, nezamjenjivi simbol bosanskohercegovačke nade, simbol koga ni jedan sud, ni jedna politika, ideologija ili antobosansko isustvo mogu presuditi i uništiti.

 

                                                                                                     (06.11.2018.)

 

 

 

 

 

O izjavi srbijanske premijerke Ane Brnabić da se „u Srebrenici nije desio genocid“

Poručujemo Ani Brnabić  i njenom velikosrpskom establišmentu koji je neposredno učestvovao u agresiji na RBiH da prirodu genocida u Srebrenici nikada neće uspjeti sakriti, iskriviti, uništiti. Ana Brnabić i slični moraju znati da će historijska činjenica, da se u BiH dogodio genocid, biti kad-tad prihvaćena i u Srbiji. Jer niko neće moći negirati videosnimke koji postoje i stotine hiljada stranica svjedočanstava koje postoje u Hagu i na drugim mjestima. Negiranjem genocida u BiH Ana Brnabić je pokazala svijetu antievropsku politiku današnje Srbije, šaljući poruku da današnja Srbija nije spremna na katarzu i na pokajanje, da nije spremna zatražiti oprost od žrtve. Bez toga, bez priznavanje istine o genocidu u Srebrenici, Srbiji nije mjesto u Evropi. U Srbiji je prisutan nastavak genocidne ideologije, što je velika prijetnja miru i stabilnosti u regionu, Evropi i svijetu. O tome ćemo upoznati političke subjekte u Kanadi i SAD, te organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda i institute za istraživanje genocida i Holokausta. Pozivamo sve organizovane i pojedinačne subjekte istine i pravde da dignu svoj glas protiv srbijanskih negatora genocida u BiH. To je potrebno kako se genocid ne bi više nikada i nikome ponovio. Žrtve genocida imaju obavezu da se jasno i nedvosmisleno odrede protiv negatora. Neutralnost pomaže negatoru, nikad žrtvi. Šutnja hrabri negatora, nikad potlačenog. U kulturu pamćenja mora biti ukorijenjeno pamćenje genocida, ali i pamćenje negatora genocida. Dužnost je učiti našu djecu o genocidu i negatorima genocida. Ne smijemo se navikavati da genocid, veličanje zločina i djela zločina žive i postanu prihvatljivi. Ne smijemo pristati na zaborav i oduzimanje sjećanja, prihvatiti iskrivljivanje istine o prošlosti i patnjama. A, srbijanskim negatorima genocida u BiH poručujemo da protiv svojih neljudskih i anticivilizacijskih negacija pravosnažnih presuda internacionalnih sudova, nacionalnih sudova i Suda BiH,  imaju mnogobrojne borce za istinu i pravdu koji daleko od domovine šalju jasnu poruku da njihovo negiranje genocida ne može spriječiti dobre ljude širom svijeta da se kulturom pamćenja i svim drugim sredstvima borimo protiv negatora genocida. Svjesni smo važnosti slobode govora. Međutim, negiranje činjenica potvrđenih pravosnažnim odlukama međunarodnih i nacionalnih sudova i negiranje genocida je sramno i traumatično za žrtve agresije i genocida. U Sjevernoj Americi živi hiljade preživjelih žrtava zločina agresije na BiH i genocida nad njenim građanima koji su izgubili svoje najmilije. Negiranje genocida u BiH je vrlo štetno za proces ozdravljenja preživjelih žrtava, za kulturu pamćenja, kulturu mira i kulturu zajedničkog života. Oni koji negiraju odluke internacionalnih sudova, koji narušavaju internacionalno pravo, koji pokušavaju revidirati historiju u ime odbrane zločina i zločinaca - zaslužuju prezir i bojkot međunarodne zajednice u svim pregovorima. Neprihvatljivo je da otvoreni negatori genocida posjećuju državu BiH, žrtvu agresije i genocida. Pozivamo bosanskohercegovački politički establišment i međunarodnu zajednicu u BiH da zabrani dolazak prdsjednici Vlade Srbije u BiH sve dok ne povuće svoju skandaloznu izjavu i izvine se žrtvama i građanima BiH.

                                                                                                     (20.11.2018.)

 

 

 

 

 

Sjećanje na Holokaust:  Zlo je nadživjelo opomenu

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, sjećamo se žrtava Holokausta, ali i žrtava genocida u BiH i žrtava svih zločina u svijetu. Dvadeseto stoljeće je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijele nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe, da im se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak. Iz nacističkog Holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku poruku, te osigurati bolju budućnost, mada je genocid u BiH, koga je generirao srpski i hrvatski velikonacionalizam i na kostima ubijenih žrtava inaugurirao zločinačke tvorevine na državnom bosanskohercegovačkom tkivu, pokazao ogromno negativno iskustvo. Uoči Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, imali smo u režiji Hrvatskog narodnog sabora nedopustivo veličanje zločinačke paradržave kojoj je pravosnažno presuđeno na sudu UN. IGK najoštije osuđuje veličanje Udruženog zločinačkog poduhvata od strane HNS, koji je putem usvojene Deklaracije još jednom pozvao na odbacivanje Presude Suda UN, što je ozbiljni nasrtaj na istinu o agresiji na BiH, uvreda žrtava udruženog zločinačkog poduhvata i pokušaj da se revidira historija. Zasjedanjem, kao i odlukom, zaboravlja se da su Udruženim zločinačkim poduhvatom stvaraoci zločinačke paradržave „Herceg-Bosne“ imali namjeru državu BiH razbiti i izdvojiti njene teritorije koje su po dogovoru iz 1939. između Cvetkovića i Mačeka bile označene kao „hrvatske“. Deklaracija HNS znači kontinuitet zločina prema državi BiH drugim sredstvima. Istina i pravda su najbolja brana antibosanskom djelovanju i najbolja brana ponižavanju žrtava agresije i genocida. Na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust upozoravamo da se antibosanski projekti moraju sankcionisati jer predstavljaju egzistencijalnu prijetnju po opstanak BiH. Krajnje je vrijeme za redefiniciju bosanskohercegovačke državne politike prema entitetu Rs i tzv. „Herceg-Bosni“, kako bi se ti antibosanski projekti konačno zaustavili i poslali u historiju. Entitet Rs i tzv. „Herceg-Bosna“ su stvorili neprijateljsku, antibosansku i antievropsku ideju u kojoj i danas građani i narodi u i van BiH žive. Antibosanska politika koju zagovaraju protivnici države BiH mora biti odbačena i poražena, kako bi BiH mogla nastaviti svoj put ka evroatlanskim integracijama. Takva politika suprotna je temeljnim vrijednostima na kojim su utemeljeni NATO, EU i Kanada. Pozivamo Kanadu kao članicu Upravnog odbora za implementaciju mira u BiH i kao prijatelja države BiH da neizostavno osudi anticivilizacijski čin veličanja zločina i negiranja pravosnažno utvrđenih sudskih činjenica. Baš danas više nego ikada potrebno je formirati i jačati historijsku svijest o Holokaustu i genocidu u BiH, što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine. Protiv onih koji veličaju i negiraju Holokaust i genocid treba se boriti svim sredstvima, dajući im na znanje da se takva zla neće tolerirati.

                                                                                                    

                                                                                                     (03.02.2019.)

 

 

 

 

 

Ministarstvo vanjskih poslova Srbije negira genocid u Srebrenici

Republika Srbija je još jednom brutalno sahranila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, UN Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda, pravosnažne presude međunarodnih sudova, međunarodno pravo, pravdu i istinu. U autorskom tekstu ambasadora Srbije u Portugalu Olivera Antića, u lisabonskom dnevnom listu „Publiko“, između ostalog, on negira genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Ovaj tekst nalazi se na zvaničnoj internet stranici Ambasade Srbije u Portugalu. Odsustvo reakcije Vlade Republike Srbije i posebno Ministarstva vanjskih poslova je još jedan u niza dokaza kontinuiranih srbijanskih pohoda na međunarodno pravo i pravdu sa ciljem negiranja genocida u Srebrenici. Pred sudovima Srbije je vođeno nekoliko postupaka za srebreničke zločine. Nigde nije kvalifikovan taj zločin kao genocid. Tako ambasador Antić zapravo govori ono što je zvanična srbijanska državna politika, to kontinuirano nepriznavanje vrhovnih pravnih autoriteta u svijetu, sudova UN, pokazujući otvoreno da agresija na državu BiH još traje, da se genocid nad Bošnjacima radi drugim sredstvima. To je još jedna otvorena prijetnja državi BiH, ali i miru i stabilnosti u regionu kojom se uslovljava pomirenje samo ako se svi zločini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao činjenično. Miloševićeva i Karadžićeva ostavština se nastavlja, zahvaljujući srbijanskoj zvaničnoj politici, čiji predstavnik je ambasador Antić, koji šalje poruku da je genocid uvijek moguć i izvjestan. Potpuno neljudski, lažno, anticivilizacijski i dehumanizirajuće, u tekstu pod naslovom "Genocid u Srebrenici", koji je objavljen 5. februara, Antić piše da je srpska vojska po zauzimanju Srebrenice obezbijedila autobuse za evakuaciju 17.000 žena, djece i staraca na „muslimansku teritoriju“, te dodaje da su mnogi od njih "odlučili da odu u Srbiji", gdje i danas "žive potpuno bezbedno". O masovnoj likvidaciji bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i okolini, Antić, piše: "Pri tome se mora imati u vidu da su ti isti zarobljeni muslimanski vojnici pre osvajanja Srebrenice ubili 2500 Srba u selima oko Srebrenice i to decu, žene, starce, invalide, čak i stoku i pse! (...) To je bio pravi genocid, a streljanje ratnih zarobljenika svakako je ratni zločin, ali motivisan osvetom.“  Ono što posebno zabrinjava jeste što ambasador Antić ne samo da negira genocid u Srebrenici, već ga i opravdava. Zapravo ambasador Antić amnestira genocid u Srebrenici, koji je nakon Holokausta prvi pravno verficirani genocid u Evropi, što znači da ima i pravnu i historijsku validnost. Istovremeno, ambasador Antić daje podršku zločinu, što je na tragu spremnosti da se genocid ponovi. I na kraju poruka predsjedniku Republike Srbije, ministru vanjskih poslova i ambasadoru Antiću: Civilizacijski je čin pognuti glavu pred žrtvama genocida u Srebrenici! Civilizacijski je da konačno priznate genocid u Srebrenici, da se izvinete žrtvama, pokajete i zavjetujete da genocid više nikad neće učiniti! Tako ćete prije svega učinti veliku uslugu svome narodu i državi, doprinijeti miru i stabilnosti u regionu i prihvatiti civilizacijske vrijednosti čiji sastavni dio su priznavanje presuda međunarodnih sudova.

                                                                                                                                                                                                                                                                                   

                                                                                                                       (14.02.2019.)

 

 

 

***

Obilježavanje „Dana ruskih dobrovoljaca“ u Višegradu: U slavu 600 zločinaca

Najoštrije osuđujemo obilježavanje Dana ruskih plaćenika u Višegradu a posebno paradiranje Viktora Zaplatina, bivši ruskog plaćenika, zločinačkog kozačkog generala. Član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada Aziz Tafro je u svojoj knjizi  “Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini” opisao zločine Viktora Zaplatina i drugih ruskih dobrovoljaca tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ovim putem informišemo javnost o zločinačkoj ulozi koju su imali ruski dobrovoljci u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Prema podacima članova Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada više od 600 ruskih dobrovoljaca se borilo na strani agresora na Bosnu i Hercegovinu. Jedan broj pripadnika Ruskog bataljona po završetku služenja u mirovnoj misiji vratili su se u Bosnu i Hercegovinu kako bi se priključili Ruskoj dobrovoljačkoj gardi. Tako se Aleksandar Škrabov poslije služenja u mirovnoj misiju UNPROFOR-a priključio Vojsci Republike srpske koju je Međunarodni sud pravde osudio za genocid. Postoje brojni dokazi o zlodjelima ruskih dobrovoljaca u Međunarodnom krivičnom tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je 1999. godine od ruske Vlade tražio izručenje ruskih dobrovoljca koji su ratovali protiv države Bosne i Hercegovine, a na osnovu sumnje da su počinili ratni zločin. Kao što je poznato, ni jedan od njih nije izručen. Angažiranjem plaćenika za Vojsku Republike srpske bavila se specijalizirana agencija u Beogradu, kojom je rukovodio Vojislav Šešelj, što u knjizi “Agresija na BiH” potvrđuje i akademik Smail Čekić, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Univerziteta u Sarajevu. Milošević je u Hagu priznao da je znao za ruske ubice zvane „kontraktnjiki“. Andrej Sarov, ruski novinar, u knjizi “Nakon kiša”, ističe da su u slanje ruskih dobrovoljaca na ratišta Bosni i Hercegovini uveliko bili upetljani ruski političari i parlament. Vladimir Žirinovski, lider partije LDPR, također je u nekoliko ruskih gradova uspostavio punktove za upis i organizirano slanje ruskih dobrovoljaca. Finansiranje dolaženja ruskih dobrovoljaca na Balkan se odvijalo uglavnom putem panslavenski orijentiranih biznismena, zatim posredstvom jugoslavenskog poslanstva u Moskvi i srpskih vlasti u Beogradu. Višegrad je imao ogromne ljudske i materijalne gubitke u agresiji i genocidu. Prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju oko 3000 Bošnjaka, među kojima 600 žena i 119 djece, ubijeno je u genocidu u Višegradu. Upotrebom gore navedenih činjenica o angažovanju ruskih zločinačkih dobrovoljaca tražićemo anagažovanje SAD i Kanade i cijelog antifašističkog svijeta na akciju za sprečavanje ovog gnusnog ponižavanja žrtava genocida, ponižavanja istine i pravde. Istovremeno od državnih organa Bosne i Hercegovine tražimo hitnu akciju i kažnjavanje svih onih koji su učestvovali u ovaj sramnoj akciji zbog koje je ponižena časna bosanskohercegovačka zemlja.

 

                                                                                                     (12.04.2019.)

 

 

 

 

 

 

Reakcija u povodu  Dodikovu izjavu o oblačenju uniformi bivše Vojske Rs

 

Veličanje bivše Vojske Rs, presuđene od strane oba međunarodna suda UN za genocid u BiH, kroz izjavu Milorada Dodika o oblačenju uniformi te zločinačke vojske, dio je kontinuiteta rušenja bosanskohercegovačke države, što je veoma opasno narušavanje mira i stabilnosti. Radi se o kontinuitetu antidržavne politike u cilju realizacije velikosrpskog nacionalističkog cilja: "Svi Srbi u jednoj državi", na račun podjele države BiH. Manji bosanskohercegovački entitet je sve dalje od procesa suočavanja s naučnoistraživačkom, historijskom i pravnom istinom o agresiji i genocidu u BiH. Takav fašizam i šovinizam je veoma opasan ne samo za državu BiH, već i za Evropu i Svijet. Milorad Dodik jasno pokazuje da je na putu političkog, vojnog i policijskog establišmenta Rs iz ratne 1992. godine, establišmenta pravosnažno presuđenog za genocid u BiH. IGK ne isključuju mogućnost da određeni centri moći u međunarodnoj zajednici, u kolaboraciji sa unutrašnjim antibosanskim faktorom, pojačano računaju sa podjelom države BiH. Izjava o oblačenju uniformi bivše Vojske Rs, koja je počinila najgori zločin protiv čovječnosti poslije Holokausta u Evropi, genocid u BiH, je zapravo slavljenje agresivne genocidne ostavštine bivše Vojske i Policije Rs, čime se šalje poruka da je genocid uvijek moguć i izvjestan, čime se vrijeđaju žrtve, istina i pravda.  Na ovakve poteze se mora reagovati, aktivno djelovati, ne smije se šutjeti. Zbog toga istraživači genocida, aktivisti ljudskih prava i sloboda, intelektualci, okupljeni unutar Internacionalnog ekspertnog tima IGK, ponovo traže hitno oglašavanje svjetskih vladinih i nevladinih autoriteta, u cilju političkog uklanjanja i krivičnog sankcionisanja Milorada Dodika, koji se u ime mira i stabilnosti u BiH, Evropi i svijetu mora hitno zaustaviti, politički onemogućiti i krivično sankcionisati. Dodikov napad na jedan od najjačih elemenata države BiH, Oružane snage BiH, je napad na državu BiH, kao prosperitetnu buduću članicu NATO i EU. Ukoliko Visoki predstavnik u BiH ne zaustavi glavnog generatora destrukcije države BiH i glavnog generatora nestabilnosti u BiH, pa samim tim i u Evropi i Svijetu, imat ćemo ozbiljne posljedice. Nezamislivo je da se mirno posmatra Dodikovo kontinuirano antidržavno ponašanje, koje je krajnje skandalozno, fašističko i šovinističko, kojim se opasno podriva suverenitet, nezavisnost, politički subjektivitet i teritorijalni integritet države BiH. Visoki predstavniče u BiH!, odgovorite na ozbiljne prijetnje miru i stabilnosti, Dodiku zabranite bilo kakvu političku aktivnost! Nadležni bosanskohercegovački državni subjekti, hitno podnesite krivičnu prijavu nadležnim pravosudnim organima u BiH protiv Milorada Dodika zbog izazivanja pobune u Oružanim snagama BiH, zbog pokušaja rušenja države BiH! Pozivamo tužilaštvo i sudstvo BiH da navedene prijave uzmu u hitno razmatranje. Članice EU i Kanada, hitno proglasite Milorada Dodika nepoželjnim u svojim državama! Vi, nabrojani, pozvani ste, prozvani i odgovorni da poduzmete konkretne mjere u ime mira i stabilnosti, u ime očuvanja države BiH.

                                                                                                     (13.05.2019.)

 

 

 

 

Antidržavno djelovanje bh. diplomatije u Sjevernoj Americi

 

Srebrenica i država BiH su izdate od diplomatskih predstavništava BiH u Kanadi i SAD. Bosanskohercegovačke diplomate u Sjevernoj Americi govore sa sve manje pijeteta prema žrtvama najvećeg zločina poslije Holokausta u Evropi. Sve više pokušavaju revidirati historiju, sudske i ljudske činjenice i pljuvati po zdravom razumu, istini, pravdi i pravu. Sramno je da se UN ove godine nisu uopće ni oglasili povodom 24. godišnjice srebreničkog genocida. Još sramnije da niti jedno diplomatsko predstavništvo BiH u Sjevernoj Americi se nije oglasilo povodom godišnjice genocida u Srebrenici. Od uspostavljanja diplomatskih odnosa između BiH i Kanade, Ambasada BiH u Ottawi nikada nije obilježila 11. juli Dan sjećanja na žrtve Srebrenice, iako je država Kanada sa dvije rezolucije proglasila ovaj datum danom sjećanja. Ista Ambasada nikad nije obilježila ni jedan državni praznik BiH. Godišnjica genocida u Srebrenici nije se obilježila ni u Ambasadi BiH u Washingtonu, Misiji BiH u New Yorku, niti u Generalnom konzulatu BiH u Chicagu. Umjesto bh. diplomata koji moraju predstavljati državu BiH, pa samim tim i sudske, historijske i ljudske činjenice o genocidu u Srebrenici, oni, plaćeni od države, predstavljaju antibosansku zavjeru u kojoj negatori genocida i revizionisti historije imaju lidersku ulogu. Rušenjem kulture sjećanja na genocid u Srebrenici i BiH zapravo se ruši država BiH. Rušitelji države BiH su zauzeli mjesta u diplomatiji. Negiranjem sudski utvrđenih činjenica o genocida u Srebrenici i BiH i veličanjem sudskih osuđenih ratnih zločinaca, diplomate proturječe svojoj državi koju zapravo ne priznaju, a navodno diplomatski predstavljaju, ali i proturječe i općim, univerzalnim principima ljudskih prava i sloboda, demokratije i međunarodno priznatih konvencija. Daytonski Ustav omogućava antibosanskohercegovačkim diplomatskim snagama da nekažnjeno mogu rušiti državu BiH. U diplomatiji BiH rade ljudi koji ruše vlastitu državu, a pritom niko ih ne sankcionira niti procesuira. Rušitelji BiH su zauzeli mjesta u diplomatiji koja zapravo nije državna diplomatija, već antidržavna, etnička, etnopartijska diplomatija. Takva diplomatija koja je posljedica daytonskog ustrojstva države detaljno demontira BiH na veoma važnom i osjetljivom polju diplomatije. To direktno slabi i ponižava ugled države BiH u svijetu, slabi njenu političku, ekonomsku, kulturnu i naučnu moć, slabi značaj ideje Bosne i bosanskog duha. Zato ćemo mi u Institutu za istraživanje genocida u Kanadi tražiti kraj sistema daytonske diplomatije s ciljem očuvanja i jačanja države BiH u svijetu. To je jedan od najvažnijih elemenata naše misije. Diplomatija ne smije biti sredstvo antidržavnog rada, već snažna poluga odbrane i jačanja države u kojoj kultura sjećanja treba imati snažnu ulogu. Zbog diplomatije država opstaje ili propada! Već smo upozoravali da se rat u BiH nastavlja drugim sredstvima, sada posebno u polju diplomatije u kojoj zabrana kulture sjećanja, negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca postaje stub antibosanskog djelovanja.

 

                                                                                                     (19.07.2019.)

 

 

 

 

Otvoreno pismo predsjednici Hrvatske: Vi ste advokat zla i zločina

Gospođo Predsjednice Republike Hrvatske, Vaše izjave da je "BiH danas pod kontrolom militantnog islama, koji je dominantan u određivanju stavova", da se u "BiH vraćaju hiljade boraca sa sirijskog ratišta", te da se u "BiH naoružavaju selefije i da ih se hiljade nalazi na granici sa Hrvatskom odnosno Evropskom unijom" - označavaju Vas kao sljedbenicu hrvatske velikodržavne zločinačke ideologije, koja ima cilj stvaranje tzv. „velike Hrvatske“ na račun podjele i uništenja države BiH i posebno bošnjačkog naroda. Ali, trebate znati da je prošlo vrijeme velikohrvatske nadmoćnosti i nametanja "istina" koje su, ustvari, najobičnije podvale i laži. Kao što su se patriote u i van BiH uspjeli suprotstaviti velikohrvatskom agresoru, tako će se i danas suprostaviti Vama i svima onima koji rade protiv jedne evropske države čiji društveni multietnički modus je uzela EU za svoju zajedničku egzistenciju. Računajte na one koji se neće odreći svoje države! Vaša kontinuirana antibosanska kampanja je osuđena od svih istinskih prijatelja ponosne države BiH. Bosanski narodi i građani, posebno oni u Kanadi, Vas osuđuju i preziru. Vi učestvujete u Čovićevom udruženom antidržavnom, antibosanskom poduhvatu, sa Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vučićem, u razbijanju jedinstvene i suverene države BiH. U Srebrenici, Prijedoru, Ahmićima, nije bilo radikalnog islama, ali je bio genocid! Vaše izjave imaju samo jedan cilj - sakrivanje grijeha Hrvatske u agresivnom razbijanju jedinstvene i suverene države BiH. Hrvatska politika se nikada do kraja nije ogradila od razbijanja države BiH. Vaše izjave jasno govore da Vi, kao predsjednica Hrvatske, stojite iza najnovije reinkarnacije politike iz devedesetih godina, politike koja je uspostavila paradržavu u suverenoj i međunardno priznatoj državi BiH, takozvanu „Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu“, koja je pravosnažno osuđena od Haškog tribunala. BiH je ponosna zemlja njenih hrabrih sinova i ponosnih kćeri koji su uvijek budni i prkosni od sna. Zato vaše neljudske izjave ne mogu ništa ugroziti u BiH. Ali zato govore o Vašoj ličnosti, mračnoj političkoj profilaciji i liderskim težnjama koji će završili na marginama povijesti. IGK poziva na jačanje državne bosanske koalicije sa misijom borbe protiv antibosanstva i antibošnjaštva, negiranja bosanskoga identiteta, bosanskog jezika, bosanske kulture, historije i tradicije i samog bića države BiH. Mi smo na pozicijama borbe za institucionalizaciju kulture sjećanja, koja će bosansko državno pitanje uzdići kao univerzalno pitanje od koga zavisi opstanak ne samo države BiH, već i mnogih državnih zajednica u svijetu. IGK poručuje da smo svjesni ovakvih "prijatelja" i da još jače lobiramo za državu BiH. Mi ne odustajmo od naše BiH. Pozivamo bosansku dijasporu da se ujedini na platformi bosanske koalicije. Učimo našu djecu o prirodnoj i društvenoj ljepoti BiH. Ne smijemo dizati ruke od BiH zbog onih koji su se žrtvovali da bi se u njoj danas živjelo i da bismo mogli otići u svoju rodnu grudu. BiH je preživjela i gore neprijatelje u prošlosti. BiH je svaki dan jača i to znaju oni koji je vole, ali i oni koji je ne vole.

 

                                                                                                     (31.07.2019.)

 

 

Dok zločinci slobodno šetaju Prijedorom...

 

Na današnji dan, 1992. godine, žrtve sa Hrastove glavice su odvedene iz prijedorskih logora „Omarska“ i „Keraterm“ prema Sanskom Mostu, kako bi, navodno, bili razmijenjeni, a pošto razmjena nije uspjela, na povratku su dovedeni pred prirodnu jamu Hrastova glavica, gdje su streljani po trojica u grupi i bacani u prirodnu jamu duboku 20 metara. Strijeljanje je uspio preživjeti jedino Ibrahim Ferhatović koji je uspio doći do rodnih Hambarina gdje je ispričao ovu stravičnu priču, ali je, nažalost, kasnije ubijen prilikom etničkog čišćenja prijedorske regije. Ipak, priča o zločinu na Hrastovoj glavici je preživjela i ova masovna grobnica je ekshumirana 1998. godine. Tokom ekshumacije pronađeni su i posmrtni ostaci poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata.

Haški tribunal je u presudi Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. avgusta 1992. godine prijedorski policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor smrti „Omarska“ i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša. Radilo se o logorašima koji su preživjeli strijeljanje u sobi tri logora „Keraterma“, te su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti. U Prijedoru su tokom rata postojali logori „Trnopolje“, „Keraterm“ i „Omarska“, kroz koje su konstantno vršena prebacivanja logoraša iz jednog u drugo mjesto. Prema evidencijama prijedorskih udruženja žrtava, kroz „Omarsku“ je prošlo oko 6000 ljudi. Smatra se da je oko 25.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo kroz jedan od ovih logora, među njima veliki broj žena i djece. Godine 2002., na obilježavanju 20. godišnjice ovog stravičnog zločina, otkriveno je spomen-obilježje „Hrastova glavica“. Spomen-obilježje izgrađeno je u obliku tradicionalne bosanske čatrnje, a kroz otvor je vidljivo usko grlo prirodne jame u koju su bacana tijela žrtava. Čatrnja se nalazi na postolju koje je izgrađeno u obliku stilizovane suze, kao trajno podsjećanje na jedan od najstrašnijih zločina koji je počinjen na ovim prostorima. Institut za istraživanje zločina genocida Kanada jasno poručuje da se nastavlja borba za istinu o zločinima i borba za pravdu za žrtve tih zločina, ne u ime osvete koja je strana bošnjačkom nacionalnom biću, već u ime bolje budućnosti čovjeka i civilizacije, u ime pravednijeg bosanskohercegovačkog društva.

Institut za istraživanje zločina genocida poziva sve prijatelje istine i pravde, bez obzira na njihovu političku ili ideološku profilaciju, da se udruže u zajedničkom naporu za izgradnju kolektivne bosanske kulture sjećanja i tako pokažu da nećemo zaboraviti genocidnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, da ćemo učiti svoju djecu o agresiji i genocidu na BiH, da opominjemo da  još  postoje (ne)ljudi koji njeguju tradiciju genocida u BiH. Institucionalizacija kulture sjećanja je uvjet našeg opstanka. Kulturu sjećanja moramo vratiti u akademske okvire, jer bez insitucionalizacije kulture sjećanja rizikujemo da nam historiju pišu oni koji su je krvavim slovima ispisivali. Ako zaboravimo, ponovit će nam se zlo, a ako ne zaboravimo, ako naučimo svoju djecu - BiH ima šanse u izgradnji mira i zajedničke budućnosti.

                                                                                                     (06.08.2019.)

 

 

Povodom nove školske godine: Bosanski jezik u Sjevernoj Americi

Bosanski jezik ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije Bosne i Hercegovine. To je jezik kojim se legitimira bosanska historija, imenuje bošnjački narod i integriše bosanskohercegovačka država. U našoj matici se na najgrublji i najsiroviji način negira pravo da se misli i govori bosanskim jezikom. Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će ključna dimenzija države Bosne i Hercegovine, po kojoj je ona historijski monolitnija od svih drugih zemalja sa zajedničkom jezično-govornom supstancom. Zato se bosanski jezik treba braniti i afirirati ne samo u matici, već i u dijaspori. Bošnjaci svoje historijsko pamćenje, svoju kulturnu tradiciju, svoju jezičku i drugu baštinu, baziraju na vezi sa državom Bosnom i Hercegovinom, putem bosanskog jezika, koji je međunarodna, historijska činjenica. Bošnjačka dijaspora u Sjevernoj Americi ulaže napore da se odupre jezičkoj asimilaciji. Svjesni smo da je bosanski jezik vrlo podložan asimilaciji, jer je praktički nezaštićen jezik, i da nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik treba da ima, a što je posljedica različitih okolnosti i pritisaka. Bošnjaci u Sjevernoj Americi su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa i organizovali nastavu na bosanskom jeziku. Uskoro starta nova školska godina za učenike koji uče bosanski jezik, bosansku historiju, kulturu, tradiciju. Tako je bošnjačka zajednica u Sjevernoj Americi učinila mali korak u zaštiti jezičnog identiteta. Naravno još mnogo toga treba bolje uraditi kako bi usporili samo iščašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta. Kroz očuvanje bosanskog jezika, Bošnjaci u Sjevernoj Americi su svjedočili sebe kao narod, ali i Bosnu i Hercegovinu kao državu u kanadskom kulturnom mozaiku i američkom melting potu. Bosanski jezik je temelj našeg identiteta i ako ga ne sačuvamo, ne njegujemo i ne prenesemo na naše mlađe generacije, na našu djecu i unuke, a oni dalje - našem narodu ali i našoj zajednici prijeti nestanak i potpuna asimilacija. Naš maternji jezik je i naša prvorazredna veza sa domovinom, koju smo kao ljudi dužni njegovati. Učimo naš bosanski jezik kao najbolje i najefikasnije sredstvo našeg opstanka ovdje, sredstvo koje štiti od asimilacije, a ne blokira integraciju. Nije vrijeme da se pitamo šta je država Bosna i Hercegovina učinila za nas. Vrijeme je da se upitamo šta smo mi uradili za našu državu. Jedan od najboljih odgovora je da naša djeca koja su rođena van naše matice uče i nauče bosanski jezik. Nama koji se nalazimo u dijaspori ostavljeno je u amanet da sačuvamo sve ono što smo ponijeli sa sobom kad smo napustili svoju domovinu. Prisjetite se onog najdražeg blaga kojeg ste ponijeli, onog što vam dušman nije mogao oduzeti kad vas je tjerao sa vašeg ognjišta, a nije ni primjetio da nosite ovo blago. Vi ste ponijeli ono što se oduzeti ne može, ponijeli ste svoju plemenitost, humanost, kulturu, tradiciju, životne priče, doživljaje, sjećanja, historiju i ono najdraže blago, bosanski jezik. Da bi sačuvali sve ovo što smo ponijeli iz Bosne i Hercegovine, treba prvo da sačuvamo i zaštitimo naš bosanski jezik. Bosanski jezik je najbolje i najefikasnije sredstvo bosanskohercegovačkog opstanka u kanadskom kulturnom mozaiku. Samo putem bosanskog jezika možemo prenijeti svoju kulturu, tradiciju, historiju i ljubav prema domovini, kako bi sljedeće generacije znale svoje porijeklo.

                                                                                                     (05.09.2019. )

 

 

Nema časnih udžbenika historije bez lekcija o genocidu nad Bošnjacima

 

U Ottawi su proglašena tri dobitnika Nagrade za globalni pluralizam za 2019. godinu, a jedan od dobitnika je tim učitelja i nastavnika historije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Njihov projekat  “Učenje historije koja to još nije”, bavi se osjetljivom temom, raspadom Jugoslavije i ratovima koji su se desili na tim prostorima. U navedenom, nagrađenom projektu grubo se narušava sudska, pa samim tim i historijska i humanistička činjenica o genocidu u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini, genocidu koji je priznat sa dvije jednoglasno usvojene rezolucije od strane Kanadskog parlamenta. Naime, uopšte se ne govori o genocidu u Srebrenici, niti o udruženim zločinačkim poduhvatima Srbije i Hrvatske na državu Bosnu i Hercegovinu. Žrtvama genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini se veoma aktivno i perfidno nameće zamka kulture pomirenja pod plaštom kulture zaborava. Neophodan je obrnuti društveni proces - njegovanje kulture sjećanja kao kulture istine, mira i pomirenja. Samo kultura sjećanja, kao kultura objektivne historijske istine, naučena u školskim klupama, jeste prepreka produciranju stereotipa o žrtvama genocida. Učenja su bitne komponente socijalizacije, u kojoj se usvajaju određena znanja, vrijednosti, norme, običaji i kulturne prakse u funkciji sjećanja i trajnog pamćenja. To je trajna obaveza sadašnjih generacija prema svim žrtvama genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Genocid u Bosni i Hercegovini je počinjen sa političkim ciljem, protiv Bošnjaka prvenstveno, i nastavlja se, nenasilno, ali politikom kojom se žele utvrditi politički ciljevi koji su postignuti nasiljem i ubistvima. Na djelu je takozvani skriveni nastavni plan pomoću kojeg se žrtvama genocida kriptoizira istina s ciljem zaborava, specifičnog oblika memoricida, kao jednog od preduslova novog genocida. U udžbenicima je zabranjeno da se nađu podaci o pravosnažnim presudama internacionalnih sudova u Hagu, Sud za ljudska prava u Strazburu i Suda Bosne i Hercegovine.  Kako bi se zaštitile buduće generacije od genocida, od suštinske je važnosti da pored institucionalizacije kulture sjećanja postoji obrazovna politika i nastavni planovi i programi o opasnostima genocida. Imajući to u vidu IGK već više godina razvija aktivnost za izučavanje genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini u kanadskim školama. Tako su učenici kanadskih škola u zadnje dvije školske godine imali mogućnost izučavanja genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Učenje o ovim događajima pomaže u razvoju svijesti da bismo prevenirali buduće eventualne genocide, da bismo razumjeli kako je uopšte u ljudskom društvu moguće da se desi Srebrenica i da bismo s tim znanjem umjeli da spriječimo buduće genocide. Naša obaveza je ići putem kulture sjećanja, istine i pravde. Smatramo  da preživjele žrtve genocida i njihova djeca koja se nalaze u Kanadi imaju životnu zadaću da govore o tome kako se to ne bi više nikome ponovilo. IGK će nastaviti aktivnosti radi ostvarivanja cilja, da se u obrazovnim programima kanadskih škola, te škola bosanskog jezika u Kanadi, adekvatno zastupe činjenice o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, lekcije o bosanskom jeziku, bosanskoj historiji, kulturi i tradiciji. Svi smo odgovorni da našoj djeci i budućim generacijama kroz obrazovanje predočimo historijske dokumente i naučnu i sudski utvrđenu istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini. U tom cilju IGK zajedno sa partnerskim organizacijama i zajednicama priprema izdavanje priručnika za polaznike škola bosanskog jezika u Sjevernoj Americi, sa lekcijama o genocidu i agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu.

                                                                                                              (08.10.2019.)

 

Imperativ bh. građana u Kanadi je glasanje na predstojećim federalnim izborima

 

Glasanje u demokratskom društvu je jedno od osnovnih ljudskih prava koje obezbjeđuje platformu za izjašnjavanje o političkim smjernicama i predstavnicima građana. Pravo glasanja u Kanadi je ustavno pravo svih građana da izvrše svoju dužnost u cilju da se obezbijedi odgovarajuće zastupanje na svim nivoima vlasti. Predstojeći federalni izbori u Kanadi su prilika da se utiče na politiku i društvene promjene s ciljem očuvanja kanadskog kulturnog mozaika i zaštite prava manjina, kao ključnih stubova kanadske demokratije. Kao građani Bosne i Hercegovine koji živimo u Kanadi, imamo građansku dužnost da nastojimo pomaknuti kanadsko društvo naprijed, što je moguće bliže idealima pravde, pravičnosti, jednakosti i suosjećanja za sve Kanađane. Kanađani bh. porijekla su dužni da rade u suradnji sa svim kanadskim građanima za zajedničke ciljeve koji su od opće koristi za sve Kanađane. KBSA poziva građane Bosne i Hercegovine koji žive u Kanadi da pomognu onima koji podržavaju vrijednosti slobode i jednakosti za sve one koji žive u Kanadi. Ne postoji bolji način da se osigura da uživamo u našim slobodama i univerzalnim ljudskim pravima, kao što je garantovano u kanadskom Ustavu. KBSA se nada mogućnosti saradnje s liderima i članovima onih političkih stranaka koje podržavaju ustavna prava Kanađana bosanskohercegovačkog porijekla i koje podržavaju napore za pravdu i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Nadamo se da zajedno možemo raditi da Bosna i Hercegovina ustraje na putu ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji i NATO savezu. Bosni i Hercegovini je potrebno snažno vodstvo i smjernice iz Kanade za pomoć u procesu demokratizacije i uklanjanja ključnih prepreka na tom putu. Imperativno je da međunarodna zajednica i kanadska vanjska politika igraju ključnu ulogu u formiranju novog ustava koji će biti usmjeren ka demokratizaciji na osnovi građanskih prava svih naroda a ne etno-teritorijalne nepravde i podjele. Osim toga, KBSA će podržati one političke subjekte koji osuđuju govor mržnje i negiranje genocida u Bosni i Hercegovini i drugdje. Važno je da kanadsko društvo prepozna opasnosti od govora mržnje i negiranja genocida i na odgovarajući način zaštiti manjine protiv mržnje i diskriminacije. Izbori u Kanadi predstavljaju ključni trenutak za Kanađane bosanskohercegovačkog porijekla, da izaberu vladu čija politika će pozitivno uticati na bosanskohercegovačku zajednicu u Kanadi, odnosno na državu Bosnu i Hercegovinu. Zato je veoma važno za sve Kanađane bosanskohercegovačkog porijekla da ispune svoje građanske dužnosti i glasaju na predstojećim federalnim izborima, 21. oktobra ove godine, i tako izraze svoje političko mišljenje o budućnosti Kanade, a posredno i o budućnosti države Bosne i Hercegovine.

 

                                                                                                     (11.10.2019.)

 

 

 

 

 

Povodom sramne dodjele Nobelove nagrade za književnost negatoru genocida P. Handkeu

Dodjela Nobelove nagrade za književnost od strane Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka Peteru Handkeu, negatoru genocida u Srebrenici i promotoru velikosrpske genocidne ideje, politike i prakse - je anticivilizacijski i ponižavajući atak na svjetsku pravdu, pravo i istinu i još jedno poniženje i uvreda žrtava genocida u Bosni i Hercegovini i svijetu. Institut za istraživanje genocida najoštrije protestvuje i osuđuje dodjelu Nobelove nagrade osobi koja opravdava ratne zločine u Bosni i Hercegovine i stoji u zaštitu njihovih idejnih tvoraca i izvršilaca. Handke je poznat po oštrom protivljenju NATO bombardovanju Srbije 1999. godine. Pored bliskih kontakata sa ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem u njegovoj ćeliji u Hagu, i velikosrpskog govora na njegovoj sahrani, u tajnosti je posjetio ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama, neposredno nakon što je raspisana potjernica za njim zbog počinjenih ratnih zločina i genocida. Britanski "The Guardian" je u aprilu 1999. godine objavio članak "Stand up if you support the Serbs" ("Ustanite ako podržavate Srbe"), u kojem piše o Handkeovim stavovima o dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji i o agresiji na  Bosnu i Hercegovinu. Handke je u martu 2004. godine zajedno s kanadskim piscem Robertom Dicksonom potpisao apel koji poziva na odbranu Slobodana Miloševića, a iste godine je bivšeg srbijanskog predsjednika posjetio u zatvoru u Hagu. Ali ono što posebno ponižava i vrijeđa žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini jeste negiranje genocida u Srebrenici. Neshvatljivo je da Komitet nagrađuje osobu koja podržava ekstremnu militantnu politiku stvaranja tzv. „velike Srbije“ putem agresije i genocida. Komitet nagrađuje osobu koja ne priznaje presude internacionalnih sudova, negira sudski utvrđen genocid u Srebrenici i tvrdi da su građani Sarajeva tokom opsade inscenirali pokolje. Nagrađivanjem političkog i nacionalističkog ekstrema, revizora historije, Komitet šalje izuzeteno lošu poruku svijetu. Zapravo ovom nagradom koja ide u pogrešne ruke, Komitet ohrabruje agresivni nacionalizam koji se želi širiti nasilnim zauzimanjem tuđih teritorija i uništavanjem ili nasilnim preseljenjem čitavih naroda. IGK traži od Komiteta da poništi odluku o dodjeli Nobelove nagrade za književnost osobi koja opravdava i stoji u zaštiti Slobodana Miloševića i njegovih izvršilaca, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su pred UN-ovim Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju osuđeni za najteže ratne zločine uključujući genocid. Dodjeljivanje Nobelove nagrade takvoj osobi predstavlja čin direktnog legitimiranja negatora pravosnažno presuđenog genocida u Srebrenici, što je čin direktnog delegitimiranja, UN, Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog tribunala i međunarodne pravde, što nije dostojno institucije Komiteta koja bi trebala promovirati civilizacijske vrijednosti mira, istine, pravde. Ovom sramotnom odlukom, Komitet je potpuno ponizio i degradirao Nobelovu nagradu. Istovremeno tražimo od Komiteta  izvinjenje kako žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini, tako i žrtvama svih genocida u svijetu. IGK će pokrenti peticiju za oduzimanje Nobelove nagrade negatoru genocida. IGK je već obavijestio sve političke i akademske subjekte u Sjevernoj Americi o sramnoj dodjeli Nobelove nagrade osobi koja to ne zaslužuje.

                                                                                                          (11.10.2019.)

 

 

 

Povodom sramne uvrede žrtava Prijedora od strane zastupnika NSRs Milana Tubina

 

Poredeći stradanje civilnih žrtava genocida u Prijedoru sa stradanjima uniformisanih i naoružanih vojnika, Tubin je sebe i politički establišment entiteta Rs samo pokazao kao promotore narativa koji negira odgovornost Srbije u agresiji i genocidu u BiH, osporava dokaze da je u BiH počinjen genocid, podržava stavove osuđenih ratnih zločinaca, dovodi u pitanje dokazni materijal sudova u Hagu. Radi se o platformi udružene antibosanske koalicije, koja ima za cilj promijeniti karakter rata u BiH, namjernim prekrajanjem historijskih, naučnoistraživačkih i sudskih činjenica o agresiji i genocidu u BiH. Istrazivači genocida, aktivisti ljudskih prava i sloboda, preživjele žrtve i potomci žrtava, osuđuju Tubinov dehumanizirajući istup, kojim je potvrdio politiku, ideologiju i praksu tzv. „velike Srbije“ na račun države BiH. Genocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka i Hrvata, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjački i hrvatski nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja tzv. „velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju projekta „Svi Srba u jednoj državi“. Ovdje se nije  radilo o pojedinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera. Danas su prijedorski Bošnjaci i Hrvati i dalje poniženi građani. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi se strah među porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci, zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Najbolji odgovor negatorima i falsifikatorima činjenica o agresiji i genocidu u BiH je institucionalizacija kulture sjećanja. Negirati strašne zločine prijedorskih civila, negirati toliku koncentraciju zla u jednom gradu je zloupotreba prava na istinu, pravdu i prava na kaznu zločinca i onoga ko negira zločin. Na svakom od nas je pitanje jesmo li na braniku pobune protiv revizionista sudskih i historijskih činjenica o genocidu u BiH, protiv glorifikatora zla i zločinaca. To je ono što bi svaki čestiti čovjek kome je bosanskohercegovačka država bitna morao i trebao smatrati velikim herojskim nasljeđem koje treba čuvati od svih antibosanskih nitkova i na njemu graditi ideju bosanskohercegovačke, evropske i svjetske budućnosti u ime sretnog života sa istinom i pravdom za sve. Jer oslobađanje žrtve od straha pomoću kulture sjećanja, a sastavni dio kulture sejćanja je i borba protiv negatora genocida, borba protiv nagrađivanja negatora genocida - je ljudsko i božje pravo koje traži istinski aktivizam. Ne može se sa smetljišta historije iskopati progres, ako Tubin i njemu slični vrijeđaju žrtvu i tako doprinese da istina i pravda gube, da mržnja pobjeđuje ljubav, a nada gubi od beznađa. Naša obaveza je ići putem kulture sjećanja, istine i pravde.

 

                                                                                                            (02.11.2019.)

 

 

 

Srbijansko sponzoriranje zločina na Tuzlanskoj kapiji

 

Promocija knjige Ilije Brankovića "Tuzlanska kapija – režirana tragedija", u organizaciji Ministarstva odbrane Republike Srbije, još jedan je u nizu kontinuiranih antibosanskih i anticivilizacijskih srbijanskih napada na državu BiH, na žrtve agresije i genocida, na istinu, pravdu, međunarodno pravu i međunarodne sudove.  Srbija već godinama, pod komandom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), Udruženja književnika i Srpske pravoslavne crkve, pokušava izvršiti reviziju sudskih, naučnoistraživačkih, historijskih i političkih činjenica o agresiji i genocidu u BiH. Cilj te revizionističke antibosanske kampanje je stvaranje tzv. „velike Srbije“ na račun države Bosne i Hercegovine. Sastavni dio te zločinačke kampanje je pružanje srbijanskog utočišta generalu Vojske Republike srpske Novaku Đukiću, koji je pred Sudom BiH osuđen za zločine na Tuzlanskoj kapiji. Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) još jednom opominje da postoji samo jedna istina o Tuzlanskoj kapiji. Istina o "Kapiji" potvrđena je sa dvije presude Suda BiH. Donesena je pravosnažna presuda generalu i zločincu Novaku Đukiću na 20 godina zatvora, koji još uvijek slobodno živi u Srbiji. Priča o teroristima je čisto politikantstvo, koja ima za cilj da skrene pažnju sa važnijih stvari, kao što je gubitak Kosova ili činjenica da je Novak Đukić još uvijek na slobodi. Zločin nad tuzlanskom mladošću desio se 25. maja 1995. godine u Tuzli. U 20:55h, sa Ozrena su četničko-srpske horde ispalile granatu na Kapija u centru Tuzle, i usmrtile 71 osobu i ranile preko 200 osoba. Najmlađa žrtva je imala svega tri godine. Zar zločinci mogu, uz dopuštenje potpuno inertnog čovječanstva, ostati na slobodi? Zar se u eri takozvane zaštite ljudskih prava i sloboda, a gdje je pravo na život, sveto pravo, može uzimati život i ostati nekažnjen? Može, mogu to četničko-srpske horde u agresiji, ali i sadašnja vlasti Srbije, promocijom knjige koja dehumanizira žrtve - i to je ono što nikada nećemo zaboraviti i oprostiti. Tuzlanskim, sarajevskim, prijedorskim i mnogim drugim zločinima ubijena je mladost. Vječni mir mladosti će biti vječna opomena i svjedočanstvo da rezultati agresije i genocida u BiH moraju biti poništeni. Istina mora pobijediti, pravda mora biti zadovoljena. Najbolji odgovor kontinuiranoj srbijanskoj antibosanskoj kampanji je institucionalno lobiranje za kulturu sjećanja. Negirati strašne zločine na Tuzlanskoj kapiji je zloupotreba prava na istinu, pravdu i prava na kaznu zločinca i onoga ko negira zločin. IGK će osnažiti aktivnosti protiv revizionista sudskih i historijskih činjenica o zločinu u Tuzli, protiv glorifikatora tog zla i zločinaca. Kontinuiranim, organizovanim i sistematskim negiranjem sudskih činjenica o zločinima u BiH, Srbija ne može imati vlastiti progres. Srbija se tako svrstava na stranu gubitnika pred licem historije. To traje već desetljećima i ne može se govoriti o izuzetku, već se mora govoriti o historijskom pravilu. Srbija je, nažalost, civilizacijsko otjelovljenje zla i zločina. 

                                                                                                            (06.11.2019.)

 

 

 

 

 

Pismo Vučiću: Vi ste za vrijeme agresije pucali na Sarajevo...

Pružajući ruke negatoru genocida Peteru Handkeu Vi – u funkciji predsjednika Srbije -  javno, sramno, bez imalo stida, neljudski izražavate hvalospjev za jedan od najnečasniji pohoda na međunarodno pravo, pravdu i istinu, dodjelu Nobelove nagrade negatoru genocida, koji kontinuirano relativizira agresiju, ratni zločini i genocid, a organizatore i počinitelje slavi kao heroje. Tako kontinuirano ne priznajete autoritet sudova UN, pokazujući otvoreno da agresija na državu BiH još traje, da se genocid nad Bošnjacima radi drugim sredstvima. To je još jedna Vaša otvorena prijetnja državi BiH, ali i miru i stabilnosti u svijetu kojom se uslovljava pomirenje samo ako se svi zločini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao činjenično. Karadžićeva ostavština se nastavlja zahvaljujući vama. Čestitajući Nobelovu nagradu negatoru genocida još jednom ste poslali poruku da je genocid uvijek moguć i izvjestan, čime ste preživjele žrtve genocida najgrublje povrijedili i još jednom kaznili. Vi ste za vrijeme agresije napadali na Sarajevo i državu BiH! Onaj ko puca na Sarajevo i državu BiH u agresiji, i onaj ko državu BiH ne poštuje u miru, da bi opravdao svoj antibosanski, odnosno anticivilizacijski pucanj u hiljadugodišnje trajanje bosanske historije, kulture, tradicije, mora pucati na istinu i pravdu, mora negirati sudski presuđen genocid u Srebrenici, mora ponižavati žrtve, ali i svoj vlastiti narod, mora odavati priznanje negatorima genocida. Namjerno zaboravljate da je najveće postignuće međunarodnih sudova, nacionalnih sudova i brojnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN sudsko priznanje genocida u Srebrenici. Ustanovljeno da su bosanski Srbi predvođeni Mladićem i Karadžićem, uz ključnu podršku tadašnjeg srbijanskog režima, krivi za genocid što je ključno za historijsko razumijevanje i razotkrivanje prirode Republike srpske kao entiteta zasnovanog na genocidu. Dok je srpska fašistička gerila pravila „entitet“ na masovnim grobnicama, a javnost manipulirala pričama o „muslimanskim ekstremistima“, tzv. međunarodna zajednica je mirno posmatrala pokušaj rušenja jedne države i uništenja jednog naroda. Kada je ta fašistička politika u tzv. eri ljudskih prava i sloboda, demokratije i civilnog društva, najvećim zločinima poslije Holokausta silom otrgla komad bosanskohercegovačke zemlje, na silu očišćenog od Bošnjaka i Hrvata, ali i od BiH, onda su ti tzv. civlizirani zaštitnici ljudskih prava i sloboda u Daytonu priznali rezultate te fašističke agresije i genocida i to ozvaničili u nametnutom entitetu Rs. To je kontekst u kojem negatori genocida u Srebrenici pokušavaju sakriti činjenice o genocidu u Srebrenici. Onaj ko nastavlja zločinački hod ka realizaciji Karadžićeve i Mladićeve zločinačke ostavštine na račun države BiH, onaj ko dobije „Cvijet Srebrenice“, simbol genocida u svijetu, a ne prizna taj genocid, onaj ko pozdravlja dodjelu Nobelove nagrade negatoru genocida, onaj koji nema namjeru da se ogradi od onih koji su činili agresiju i genocid, onaj ko nema namjeru da natjera sve one koji znaju za lokacije grobnica da iste otkriju, onaj ko umjesto traženja oprosta i izražavanja pokajanja za žrtve, slavi i veliča negatore genocida i tako najavljuje novi genocid, taj ostaje na smetlištu historije nesposoban da svoj narod očisti od grijeha, priznavanjem genocida i traženjem oprosta i pokajanja, što zajedno sa istinom i pravdom čini jedini put bolje budućnosti BiH i Srbije.

(11.12.2019.)

 

 

 

 

Vijesti: